Pratite nas

Intervju

Andrej Plenković: Velika koalicija ne dolazi u obzir!

Objavljeno

na

HDZ će nakon izbora biti pobjednička stranka. Želimo da nas birači prepoznaju kao dominantnu stranku koja na prostoru političkog centra i desnog centra neće imati alternativu. Do velike koalicije neće doći jer će HDZ pobijediti na izborima i formirati Vladu.

HDZ je stranka koja djeluje radi promoviranja strateških nacionalnih interesa i tradicionalnih vrijednosti hrvatskog naroda. Cjelovitim pristupom i kvalitetnim radom do 2020. stvorit ćemo novih 180.000 radnih mjesta.

Pomoći ćemo poljoprivrednicima, poduzetnicima i izvoznicima. Kao budući hrvatski premijer inzistirat ću da se osiguraju jedinstveni i konzistentni hrvatski stavovi u pogledu strategije razvoja INA-e – istaknuo je, između ostalog, predsjednik HDZ-a mr. sc. Andrej Plenković u razgovoru za tjednik Globus. S njim je razgovarao novinar Romano Bolković, a intervju donosimo u cijelosti.

Gospodine Plenkoviću, zašto ste odlučili dokinuti Domoljubnu koaliciju i s HDZ-om izaći samostalno na izbore?

Novo vodstvo HSS-a žurilo se postići dogovor o trgovini foteljama sa SDP-ovom koalicijom i time je Domoljubna koalicija prestala postojati prije nego što sam izabran za predsjednika HDZ-a. Na stranačkim tijelima raspravili smo tu situaciju i jednoglasno odlučili da HDZ izađe na izbore samostalno, a s partnerima u pojedinim izbornim jedinicama – HSLS-om i HDS-om. Takav pristup izborima najbolji je način da hrvatskim biračima u prvom planu predstavimo naš kvalitetni izborni program i kandidate. Za razliku od SDP-a koji ide s gotovo istim kandidatima s kojima je u 4 godine vodio Hrvatsku i nakon toga izgubio izbore 2015., mi smo u HDZ-u uključili u izradu izbornih lista županijske organizacije i stranačke zajednice. Odabrali smo najkvalitetnije kandidate koji će vjerodostojno provoditi naš program i omogućili brojnim novim kandidatima priliku. Drago mi je da sve ankete već sada pokazuju da je HDZ u samo nekoliko tjedana potpuno preokrenuo trendove i dostigao razliku SDP-a, a nakon izbora bit ćemo pobjednička stranka.

Danas se već uvriježilo kritizirati bipartijnost hrvatske politike i duopol HDZ-a i SDP-a. No, nije li pojava Mosta pokazala da pravi problem nije bipartijnost, već njen istinski nedostatak: elektorat sve manje razlikuje u ideološkom i političkom smislu dvije najveće hrvatske stranke i poistovjećuje ih u njihovom klijentelizmu, pa je moguće pravi problem izostanak bipolarnosti, a ne vječni duopol?

Birači jesu glasovima Mostu kao svojevrsnoj trećoj opciji na izborima 2015. pokazali nezadovoljstvo tadašnjom politikom SDP-a i HDZ-a. Moja je prioritetna politička misija vratiti vjerodostojnost HDZ-a koji će ponovno postati ono što birači od nas i očekuju – središnja stranka okupljanja i razvoja hrvatskog društva. Zato će u identitetskom smislu HDZ biti stranka europskog desnog centra koja djeluje na načelima narodnjaštva, demokršćanstva i univerzalnih humanističkih vrijednosti. Zalažemo se za socijalno-tržišni koncept gospodarstva u kojem ćemo poticati kreativnost i rad svakog pojedinca, ali i provoditi kršćansko načelo solidarnosti. Tu je HDZ posve jasno određen. Pitanje je koji identitet i politiku zamišlja voditi SDP u okviru tzv. Narodne koalicije gdje stranke na europskoj razini pripadaju od socijalista do liberala pa sve do pučana. Hrvatska je u trećem desetljeću od neovisnosti i budite sigurni da će HDZ znati odgovoriti na suvremene izazove hrvatskog društva. Naša politika bit će fokusirana na stabilnost i pravnu uređenost Hrvatske što su glavne pretpostavke za razvoj poduzetništva i investicijskih potencijala te veće zapošljavanje i gospodarski rast. Želimo da nas birači prepoznaju kao dominantnu stranku koja na prostoru političkog centra i desnog centra neće imati alternativu.

Je li uz ćudljivost Mosta i njegova lidera Petrova, koji jedan dan izjavljuje da ga ne interesiraju Banski dvori, a već sutradan objavljuje da želi biti hrvatski premijer, uopće moguća stabilna Vlada?

Hrvatski birači sami će procijeniti vjerodostojnost djelovanja svakog od nas koji predvodimo političke stranke na ovim izborima. Oni trebaju prije izbora potpuno biti upoznati s profilom kandidata i programima koje biraju. Osobno ne osjećam nikakvu odgovornost za ranije poteškoće u odnosima HDZ-a i Mosta. Potpuno sam otvoren – na racionalnim postavkama i programskim temeljima – za suradnju s Mostom nakon izbora. Moj je interes da HDZ projicira političku stabilnost i kao najjača parlamentarna stranka nakon izbora nećemo pristajati ni na čije ucjene.

Vi ste neskloni ideji velike koalicije. Koji su vaši razlozi?

Do velike koalicije neće doći jer će HDZ pobijediti na izborima i formirati Vladu s partnerima s kojima ćemo pronaći zajednički jezik na programskom, ali i svjetonazorskom planu. Hrvatskim ljudima sada je najvažnija stabilna Vlada koja će uz konstruktivne opozicijske stranke funkcionirati i biti u prilici provoditi reforme. To ne isključuje potrebu da postignemo konsenzus oko ključnih nacionalnih i gospodarskih projekata, kao što smo to učinili kod pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, ali za to nije potrebna velika koalicija.

Preuzevši HDZ, vi ste jasno dali do znanja da vam je na pameti političko redefiniranje pokreta u stranku. No je li to moguće? Je li HDZ moguće politički reartikulirati? Uostalom, kakav je HDZ vama na pameti, kad jeo tome riječ?

Namjera mi je afirmirati temeljne vrijednosti HDZ-a kao narodne i stožerne državotvorne stranke. Treće desetljeće naše neovisnosti zahtijeva novi pristup i formiranje adekvatnih odgovora na izazove suvremenog društva. HDZ je politička snaga koja može okupiti ključne društvene aktere, prije svega sveučilišnu i znanstvenu zajednicu, privatni sektor te socijalne partnere kako bismo stvorili i proveli kvalitetne javne politike na svim područjima hrvatskog društva. To ćemo postići dosljednom i vjerodostojnom politikom. Dio smo europskog desnog centra, članica političke obitelji Europskih pučana. Unutar stranke imamo potrebno znanje, iskustvo i kompetencije za modernizaciju Hrvatske, a vjerujem da o tome svjedoče i naše izborne liste. Čvrsto smo ukorijenjeni u našim temeljnim vrijednostima, a istodobno smo spremni primijeniti ih u suvremenom svijetu u kojem su prilagodljivost i izvrsnost ključni za uspjeh.

Koje su to konzervativne vrijednosti koje biste vi osobno kao predsjednik HDZ-a, ali i stranka u cjelini, mogli zastupati? HDZ to uzima samorazumljivim, no zapravo rijetko kada o tome javno govorite: što je to u klasičnom smislu danas u HDZ-u konzervativno?

Hrvatska demokratska zajednica stranka je koja djeluje radi promoviranja strateških nacionalnih interesa i tradicionalnih vrijednosti hrvatskog naroda. Njegujemo demokršćansku baštinu i europske vrijednosti. U središtu naše politike su obitelj i čovjek sa svojim neotuđivim dostojanstvom, pravima i odgovornostima. Uz grčku filozofiju, rimsko pravo i prosvjetiteljstvo, prepoznajemo kršćanstvo kao temelj europskog i hrvatskog identiteta i kulture. Jasno se određujemo prema povijesnom naslijeđu, patnjama hrvatskog naroda i svim totalitarističkim režimima 20. stoljeća. Na ekonomskom planu potičemo slobodno tržište i ekonomske slobode, a istodobno snažimo načelo solidarnosti. Država treba stvoriti uvjete za poticajno poslovno okruženje, ali privatni sektor je nositelj ekonomskog razvoja države.

Ako se okanimo ideoloških raspri, mislim daje osnovno pitanje kako osigurati 180 tisuća radnih mjesta. Vi ste ipak obećali upravo tu brojku. Na osnovi kojeg privrednog optimizma?

Za kreiranje stabilnih i sigurnih radnih mjesta potreban je niz dobro usklađenih mjera koje će se paralelno provoditi i pomoći razvoju mikro, malih i srednjih poduzetnika te strateških sektora poput poljoprivrede, turizma, energetike, industrije. Ključno je stvaranje pouzdanog i predvidivog pravnog, poreznog i ekonomskog okvira; prilagođavanje obrazovnog sustava potrebama gospodarstva; poticanje novih znanja i inovacija; otvaranje povoljnih izvora financiranja; modernizacija i stavljanje u funkciju neiskorištene imovine i resursa; jačanje poslovne, prometne i energetske infrastrukture; osiguranje dostupnih i cjenovno prihvatljivih sirovina i energije. Uz sve to, cilj nam je omogućiti poduzetnicima da brzo i s jednog mjesta dobiju potrebna rješenja, dozvole i odgovore. Izradit ćemo i kartu mogućih investicija u cijeloj Hrvatskoj s popisom troškova ulaganja, dozvola koje je potrebno ishoditi te poticaja koji se daju za realizaciju projekata. Na ovaj način, cjelovitim pristupom i kvalitetnim radom sigurno možemo do 2020. podići stopu zaposlenosti u Hrvatskoj sa sadašnjih 60% na 68% što znači novih 180.000 radnih mjesta. Cilj Europske unije je prosječna stopa zaposlenosti od 75% do 2020. te je za nas pomak na 68% važan na putu postizanja novih trendova rasta, razvoja i približavanja Hrvatske razvijenim državama članicama EU.

Koji je to rezervoar hrvatskoga gospodarstva? Gdje su naši potencijali i u čemu su? I kako da ih nitko prije nije uočio?

Veliki potencijal rasta, zbog ogromnih neiskorištenih resursa, ima poljoprivreda koja u Hrvatskoj već godinama pada. Hrvatska poljoprivreda uz kvalitetnu poljoprivrednu politiku usmjerenu jačanju malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava može u značajnoj mjeri osigurati prehrambenu neovisnost Hrvatske, pridonijeti energetskoj neovisnosti te ostvariti snažan trend izvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda s dodanom vrijednošću.

Veliki prostor za rast je i u turizmu u kojem se prihodi mogu udvostručiti ulaganjem u smještajne kapacitete, širenjem ponude i produljenjem sezone. Industrija je također godinama zanemarivana, a potencijal za rast imaju gotovo sve vrste od farmaceutike, kemijske industrije, prehrambeno prerađivačke, ICT, drvne, tekstilne, građevinske, do vojne, elektroindustrije i kreativnih industrija. Sve je to poznato i istraženo kao što je poznata činjenica da Hrvatskoj najviše nedostaje dobra organizacija rada i upravljanje. Imamo potencijal i resurse (47. mjesto od 187 država prema Izvješću o društvenom razvoju, 36. od 124 države prema Indeksu društvenog kapitala), ali ne znamo njima upravljati.

Vlada Kukuriku-koalicije ocijenjena je 2015. godine kao šesta najgora na svijetu (139. od 144 vlade koje je ocjenjivao Svjetski gospodarski forum) kao neučinkovita, rastrošna, spora, bez ideja, cilja, vizije, strategije i plana. To će naša Vlada provedbom svog programa u potpunosti promijeniti. Reforme su iz političkog undergrounda izronile na površinu i odjednom stekle pravo građanstva: od omiljene libertarijanske teme postale su opća svojina.

Očito, reforme su nužne, ali jesu li moguće, naročito uz klijentelističku zainteresiranost stranačkoga članstva svih naših stranaka?

Reforme su sinonim za stalne promjene koje se moraju događati u društvu, gospodarstvu i javnom sektoru ako želimo držati korak s promjenama u okruženju i globalnim kretanjima. Preduvjet su razvoja i konkurentnosti. Dok se druge države mijenjaju te kroz nova znanja i inovacije prilagođavaju i razvijaju, Hrvatska svojom zatvorenošću za promjene kontinuirano pada u odnosu na ostale. Uz odlučnu Vladu s jasnim ciljevima i planom rada reforme će se u Hrvatskoj provesti, te će doći do razvojnog trenda koji svi očekujemo.

Na koje reforme ponajprije mislite?

Ponajprije na reforme javnog sektora koje obuhvaćaju nove načine rada, poticanje na izvrsnost i podizanje efikasnosti u područjima obrazovanja, znanosti, pravosuđa, zdravstva, socijalne skrbi, mirovinskog sustava, javnih financija, poreza, upravljanja državnom imovinom. Državnu upravu potrebno je učiniti servisom građana i poduzetnika, financijski sustav staviti u funkciju razvojnih poduzetničkih projekata, osnažiti obrazovni i znanstveni sustav te ga u potpunosti povezati s gospodarstvom, javna poduzeća učiniti konkurentnima, pomoći poduzetnicima da snize ulazne troškove te se kvalitetno pozicioniraju na jedinstvenom tržištu.

Je li realno obećati smanjenje PDV-a u dva koraka do 23 posto?

To je realno i nužno. Mala smo i otvorena ekonomija, dio smo jedinstvenog tržišta Europske unije, previsoki porezi guše naše poduzetnike i građane. Hrvatska ima drugu najvišu opću stopu PDV-a u Europi. Smanjivanje stope PDV-a otvara prostor za smanjenje cijena, što znači veću potrošnju i u konačnici više prihoda u proračunu. U poreznom sustavu manje najčešće znači više. Pored svega navedenog, visok PDV znači i visoku razinu sive ekonomije, a mi želimo da se ekonomska djelatnost odvija legalno i da svi uredno izmiruju svoje porezne obveze. Smanjenje PDV-a utjecat će i na manju nedozvoljenu poreznu evaziju.

Što vam sve u svemu daje za pravo u ovoj situaciji u kakvoj je Hrvatska obećati gospodarski rast od 5 posto?

Gospodarski rast koji danas imamo je 2,5 posto. Dugoročne prognoze Europske komisije predviđaju rast u Hrvatskoj između 1,2 i 1,8 posto BDP-a uz nastavak ekonomske politike iz razdoblja 2012.-2015. To bi za nas značilo daljnje siromašenje i odlazak ljudi iz Hrvatske, rast nezaposlenosti i propadanje gospodarstva. Moramo se promijeniti, okrenuti resursima koje imamo, dobro organizirati, ubrzati, pomoći poljoprivrednicima, poduzetnicima i izvoznicima. Hrvatska sigurno može visokim stopama rasta postati pozitivno iznenađenje u Europskoj uniji poput nekih drugih država. To je naša obveza i odgovornost. Trenutno su od nas nerazvijenije samo Rumunjska i Bugarska, ali Rumunjska zadnjih nekoliko godina postiže stope rasta od 3 i 4 posto, te će nas ove godine prestići. Hrvatskoj nije mjesto na dnu europske ljestvice razvijenosti, imamo sve preduvjete da budemo na vrhu po razvijenosti u odnosu na nove države članice srednje i istočne Europe.

Što pretpostavlja cjelovita uravnotežena porezna reforma?

To znači unapređenje i pojednostavljenje poreznog sustava izmjenama više poreznih oblika s ciljem postizanja pozitivnog efekta na gospodarski rast i standard naših građana.

Izmjenama koje smo predvidjeli omogućit ćemo širokoj skupini naših građana povećanje plaća tako što ćemo neoporezivi dio plaće povećati s 2600 na 3750 kuna. U kontekstu poreza na dohodak, smanjit ćemo i gornju stopu sa 40% na 36%, a pomaknut ćemo i granicu primjene gornje stope s trenutnih 13.200 kuna na 20.000 kuna. Smanjenje stope poreza na dobit s 20% na 18% odnosno na 12% za male i srednje poduzetnike omogućit će poslovnom sektoru veću dobit nakon oporezivanja, posljedično i veći investicijski ciklus.

U sustavu PDV-a, osim smanjenja opće stope, namjeravamo dodatno smanjiti cijene određenih vrsta proizvoda i potaknuti strateške grane, što ćemo postići uvođenjem snižene stope PDV-a na električnu energiju kao i na repromaterijal za poljoprivrednu proizvodnju. U okviru seta mjera demografske politike snižena stopa PDV-a plaćat će se na dječju hranu i pomagala, kako bi ovi proizvodi bili jeftiniji. Pored navedenog, kao svojevrsno olakšanje poduzetnicima namjeravamo podići i granicu za ulazak u sustav PDV-a na 300.000 kuna.

Sve navedene mjere imaju za cilj kreirati povoljnije porezno okruženje kako za građane, tako i za poslovni sektor. Rezultat će biti bolji životni standard naših građana i dodatno ubrzanje ekonomske aktivnosti.

Predsjednica je u svojoj inauguralnoj adresi spomenula jačanje poduzetničke klime. Kako je moguće da Hrvatskom hara antikapitalistički virus od obnove njene državnosti do danas do te mjere da predsjednica mora o tome govoriti u prvom svom nastupu? Kako se boriti protiv toga?

Činjenica je da se u Hrvatskoj već duži niz godina govori o antipoduzetničkoj klimi koju stvara spora i neučinkovita administracija, stalne promjene propisa kojima se uvode novi nameti, a Milanovićeva Vlada često je obveze uvodila retroaktivno zbog čega je poduzetnicima bilo gotovo nemoguće poslovati u Hrvatskoj.

Ogroman je broj primjera poduzetnika koji godinama čekaju ishođenje dozvola; prikupljaju brojne dokumente, a pravila se u hodu mijenjaju; ne mogu doći do prostora ili zemljišta iako je riječ o neiskorištenoj državnoj ili lokalnoj imovini; godinama čekaju na rješenje sudskih sporova, imovinsko-pravnih odnosa i slično. Zbog svega toga ne čudi da su prepreke poduzetnicima u Hrvatskoj bile tema prvog govora predsjednice Republike.

Rješenje je u pojednostavljivanju pravila, ubrzavanju rada i izgradnji administracije koja će biti na usluzi poduzetnicima. Reforme javne uprave i pravosuđa ključne su u izgradnji povoljnog poslovnog okruženja i važan su dio našeg programa.

No kako razvijati poduzetničku klimu kad riječ privatizacija u tv-debati nije ni spomenuta?

Blokovi pitanja bavili su se drugim temama. No, u Hrvatskoj ima puno posla kada je u pitanju poduzetnička klima. Javna poduzeća potrebno je restrukturirati, povećati upravljačku autonomiju i odgovornost uz postavljanje jasnih ciljeva i redovito ocjenjivanje rezultata. Cilj nam je podizanje konkurentnosti i vrijednosti javnih poduzeća kako bismo osigurali korist za naše građane. Ulazak mirovinskih fondova sa svježim kapitalom u vlasništvo javnih poduzeća pokazalo se na primjeru Podravke dobrim rješenjem.

Milanoviću je bilo sporno vaše obećanje povećanja izdvajanja za 2. mirovinski stup. Vi tu ne vidite nikakav problem, s te dvije milijarde koje vam je opetovano predbacivao kao manjak?

Milanoviću je sporna svaka ideja koja ne dolazi iz SDP-a, a ne idu mu pretjerano ni brojke. Konkretno, 1%-tno povećanje izdvajanja za 2. mirovinski stup ne iznosi 2 milijarde kuna, već je riječ o oko 1,4 milijarde kuna. Uz to tih 1,4 milijarde kuna je ulaganje u budućnost i u smanjenje troškova proračuna. U našem programu jasno je naznačeno da će do povećanja doći uslijed povećanja ekonomske aktivnosti te da će biti financirano smanjenjem izdvajanja u 1. stup s 15% na 14%. Sigurni smo da ćemo provedbom mjera iz programa osigurati kontinuirani rast gospodarstva koji će nam omogućiti ovo ulaganje. Zanimljivo je da dok Milanović kritizira povećanje ulaganja u 2. stup i našu brigu za buduće umirovljenike, njegov bivši ministar Mrsić iznosi da je njihov cilj povećanje izdvajanja za drugi stup za jedan do dva postotna boda.

Ugovor o plinskom biznisu vaš glavni konkurent vidi kao veleizdajnički. Tvrdi da INA-u valja pregovorima s MOL-om vratiti u vlasništvo RH. Kako to učiniti uz arbitražu? Pa nije li Karamarko nudio izravne pregovore i uglavnom zbog toga pao? Kako vi, dakle, vidite tu dilemu: arbitraža ili pregovori?

Arbitraža je mehanizam koji je samim ugovorom predviđen kao način rješavanja sporova među dioničarima. Ja vjerujem u snagu hrvatskih argumenata na arbitraži i njezin dovršetak vidim kao temelj budućih odnosa s MOL-om. S druge strane, Hrvatska država i MOL kao dioničari u INA-i moraju razgovarati jer niti jedna kompanije pa niti INA ne može biti uspješna ako nema komunikacije među dioničarima. Međutim, kao budući hrvatski premijer inzistirat ću da se osiguraju jedinstveni i konzistentni hrvatski stavovi u pogledu strategije razvoja INA-e, što nažalost nije uvijek bio slučaj, a to je mađarski partner često pokušavao koristiti. INA nije bilo koja tvrtka ili trgovačko društvo, već tvrtka od strateškog nacionalnog interesa. Njezine rezerve nafte i plina, kao i sposobnost njihove proizvodnje određuju energetsku neovisnost Hrvatske. To znači da mi kao država želimo ulaganja u nove koncesije radi povećanja rezervi nafte i plina, modernizaciju kapaciteta prerade, pokretanje novih poslovnih aktivnosti sukladno najnovijim trendovima u naftnoj industriji i kontinuirano jačanje kvalitete, znanja i vještina INA-inih zaposlenika. A ovo nisu samo naše želje već, također, i obveze MOL-a utvrđene u dioničkom ugovoru.
Uz sve prirodno bogatstvo Slavonija je danas zemlja siromašnih ljudi koji se iseljavaju, a Hrvatskih je pola milijuna hektara neobrađeno.

Zašto ne pozovete stotinjak stručnjaka iz Izraela da nas nauče poljoprivredi? Oni to znaju raditi i u pustinji, a mi ne znamo ni na plodnoj slavonskoj crnici. Ili je u nečem drugom problem?

Uvijek je dobrodošla razmjena znanja i iskustava s drugim državama, ali kada je riječ o poljoprivredi veliki posao je na nama samima. Neiskorištene poljoprivredne resurse moramo konačno staviti u funkciju kroz koncesije, prodaju ili darovanje.

Za to je potrebno donijeti novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu i izmijeniti kriterije bodovanja te osigurati pravedniji način dodjele, darivanje za mlade poljoprivrednike, kupovinu poljoprivrednog zemljišta, kao i okrupnjavanje. Uz to posebnu pozornost posvetit ćemo razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava, te povezivanju kroz proizvođačke organizacije i poljoprivredne centre sa znanstvenicima i lokalnim jedinicama kako bi im se osigurala pomoć u razvoju proizvoda, podizanju produktivnosti, brendiranju i povezivanju s potrošačima.

Osnovat ćemo agrarnu banku kako bismo trajno osiguravali povoljne izvore financiranja malim poljoprivrednicima, a cilj nam je omogućiti i reprogram postojećih zaduženja, odgodu otplate, i bolje kreditne uvjete uz duži vremenski rok otplate. Do kraja mandata naše Vlade sve raspoložive poljoprivredne površine bit će stavljene u funkciju poljoprivredne proizvodnje, izgradit ćemo 40 sustava navodnjavanja, a Hrvatska će imati 50.000 moderniziranih poljoprivrednih gospodarstava.

Naše regije sve više vape za supsidijarnošću. Istrani su nedavno, da bi upozorili na svoju posebnost, izveli provokaciju s putovnicom Republike Istre. Kako HDZ kani apsolvirati taj problem regionalizma i decentralizacije?

Supsidijarnost je jedno od načela naše politike. Cilj nam je da se prava i odgovornosti za pojedina područja prenesu na razine koje su bliže građanima kako bi rješenja bila što kvalitetnija i brža te u skladu s potrebama građana. Zalažemo se za fiskalnu i funkcionalnu decentralizaciju. Broj županija nećemo mijenjati, a novi obuhvat rada, odgovornost i efikasnost značajnije će pozicionirati županije kao nositelje regionalnog rasta i razvoja. Prenijet ćemo dio djelokruga poslova državne uprave na županije kao preduvjet za uspostavu učinkovite administracije koja je servis građanima i gospodarstvu jer se poslovi trebaju obavljati na onoj razini javne vlasti koja može učinkovito odgovoriti na zahtjeve poduzetnika i građana.

Zoran Milanović otvoreno se oslanjao na Cameronovu političku agendu. U spomenu Njemačke nerijetko je i opor u formulacijama: rekao je, za sučeljavanja na HRT-u, da Hrvatska neće biti njemačka kolonija. Atipično za bivšeg diplomata. Kako vi vidite današnju EU, EU nakon Brexita, i kako bi se Hrvatska trebala pozicionirati u takvoj Europi?

Bivši britanski premijer Cameron ostat će upamćen kao osoba koja je ozbiljno narušila prije svega vanjskopolitički položaj i gospodarsku stabilnost svoje zemlje motiviran uskim unutarstranačkim razlozima. Smatram da je europski projekt osigurao mir, stabilnost i gospodarske prednosti svim državama članicama te da su upravo mainstream političke opcije najodgovornije za povratak povjerenja građana u Europu ustrajnim komuniciranjem prednosti ujedinjene Europe. Hrvatska se treba aktivnije pozicionirati unutar EU.

Trebamo asertivnije koristiti mehanizme koji su nam na raspolaganju kako bismo zaštitili ključne nacionalne interese te sudjelovati u kreiranju europskih politika. Nastavak politike proširenja, naravno uz ispunjavanje kriterija za članstvo, u hrvatskom je interesu te ga trebamo promicati, a posebice približavanje Bosne i Hercegovine Europskoj uniji.

Kao dio sredozemnog i srednjoeuropskog kulturnog kruga, trebamo se snažnije povezati sa zemljama u susjedstvu radi razvoja infrastrukturne, turističke i gospodarske suradnje.

Hrvatska je odjednom u nebrojenim tekstovima naših komentatora osvanula kao poprište hladnoga rata Amerike i Rusije. Je li naša geopolitička stvarnost zaista takva ili mi sebe precjenjujemo?

Geopolitički položaj Hrvatske je zbog njezinog specifičnog geografskog položaja i povijesno-kulturnog naslijeđa vrlo značajan. Hrvatska je država članica Europske unije i NATO-a.

Jasno je koje su naše vrijednosti. Nismo i nećemo biti poprište hladnog rata, ali svjesni smo da su, u današnjem globaliziranom i međuovisnom svijetu, energetska, prometna, gospodarska i sigurnosna politika isprepletene više nego ikada ranije.

Vaš prethodnik inzistirao je na ideji antitotalitarizma, no ona je ovdje osujećena: Hrvatska nikako da uspostavi ekvidistancu spram oba totalitarna zla XX. stoljeća. Jer, realno, to bi u Hrvatskoj podrazumijevalo lustraciju. Što vi mislite o lustraciji interesne strukture koja je doduše odbacila negdašnju ideologiju, ali je prigrabila ekonomske resurse današnje Hrvatske?

Hrvatska je Ustavom utemeljena na jasnoj osudi svih nedemokratskih totalitarističkih sustava koji su kroz 20. stoljeće u našoj zemlji, ali i ostatku Europe prouzročili tragična stradanja, političke progone i likvidacije ideoloških protivnika. Zbog toga smatram da je suočavanje sa zločinima, rasvjetljavanje istine i razvijanje kulture sjećanja potrebno neovisno o ideološkom predznaku, kao i društvenom statusu počinitelja.

Žrtve i njihove obitelji imaju pravo na istinu i pravednu zadovoljštinu. Jedino će tako buduće generacije moći živjeti u društvu bez povijesnih društvenih podjela.

Zoran Milanović sve češće ističe svoje hrvatstvo, u odnosu s Njemačkom je suverenist, Tuđmanu bi dao Markov trg, i sve to čini ne kao PR-doskočicu, nego iz uvjerenja. Nije li time današnji SDP dobrano zagazio u vaš zabran?

Drago mi je da SDP barem na riječima sve češće pokazuje svoj nacionalni karakter, što nikako nije prerogativ samo desnog dijela političkog spektra.

Međutim, žao mi je što za vrijeme njihovog četverogodišnjeg mandata nismo imali prilike vidjeti više konkretnih poteza koji bi puno snažnije svjedočili o navodnoj promjeni u njihovom pristupu. Hrvatski birači žele rezultate koji će podići kvalitetu njihovog života, a Vlada Zorana Milanovića nije ih ponudila.

Mislite li u HDZ-u njegove tradicionalne i često sukobljene sastojnice formalizirati u frakcije?

Smatram da bi novi Statut trebao omogućiti veću unutarstranačku demokraciju i uključenost naših članova, što svakako uključuje osnaživanje položaja Središnjeg odbora i daljnje širenje načela jedan član – jedan glas. S druge strane, potrebno je zadržati određene statutarne mehanizme zadržavanja učinkovitosti u procesu donošenja odluka te jedinstva u provođenju utvrđenih politika. Nisam uvjeren da formaliziranje frakcija pridonosi razvoju većeg demokratskog standarda, o čemu svjedoči i primjer SDP-a koji svojim Statutom predviđa frakcije.

Kako tumačite činjenicu da Hrvatskom dominiraju kadrovi MVP-a?

Bila mi je izuzetna čast započeti karijeru u Ministarstvu vanjskih poslova.

Kod formiranja Ministarstva devedesetih godina na meritokratski način su okupljeni mladi ljudi na početku svog profesionalnog puta. Okruženje je bilo poticajno i s entuzijazmom smo davali doprinos vanjskopolitičkim aktivnostima Hrvatske. Od tada je Hrvatska prošla široku transformaciju u procesu pristupanja EU i NATO-u, a u koji su mnogi od tadašnjih političara bili aktivno uključeni. Poznavanje europskih i vanjskopolitičkih tema u današnjem globaliziranom svijetu nužno je za uspješno upravljanje državom. Meni u tom pogledu posebno koristi iskustvo potpredsjednika Odbora za vanjske poslove EP-a i predsjednika Delegacije za odnose s Ukrajinom.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Ruža Tomašić: Za neke u Bruxellesu smo Divlji zapad

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska europarlamentarka Ruža Tomašić u  razgovoru za 100posto govorila je o radu u toj instituciji i kakav je odnos prema zastupnicima iz Hrvatske.

To što u parlamentu sjedi 751 zastupnik, pa ne dolazite svaki tjedan do riječi, ne znači ništa. Pojašnjava nam, glavni rad je u odborima, a u samom parlamentu je – finale. Na primjeru njezinog izvješća oko izlova plave ribe u Jadranu, za što je bila izvjestiteljica, možemo i dočarati kako teče ovaj proces.

‘U parlamentu zapravo govorite o onome što ste napravili u odborima. Odbori traju po cijele dane, počinju od 8,30 ili 9, a pauza je u 12,30. Potom se u 15 nastavljaju i budu do 18 ili 18,30, a ako ima puno posla iza tog se nastavlja bez prevoditelja. Tamo se rješavaju glavne stvari. Kad vi donese izvješće i kad se ono prihvati na odboru, s njime idete u parlament. Ako ste izvjestiteljica ili izvjestiteljica u sjeni, o tome govorite i kad bude glasovanje, pa ako se usvoji, onda idete i na trijalog s Vijećem i Komisijom kao predstavnik parlamenta’, pojašnjava nam proceduru.

Posebno naglašava da za uspješan rad u odboru morate steći respekt svojih kolega. Kaže, dolazit će vam na vaše odbore tek ako vas shvate ozbiljno.

‘Ako vas ne poštuju, i ako samo dođete i odrađujete izvješće, neće ni oni sami dolaziti, niti možete išta završiti. Dakle, morate se dokazati, pogotovo mi koji smo iz male države, nekima smo još uvijek kao nekakav ‘Divlji zapad’.’

‘Predsjednik europarlamenta je ekstremni desničar’

Prošlog tjedna šokirao nas je predsjednik europarlamenta Antonio Tajani koji je na komemoraciji Dana sjećanja na žrtve fojbi uskliknuo ‘Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija’, pa smo odmah pomislili: ‘Ako je takav predsjednik, kakvih tek ima zastupnika.

‘Ima i tamo ‘svašta’, ali kad se s tako visoke pozicije tako nešto izjavi, zaista je šokantno. Ali, kad pogledate tko je on, nekad je bio ekstremni desničar, također i novinar, shvatite da jako dobro zna težinu tih riječi, gdje ih i kad treba izgovoriti, na koji način i kome. Idu izbori i započeo je kampanju, tako da je bio jako, jako svjestan što govori. Nije ni glup, ni lud’, kaže o njemu Tomašić, a kad je riječ o ‘promašenim zastupnicima’, procjenjuje da ih je najviše 20-ak.

‘Većina njih i ne dolaze, a kad dolaze ‘valjaju gluposti’, ali to se uglavnom ignorira.

Ovo što rade Britaniji oko Brexita je prijetnja za sve nas male

Kad govori o lošim iskustvima, kaže da ih nije imala previše. ‘Nisam plašljiva, pa se ne dam’, kaže, no ipak ako nešto treba izdvojiti to su predrasude političara iz velikih zemalja prema ‘malima’.

‘Ima i tamo ljudi koji se nisu ostvarili i onda svoju nesigurnost i neostvarenost pokušavaju iskaliti na nekome. I ako im to dozvolite nije ugodno, ali ako im kažete što ih ide… Imala sam takvih problema s Englezima, njih je 20-ak u mom klubu, i naravno, bili su povezani sa Srbima, imali drugačije mišljenje o ratu, cijeloj situaciji kod nas… Kad mi je jedan počeo držati lekciju ‘oni su Englezi, mi smo mala Hrvatska’, nisam odšutjela.

Rekla sam mu: ‘Gledaj, mogu vam priznati jedino to što ste veći od nas, a drugo, mi smo imali svoje kraljeve, i mi smo jeli iz tanjura s noževima, vilicama i žlicama, dok ste vi još uvijek jeli prstima s onim drvenih pladnjeva. Bili ste toliko prljavi jer se niste kupali, pa su se vaše žene udavale za Vikinge jer su i oni bili čistiji od vas. Dakle, nemoj mi molim te govoriti o Engleskoj. Porobili ste pola svijeta, pa imate što pokazati, a Hrvatska koja je toliko puta porobljena i pokradena, još uvijek u svojim muzejima ima svoje. A što je u vašim: predmeti iz Indije, Pakistana, Irana, Afrike…’ Nakon tog sam dobila deset puta veći respekt od njih’, prepričala nam je.

Ruža Tomašić otkrila je i zanimljiv pogled na Brexit.

‘To će biti velike posljedice, shvatit ćemo tek poslije, kad ne bude novca za kohezijsku politiku, razne fondove… Ali, osobno, mislim da je glavna stvar ta da su Njemačka i Francuska htjeli izgurati Britaniju iz Europske unije. Nisam odvjetnik Britanije, ali oni su ipak zagovarali Europu ravnopravnih država članica i nisu se mogli slagati s onim što Berlin i Pariz hoće, jednu nadnacionalnu Europu u kojoj će države biti svedene na regije. A to što im sada rade tolike probleme, nije to zbog Britanaca, to je radi nas koji smo ostali. Da mi pomislimo, ako njima to rade, što će tek nema malim članicama.’

Za kraj, pitali smo je koliko je promijenila svoje mišljenje o Europskoj uniji s obzirom da su je neki nazivali i euroskeptikom, piše 100posto.hr

‘Moje mišljenje se nije promijenilo. Europska komisija, oni koji već vuku konce, kako god hoćete, imaju svoju agendu, a to je da Europa bude jedna država, i vidim da sve vodi prema tomu. S druge strane, ja vjerujem u Europu ravnopravnih država članica, a ne u neku nadnacionalnu, ‘nadnaravnu’ Europu jer to ne može biti.

Puno ljudi se poziva na Ameriku, i mi ćemo biti, kao, isti, ali to nije tako. Vi kad odlazite u Ameriku, ostavljate kuću, zemlju, kulturu, jezik, ma sve… Mi smo u Europsku uniju ušli sa svim tim i sad netko traži da se odreknemo svega. To je za mene neprihvatljivo, u Europskoj uniji kakvu ja vidim svatko treba poštivati tuđu kulturu, jezik i običaje, a ne da idemo na brisanje naših posebnosti.’

 

Ruža Tomašić: Zbog svojih laži, patrijarh Irinej nikad više ne smije stupiti na tlo Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Mirjana Hrga – Ako nekom pomogneš, populist si, ako ne, ohol si

Objavljeno

na

Objavio

U prvom intervjuu od kada je preuzela dužnost savjetnice predsjednice Republike za strateške politike i odnos s Vladom i Saborom, Mirjana Hrga otkriva kako je došla na Pantovčak, komentira stanje u medijima, ali i odnos medija prema političarima, iznosi vlastite političke stavove i objašnjava zašto imovinske kartice dužnosnika ne bi trebale biti servirane javnosti, piše Jutarnji List.

Možete li otkriti kako je došlo do vašeg angažmana u Uredu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović?

– Predsjednica i ja smo se znale isključivo kroz profesionalni odnos nje kao predsjednice i mene kao novinarke. Iznenadio me njen poziv. Premda sam život posložila u sasvim drugom smjeru, na kraju sam ipak prihvatila ponudu. U zadnjem razgovoru je izgovorila ključnu rečenicu koja je bila svojevrsni okidač. Ne želim reći što je izgovorila, jer vjerujem da ni ona sama nije svjesna koliku je to težinu imalo, ali rezultiralo je time da u predstojećem razdoblju stavim sve iza dužnosti koju prihvaćam. Možda će nekima zvučati staromodno, ali meni je velika čast služiti svojoj domovini.

Jeste li nakon preuzimanja dužnosti na Pantovčaku bili u kakvom kontaktu sa svojim prethodnikom Matom Radeljićem?

– Ne. Matu poznajem isključivo kao kolegu. 90-ih smo radili zajedno i mogu samo reći da je bio iznimno korektan kolega, dobar i od pomoći.

Govorilo se da je u pozadini vašeg dolaska u Ured predsjednice “bjelovarska veza”, pri čemu se mislilo na predsjednika Sabora i glavnog tajnika HDZ-a Gordana Jandrokovića koji je također iz Bjelovara.

– Čula sam i gore spekulacije, a ova mi se činila čak normalnijom u nizu netočnih. Nije bilo nikakve konspiracije, nikakvih posrednika, ničeg što bi moglo zagolicati maštu pobornicima teorija zavjere.

Kako izgleda radni dan u Uredu predsjednice?

– Dolazim ujutro oko 8.30 sati, cijeli dan radim na analizama, iščitavam zakone, razgovaram s ljudima koji traže posredovanje ili pomoć predsjednice. Ima jako puno posla.

Bilo je negativnih reakcija na vaše imenovanje s desnih portala. Tako vam se izvukao intervju koji ste na Al Jazeeri radili s akademikom Iblerom i pitali ga što imaju Hrvati s Dubrovnikom kada je sve napravljeno prije 600 godina. Kako ste doživjeli te reakcije?

– Ne razumijem od kuda ti napadi. Pa zar nisu mene stalno optuživali da sam desničarka? Izgleda da je sve podložno promjenama i tumači se kako kome treba. Pa ja sam osoba koja se u srcu Hezbolaha jasno predstavljala Hrvaticom i katolkinjom. Ne pada mi na pamet upuštati se u jalove rasprave kako bih objašnjavala da nisam antihrvatski element koji dovodi u pitanje hrvatsku povijest Dubrovnika. Kada je 2000. godine SDP došao na vlast ja nisam mijenjala stavove, nisam se prodala za Judine škude, nego sam dostojanstveno izdržala tri godine suspenzije i onda izašla na tržište. To su moje vrline. Ja tu ne nalazim manu.

Što je bio motiv za napade s desnih portala?

– Ni jedna bolest nije zdrava. Pa tako ni zavist. To su pokušaji podmetanja. Ako umanjiš mene, automatski umanjuješ i predsjednicu. Ako ja ne vrijedim, onda ne vrijedi puno ni ona koja me izabrala. Igra je savršeno jasna.

Je li još uvijek prisutan osjećaj gorčine nakon odlaska iz novinarstva?

– Ta se gorčina isključivo odnosi na moju zadnju godinu rada u novinarstvu i to nakon šest godina provedenih u nekim drugim zemljama, na drugoj profesionalnoj televiziji. Novinarstvo će ostati u mom srcu kao jedna od najvećih ljubavi. Ali ono s čime sam se suočila nakon povratka u Hrvatsku je bio stres i ne bih si to više priuštila.

Znači li prihvaćanje dužnosničke funkcije u Uredu predsjednice definitivno zbogom novinarstvu, ili su vrata i dalje odškrinuta?

– Ne bih voljela da netko za pet godina pročita kako sam izričito rekla da se neću vratiti u novinarstvo. Ali bih voljela ostati pri ovom stavu da nakon 24 godine novinarstva pošto sam zaklopila knjigu i ušla u politiku, više nema povratka.

Kakvo je danas novinarstvo u Hrvatskoj?

– Možda je bolje pitanje u kakvoj je situaciji današnje novinarstvo. Ovo su iznimno teška vremena kada su PR-ovci i financijski moćnici pobijedili novinare i vijest. Ako ne pronađemo način kako osnažiti novinarstvo, doći će još teži dani. To u konačnici neće biti šteta samo za novinare, nego za društvo u cjelini. Novinari su kontrolori vlasti, i tko će to činiti ako oni nestanu? Naravno, govorim o odgovornom novinarstvu, a ne onima koji nisu u stanju provjeriti informaciju, pa čak ni nazvati drugu stranu.

Uz sve smo se našli na meti sudova koji dosuđuju velike odštete za vrlo suspektne slučajeve povrede časti i ugleda.

– Pobornik sam toga da se novinarstvo mora osnažiti i da mora biti odgovorno. Novinari su nekada bili gospoda, a danas se sve svelo na fore i fazone. Ne možete nekoga iz vlastite komocije nazivati šovinistom, ultradesničarem, pripadnikom ovog ili onog tabora kao što su meni napravili. To netko čita, narušava se nečiji ugled. Novinarstvo mora biti odgovorno da bi bilo jako.

Je li gotov proces povodom vaše tužbe protiv Novosti zbog teksta u kojem se vaš dolazak na RTL komentirao kao profesionalno samoubojstvo?

– Još traje pa ne bih o tome.

Kako će se odnos s Miloradom Pupovcem reflektirati na aktualnu dužnost? Vi ste savjetnica predsjednice države, a on, uz to što je predsjednik SNV-a, je saborski zastupnik i član vladajuće većine.

Milorad Pupovac i ja nemamo nikakav odnos. Ako se kroz posao sretnemo, to više neće biti odnos političara i novinarke nego može biti postupanje na tragu zajedničkog društvenog interesa.

Nedavno ste u funkciji savjetnice predsjednice šetali Zagrebom s Milanom Bandićem s kojim također imate vrlo neugodno iskustvo jer vas je vrijeđao nakon emisije u kojoj ste ga suočili s teškim materijalnim uvjetima u kojima funkcioniraju zagrebački vrtići.

– On se davno, još kada sam bila na televiziji, ispričao zbog toga. Šira javnost je upoznata s našim turbulentnim odnosima u kojima je dolazilo i do žestokih sukoba, ali to je tako i nije moglo biti drugačije. Ja sam inzistirala na odgovorima, a on na svojoj poziciji.

A što se tiče šetnje Zagrebom, on je bio u funkciji domaćina i ni na koji način se nije mogla osjetiti nekakva nelagoda.

Mediji su primijetili kako u Zagrebu, za razliku od drugih mjesta u Hrvatskoj, nitko nije zaustavljao predsjednicu, niti tražio da se fotografira s njom. Što vam to govori?

– Ništa, jer neke medije ne zanima što se stvarno dogodilo. Oni dobiju nalog i imaju točno razrađen plan kako će priča na kraju izgledati. Šetnja za koju me pitate bila je Tkalčićevom ulicom u jutarnjim satima, u vrijeme kada ljudi rade. Predsjednica je odlučila obići svih 20 županija, i normalno je da na isti način tretira Grad Zagreb koji ima poseban status. Ne možete ga zanemariti i to ne bi bilo u redu. Istina, neobično je jer je to grad u kojem predsjednica živi i djeluje. Bilo je izazovno napraviti program u tako velikom gradu u kojem ima puno uspješnih kompanija i pojedinaca. Kome posvetiti posebnu pozornost, koga izostaviti? Otišlo se na dvije lokacije, a treća je, s obzirom na rastući turizam, bila šetnja Tkalčićevom. Ništa neobično. Umjesto u uredu, s informacijama smo upoznati u jednoj od najljepših zagrebačkih ulica.

Činjenica je da mediji prenose ono što političari serviraju. A na meniju je svašta, ponajviše populizma.

– Mogu govoriti samo o Uredu predsjednice. Rad Ureda je transparentan, a ja navijam da se još više otvorimo prema javnosti. To su uostalom i molbe koje su mi iznijeli novinari, a moja je dužnost bila da ih prenesem predsjednici.

Ne poseže li i predsjednica Grabar-Kitarović za populizmom?

– A što bi to kod nje bio populizam?

Praćenje nogometnih utakmica, farbanje zidova, udomljavanje psa…

– Ne slažem se! I drago mi je što ste otvorili ovu temu jer ona pokazuje jal, pretjeranu kritičnost i neobjektivnost dijela hrvatskog društva. Dobro je pratiti i strane medije i vidjeti kako su oni pisali o nazočnosti predsjednice na sportskim borilištima i usporediti s tim kako su to pratili neki naši mediji. Kada čovjek ne bi bio u stanju pratiti strane medije, doista bi stekao negativan dojam. Ono što strani mediji ističu kao nešto pozitivno, nekome kod nas smeta pa to naziva populizmom.

Ipak, više znamo o predsjedničinoj dijeti nego o tome kako je i zašto promijenila stav o Marakeškom sporazumu.

– U Marakeš nije otišla jer smatra da je pitanje imigracija pitanje unutarnjih poslova. Rezerve koje ima prema sporazumu odnose se na ‘mehanizme kontrole provedbe’ nečega što bi trebalo biti dobrovoljno. Dakle, stav je poznat, a problem je možda i novinara kojima je važnija tema dijeta, nego što misli o uistinu ključnim temama: demografskoj politici, na osnovu čega je pisala prijedlog programa za otoke, za brdsko-planinska područja, o njenom doprinosu rješavanja pitanja blokiranih, što je sve radila u Slavonskom Brodu da se riješi problem zagađenja… Budimo realni, novinarima je interesantnije sve drugo, sami se bave trivijalnim pitanjima i onda isti ti mediji nešto zamjeraju. Odakle im pravo?

Ne nudi li predsjednica sama trivijalni sadržaj? Kad je otišla u Slavonski Brod, problem zagađenja je začinila informacijom da je udomila psa.

– To je opet drska medijska interpretacija. Predsjednica ni na koji način nije komunicirala taj potez, svjesna mogućih osuda za populizam, nego su mediji koji su pratili njen posjet to nametnuli kao priču. Dakle, idemo do toga da će političar, ako će htjeti preživjeti, morati imati vlastiti medij. Kika? Taj pas nije bio namješten! Dogodio se. I danas živi ovdje u Uredu. Kada Barack Obama kupi psa, aplaudira mu cijeli svijet, a u ovom slučaju je to populizam.

U izbornoj smo godini i spominje se puno kandidata za predsjednika, a ankete šanse za drugi krug daju Zoranu Milanoviću. Poznajete ga, a pamtimo vaš žestoki intervju s njim na RTL-u. Može li on, po vama, ugroziti drugi mandat Kolindi Grabar-Kitarović?

– Predsjednica se još nije izjasnila o kandidaturi. A Zoran Milanović, kao i svatko drugi tko se odluči, može biti ozbiljan kandidat ako se potrudi i ako ga isprati malo sreće, zašto ne? A što se intervjua tiče, ja sam dvije godine prije drugih kolega otvorila pitanje njegovih suradnika. Među ostalima, pitala sam ga i za Milanku Opačić koja je danas tema i ostalim kolegama tako i samom SDP-u. Tada mi se to strašno zamjeralo.

Je li Milanović to zamjerio?

– Nikako! Što bi zamjerio? Nakon tog intervjua najnormalnije smo sjeli, popili piće i ugodno razgovarali. Milanović nema problem s tim da novinari rade svoj posao i propituju. Mislim da više imaju problema oni koji se iz petnih žila trude njemu pomoći, a pitanje je koliko njemu ta pomoć uopće treba.

Od kada ste na Pantovčaku, predsjednica je angažirana po pitanju korištenja ulja kanabisa za liječenje. Ima li tu još aktivnosti osim pomilovanja Huanita Luksetića i podrške onima kojima je kanabis lijek?

– Predsjednica je detaljno upoznata s tim slučajem od prvog dana i pozorno ga prati. Jasno je da se ne može priča zatvoriti s jednim pomilovanjem. Pun mi je stol pisama ljudi koji mole pomoć. Ne govorimo samo o oboljelima od multiple skleroze kojih je oko 6500, nego o ljudima s teškim epilepsijama, oboljelima od karcinoma kojih ima na desetke tisuća. Svi oni su probali, ili koketiraju s idejom da koriste pripravak koji bi im ublažio simptome. Hrvatska je 2015. godine bila prva zemlja koja je odobrila prodaju pripravaka na bazi kanabisa u svojim ljekarnama. Međutim, od tada se dogodilo puno stvari koje nisu išle na ruku ljudima. Ako je neki lijek legalan, ne znači da je dostupan. Od ožujka ga nema u ljekarnama i ljudi ga moraju tražiti na crno. A kad ga ima, jako je skup.

Postoji nekoliko načina da se to riješi. Pritom ne govorim o legaliziranju marihuane u rekreativne svrhe, nego o korištenju pripravaka na bazi kanabisa isključivo u medicinske svrhe. Treba odlučiti što učiniti da se ljudima olakšaju muke. Ovo je tema na kojoj se ne smiju skupljati politički bodovi, niti se itko treba bojati da će ih izgubiti neovisno o tome koliko je dio javnosti konzervativan.

Kako to riješiti?

– Jedan od mogućih i najbržih načina je da se možda razmisli da umjesto jednog bude više dobavljača, pa će onda tržište samo po sebi regulirati cijenu koja je sada previsoka. Nadalje, liječnici trebaju koristiti svoje pravo da propisuju recepte ako postoji opravdani medicinski razlog za to, bez obzira koje specijalizacije bili.

Treba li dopustiti uzgoj marihuane u medicinske svrhe?

– Podijeljena su mišljenja. Europski parlament ovih dana poziva na financiranje novih istraživanja o kanabisu. Tome treba pristupiti pametno kako bi se postigao valjani cilj, bez da se ode u sivu zonu.

Nismo li u sivoj zoni. Ljudi smiju koristiti ulje kanabisa, ali je skupo i ne smiju ga proizvoditi?

– U tome se mogu složiti. Ovo je problem koji se mora riješiti.

Treba li marihuanu tretirati jednako kao i druge teške droge?

– Čitala sam neki dan o tome koliko se tona marihuane potroši samo u Zagrebu, a ona je zabranjena. To su ogromne količine, a onda se netko poigrao i izračunao da bi proračun bio bogatiji za nekoliko milijuna kada bi se ubirao porez na marihuanu kao na cigarete. No to je ozbiljno političko pitanje o kojem treba provesti temeljitu raspravu.

U kojoj je fazi postupak pomilovanja Huanita Luksetića?

– Ministar pravosuđa će se očitovati ovih dana. Pitanje je dana kada će se to riješiti.

Je li došlo još zahtjeva za pomilovanje?

– Koliko ja znam nije. Ali je došlo puno pisama i molbi za pomoć. Ljudi su očajni.

Zaduženi ste za savjetovanje o odnosima s Vladom i Saborom. Što radite na tom polju?

– Kako koja tema nalaže. Trenutačno radim na otvorenim vratima s temom doniranja organa gdje Hrvatska ima odlične rezultate, a tu surađujem s Ministarstvom zdravstva. U slučaju Huanita komuniciram s Ministarstvom pravosuđa, a s Ministarstvom financija razgovaram o blokiranima.

Priprema se novi Ovršni zakon. Ima li i predsjednica primjedbe na nacrt?

– Predsjednica se očitovala na novi prijedlog Ovršnog zakona i dala svoje mišljenje. U kontaktu je s blokiranim građanima i u odnosu na to da se izbjegne šteta ili problemi riješe na primjereniji način, dala je četiri konkretna prijedloga i dvije sugestije na razmatranje kao rezultat konkretnih razgovora s ljudima koji su uistinu očajni.

Uvijek ste javno iznosili svoje političke stavove. Ima li onih u kojima se ne slažete s predsjednicom?

– Za sada ne.

A oko Thompsona?

– Ne znam kakav je njen odnos prema njemu.

Predsjednici je omiljen pjevač, a vi ste svojevremeno prema njemu bili kritični radi koketiranja s ustaštvom?

Thompsona sam dovela u studio i pitala ga zašto već jednom ne završi s time. Rekla sam da vjerujem kako ne veliča ustaštvo, ali i kazala da mora pod to podvući crtu i jasno se izjasniti. Uostalom, to su trivijalne teme. Meni je njegova ‘Lijepa li si’ jedna od omiljenih pjesama.

Ne bih se složila. Isticanje ustaških i fašističkih simbola je veliki problem u Hrvatskoj.

– Ne mislim da je on proustaški orijentiran. On pjeva o ljubavi prema domovini. Može ga se u političkom smislu nazvati konzervativcem, ali mislim da je svima jasno da je bilo kakvo koketiranje s tekovinama totalitarnih režima, pod kojima se naravno podrazumijeva i ustaški režim – nedopustivo.

Puno ste kao novinarka putovali Bliskim istokom. Kakav je vaš stav prema Marakeškom sporazumu?

– Kada bih vam pričala što sam sve vidjela u tom svijetu gdje su stotine tisuća ljudi poslani na put bez povratka, kako su ti nesretnici postali valuta za potkusurivanje ne samo svojih zemalja, nego i drugih, mogli bismo dane provesti u razgovoru. Naš pogled je iskrivljen i priča za nas počinje 2015. kada su izbjeglice došle na naše granice. Ja sam ih pratila od 2011. godine i vidjela da žele blizu svoje zemlje dočekati mogućnost povratka. No, to je dio priče. Više ne možemo govoriti samo o izbjeglicama nego govorimo o migrantima.

A Marakeški sporazum? Migracije su dio ljudske povijesti i jedan od većih izazova sadašnjosti.

– Migracije su tema koja nas tek čeka. Mi smo se zatvorili u svoje okvire i ne znamo koliko je milijuna ljudi migriralo samo radi klimatskih promjena. Držimo se samo toga je li predsjednica podržala Marakeški sporazum ili nije, i što kaže Vlada. Birokrati se uvijek potrude nešto staviti na papir, no to ne mora uvijek odgovarati stvarnom stanju na terenu i odgovarati spremnosti da se ljudima doista pomogne.

Predsjednica bi čvrsto zatvorila granice i poslala vojsku da spriječi ulaz ilegalnih migranata.

– Ono što predsjednica zastupa je čvrsta kontrola ilegalnih prelazaka granice. Dakle, ako netko traži azil, čemu pokušaji ilegalnih ulazaka? Mišljenja sam da kada uđu u našu zemlju, oni su naša briga i treba prije dati njima nego nama da se što prije uklope u društvo. Ali mi moramo štititi svoje granice u ime sadašnjih i budućih generacija. Ne trebamo ih otvoriti i plaćati grijehe imperijalističkih politika.

Vaša je imovinska kartica izazvala dosta interesa. Vidi se da vam nije loše, a pola plaće dajete dvjema obiteljima. Je li to populizam.

– Danas je sve populizam. Nikad nije dobro. Ako nekome pomogneš – populist si. Ako ne pomogneš – ohol si. Objava imovinske kartice je bila jedna od žešćih čitulja u Hrvatskoj, pravi poziv na linč. Ne mogu to razumjeti. Suprug i ja smo s ponosom naveli do zadnje lipe sve što imamo.

U redu je da se imovina dužnosnika prijavi kako bi nadležna institucija mogla pratiti jeste li poziciju iskoristili za vlastito bogaćenje, ali smatram da nije u redu da to bude javno servirano. Čemu to služi? Da mi, kome god padne na pamet, pokuca na vrata?

Kako ste izabrali obitelji?

– Nisam mogla vjerovati da ću se morati ispričavati zbog toga što dajem dio plaće. Poznato je da ja nemam djecu, ali to nije razlog da ne pomognem djeci koja su rođena u neimaštini, od prvog se dana suočavaju s grubošću života i nemaju isti start kao ostali. Što je ljepše nego im pomoći. Kako sam ih izabrala? Htjela sam znati gdje novac ide i da s njime dvije obitelji lakše dišu. Obje obitelji imaju dječicu.

Ostavit ćete dojam da novinari super zarađuju.

– Ja sam uvijek jako dobro zarađivala i možda zato nisam nikada dobro kotirala u hrvatskim novinarskim krugovima. Prva sam imala transfer od 100.000 DEM kada sam prešla s HTV-a na Novu TV i još uz to dobru plaću. Super sam zarađivala i na Al Jazeeri. Dakle, uvijek sam jako dobro živjela od novinarstva.

Jutarnji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari