Pratite nas

Intervju

Andrej Plenković – Predstojeći izbori ključni su za položaj hrvatskog naroda u BiH

Objavljeno

na

S hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem razgovarao sam o temama i pitanjima važnim za Bosnu i Hercegovinu i položaj Hrvata u njoj, ali i o stanju u hrvatskom društvu. Dio tog razgovora vodili smo i za vrijeme ugodne šetnje Markovim trgom koji povezuje dva mjesta donošenja bitnih odluka za Hrvate – Vlade i Sabora. Prekidali su nas Zagrepčani i strani turisti koji su se htjeli fotografirati s premijerom. Svima je strpljivo pozirao, piše Jozo Pavković/VečernjiList

Hrvatski političari u BiH, pa i intelektualci, potenciraju značaj predstojećih izbora za BiH i posebno Hrvate u ovoj zemlji. Slažete li se s ocjenom da su ovi izbori važniji od dosadašnjih? 

– Predstojeći opći izbori 7. listopada dolaze u važnom trenutku za Bosnu i Hercegovinu i sve njezine građane. Oni će biti prekretnica za nastavak reformskog i europskog puta BiH, a ključni su i za položaj hrvatskog naroda u BiH. Kako su bosanskohercegovački Hrvati najmalobrojniji od konstitutivnih naroda, tim više je važno da u što većem broju iskoriste svoje pravo glasa i sudjeluju na izborima u nedjelju.

Želimo da izbori prođu u demokratskom ozračju, ali da budu i odraz stvarno izražene volje hrvatskog naroda u BiH, kojeg u tijelima vlasti trebaju zastupati njegovi legitimni predstavnici.

Stranke i kandidati Hrvatskog narodnog sabora mogu osigurati legitimnu zastupljenost hrvatskog naroda na svim razinama vlasti, uključujući i Predsjedništvo BiH.

Pitanje legitimnog nacionalnog predstavljanja nije riješeno. Što ako se ponovno nametnu nelegitimni predstavnici ili se Hrvate potpuno isključi iz vlasti? 

– Sa sestrinskim HDZ-om BiH od početka ove godine dodatno smo osnažili političku suradnju. Želimo da izlaznost Hrvata na izborima u BiH bude što veća jer se time jačaju demokracija i legitimitet njihovih predstavnika te osigurava stvarna ravnopravnost.

Postizanje političkog konsenzusa ključnih političkih stranaka u BiH o Izbornom zakonu i provođenju presude Ustavnog suda bilo bi u interesu čitave BiH. Takav bi dogovor bila poruka da je BiH spremna nadići razlike i osigurati stabilnost i koheziju zemlje koja može ići naprijed i posvetiti se bitnim gospodarskim i socijalnim pitanjima. Smatram da je neodrživ i nepravedan model u kojemu jedan narod može drugome birati predstavnika u Predsjedništvu BiH.

Vjerujem da će birači pokazati zrelost, a da će HDZ BiH još jednom opravdati povjerenje najznačajnije političke opcije hrvatskog naroda.

Koliko Hrvatska može učiniti kako bi stvarno poboljšala položaj bh. Hrvata? 

– Za Hrvatsku i moju Vladu odnosi s nama susjednom i prijateljskom Bosnom i Hercegovinom, kao i ravnopravan položaj hrvatskog naroda, vanjskopolitički su prioritet. Prvi put nakon 2010., u Sarajevu kolega Zvizdić i ja predsjedali smo zajedničkom sjednicom Vijeća ministara BiH i hrvatske Vlade u srpnju 2017. na čijem dnevnom redu su bile sve bitne teme u odnosima Hrvatske i BiH. U mandatu sam već desetak puta bio u posjetu BiH i na svim multilateralnim susretima, kao i svi hrvatski dužnosnici, čvrsto podupirem i zalažem se za europski put BiH. Bosna i Hercegovina za Hrvatsku ima posebnu važnost jer smo kroz prošlost često dijelili istu sudbinu, a danas razvijamo sve uspješniju i snažniju gospodarsku suradnju. Trgovinska razmjena Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom prešla je dvije milijarde eura, dok su ukupna ulaganja naše zemlje u BiH milijardu i 200 milijuna eura. Hrvatsku su ove godine posjetile 432 tisuće turista iz BiH koji su ostvarili gotovo 2,5 milijuna noćenja, što je rast od 10 posto u odnosu na lani. Hrvatska Vlada također je pružila ruku suradnje kroz financijsku potporu i projekte u zdravstvu i obrazovanju te kulturi.

Želimo da se sva tri konstitutivna naroda Hrvati, Bošnjaci i Srbi, kao i svi drugi koji žive u Bosni i Hercegovini, u njoj dobro i osjećaju, a da pritom jednakopravnost hrvatskog naroda bude zajamčena.

Kroz našu potporu Hrvatima u BiH, podupiremo i gospodarski razvoj cijele zemlje. Ove godine podignuli smo iznos sredstava na 24 milijuna kuna za kulturne, vjerske i druge razvojne projekte koje provodimo kroz Središnji državni ured za Hrvate izvan RH. Otvorili smo konzulate u Vitezu i Livnu, urede Hrvatske gospodarske komore u Sarajevu i Mostaru, a HRT je otvorio svoja dopisništva u Sarajevu i Mostaru. Nakon 15 godina Croatia Airlines pokrenula je zračnu liniju Zagreb – Mostar. Pružamo kontinuiranu potporu povratku prognanih Hrvata na područje RS-a, a u tijeku je i projekt izgradnje samostana na Plehanu.

Koliko je za Hrvatsku, s obzirom na poruke pojedinih političara koje upućuju u kampanji u BiH, od najava tužbi i prijetnji, važno da na izborima pobijede oni koji će graditi mostove iz BiH, a ne ih rušiti?

– Moj dojam je da je hrvatski narod u BiH odlučan pokretač i zagovaratelj europskog puta BiH – koji jamči prosperitet, cjelovitost i učinkovito funkcioniranje zemlje. Aktivno podržavam napore BiH u tom smjeru te na tim pitanjima uspješno surađujem s hrvatskim članom Predsjedništva i predsjednikom HDZ-a BiH dr. Draganom Čovićem. Nakon općih izbora ključno je da novi sastav Predsjedništva i izabrani predstavnici u tijelima vlasti pokažu političku volju i zrelost za konsenzus o nastavku provedbe gospodarskih i socijalnih reformi kako bi se došlo u poziciju da BiH što skorije ostvari status kandidata za članstvo u EU. U tom će pogledu BiH moći računati na snažnu potporu Hrvatske, kao saveznika unutar EU.

Daytonski sporazum neminovno je zaustavio rat u BiH, no zbog svoje formule dva entiteta za tri naroda pokazuje teško upravljivom postojeću političku i državničku strukturu. Treba li ga mijenjati?

– Danas je BiH u fazi ubrzanog razvoja od Daytona prema članstvu u EU. Bosna i Hercegovina treba biti moderna i funkcionalna država u kojoj će biti poštivana jednakopravnost svih triju konstitutivnih naroda i ostalih građana, uz jednostavniji institucionalni okvir za političko upravljanje i gospodarski razvoj.

No nitko izvana ne može nametati pitanje ustavnih promjena i teritorijalnog preustroja BiH. To je unutarnje pitanje za političke aktere i stranke u BiH koje samostalno trebaju iskoristiti priliku kako bi pronašle prihvatljivo rješenje na dobrobit svih svojih građana. Funkcionalna država koja jamči ustavna prava prvi je preduvjet za članstvo u Europskoj uniji.

Pred BiH se stalno stavljaju novi zahtjevi na putu k EU. Što Hrvatska može dodatno učiniti da se taj put ubrza i što u suštini znači za ovu zemlju?

– U protekle četiri godine ostvaren je vidljiv napredak u procesu pristupanja BiH u EU, a na tom putu BiH je imala snažnu političku potporu Hrvatske. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju stupio je na snagu 2015., a uz puno lobiranja s hrvatske strane uspješno je predan zahtjev za članstvo u EU 2016. Sljedeći korak je dobivanje statusa kandidata, što će još više učvrstiti Bosnu i Hercegovinu u demokratizaciji i jačanju vladavine prava, ali i dati novu nadu građanima od kojih velika većina priželjkuje članstvo u EU.

Nova strategija proširenja Europske komisije snažna je poruka ohrabrenja Bosni i Hercegovini koju treba iskoristiti. Pristupni proces odvija se prema jasno postavljenim pravilima i daljnja dinamika ovisit će u prvom redu o tome koliko će se otići naprijed u provedbi Reformskog programa, osobito na području neovisnosti pravosuđa, poštivanja temeljnih prava i borbe protiv korupcije.

Budućoj vlasti u BiH hrvatska Vlada stoji na raspolaganju sa svojim političkim, stručnim i tehničkim kapacitetima kako bi se europski put BiH što je moguće više ubrzao.

Mogu li Hrvatska i BiH zajedno odgovoriti na eventualnu eskalaciju migrantske krize? Neke članice EU upravo ovdje vide crvenu crtu za zaustavljanje migranata?

– Hrvatska je najnoviji razvoj migracijskih kretanja na istočno-mediteranskoj i zapadno-balkanskoj ruti koja vodi kroz Bosnu i Hercegovinu dočekala spremna. Čak 6500 hrvatskih policajaca učinkovito čuva granicu i sprječava ilegalne migracije. Sredstva koja su nam raspolaganju iz europskih fondova ulažemo u tehničko opremanje najduže izvanschengenske vanjske granice Europske unije koju uspješno kontroliramo. Hrvatska će sljedeće godine biti spremna za ulazak u Schengen. Svjesni smo da države jugoistočne Europe trebaju našu podršku, kao i podršku Europske unije da bi mogle djelotvornije odgovoriti na najnoviji razvoj migracijskih kretanja. Zato je upravo na naš poticaj Europska komisija odobrila BiH 1,5 milijuna eura humanitarne pomoći i dodatnih 6 milijuna eura za bolje upravljanje značajnim brojem migranata, koji su od početka ove godine ušli na njezino područje. Osim što na bilateralnoj razini dobro surađujemo sa svim susjednim zemljama, Hrvatska se zalaže i za što skorije zaključivanje statusnih sporazuma svih zemalja jugoistočne Europe s Europskom graničnom i obalnom stražom kako bi se njezino osoblje s izvršnim ovlastima moglo rasporediti na granice naših susjednih zemalja. Smatramo da je u interesu naših susjeda, Hrvatske i članica Unije da se nezakonite migracije onemoguće prije nego što dospiju na hrvatsku granicu, odnosno na granicu EU-a.

Koliko je realno postizanje europskog rješenja krize u pitanju migracija?

– Bolja zaštita vanjske granice važan je element novog sveobuhvatnog europskog pristupa migracijama dogovoren na sastanku Europskoga vijeća u lipnju ove godine koji ima i unutarnji i vanjski aspekt. Unutarnji se odnosi na provedbu reforme Zajedničke europske politike azila, što, uz usvajanje nove Dublinske uredbe, uključuje i učinkovitiju provedbu politike povratka onih migranata koji ne ostvaruju pravo na međunarodnu zaštitu. Vanjski aspekt se odnosi na nastavak suradnje s Turskom i uspostavu partnerstva s državama sjeverne i supsaharske Afrike. Hrvatska i u tom aspektu daje svoj doprinos jer je to prije svega u našem interesu. Problem migracija treba prije svega rješavati na izvorištu.

Vaš premijerski mandat obilježile su krize koje sigurno niste planirali, poput Agrokora, Uljanika…

– Sve naslijeđene probleme ova Vlada počela je rješavati. Pravni okvir oko Agrokora koji je Vlada predložila spriječio je gospodarsku krizu i niz nekontroliranih stečajeva u Hrvatskoj i zemljama u susjedstvu te omogućio da kompanija danas funkcionira i ostvaruje dobit, a da se brojnim OPG-ovima i dobavljačima računi plaćaju na vrijeme, što nije bio slučaj ranije. Uspješno je u kratkom razdoblju provedeno jedno veliko restrukturiranje te je poslana jasna poruka o promjeni dosadašnjeg modela poslovanja u zemlji. U slučaju “Uljanik” tražimo rješenje za očuvanje radnih mjesta, proizvodnje i brodogradnje, ali na održivom i tržišnom modelu. U gospodarskom smislu, Hrvatska danas raste na zdravim ekonomskim temeljima. I u ovoj godini, kao i prošloj, bilježimo suficit opće države. Imamo kontinuirani gospodarski rast, a javni dug smanjuje se brže nego u drugim zemljama i trenutačno je na 76% udjela u BDP-u. Čak 71 tisuću zaposlenih je više nego lani i rekordno je nizak broj nezaposlenih, dok će nova rekordna turistička sezona osigurati 12 milijardi eura prihoda. Takav racionalni pristup omogućuje nam da od sljedeće godine idemo u treće porezno rasterećenje građana i poduzetnika u tri godine mandata. Još je mnogo posla pred nama, ali ovo su sve pozitivni trendovi koji nas ohrabruju da nastavimo još intenzivnije raditi u tom smjeru na daljnjem jačanju našeg gospodarstva i povećanju životnog standarda naših građana.

Suočavate se i sa stalnim propitivanjem postojanja parlamentarne većine. Je li ova većina u stanju provoditi reforme?

Vlada ima podršku u Hrvatskom saboru, većina je stabilna i čvrsta, a oporba, prožeta jeftinim populizmom, nespremna je za sadržajnije rasprave ili doprinos reformskim naporima. Naša gospodarska politika oslanja se na tri elementa – racionalno vođenje javnih financija, pokretanje snažnijeg investicijskog ciklusa i nastavak provedbe strukturnih reformi. Prvi put nakon 2002. otvorili smo javnu raspravu o mirovinskoj reformi kojom želimo osigurati održiv mirovinski sustav i veće mirovine budućim generacijama. Već smo usvojili niz demografskih i pronatalitetnih mjera te izdvojili više od 4,5 milijardi kuna za poticanje zapošljavanja. Nastavljamo reformu obrazovanja koja je u nekim školama započela s eksperimentalnim programom kurikularne reforme. Provodimo mjere racionalizacije u zdravstvu i javnoj upravi, a usvojen je i paket zakona u pravosuđu, uključujući i mjere kojima smo smanjili broj naših blokiranih sugrađana za 50 tisuća. Uz dosadašnje pozitivne ocjene svih triju svjetskih kreditnih agencija, do kraja mandata želimo doseći investicijski kreditni rejting za Hrvatsku.

Najavljeni prosvjedi u Vukovaru ponovno su u prvi plan stavili zbivanja u HDZ-u. Koliko je HDZ stabilan?

– Nema mjesta koje u modernoj hrvatskoj povijesti ima veći simbolički značaj od Vukovara. Upravo zbog toga treba razdvojiti sjećanje na herojsku obranu i tragediju Vukovara od manipulacije i zlouporabe onih koji su najviše dali za Hrvatsku, a često i najviše izgubili. Upravo u vrijeme sadašnje Vlade, Ravnateljstvo policije je pojačalo rad na procesuiranju ratnih zločina koji su počinjeni u Vukovaru. U HDZ-u nema nikakve dileme oko toga da sve ratne zločine treba procesuirati. U tome smo jedinstveni i odlučni.

Medijski prostor ovih dana okupira afera s lažnim SMS porukama. Što očekujete da će se dalje događati?

– Očekujem da se afera rasvijetli do kraja.

Jozo Pavković/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Ruža Tomašić: Za neke u Bruxellesu smo Divlji zapad

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska europarlamentarka Ruža Tomašić u  razgovoru za 100posto govorila je o radu u toj instituciji i kakav je odnos prema zastupnicima iz Hrvatske.

To što u parlamentu sjedi 751 zastupnik, pa ne dolazite svaki tjedan do riječi, ne znači ništa. Pojašnjava nam, glavni rad je u odborima, a u samom parlamentu je – finale. Na primjeru njezinog izvješća oko izlova plave ribe u Jadranu, za što je bila izvjestiteljica, možemo i dočarati kako teče ovaj proces.

‘U parlamentu zapravo govorite o onome što ste napravili u odborima. Odbori traju po cijele dane, počinju od 8,30 ili 9, a pauza je u 12,30. Potom se u 15 nastavljaju i budu do 18 ili 18,30, a ako ima puno posla iza tog se nastavlja bez prevoditelja. Tamo se rješavaju glavne stvari. Kad vi donese izvješće i kad se ono prihvati na odboru, s njime idete u parlament. Ako ste izvjestiteljica ili izvjestiteljica u sjeni, o tome govorite i kad bude glasovanje, pa ako se usvoji, onda idete i na trijalog s Vijećem i Komisijom kao predstavnik parlamenta’, pojašnjava nam proceduru.

Posebno naglašava da za uspješan rad u odboru morate steći respekt svojih kolega. Kaže, dolazit će vam na vaše odbore tek ako vas shvate ozbiljno.

‘Ako vas ne poštuju, i ako samo dođete i odrađujete izvješće, neće ni oni sami dolaziti, niti možete išta završiti. Dakle, morate se dokazati, pogotovo mi koji smo iz male države, nekima smo još uvijek kao nekakav ‘Divlji zapad’.’

‘Predsjednik europarlamenta je ekstremni desničar’

Prošlog tjedna šokirao nas je predsjednik europarlamenta Antonio Tajani koji je na komemoraciji Dana sjećanja na žrtve fojbi uskliknuo ‘Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija’, pa smo odmah pomislili: ‘Ako je takav predsjednik, kakvih tek ima zastupnika.

‘Ima i tamo ‘svašta’, ali kad se s tako visoke pozicije tako nešto izjavi, zaista je šokantno. Ali, kad pogledate tko je on, nekad je bio ekstremni desničar, također i novinar, shvatite da jako dobro zna težinu tih riječi, gdje ih i kad treba izgovoriti, na koji način i kome. Idu izbori i započeo je kampanju, tako da je bio jako, jako svjestan što govori. Nije ni glup, ni lud’, kaže o njemu Tomašić, a kad je riječ o ‘promašenim zastupnicima’, procjenjuje da ih je najviše 20-ak.

‘Većina njih i ne dolaze, a kad dolaze ‘valjaju gluposti’, ali to se uglavnom ignorira.

Ovo što rade Britaniji oko Brexita je prijetnja za sve nas male

Kad govori o lošim iskustvima, kaže da ih nije imala previše. ‘Nisam plašljiva, pa se ne dam’, kaže, no ipak ako nešto treba izdvojiti to su predrasude političara iz velikih zemalja prema ‘malima’.

‘Ima i tamo ljudi koji se nisu ostvarili i onda svoju nesigurnost i neostvarenost pokušavaju iskaliti na nekome. I ako im to dozvolite nije ugodno, ali ako im kažete što ih ide… Imala sam takvih problema s Englezima, njih je 20-ak u mom klubu, i naravno, bili su povezani sa Srbima, imali drugačije mišljenje o ratu, cijeloj situaciji kod nas… Kad mi je jedan počeo držati lekciju ‘oni su Englezi, mi smo mala Hrvatska’, nisam odšutjela.

Rekla sam mu: ‘Gledaj, mogu vam priznati jedino to što ste veći od nas, a drugo, mi smo imali svoje kraljeve, i mi smo jeli iz tanjura s noževima, vilicama i žlicama, dok ste vi još uvijek jeli prstima s onim drvenih pladnjeva. Bili ste toliko prljavi jer se niste kupali, pa su se vaše žene udavale za Vikinge jer su i oni bili čistiji od vas. Dakle, nemoj mi molim te govoriti o Engleskoj. Porobili ste pola svijeta, pa imate što pokazati, a Hrvatska koja je toliko puta porobljena i pokradena, još uvijek u svojim muzejima ima svoje. A što je u vašim: predmeti iz Indije, Pakistana, Irana, Afrike…’ Nakon tog sam dobila deset puta veći respekt od njih’, prepričala nam je.

Ruža Tomašić otkrila je i zanimljiv pogled na Brexit.

‘To će biti velike posljedice, shvatit ćemo tek poslije, kad ne bude novca za kohezijsku politiku, razne fondove… Ali, osobno, mislim da je glavna stvar ta da su Njemačka i Francuska htjeli izgurati Britaniju iz Europske unije. Nisam odvjetnik Britanije, ali oni su ipak zagovarali Europu ravnopravnih država članica i nisu se mogli slagati s onim što Berlin i Pariz hoće, jednu nadnacionalnu Europu u kojoj će države biti svedene na regije. A to što im sada rade tolike probleme, nije to zbog Britanaca, to je radi nas koji smo ostali. Da mi pomislimo, ako njima to rade, što će tek nema malim članicama.’

Za kraj, pitali smo je koliko je promijenila svoje mišljenje o Europskoj uniji s obzirom da su je neki nazivali i euroskeptikom, piše 100posto.hr

‘Moje mišljenje se nije promijenilo. Europska komisija, oni koji već vuku konce, kako god hoćete, imaju svoju agendu, a to je da Europa bude jedna država, i vidim da sve vodi prema tomu. S druge strane, ja vjerujem u Europu ravnopravnih država članica, a ne u neku nadnacionalnu, ‘nadnaravnu’ Europu jer to ne može biti.

Puno ljudi se poziva na Ameriku, i mi ćemo biti, kao, isti, ali to nije tako. Vi kad odlazite u Ameriku, ostavljate kuću, zemlju, kulturu, jezik, ma sve… Mi smo u Europsku uniju ušli sa svim tim i sad netko traži da se odreknemo svega. To je za mene neprihvatljivo, u Europskoj uniji kakvu ja vidim svatko treba poštivati tuđu kulturu, jezik i običaje, a ne da idemo na brisanje naših posebnosti.’

 

Ruža Tomašić: Zbog svojih laži, patrijarh Irinej nikad više ne smije stupiti na tlo Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Mirjana Hrga – Ako nekom pomogneš, populist si, ako ne, ohol si

Objavljeno

na

Objavio

U prvom intervjuu od kada je preuzela dužnost savjetnice predsjednice Republike za strateške politike i odnos s Vladom i Saborom, Mirjana Hrga otkriva kako je došla na Pantovčak, komentira stanje u medijima, ali i odnos medija prema političarima, iznosi vlastite političke stavove i objašnjava zašto imovinske kartice dužnosnika ne bi trebale biti servirane javnosti, piše Jutarnji List.

Možete li otkriti kako je došlo do vašeg angažmana u Uredu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović?

– Predsjednica i ja smo se znale isključivo kroz profesionalni odnos nje kao predsjednice i mene kao novinarke. Iznenadio me njen poziv. Premda sam život posložila u sasvim drugom smjeru, na kraju sam ipak prihvatila ponudu. U zadnjem razgovoru je izgovorila ključnu rečenicu koja je bila svojevrsni okidač. Ne želim reći što je izgovorila, jer vjerujem da ni ona sama nije svjesna koliku je to težinu imalo, ali rezultiralo je time da u predstojećem razdoblju stavim sve iza dužnosti koju prihvaćam. Možda će nekima zvučati staromodno, ali meni je velika čast služiti svojoj domovini.

Jeste li nakon preuzimanja dužnosti na Pantovčaku bili u kakvom kontaktu sa svojim prethodnikom Matom Radeljićem?

– Ne. Matu poznajem isključivo kao kolegu. 90-ih smo radili zajedno i mogu samo reći da je bio iznimno korektan kolega, dobar i od pomoći.

Govorilo se da je u pozadini vašeg dolaska u Ured predsjednice “bjelovarska veza”, pri čemu se mislilo na predsjednika Sabora i glavnog tajnika HDZ-a Gordana Jandrokovića koji je također iz Bjelovara.

– Čula sam i gore spekulacije, a ova mi se činila čak normalnijom u nizu netočnih. Nije bilo nikakve konspiracije, nikakvih posrednika, ničeg što bi moglo zagolicati maštu pobornicima teorija zavjere.

Kako izgleda radni dan u Uredu predsjednice?

– Dolazim ujutro oko 8.30 sati, cijeli dan radim na analizama, iščitavam zakone, razgovaram s ljudima koji traže posredovanje ili pomoć predsjednice. Ima jako puno posla.

Bilo je negativnih reakcija na vaše imenovanje s desnih portala. Tako vam se izvukao intervju koji ste na Al Jazeeri radili s akademikom Iblerom i pitali ga što imaju Hrvati s Dubrovnikom kada je sve napravljeno prije 600 godina. Kako ste doživjeli te reakcije?

– Ne razumijem od kuda ti napadi. Pa zar nisu mene stalno optuživali da sam desničarka? Izgleda da je sve podložno promjenama i tumači se kako kome treba. Pa ja sam osoba koja se u srcu Hezbolaha jasno predstavljala Hrvaticom i katolkinjom. Ne pada mi na pamet upuštati se u jalove rasprave kako bih objašnjavala da nisam antihrvatski element koji dovodi u pitanje hrvatsku povijest Dubrovnika. Kada je 2000. godine SDP došao na vlast ja nisam mijenjala stavove, nisam se prodala za Judine škude, nego sam dostojanstveno izdržala tri godine suspenzije i onda izašla na tržište. To su moje vrline. Ja tu ne nalazim manu.

Što je bio motiv za napade s desnih portala?

– Ni jedna bolest nije zdrava. Pa tako ni zavist. To su pokušaji podmetanja. Ako umanjiš mene, automatski umanjuješ i predsjednicu. Ako ja ne vrijedim, onda ne vrijedi puno ni ona koja me izabrala. Igra je savršeno jasna.

Je li još uvijek prisutan osjećaj gorčine nakon odlaska iz novinarstva?

– Ta se gorčina isključivo odnosi na moju zadnju godinu rada u novinarstvu i to nakon šest godina provedenih u nekim drugim zemljama, na drugoj profesionalnoj televiziji. Novinarstvo će ostati u mom srcu kao jedna od najvećih ljubavi. Ali ono s čime sam se suočila nakon povratka u Hrvatsku je bio stres i ne bih si to više priuštila.

Znači li prihvaćanje dužnosničke funkcije u Uredu predsjednice definitivno zbogom novinarstvu, ili su vrata i dalje odškrinuta?

– Ne bih voljela da netko za pet godina pročita kako sam izričito rekla da se neću vratiti u novinarstvo. Ali bih voljela ostati pri ovom stavu da nakon 24 godine novinarstva pošto sam zaklopila knjigu i ušla u politiku, više nema povratka.

Kakvo je danas novinarstvo u Hrvatskoj?

– Možda je bolje pitanje u kakvoj je situaciji današnje novinarstvo. Ovo su iznimno teška vremena kada su PR-ovci i financijski moćnici pobijedili novinare i vijest. Ako ne pronađemo način kako osnažiti novinarstvo, doći će još teži dani. To u konačnici neće biti šteta samo za novinare, nego za društvo u cjelini. Novinari su kontrolori vlasti, i tko će to činiti ako oni nestanu? Naravno, govorim o odgovornom novinarstvu, a ne onima koji nisu u stanju provjeriti informaciju, pa čak ni nazvati drugu stranu.

Uz sve smo se našli na meti sudova koji dosuđuju velike odštete za vrlo suspektne slučajeve povrede časti i ugleda.

– Pobornik sam toga da se novinarstvo mora osnažiti i da mora biti odgovorno. Novinari su nekada bili gospoda, a danas se sve svelo na fore i fazone. Ne možete nekoga iz vlastite komocije nazivati šovinistom, ultradesničarem, pripadnikom ovog ili onog tabora kao što su meni napravili. To netko čita, narušava se nečiji ugled. Novinarstvo mora biti odgovorno da bi bilo jako.

Je li gotov proces povodom vaše tužbe protiv Novosti zbog teksta u kojem se vaš dolazak na RTL komentirao kao profesionalno samoubojstvo?

– Još traje pa ne bih o tome.

Kako će se odnos s Miloradom Pupovcem reflektirati na aktualnu dužnost? Vi ste savjetnica predsjednice države, a on, uz to što je predsjednik SNV-a, je saborski zastupnik i član vladajuće većine.

Milorad Pupovac i ja nemamo nikakav odnos. Ako se kroz posao sretnemo, to više neće biti odnos političara i novinarke nego može biti postupanje na tragu zajedničkog društvenog interesa.

Nedavno ste u funkciji savjetnice predsjednice šetali Zagrebom s Milanom Bandićem s kojim također imate vrlo neugodno iskustvo jer vas je vrijeđao nakon emisije u kojoj ste ga suočili s teškim materijalnim uvjetima u kojima funkcioniraju zagrebački vrtići.

– On se davno, još kada sam bila na televiziji, ispričao zbog toga. Šira javnost je upoznata s našim turbulentnim odnosima u kojima je dolazilo i do žestokih sukoba, ali to je tako i nije moglo biti drugačije. Ja sam inzistirala na odgovorima, a on na svojoj poziciji.

A što se tiče šetnje Zagrebom, on je bio u funkciji domaćina i ni na koji način se nije mogla osjetiti nekakva nelagoda.

Mediji su primijetili kako u Zagrebu, za razliku od drugih mjesta u Hrvatskoj, nitko nije zaustavljao predsjednicu, niti tražio da se fotografira s njom. Što vam to govori?

– Ništa, jer neke medije ne zanima što se stvarno dogodilo. Oni dobiju nalog i imaju točno razrađen plan kako će priča na kraju izgledati. Šetnja za koju me pitate bila je Tkalčićevom ulicom u jutarnjim satima, u vrijeme kada ljudi rade. Predsjednica je odlučila obići svih 20 županija, i normalno je da na isti način tretira Grad Zagreb koji ima poseban status. Ne možete ga zanemariti i to ne bi bilo u redu. Istina, neobično je jer je to grad u kojem predsjednica živi i djeluje. Bilo je izazovno napraviti program u tako velikom gradu u kojem ima puno uspješnih kompanija i pojedinaca. Kome posvetiti posebnu pozornost, koga izostaviti? Otišlo se na dvije lokacije, a treća je, s obzirom na rastući turizam, bila šetnja Tkalčićevom. Ništa neobično. Umjesto u uredu, s informacijama smo upoznati u jednoj od najljepših zagrebačkih ulica.

Činjenica je da mediji prenose ono što političari serviraju. A na meniju je svašta, ponajviše populizma.

– Mogu govoriti samo o Uredu predsjednice. Rad Ureda je transparentan, a ja navijam da se još više otvorimo prema javnosti. To su uostalom i molbe koje su mi iznijeli novinari, a moja je dužnost bila da ih prenesem predsjednici.

Ne poseže li i predsjednica Grabar-Kitarović za populizmom?

– A što bi to kod nje bio populizam?

Praćenje nogometnih utakmica, farbanje zidova, udomljavanje psa…

– Ne slažem se! I drago mi je što ste otvorili ovu temu jer ona pokazuje jal, pretjeranu kritičnost i neobjektivnost dijela hrvatskog društva. Dobro je pratiti i strane medije i vidjeti kako su oni pisali o nazočnosti predsjednice na sportskim borilištima i usporediti s tim kako su to pratili neki naši mediji. Kada čovjek ne bi bio u stanju pratiti strane medije, doista bi stekao negativan dojam. Ono što strani mediji ističu kao nešto pozitivno, nekome kod nas smeta pa to naziva populizmom.

Ipak, više znamo o predsjedničinoj dijeti nego o tome kako je i zašto promijenila stav o Marakeškom sporazumu.

– U Marakeš nije otišla jer smatra da je pitanje imigracija pitanje unutarnjih poslova. Rezerve koje ima prema sporazumu odnose se na ‘mehanizme kontrole provedbe’ nečega što bi trebalo biti dobrovoljno. Dakle, stav je poznat, a problem je možda i novinara kojima je važnija tema dijeta, nego što misli o uistinu ključnim temama: demografskoj politici, na osnovu čega je pisala prijedlog programa za otoke, za brdsko-planinska područja, o njenom doprinosu rješavanja pitanja blokiranih, što je sve radila u Slavonskom Brodu da se riješi problem zagađenja… Budimo realni, novinarima je interesantnije sve drugo, sami se bave trivijalnim pitanjima i onda isti ti mediji nešto zamjeraju. Odakle im pravo?

Ne nudi li predsjednica sama trivijalni sadržaj? Kad je otišla u Slavonski Brod, problem zagađenja je začinila informacijom da je udomila psa.

– To je opet drska medijska interpretacija. Predsjednica ni na koji način nije komunicirala taj potez, svjesna mogućih osuda za populizam, nego su mediji koji su pratili njen posjet to nametnuli kao priču. Dakle, idemo do toga da će političar, ako će htjeti preživjeti, morati imati vlastiti medij. Kika? Taj pas nije bio namješten! Dogodio se. I danas živi ovdje u Uredu. Kada Barack Obama kupi psa, aplaudira mu cijeli svijet, a u ovom slučaju je to populizam.

U izbornoj smo godini i spominje se puno kandidata za predsjednika, a ankete šanse za drugi krug daju Zoranu Milanoviću. Poznajete ga, a pamtimo vaš žestoki intervju s njim na RTL-u. Može li on, po vama, ugroziti drugi mandat Kolindi Grabar-Kitarović?

– Predsjednica se još nije izjasnila o kandidaturi. A Zoran Milanović, kao i svatko drugi tko se odluči, može biti ozbiljan kandidat ako se potrudi i ako ga isprati malo sreće, zašto ne? A što se intervjua tiče, ja sam dvije godine prije drugih kolega otvorila pitanje njegovih suradnika. Među ostalima, pitala sam ga i za Milanku Opačić koja je danas tema i ostalim kolegama tako i samom SDP-u. Tada mi se to strašno zamjeralo.

Je li Milanović to zamjerio?

– Nikako! Što bi zamjerio? Nakon tog intervjua najnormalnije smo sjeli, popili piće i ugodno razgovarali. Milanović nema problem s tim da novinari rade svoj posao i propituju. Mislim da više imaju problema oni koji se iz petnih žila trude njemu pomoći, a pitanje je koliko njemu ta pomoć uopće treba.

Od kada ste na Pantovčaku, predsjednica je angažirana po pitanju korištenja ulja kanabisa za liječenje. Ima li tu još aktivnosti osim pomilovanja Huanita Luksetića i podrške onima kojima je kanabis lijek?

– Predsjednica je detaljno upoznata s tim slučajem od prvog dana i pozorno ga prati. Jasno je da se ne može priča zatvoriti s jednim pomilovanjem. Pun mi je stol pisama ljudi koji mole pomoć. Ne govorimo samo o oboljelima od multiple skleroze kojih je oko 6500, nego o ljudima s teškim epilepsijama, oboljelima od karcinoma kojih ima na desetke tisuća. Svi oni su probali, ili koketiraju s idejom da koriste pripravak koji bi im ublažio simptome. Hrvatska je 2015. godine bila prva zemlja koja je odobrila prodaju pripravaka na bazi kanabisa u svojim ljekarnama. Međutim, od tada se dogodilo puno stvari koje nisu išle na ruku ljudima. Ako je neki lijek legalan, ne znači da je dostupan. Od ožujka ga nema u ljekarnama i ljudi ga moraju tražiti na crno. A kad ga ima, jako je skup.

Postoji nekoliko načina da se to riješi. Pritom ne govorim o legaliziranju marihuane u rekreativne svrhe, nego o korištenju pripravaka na bazi kanabisa isključivo u medicinske svrhe. Treba odlučiti što učiniti da se ljudima olakšaju muke. Ovo je tema na kojoj se ne smiju skupljati politički bodovi, niti se itko treba bojati da će ih izgubiti neovisno o tome koliko je dio javnosti konzervativan.

Kako to riješiti?

– Jedan od mogućih i najbržih načina je da se možda razmisli da umjesto jednog bude više dobavljača, pa će onda tržište samo po sebi regulirati cijenu koja je sada previsoka. Nadalje, liječnici trebaju koristiti svoje pravo da propisuju recepte ako postoji opravdani medicinski razlog za to, bez obzira koje specijalizacije bili.

Treba li dopustiti uzgoj marihuane u medicinske svrhe?

– Podijeljena su mišljenja. Europski parlament ovih dana poziva na financiranje novih istraživanja o kanabisu. Tome treba pristupiti pametno kako bi se postigao valjani cilj, bez da se ode u sivu zonu.

Nismo li u sivoj zoni. Ljudi smiju koristiti ulje kanabisa, ali je skupo i ne smiju ga proizvoditi?

– U tome se mogu složiti. Ovo je problem koji se mora riješiti.

Treba li marihuanu tretirati jednako kao i druge teške droge?

– Čitala sam neki dan o tome koliko se tona marihuane potroši samo u Zagrebu, a ona je zabranjena. To su ogromne količine, a onda se netko poigrao i izračunao da bi proračun bio bogatiji za nekoliko milijuna kada bi se ubirao porez na marihuanu kao na cigarete. No to je ozbiljno političko pitanje o kojem treba provesti temeljitu raspravu.

U kojoj je fazi postupak pomilovanja Huanita Luksetića?

– Ministar pravosuđa će se očitovati ovih dana. Pitanje je dana kada će se to riješiti.

Je li došlo još zahtjeva za pomilovanje?

– Koliko ja znam nije. Ali je došlo puno pisama i molbi za pomoć. Ljudi su očajni.

Zaduženi ste za savjetovanje o odnosima s Vladom i Saborom. Što radite na tom polju?

– Kako koja tema nalaže. Trenutačno radim na otvorenim vratima s temom doniranja organa gdje Hrvatska ima odlične rezultate, a tu surađujem s Ministarstvom zdravstva. U slučaju Huanita komuniciram s Ministarstvom pravosuđa, a s Ministarstvom financija razgovaram o blokiranima.

Priprema se novi Ovršni zakon. Ima li i predsjednica primjedbe na nacrt?

– Predsjednica se očitovala na novi prijedlog Ovršnog zakona i dala svoje mišljenje. U kontaktu je s blokiranim građanima i u odnosu na to da se izbjegne šteta ili problemi riješe na primjereniji način, dala je četiri konkretna prijedloga i dvije sugestije na razmatranje kao rezultat konkretnih razgovora s ljudima koji su uistinu očajni.

Uvijek ste javno iznosili svoje političke stavove. Ima li onih u kojima se ne slažete s predsjednicom?

– Za sada ne.

A oko Thompsona?

– Ne znam kakav je njen odnos prema njemu.

Predsjednici je omiljen pjevač, a vi ste svojevremeno prema njemu bili kritični radi koketiranja s ustaštvom?

Thompsona sam dovela u studio i pitala ga zašto već jednom ne završi s time. Rekla sam da vjerujem kako ne veliča ustaštvo, ali i kazala da mora pod to podvući crtu i jasno se izjasniti. Uostalom, to su trivijalne teme. Meni je njegova ‘Lijepa li si’ jedna od omiljenih pjesama.

Ne bih se složila. Isticanje ustaških i fašističkih simbola je veliki problem u Hrvatskoj.

– Ne mislim da je on proustaški orijentiran. On pjeva o ljubavi prema domovini. Može ga se u političkom smislu nazvati konzervativcem, ali mislim da je svima jasno da je bilo kakvo koketiranje s tekovinama totalitarnih režima, pod kojima se naravno podrazumijeva i ustaški režim – nedopustivo.

Puno ste kao novinarka putovali Bliskim istokom. Kakav je vaš stav prema Marakeškom sporazumu?

– Kada bih vam pričala što sam sve vidjela u tom svijetu gdje su stotine tisuća ljudi poslani na put bez povratka, kako su ti nesretnici postali valuta za potkusurivanje ne samo svojih zemalja, nego i drugih, mogli bismo dane provesti u razgovoru. Naš pogled je iskrivljen i priča za nas počinje 2015. kada su izbjeglice došle na naše granice. Ja sam ih pratila od 2011. godine i vidjela da žele blizu svoje zemlje dočekati mogućnost povratka. No, to je dio priče. Više ne možemo govoriti samo o izbjeglicama nego govorimo o migrantima.

A Marakeški sporazum? Migracije su dio ljudske povijesti i jedan od većih izazova sadašnjosti.

– Migracije su tema koja nas tek čeka. Mi smo se zatvorili u svoje okvire i ne znamo koliko je milijuna ljudi migriralo samo radi klimatskih promjena. Držimo se samo toga je li predsjednica podržala Marakeški sporazum ili nije, i što kaže Vlada. Birokrati se uvijek potrude nešto staviti na papir, no to ne mora uvijek odgovarati stvarnom stanju na terenu i odgovarati spremnosti da se ljudima doista pomogne.

Predsjednica bi čvrsto zatvorila granice i poslala vojsku da spriječi ulaz ilegalnih migranata.

– Ono što predsjednica zastupa je čvrsta kontrola ilegalnih prelazaka granice. Dakle, ako netko traži azil, čemu pokušaji ilegalnih ulazaka? Mišljenja sam da kada uđu u našu zemlju, oni su naša briga i treba prije dati njima nego nama da se što prije uklope u društvo. Ali mi moramo štititi svoje granice u ime sadašnjih i budućih generacija. Ne trebamo ih otvoriti i plaćati grijehe imperijalističkih politika.

Vaša je imovinska kartica izazvala dosta interesa. Vidi se da vam nije loše, a pola plaće dajete dvjema obiteljima. Je li to populizam.

– Danas je sve populizam. Nikad nije dobro. Ako nekome pomogneš – populist si. Ako ne pomogneš – ohol si. Objava imovinske kartice je bila jedna od žešćih čitulja u Hrvatskoj, pravi poziv na linč. Ne mogu to razumjeti. Suprug i ja smo s ponosom naveli do zadnje lipe sve što imamo.

U redu je da se imovina dužnosnika prijavi kako bi nadležna institucija mogla pratiti jeste li poziciju iskoristili za vlastito bogaćenje, ali smatram da nije u redu da to bude javno servirano. Čemu to služi? Da mi, kome god padne na pamet, pokuca na vrata?

Kako ste izabrali obitelji?

– Nisam mogla vjerovati da ću se morati ispričavati zbog toga što dajem dio plaće. Poznato je da ja nemam djecu, ali to nije razlog da ne pomognem djeci koja su rođena u neimaštini, od prvog se dana suočavaju s grubošću života i nemaju isti start kao ostali. Što je ljepše nego im pomoći. Kako sam ih izabrala? Htjela sam znati gdje novac ide i da s njime dvije obitelji lakše dišu. Obje obitelji imaju dječicu.

Ostavit ćete dojam da novinari super zarađuju.

– Ja sam uvijek jako dobro zarađivala i možda zato nisam nikada dobro kotirala u hrvatskim novinarskim krugovima. Prva sam imala transfer od 100.000 DEM kada sam prešla s HTV-a na Novu TV i još uz to dobru plaću. Super sam zarađivala i na Al Jazeeri. Dakle, uvijek sam jako dobro živjela od novinarstva.

Jutarnji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari