Pratite nas

Reagiranja

Andrej Plenković: Velikosrpska agresija nije floskula nego tragedija koja se dogodila Hrvatskoj i BiH

Objavljeno

na

Velikosrpska agresija nije floskula nego tragedija koja se dogodila Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, rekao je u četvrtak hrvatski premijer Andrej Plenković, odgovarajući na nedavnu izjavu srbijanskog premijera Aleksandra Vučića da je hrvatski govor o velikosrpskoj agresiji samo isprazna tvrdnja.

“Što se tiče velikosrpske Miliševićeve agresije moj je stav decidiran i jasan – nažalost nije riječ o floskuli nego o tragediji koja se dogodila Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini”, rekao je Plenković, zamoljen da komentira Vučićevu izjavu.

Vučić je nakon što je Hrvatska zadržala rezerve na otvaranje poglavlja 26 obrazovanje i kultura izjavio da Srbija ne treba lekcije onih “koji drže da povijest počinje floskulom o velikosrpskoj agresiji”.

“Mislim da sam bio vrlo precizan na sjednici vlade. Rezerva koju smo zadržali za poglavlje Obrazovanje i kultura bila je argumentirana i odnosi se na obveze koje je Srbija preuzela u pogledu ispunjavanja zadaća prema hrvatskoj manjini kada je riječ o srednjoškolskom i osnovnoškolskom obrazovanju.

Činjenica da je Hrvatska dala privolu za otvaranje dva poglavlja jasan je signal o preciznim hrvatskim argumentima, a ne o apriornom stavu”, rekao je Plenković po dolasku na sastanak na vrhu čelnika 28 zemalja članica EU-a.

Plenković je dodao da hrvatska vlada slijedeće četiri godine želi iskoristiti za rješavanje brojnih preostalih pitanja iz vremena agresije na Hrvatsku, koja su objektivno gledajući zapreka punoj normalizaciji odnosa i okretanju prema budućnosti, prema gospodarskim temama i razvoju.

“Mislim da postoji dovoljno političke zrelosti da ovaj trenutak iskoristimo za taj proces”, rekao je Plenković.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

FERALOVSKA RELIKVIJA – Predrag na sedmom nebu

Objavljeno

na

Objavio

Malo je onih koji ne znaju za ljevičarsko-liberalistički novi art umjetnosti kojom opravdavaju ismijavanje ubijenih, umrlih i živih ideoloških, svjetonazorskih i inih neistomišljenika hrvatskog domoljubnog, kulturološkog i katoličkog predznaka. Kako se postaviti naspram takvih mrzitelja koji su preminuli, ili žale svoje preminule dok istovremeno bez pijeteta vrijeđaju poginule hrvatske branitelje, a njihove žena kurvama prave? U to ime u svojim filmovima ne libe se ponižavati čak niti maloljetnu djecu poginulih branitelja.

Zarobljeni u apsurdno-perverznoj simbiozi ljubavi i mržnje oni slave veleizdajnike poput Stjepana Mesića. Istovremeno opravdano mrze nacizam i patološki vole komunistički totalitarizam sa svim njegovim zločinima. Da je nekim slučajem tijekom WWII ISIL protiv nacista ratovao hrvatska crveno-liberalistička anomalija danas bi i islamističke fašiste kao humaniste i demokrate slavila, a Abu Bakr Al-Baghdadi bio bi rame uz rame Titu.

Sva navedena gnjusoba u hrvatskom Međuzemlju dolazi iz njihove mračne naseobine Mordor. Džabe sami sebe eufemizmom nazivaju socijaldemokracijom i liberalima jer su u stvarnosti tek titoisti, komunisti, proleteri, marxisti, jugonostalgičari, antikristi …..

Podučiti ih jest kršćanski, humanistički i demokratski ali oni taj jezik ne razumiju. Zbog toga, koliko god to apsurdno zvučalo, poduka je moguća samo na jeziku njihove mrziteljske umjetnosti. Nisu valjda sloboda govora i mrziteljska umjetnosti isključivo samo njihovo pravo, a naše pravo tek konzumiranje njihove kake. Možda progledaju kad na svojoj koži osjete otrov vlastitih riječi.

Na njihovom jeziku rečeno – Nakon duge i teške bolesti ljevičarsko-liberalističku scenu ipak je iznenada iznenadila „iznenadna“ smrt njihove perjanice Predraga Lucića. Nije mala stvar kada umre netko tko je bio jedna od glavnih tipkovnica Ferala, institucije za mržnju Hrvatske, Hrvata i svega drugog što nosi hrvatski i kršćanski predznak. Visoko kotirati na antihrvatskoj sceni ne možete ako niste zastranili kao u Splitu preminuli. Splitskim slengom talijanštine rečeno – alekinavni manjun i bevadur, ćakulasti beštimadur, macaomin i brontulon, anzoleto koji se trudio impaštat se, barufant grezun, kagalo pegulan, šporkuja šempjo, samo ne šinjor. Izdajnik i veleizdajnik ostavit ćemo na hrvatskom jeziku.

Kada bi ovakvom pokojniku na zadnjem oproštaju nazočila samo njegova obitelj i rodbina onda bi ljudski pijetet dobio šansu. Ali ako i na groblju naletiš na mrziteljsko krdo s kojim je pokojnik za života antihrvatski ludovao, u tom slučaju i kod pape pijetet ustukne.

Je li ovako pisanje posprdavanje, vrijeđanje i ismijavanje njihovih umrlih? Ne to je upravo ona sloboda govora kojom se crveno-liberalistička i bošnjakistanska elita posprdavala, cerekala i slavila smrt predsjednika Tuđmana „krivoustog“, ministra Gojka Šuška i hrvatskog heroja generala Slobodana Praljka. To su oni mediji koji su dan prije haaške presude svojim tekstovima gen. Gotovini i Markaču presudili da su ratni zločinci, a kada su generali pak oslobođeni razočarali su se istim onim intenzitetom kojim su slavili sramnu presudu „Hrvatskoj šestorci“. Taj dan svi su oni veselo nazdravljali i mrtvog generala ismijavali.

 “Zbog čega su pojedini ljudi tako odvratni? Zbog čega im ništa nije sveto? Hoće li se neko popišati i na njihov grob kao što oni pišaju po internetu takve ode radosti zbog smrti jednog čovjeka? To se uvijek upitam kada umre neka naša poznata osoba. I onda na raznim forumima i ispod tekstova o njegovoj smrti krenu nepametni izljevi internetskih trolova koji se raduju što je jedna osoba upravo ispustila dušu, a pritom je i jako patila. Štoviše likuju, pišu da će “zavrtit janje”. Prije su se takve spodobe – koje jedva čekaju nečiju smrt – krile ispod lažnih profila, međutim sada te hijene i javno, bez skrivanja imena i prezimena pišu takve bljuvotine koje papir (a i internet) ne trpe.”  – jecajući na naslovnici Slobodne Dalmacije negodovao je anonimni trol S.J.T – Slavni Jole Tito.

Nije trol S.J.T. negodovao zbog ismijavanja, slavljenja i morbidnih viceva o smrti hrvatskog predsjednika, ministra i generala nego preventivno poradi umrlog feralovca.

Aca Stanković, doživotni voditelj emisije Nu2 – par excellence primjer kako se gostima neistomišljenicima upada u riječ i maltretira ih višestrukim ponavljanjem jednog te istog pitanja sve dok ne dobije željeni odgovor crvene boje – također se sjetio poručiti “Zaustavite mržnju u medijima”. Nije nabrojao niti jednu mržnju njegovih gostiju istomišljenika iz ljevičarsko-kokardaško-liberalističkog tabora nego samo desnih hrvatskih grješnika.

Eto, domoljubna Hrvatska i Hrvati nisu zbog predrago preminulog „zavrtili janje“. Drugovi i drugarice sigurno hoće. Na komemoracijama diljem Hrvatske već jesu mljackali i borbene pjevali. Nastavit će na brojnim večerima Predragove poezije, večerima Predragovih kolumna, večerima … ma tko jebe čega, bitni su oni, džabaluk krkanluk, lokanje, guzičarenje, a onda siti i napiti pogledom nadesno škripi zubima i mrzi.

Hoćemo li ljevičarskim trolovima oprostiti što nisu opominjali Antu Kiblu za hrvatska “gnjila trupla” s Križnog putu? Vesnu Pusić koja bi ih svejedno ubila, bilo suđenje ili ne? Ili SDP-ovog suradnika Nenada Horvata koji bi sadašnje vrijeme u `45. vratio jer se postupanjem po kratkom postupku Hrvatskoj ne bi `90. i neovisnost dogodili? Ili oprostiti mržnju Marka Rakara, člana Josipovićeva izbornog stožera, koji je hrvatske branitelje usporedio s Ku Klux Klanom? Šutnju kada zagrebački student iz Siska prijeti kako će zaklati ljevičarske neistomišljenike? Ima li mjesta pod istim krovom za one što su naručili TNT eksploziv kako bi njime srušili katoličku crkvu i u njoj ubili sklonjene branitelje?  Može li se uopće opisati mržnja s kojom su crveno-liberalistički Gollumi ismijavali i ponižavali relikvije sv. Leopolda Mandića? Čije relikvije danas oni nosaju po komemoracijama diljem Hrvatske?

Ako je i od privilegiranih i zaštićenih trolova, previše je.

Ljevičarsko-liberalistički trolovi uspjeli su dokazati kako njihova minorna manjina ne može živjeti na istom placu s hrvatskom apsolutnom većinom.  To isto  je točno potvrdio ljevičarski predator i bivši premijer Zoran Milanović – Mi ili oni.

Nepremostivim razlikama ne može pomoći čak ni za kozmetičke potrebe na pogrebu  jednokratno unajmljeni stric svećenik jer feralovci su svojim mrziteljskim pisanjem u samim sebi ubili i Boga i Hrvata.

Datum kad je feralovac umor i na onaj svijet Titu ponio štafetu mladosti, Hrvati ne će po njemu u kalendaru crvenom bojom obojiti nego će taj datum ubuduće obilježavati kao Dan kada je umrlo Mrtvo more.

Filip Antunović

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

ACO, POTPISUJEM TVOJ TRAKTAT PROTIV MRŽNJE U MEDIJIMA, ALI…

Objavljeno

na

Objavio

Nikad mi nije napamet palo da ću se u bilo čemu složiti s voditeljem emisije Nedjeljom u 2 Aleksandrom Stankovićem, ali, eto, uvijek postoji prvi put.

A sad, ako dopustiš, Aco, prelazim na osobno obraćanje (lično i personalno – kako bi rekli naši istočni susjedi, odrastao sam tamo pa mi takvi izričaji nisu strani).

Najprije Ti želim reći da ovo „Aco“ nema nikakve negativne konotacije: Nije izraz mog (ne daj Bože) podcjenjivačkog odnosa prema Tebi kao osobi, još manje želje za intimom i zbližavanjem, nego jednostavno, djeluje mi simpatičnije. Kod nas u Vojvodini (u kojoj sam odrastao) nikoga tko se zvao Aleksandar nisu zvali tako, nego skraćeno: „Aleksa“ ili „Aca“, a ja eto odabrao ovo drugo.

Nadam se da se ne ljutiš što ja kao anonimus sebi dopuštam Tebe etabliranog voditelja javne TV oslovljavati malo „intimnije“ i da ne zamjeraš na tomu.

Od riječi do riječi POTPISUJEM sve što si izgovorio u onom monologu na kraju svoje emisije danas dne 14. siječnja 2018., na temu mržnje u medijima. Apel je bio UBITAČAN (u pozitivnom smislu) i uvjeren sam (do panja) da će kod svih razumnih ljudi naići na odobravanje. Posebno je simpatičan bio onaj transparent koji si se potrudio ispisati na papir (čini mi se A3 format, flomasterom crnim – ako se ne varam) i podignuo ga na kraju monologa onako visoko iznad glave, da svi vidimo.

Bravo, bravissimo, Aco! To se traži! Tako se ponaša novinar javne TV. Moja potpora svakom (eventualnom) projektu koji će biti na tom tragu!

Možda se pitaš Aco, zašto no „ALI“ (uz tri točke) u naslovu teksta ovog „Otvorenog pisma“?

Pa da objasnim.

Razlog je (po meni) itekako opravdan, a Ti procjeni stoji li to ili ne.

Aco, kod nas se mržnja u medijima prosipa oduvijek, samo što je ona do 1990. godine bila monopol komunista i njihovog Agitpropa i širila se pod njihovom dirigentskom palicom, a nakon toga je (pod okriljem novostečene slobode i demokracije) postala „svojina“ i „običnih“ građana, pogotovu od vremena uporabe Interneta.

Ja sam Aco, protiv mržnje uopće, pa shodno tomu i protiv one u medijima. I nikad javno nikomu nisam psovao majku (ili druge članove obitelji), rodbinu, čak ni stranku, partiju ili stranačakog vođu, aktivista, člana itd., itd. Najkraće rečeno: nikad nikomu ništa ne psujem (javno), ne pozivam na mržnju, uporabu sile, nisam rasist, šovinist i sl. (ako vjeruješ na riječ), tako da se nikako, ama baš nikako ne mogu naći pogođen time što si rek’o, dapače, ISTOMIŠLJENICI SMO (kako već rekoh, da se ne ponavljam) po ovom pitanju.

Možda se još uvijek pitaš Aco, kojim povodom Ti pišem.

E, pa evo, da ti kažem.

Meni se Aco čini da si pomalo zakasnio sa svojim apelom. Nikad u više od 15 godina (koliko vodiš ovu emisiju, čini mi se), nešto slično nisi rekao – ako griješim ispravi me, ali takvim tonom, tako odlučno, rezolutno, u macho stilu baš nikad!

A bilo je prigoda, Aco, itekakvih je prigoda bilo da se oglasiš!

Spomenut ću samo neke slučajeve – onako zbrda-zdola, po sjećanju, jer mi se ne da sad tragati za kronologijom (iako imam to zapisano) i to samo one koji su imali medijskog odjeka.

Sjećaš li se Aco, onog referenduma o braku koji je inicirala „Građanska inicijativa ‘U ime obitelji’“ u proljeće 2013. godine?

Legitimne inicijative udruge civilnog društva, koja je na koncu završila tako što je 66% građana glasovalo ZA USTAVNU ZAŠTITU BRAKA KAO ZAJEDNICE ŽENE I MUŠKARCA.

Sjećaš se, naravno.

E, ako se toga sjećaš, onda se sigurno sjećaš i fizičkih napada na volontere koji su prikupljali potpise za referendum i njihova ozljeđivanja na javnim mjestima, paljenja i prevrtanja štandova, otimanja i cijepanja listova s potpisima…itd., itd. Bilo je u medijima (sporadično doduše, ali bilo je). Otrovna i bolesna mržnja koja se širila ulicama Zagreba od ljeta do jeseni te 2013. godine, a koja je svojski poticana u medijima (u čemu ni tvoja kuća – HTV nije bila bezgrješna), vjerovao Ti ili ne, bilo je nešto najgore što sam ja doživio u Hrvatskoj od 1990. godine do danas.

Ta patološka mržnja Aco (ljevičarsko-liberalnih i anarhističkih skupina, stranaka i javnih osoba, LGBT udruga itd.) bila je prešutno poticana (elegantno i ispod žita) od strane tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića i predsjednika SDP-a Zorana Milanovića, dok su konkretni „izvođači radova“ bili tadašnji ministri (Vesna Pusić, Milanka Opačić), potpredsjednik  Hrvatskog Sabora (Nenad Stazić), savjetnik SDP-ovog EU parlamentarca Olega Valjeva, Nikša Spremić, vodeći novinari iz najutjecajnijih medija – spomenuo sam samo neke, po sjećanju – a među njima je, nažalost, bio i dr sc Tvrtko Jakovina sa FF Zagreb.

Željku Markić nazivalo se „Mengeleom“, „Eichmannom“, uspoređivalo ju se s Hitlerom, govorilo se kako „planira ponovno otvoriti Jasenovac za djecu samohranih roditelja“ itd., itd.

Dr sc Tvrtko Jakovina napisao je pamflet sa školskim primjerom prikrivenog govora mržnje pod naslovom: „I Hitler je referendumom ušao na nacionalnu političku scenu“ (objavljeno na Tportalu; dostupno na: https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/i-hitler-je-referendumom-usao-na-nacionalnu-politicku-scenu-20131125) i naravno, potpisao ga svojim imenom (i titulom).

Nisam čuo, Aco, da si se oglasio u to vrijeme s pozivom protiv mržnje u medijima – ili sam, dopuštam, propustio možda kakav Tvoj apel. Nisi se (koliko znam) oglasio nikad do sada, a od 2000 godine do danas prilika je itekako bilo.

Nemoj da Ti sad nabrajam sve (kako se na Trgu Bana Jelačića javno pozivalo na paljenje naših Katoličkih crkvi, nazivalo nas se „talibanima“, „teroristima“, „ustašama“, katolibanima, prijetilo se kako će „padati glave i biti krvi do koljena ako se skine ploča s Trga Maršala Tita“, da ne spominjem javne žalopojke ljevičara i anarhista koji žale „što na Bleiburgu nije bilo dvostruko više mrtvih“ ili što „Goli otok nije nastavio s radom“ et cet., et cet. Ponavljam, imam kronologiju događanja – ako treba pošaljem Ti na e-mail.

Nije Te žuljalo Aco do sada. Do sada Te nije bilo briga za mržnju u medijima? A sad, kad se radi o tvojoj koži, skičiš, je li?

No, nemoj zaboraviti da su TI DAO POVOD ZA OVO. To naravno, ne opravdava mržnju koja je usmjerena prema Tebi ili bilo komu drugome, ALI, ACO STOTINU PUTA DO SADA SI OVOM NARODU PLJUNUO U LICE, što jest, jest. I to zato (po mom dubokom uvjerenju) da bi izazvao incident, na sebe skrenuo pozornost i učinio svoje emisiju gledanijom.

„Tko sije vjetar…“, dalje znaš Aco.

I još nešto. Nema jednosmjerne demokracije i ljudskih sloboda rezerviranih za određene ideološke ili svjetonazorske skupine. Vi koji ste lijevo-liberalnog ili ateističkog svjetonazora nemate monopol na istinu, humanizam, ljudska prava. A ponašate se kao da imate. U tomu je veliki problem.

„Zašto gledaš trun u oku brata svoga, a u svome balvan ne vidiš?“ (i to znaš, garant, ali ne bi bilo loše da zapamtiš).

Ne može se šutjeti kao riba kad se vrijeđaju katolici i Hrvati, a zinuti samo kad se kolo obrne. Ne može se ovaj narod provocirati do te mjere da mu se na državnoj televiziji prekraja povijest tezama o „građanskom ratu“, a da to ostane bez reakcija. Je l’ tako Aco?

Ja primitivce ne dijelim na „vaše“ i „naše“. Ni jedan primitivac nije moj. A kod vas je ta podjela bogme jako uočljiva.

I još nešto. Ne brinem ja za tebe. Kod vas ljevičara i ateista svaki čas prijetnje, a nikomu dlaka nikad falila nije. I hvala Bogu da je tako. Nas kršćane takvi kao Ti ne moraju učiti toleranciji, pa ne bi bilo loše da s vremena na vrijeme svoju branšu i ideološke istomišljenike podsjetiš na ono što si danas izgovorio na kraju emisije.

Ja o tebi ne mislim ništa dobro. Znam da si uhljeb, provokator, beskrupulozni materijalist, hipohondar, narcis, sklon vrijeđanju onih koji drugačije misle i provokacijama, da nisi sposoban novinar i da na HTV-u uživaš mnogo bolji status nego zaslužuješ, ali, nikad Ti u životu ne bih ništa opsovao niti učinio nažao.

I ne brini, Aco, i Tatjani Jurić su „prijetili“, Šerbedžiji, Miri Furlan, Frljiću, nema komu iz vašeg miljea nisu i hvala Bogu, nikad se nikomu ništa nije dogodilo. Nek tako i ostane. I ostat će, znate vi to jako dobro. Samo malo dižete graju. Gledanost Tvoje emisije će opet skočiti – provjeri sljedeće nedjelje popodne, budeš vidio.

Ali, zapamti: Ako se pljuje u lice čitavom narodu, u tom narodu će se uvijek naći skupina onih koji bi pljuvaču razbili gubicu. To je, nažalost, tako. Vidiš, ja imam 63 godine i nikad mi nitko u životu nije prijetio. NIKAD. Možda zato što ne tražim vraga.

Da Te na kraju malo nasmijem.

Prije nego sam sjeo pisati ovaj tekst, moja stara (mama) me pita što radim.

-Prijete Aci Stankoviću, pa da mu napišem pismo potpore, velim joj ja.

-Aha, na to će ona – eno, puna su groblja ljevičara, koliko smo ih pobili.

Živ i zdrav mi bio, Aco!

I na kraju samo čestitka na izračunu (ono: 20% građanski rat, 80% agresija) tu računicu ni Einstein riješio ne bi. Daj, prijavi patent dok ti nisu ukrali intelektualno vlasništvo.

Adio!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

VIDEO: Stanković: Zaustavite mržnju u medijima

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari