Pratite nas

Razno

Andrej Plenković odao počast ‘herojima Sutjeske’

Objavljeno

na

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković poslao je izaslanika na Tjentište, na obilježavanje 76. obljetnice bitke na Sutjesci. Vladu Republike Hrvatske tamo je predstavljao bivši HDZ-ov ministar branitelja Tomislav Ivić, koji položio vijenac i zapalio svijeću poginulim partizanima, piše Novi list.

Na vijencu koji je izaslanik Ivić položio pisalo je: “Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske”.

Uz pratnji Vladinog izaslanika Ivića našao se i jedan časnik hrvatske vojske, a brojni posjetitelji Doline heroja poželjeli su se fotografirati sa službenim hrvatskim izaslanstvom.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Naplata parkiranja na javnim (gradskim) površinama – dileme – treba li ukinuti ili promijeniti sadašnji sustav – o komunalnoj naknadi

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je Ustavni sud RH prije desetak godina ukinuo mogućnost naplate ugovorne kazne za neplaćenu naknadu za parkiranje na javnim površinama gradova (po meni s dosta upitnim obrazloženjem) i nakon što je (vještim pravnim “manevrom”ugovorna kazna “zamijenjena” s dnevnom kartom, koja se izdaje svima koji prekrše obvezu plaćanja dužne naknade, čini se da je pronadjen “savršen” model kojim su prezadovoljni gradovi (nastavili  su ubiranjem naknade za parkiranje) ali i koncesionari (tamo gdje ih ima kao kod nas u Osijeku), kojima je prepuštena ova  vrsta komunalne djelatnosti i javna ovlast prikupljanja naknade za parkiranje na javnim gradskim površinama. Odmah se mora reći kako se u okviru ove usluge ne nudi ništa osim što je riječ o zauzimanju određenog javnog/gradskog prostora bez usluge čuvanja ili odgovornosti za eventualna oštećenja vozila ili otuđenje istih. A upravo su oštećenja česta, jer su obilježeni prostori za parkiranje za većinu današnjih vozila preuski.

Naplatom naknade za parkiranje ili uvodjenjem obveze plaćanja naknade na sve širem prostoru grada, gradovi kao ” vlasnici” gradskog zemljišta na najlakši način financiraju svoje potrebe, često puta nabujale administracije, neracionalnog rada, neučinkovitosti i sl. Teško je domišljato zaustaviti bujanje administracije i troškova rada lokalne samouprave ako se zna način funkcioniranja, zapošljavanja (osobito poslije izbora)itd.  I zato nije čudno “izmišljanje” novih nameta ili povisivanje postojećih (npr. prireza). Jedan od takvih nameta na komunalni standard, posebno za stanovnike komune je i naknada za parkiranje.

Naime, uvođnjem naknade za parkiranje stanovnicima komune/ gradova posredno je uveden novi namet uz već postojeće, a da građani (njima se pridržuju i svi oni koji automobilom dolaze u grad) niti sami  nisu svjesni što su dobili  osim obavezu plaćanja naknade zato što su ostavili svog “ljubimca” kraće ili duže vrijeme na javnoj površini i to sve bez čuvanja, zaštite od nepogoda itd.

Drugo je pitanje plaćanja komunalne naknade. Ona se vezuje ili usmjerava za održavanje komunalne infrastrukture, novoizgrađenih javnih prometnih površina kao što su pješački nadhodnici, novoizgrađeni trgovi, kružni tokovi, parkovi, biciklističke staze, rasvjete  i sl.  Građenje i održavanje komunalne infrastructure financira se, između ostalog, i sredstvima komunalne naknade.

Ovom prilikom nećemo sporiti o komunalnoj naknadi (naknada za parkiranje na javnim površinama  je nešto sasvim drugo, riječ je o naknadi u okviru obavljanja komunalne djelatnosti omogućavanja parkiranja na javnim površinama), o vrijednosti boda komunalne naknade, zašto komunalnu naknadu plaćaju  samo vlasnici nekretninama i to po četvornom metru, baš kao da su samo oni  korisnici objekata komunalne infrastrukture, zašto je ova naknada viša za poslovne prostore ili npr. jednaka za garažni prostor kao i stambeni prostor, zašto se utišalo s prijedlogom za uvođenje poreza na nekretnine umjesto komunalne naknade itd, tko sve ima korist od komunalne infrastrukture, koja je razmjerna korist vlasnika nekretnina na području grada da se samo njih obvezuje za plaćanje naknade.

Samo ćemo naglasiti – lijep je život u komuni, ali on ima i svoju cijenu zbog koje pojedinci “bježe iz komune” u prigradska naselja ili još i dalje. Stanovnici komune imaju “povlasticu” buke, nečiste okoline,zagadjenog zraka, teškoću kretanja, nemogućnost parkiranja automobila čak i pred svojim stanom ili kućom itd. Primjere “bijega” izvan naselja imao sam priliku vidjeti na brojnim mjestima u svijetu. Još samo kod nas, čini se, smatra se privilegijem stanovati npr. “u centru grada”.

I tu dolazimo do ključne dileme i pitanja – razumiju li obnašatelji javne vlasti u komuni (čitaj gradu) da oni služe stanovnicima grada i da bi svojim mudrim prijedlozima,potezima i odlukama trebali unaprijediti ljepotu življenja u komuni i gradu, a ne baviti se izmišljanjem novih i novih nameta ili povisivanjem postojećih (kao komunalne naknade) samo u cilju da se zadovolje narasle financijske potrebe.

Kada je u pitanju omogućavanje parkiranja na javnim površinama u gradu siguran sam da o tomu malo znaju osim što su čuli za ugovor o koncesiji pa su njime ovaj posao naplate parkiranja prepustili onima koji to znaju, jer sami nisu sposobni. I ne samo to – nisu učinili niti ono što su mogli, trebali ili moraju učiniti – izgraditi dovoljno parkirališnih mjesta s dovoljno prostora za parkiranje i novijih većih automobila (davno su najčešća vozila bili “fiće” ili “stojadini”). Istina naplata naknade za parkiranje na javnim površinama nije svugdje prepuštena koncesionarima. Ali u Osijeku je. Još nam je u živom sjećanju politička bitka ili samopromidžba koju je na temu parkiranja u gradu vodio sada jedan političar nacionalnog formata iz Osijeka.

Nije li obaveza javne vlasti u gradu da odredi takav sustav parkiranja prema kojem će omogućiti svim gradjanima u potrebi da vozilom dodju i da se na kratko vrijeme besplatno parkiraju pred bolnicom, uredom uprave, poštom, zavodom za mirovinsko i invalidsko osiguranje itd. Sada to nije moguće osim ako idete u kupnju na glavnu gradsku tržnicu. no ograničeno vrijeme.  Znate li npr. da je u centru New Yorka relativno lako naći slobodan parkirališni prostor i kratko parkiranje i zadržavanje uz minimalnu naknadu (nemojte preračunavati iznose iz dolara u kunu, jer tada preračunavajte i visinu place koju ostvarujete u nekoj zemlji i u Hr)? Umjesto toga najviša naknada za satno parkiranje je upravo tamo gdje je gradjaninu parkiranje najpotrebitije, npr.u blizini bolnice (4 kune za sat u Osijeku). Interesu  gradjana je pretpostavljen interes koncesionara ili grada, nebitno je koga. A potreban broj parkirališnih mjesta se i ne planira izgraditi iako držimo da je i to dio komunalne infrastrukture.

Zato je pitanje – nije li rješenje u uvodjenju ograničenog vremenskog parkiranja na određenim lokacijama bez mogućnosti produljenja trajanja parkiranja, ali i bez plaćanja.

Zar mnogim građanima stanovnicima užeg centra nije umanjem ili ugrožen komunalni standard, jer u blizini mjesta stanovanja nemaju parkirališno mjesto niti za jedan (vlastiti) automobil, a ako ga i nadju, moraju platiti naknadu,

U “bijegu” od plaćanja naknade mnogi traže parkirališna mjesta bez obaveze plaćanja naknade. I nalaze ih. Zato svako malo imate zahtjeve stanovnika pojedinih ulica da se uvide plaćanje naknade za parkiranje kako bi se na ovaj način, makar i posredno, oslobodio prostor za stanovnike te ulice (tomu su primjeri ne tako davni zahtjevi stanovnika Zadarske ulice i jednog dijela Pejačevićeve ulice. I uspjeli su.

Tko mari za komunalni standard stanovnika ovih dijelova grada, koji od pridošlih  često ne mogu niti pristupiti ulazima u svoje zgrade, u dijelovima grada u kojima je preporučljivo prozore otvarati samo u posebne sate bez prometa i gradske buke?  Zato plaćaju najvišu stopu komunalne naknade?

Tko se brine o poštivanju (znamo tko bi trebao)  npr. o ograničenju brzine u nekim ulicama na 30 km na sat, a da ne govorimo o tomu kako su u centru grada prometni znakovi često nepropisno postavljeni ili su nevidljivi,  nema horiozntalno na cesti postavljenih usporivača brzine ili ispisanih uputa kakve smo često vidjeli u svijetu (zato u Čepinu u Psunjskoj ulici postoji ograničenje i dodatno ležeći policajci). Navodno u našem gradu kažu da za to nemaju sredstava??!

Tko je odgovoran za “divlji urbanizam i krezubu izgradnju grada” u vrijeme lažnog prosperiteta i zaduživanja budućih naraštaja (na svu “sreću” takav urbanizam i izgradnju zaustavila je kriza) kod čega istovremeno nije došlo i do izgradnje novih parkirališnih prostora. Baš kao da suvremeni čovjek ne koristi automobil. Pogledajte što se događa u Ružinoj ulici prema utoku u Županijsku ulicu. Grade se nove zgrade (prostor zanimljiv zbog blizine centra, ali se ne predviđaju nova parkirališna mjesta. Pokušajte u jutarnjim satima ući u Županijsku ulicu iz Ružine Brojni automobili čekaju dugo vremena i ispuštaju štetne plinove itd. I k tomu imate još parkirana vozila na cesti. Što kažu odgovorni na ovo?

Čuli smo za master plan prometa u gradu (tako su to nazvali) za koji je autorima navodno isplaćena značajna svota. Dok se ne vidi uradak nema ocjene pa niti kritike. Uostalom da li itko koristi taj master plan? Da li gradjani znaju da je iz Policijske uprave već ” otišlo” niz prijedloga (knjiga) što učiniti u smjeru povećanja sigurnosti prometa u gradu. Bez konkretnog odgovora iz gradske uprave ( tako smo barem informirani).

Tko je odgovoran za nerazvijeni i skupi javni prijevoz u gradu? Tema za sebe. Vodi li se računa o zaštiti okoliša, a ovakva politika podrazumijeva promociju javnog prijevoza, a to istovremeno znači i nižu cijenu prijevozne karte od postojeće. Cijena prijevozne karte je veća negoli u Zagrebu a da se i ne govori da je ista bez obzira na dužinu prijevoza. Apsurd je da je nekada taxi prijevoz jeftiniji od javnog prijevoza, posebno ako se ovim prijevozom koristi više osoba istovremeno.

Tko je došao na ideju da se novoizgrađene ceste, po propisanim standardima (npr. Strossmayerova ulica), u jednom dijelu namjenjuju za parkirališta? Istina bilo je pritisaka da upravo tako bude, ali što je javni interes?

Tko je odgovoran za posvemašnji nered u prometu biciklima (vožnja po pločnicima, cestom u suprotnom smjeru) ? Najmanje biciklisti, a niti od policije treba očekivati da “lovi” bicikliste.

Koliko je uzrok loše pojave u tomu  što su neke “pametne” osobe ceste pretvorili u parkirališta (o čemu je prethodno bilo riječi) umjesto da su na njima odvojili prostor za kretanje biciklima. Vidio sam to u svijetu u puno gradova, ali ne i u Osijeku.

Još nešto u svezi s plaćanjem naknade za parkiranje. Riječ je tzv. stanarskim kartama za neograničeno parkiranje u blizini mjesta stanovanja. Cijena takve povlastice netko će reći i nije visoka – 50 kuna mjesecno. No, treba znati da koncesionar ne garantira i parkirališno mjesto jer ono je u sustavu slobodnog parkiranja za svakoga tko plati satnu naknadu, a osim toga takvih navodno povlaštenih stanarskih karata ima i izdaje se vise od broja parkiralisnih mjesta u odnosnoj ulici. Tako dolazimo do situacije da se plaća mogućnost a ne stvarno korištenje parkiralista. Zato je i 50 kuna mjesečno previše. U svijetu sam vidio parkirališta rezervirana samo za stanovnike odredjenog dijela grada ili ulice. I bez plaćanja posebne naknade. Imamo i rješenje kako se korisnicima “stanarskih karti” može omogućiti da u svakom trenutku u svojoj ulici pronađu slobodno parkirališno mjesto.

Uređivanje parkiranja  i naplata se ne smije svoditi samo na ostvarivanje financijskih učinaka (za grad ili koncesionara), već na zadovoljstvo svih vlasnika automobila. A Grad se konačno mora pobrinuti za “osvajanje” novih parkirališnih mjesta, sukladno razvoju grada i povećanju broja automobila, a ne za ono što se često čini -“prenamjenu dijela ceste u parkirališta”. Gotovo je nepoznata prenamjena dijela ceste za prometovanje biciklima.

I na kraju recimo – pitanja je bezbroj. Prijedlog je: dajte dite materi (uzrečica iz Dalmacije) ili – povjerite upravljanje onima koji znaju što treba raditi.  Posebno kada je u pitanju izgradnja i unapredjenje života u gradu/ komuni. Imenujte i savjetnike za ono što sami ne znate. A kako sada stvari stoje ne da nam se čini već smo uvjereni u propuste, nerazumijevanje od onih koji nama upravljaju, pa ako hoćete i potpuno pogrešne poteze. Ne optužujem vec konstatiram. Još nešto. Pokušajte provjeriti i ustanoviti ćete da se naplata naknade za parkiranje provodi i za one površine koje nisu u vlasništvu grada odnosno nisu javne površine ili se čak provodi i za parkiranje na zemljištima koja pripadaju zgradama. Tako se može dogoditi da naknadu za parkiranje na zemljištu zgrade plaćaju  vlasnici stanova u toj istoj zgradi. Za osiguranje dokaza o ovomu dovoljno je pogledati u katastar zemljiša.

Što se tiče pitanja iz naslova – treba li ukinuti naknadu za parkiranje ili ne reći ćemo – nezamislivo, naknada se plaća u cijelom svijetu.

Treba li nešto promijeniti? Da i to puno toga.

Naknadu treba usmjeravati u obnavljanje i u izgradnju novih javnih parkirališnih prostora.

Angažiranje koncesionara je moguće (grad Osijek je trenutno vezan s ugovorom s koncesionarom, a ugovor obvezuje), a ako to nije slučaj onda je riječ o nesposobnosti gradskog sustava da ovu komunalnu djelatnost i sam kvalitetno obavlja (baš kao i neke druge djelatnosti).

Postojeći sustav primarno je usmjeren na “inkaso” naknade, a ne na omogućavanje dostupnosti parkirališnih mjesta i to tamo gdje je to potrebno (pred javnim institucijama, poštama, bolnicama, uredima gradske uprave itd. uz niske iznose naknade, ali uz satno ograničavanje zadržavanja na parkiralištu (recimo najviše  15 min, ½ sata ili do 1 sata), sada je suprotna praksa. Trebam li prikazati sustav parkiranja u blizini Times Square-a i Broadway-a u New Yorku?

Institut “dnevne karte” u jednom trenutku je poslužio kao “spasonosno rješenje” kada je Ustavni sud ukinuo ugovornu kaznu za prekoračeno vrijeme plaćenog parkiranja, ali on je sam po sebi negacija temeljnog cilja koji se želi postići. To je da parkirališna mjesta budu dostupna što većem broju osoba i vozila, a ne da se stjecanjem dnevne karte stiče pravo parkiranja u trajanju od 24 sata.

Novi parkirališni prostori se izgrađuju, a ne iscrtavaju na prometnicama (česta praksa u Osijeku), jer prometnice ne služe za promet u stajanju, već za promet u pokretu. Itd.

Prof.dr Srećko Jelinić, svuc.prof.u mir.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razno

Hrvoje Zekanović: ‘O Suverenistima će se još puno toga čuti’

Objavljeno

na

Objavio

Bez Domovinskoga rata ne bi bilo niti hrvatske države i danas je neshvatljivo da postoje ljudi koji negiraju te vrijednosti i koji negiraju činjenicu da je kroz Domovinski rat stvorena hrvatska država. Nažalost,  tako je kako je. Mi smo tu. Ljudi smo koji se trebamo boriti i stalno prisjećati na te slavne dane i one koji su dali svoj obol u stvaranju hrvatske domovine. Mi ne smijemo odustati. Onih koji će osporavati ima, ali mi ćemo se potruditi da takvi ne dobiju prostora niti u medjima niti u javnom prostoru te da šire laži o Domovinskom ratu, jer je to uistinu jedno od najsvjetlijih razdoblja hrvatske povijesti.

Razgovarao: Anto Pranjkić

U proteklom gotovo 8 mjeseci rada aktualnog saziva hrvatskog državnog Sabora, jedan od najkativnijih saborskih zastupnika, prema procjeni mnogih hrvatskih medija je Hrvoje Zekanović, koji se zalaže za politiku političke platforme Hrvatskih suverenista i koji je dobio veliku pozornost govoreći o temama vezanim tradicionalne vrijednosti hrvatskoga čovjeka. I njegovi nastupi i rad bili su dovoljan okidač mnogobrojnim građanima da svoj glas na posljednjim izborima za Europski parlament daju upravo ovoj opciji, čime je ona na tim izborima polučila neočekivano dobar rezultat Aktualni trenutak i događaji bili su povod našem razgovoru.

Gospodine Zekanoviću, prije nepun tjedan dana napunile su se 24 godine od provoženja  VRO “Oluja”. Knin danas živi. Često se prisjećamo Knina i onoga što se tu dogodilo prije 24 godine.No, postoje i oni koji iz godine u godinu pokušavaju negirati ili barem umanjiti sve ono što je HV učinila u tom periodu?

– Rekao bih da je nula na termometru novije hrvatske povijesti Domovinski rat. Domovinski rat je događaj koji je ujedinio hrvatski narod oko borbe za slobodu, oko borbe za nezavisnost. I gledajući takvu situaciju  noviju hrvatsku povijest ne možemo uopće komentirati a da ne govorimo o Domovinskom ratu, odnosno da na pravi način ne sagledavamo Domovinski rat. Usudio bih se reći da su to najsvjetliji dani hrvatske povijesti ne samo ove novije nego općenito. Bez  obzira što je svako vrijeme imalo svoje događaje i vosjkovođe smatram da je ono što je hrvatski narod napravio  u godinama Domovinskoga rata  neusporedivo s bilo čim. Dakle, kao što sam rekao, bez Domovinskoga rata ne bi bilo niti hrvatske države i danas je neshvatljivo da postoje ljudi koji negiraju te vrijednosti i koji negiraju činjenicu da je kroz Domovinski rat stvorena hrvatska država. Nažalost,  tako je kako je. Mi smo tu. Ljudi smo koji se trebamo boriti i stalno prisjećati na te slavne dane i one koji su dali svoj obol u stvaranju hrvatske domovine. Mi ne smijemo odustati. Onih koji će osporavati ima, ali mi ćemo se potruditi da takvi ne dobiju prostora niti u medjima niti u javnom prostoru te da šire laži o Domovinskom ratu, jer je to uistinu jedno od najsvjetlijih razdoblja hrvatske povijesti.

Republika Hrvatska je u međuvremenu postala i član Europske unije, član NATO-a. Prije 24 godine branili smo svoju državu. Dečki su pokazali kako se brani ono što se voli. U posljednje vrijeme HV je prisutna i na nekim drugim područjima. Nedavno smo bili svjedoci pogibije hrvatskog vojnika u Agfganistanu. Gospodine Zekanoviću, Vi ste zastupnik u Hrvatskom saboru, je li dobra i povoljna politika upućivanja hrvatskih vojnika u svijet?

– Ja bih rekao da mi je žao što Hrvatska nije ranije ušla u NATO pakt. Onda kad je to trebalo, a to je bilo vrijeme kad je Hrvatska bila napadnuta od strane JNA, jedne u to vrijeme od najmoćnijih vojski svijeta. Nažalost to se tada nije dogodilo. Kasnije smo izabrali saveznika i to je NATO savez i vodeća zemlja toga saveza SAD. Hrvati nisu u situaciji da tek tako razvrgavaju saveze. Mi smo itekako dosljedni i ne izdajemo svoje saveznike. Međutim, ja sam zato da se ispita svako savezništvo, pa tako i ovo. Nisam protiv njega, ali bih volio da vidimo što su hrvatska država, narod i vojska dobila unutar ovog saveza a što izgubila. Postavio bih konretno pitanje: Zašto Amerika koja je naš glavni saveznik i kao član NATO saveza, nije dozvolila, da Hrvatska kupi zrakoplove F16 nego je  blokirala taj proces? Prema tome, ima tih stvari unutar tog savezništva koje mi ne odgovaraju. Što se tiče naše uloge u misijama znamo da svako savezništvo nosi i odgovornost. Tako smo određene preuzeli i mi kao država. Neke su i vojne kao što je sudjelovanje hrvatskih vojnika u raznim vojnim misijama diljem svijeta. Ja nisam protiv toga. Međutim, ipak sam da se prije svega vodi računa  o teritorijalnom integritetu naše domovine odnosno da hrvatska vojska bude prije svega u funkciji očuvanja nepovredivosti granica a tek onda sudjeluje u vojnim misijama diljem svijeta.

Vi ste i aktivan član Hrvatskih suverenista. Jedan ste od ljudi koji je jedan veliki dio svojega vremena posvetio, prije svega, upoznavanju hrvatskih građana sa stvarnom suštinom “emigranstkog pitanja”, a potom i konkretnim akcijama.

– Ja sam također dio platforme hrvatskih suverenista, prvenstveno član HRAST-a, ali tu su i druge političke stranke i pojedinci,  koji su se s nama okupili oko političke platforme Hrvatski suverenisti. Što se tiče hrvatske politike prema emigrantima od strane hrvatske Vlade, mi smo bili veliki kritičari. Smatramo da se ne daje dovoljna pozornost tom velikom problemu za hrvatsku državu, a smatram da je stav hrvatske Vlade općenito po tom pitanju, pogrešan, počevši od Marakeškog sporazuma, kada su i hrvatska Vlada ali i prije svega, premijer Plenković i predsjednica Grabar- Kitarović, podržali jedan jako loš sporazum po  hrvatsku državu. Dakle, radi se o jednom realnom problemu koji je itekako prisutan. Koliko god ga negirali i ignorirali on je još tu. Nažalost, svakodnevno stotine emigranata neovlašteno ulaze u našu državu i svjedoci smo i raznim kriminalnim radnjama koje upravo ti emigranti prouzročuju. Moram napomenuti da se ne radi o ljudima koji bježe od rata. Dolaze iz zemalja u kojima nema rata, iz zemalja u kojima je mir. Radi se isključivo o ekonomskim emigrantima, a ono što bih posebno ukazao jeste činjenica da se radi u velikom udjelu, o ljudima koji bježe od zakona. Oni su u svojim državama Pakistanu, Bangladešu, Pakistanu, u državama u kojima nema rata, napravili neko zlodjelo i bježeći od zakona uputili su se prema Europi. Hrvatska država je predziđe Europske unije i hrvatski su policajci, zapravo, oni koji brane EU od ove emigrantske najezde i volio bih da i predsjednica RH, ali i Hrvatska Vlada ovo pitanje stave u pozornost, jer smatram da se ne radi o  beznačajnom problemu, nego o jako jako velikom problemu.

Ono što ste govorili u hrvatskom Saboru, a i gospođa Tomašić u Europskom parlamentu je prepoznato od strane naroda i politička platforma Hrvatski suverinisti dobila je veliki broj glasova na izborima za Europski parlament. Dobar rezultat digao je hrvatske suveriniste. Tu su sjajne ideje, prijedlozi, a evo, vidimo i rezultate. Okupljate ljude koji na političkoj sceni čine mnogo stvari. Među onima koji su dobili potporu suverenista je i kandidat za predsjednika RH gospodin Miroslav Škoro. U zadnje vrijeme gotovo svi se njegovi koncerti otkazuju. Gospodine Zekanoviću, možete li prokomentirati zabrane i otkazivanje koncerata Miroslava Škore?

– Ponovit ću. Hrvatske suveriniste je narod prepoznao. Na zadnjim izborima smo treća politička snaga. Narod je prepoznao naš politički izričaj i teme kao i način na koji se borimo za naš narod i našu državu odnosno za način na koji se bavimo politikom. Što se tiče koncerata gospodina Škore i njihovog odkazivanja to je jedna metoda koja je već prisutna i ranije mnogo puta prokušana od strane vlastodržaca. U ovom slučaju se radi, prije svega, o Andreju Plenkoviću i ljudima koji ga podržavaju. Ne biraju metode da priječe rast Hrvatskih suverenista. Točno ste rekli. Miroslav Škoro je nezavisan kandidat, ali, evo, mi smo politička platforma koja ga je podržala i rekli smo da ćemo staviti svoje kapacitete njemu u funkciju i funkciju njegove predizborne kampanje. Otkazivanje koncerata je smiješno i to je jedna reklama Škori, jer da nisu koncerti otkazani za njih bi čulo nekoliko desetaka tisuća ljudi, koji bi se okupili, a na ovaj način zbog želje da se spriječi gospodin Škoro da radi svoj posao, za njega su čuli milijuni ljudi. Tako da, ja ću reći, takve metode neće uspjeti.

Vaš medijski istup koji je vezan za Međugorje i događanja na ovogodišnjem Mladifestu u Međugorju, govori da, koliko god neki krugovi željeli onemogućiti ideju kršćanstva, to ipak ne mogu učiniti. Mladifest je okupio veliki broj mladih ljudi iz cijeloga svijeta. A okupljanje kršćana je i jedan dio programa Hrvatskih suverenista.

– Upravo je to jedan dio naše politike. Uvijek smo naglašavali da smo mi i kršćanska opcija. Sve ono što se događalo  u sklopu Mladifesta ja podržavam. To je hrvatski narod, ali ne samo hrvatski, jer je, kako kažu, stotina tisuća mladih ljudi prošla kroz Međugorje. Međutim, mediji se, gotovo da nisu osvrnuli na 100 tisuća uglavnom mladih, koji su se veselili, širili Radosnu Vijest. Usporedio bih to s Ultrom u Splitu, manifestacijom koja također okuplja mlade ljude. Ona je, recimo, bila  izuzetno dobro zastupljena u medijima. Nasuprot tome, manifestacija iste jačine, ona u Međugorju nije dobro praćena. Rekao bih kao da je imala medijsku blokadu. Nije ovo prvi put. Rekao bih gotovo svake godine. Bez obzira na broj mladih ljudi koji se tamo okupe. Razloge možemo samo nagađati. Možda zbog toga što je to jedan kršćanski događaj. Možda zato što ga organiziraju Hrvati u Međugorju ili nešto treće. Neka čitatelji sami prosude.

Medijska blokada traje, ali Vi ste svojim radom uspjeli probiti tu blokadu. Da li ćemo u dogledno vrijeme, vidjeti Hrvoja Zekanovića kao saborskog zastupnika koji brani hrvatskoga čovjeka, pravo na život, pravo na obitelj i sve ostale tradicijske vrijednosti?

– Naravno. Jedva čekam da počne nastavak rada Sabora. Za Suveriniste će se još puno čuti, a i ja ću se osobno potruditi da i dalje budem u fokusu hrvatske politike odnosno da svim onim hrvatskim građanima, koji se osjećaju suverenistima, kršćanima i domoljubima,  pružim onu politiku za koju će rado glasovati. Treba se odmoriti, ali trenutak je prevažan i treba nastaviti raditi i stjecati uvjete za bolju i ljepšu Hrvatsku.

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari