Pratite nas

Razgovor

Andrija Hebrang: 1943. godina je povijesna prelomnica za ulogu Josipa Broza Tita

Objavljeno

na

Povodom obljetnice smrti zločinca Josipa Broza Tita direktno.hr razgovarao je s bivšim potpredsjednikom Vlade dr. Andrijom Hebrangom koji je podijelio svoje mišljenje o liku i djelu velikog diktatora i prisjetio se dana kada je njegov otac, tada blizak prijatelj Josipa Broza Tita, optužen za izdaju i smaknut.

[ad id=”93788″]

“Josip Broz Tito u Hrvatskoj povijesti može ući u najcrnje razdoblje u kojem je ubijeno nekoliko stotina tisuća ljudi, isto toliko zatočeno samo iz jednog razloga – nisu se slagali s komunističkim sustavom i htjeli su neovisnu državu. Josip Broz Tito naučio je likvidirati svoje političke protivnike još 1930-ih godina u Staljinovim komunističkim pogonima i to je svoje iskustvo preslikao na područje bivše Jugoslavije”, rekao je.

Hebrang navodi kako su svjetski povjesničari došli do podataka na temelju kojih je Josip Broz Tito svrstan među najgore ubojice.

“U svjetskim listama Tito ulazi među deset najvećih ubojica u svijetu, a to su prije nekoliko dana potvrdili i engleski izvori koji su ga dugo vremena štitili. Štitili su ga zbog toga što su zajedno s njim uzrokovali1945. godine, nakon Drugog svjetskog rata, ubijanje stotina tisuća civila od Bleiburga na cijelom Križnom putu”, rekao je Hebrang.

Dodajmo da britanski Daily Mail govori o podatku o 570.000 Titovih žrtava. Hebrang objašnjava kako je Josip Broz Tito vladao metodom likvidacije svojih suparnika.

“Da bi to postigao osnovao je nekoliko zločinačkih organizacija koje su se najprije zvale OZNA pa sve do UDBE kojima se nije sudilo sve do prije godinu dana kada je prvi proces protiv takve zločinačke organizacije podignut, ali ne u Hrvatskoj nego nažalost u Njemačkoj. Uz sve to  treba reći da je najveći poslijeratni, mirnodopski zločin u Europi ubijanje preko 200 tisuća civila nakon završetka Drugog svjetskog rata završilo potpunim prikrivanjem grobova tih žrtava i do današnjeg dana mi nemamo trajnu organizaciju koja bi to istraživala”, rekao je Hebrang.

Tvrdi da su sljednici zločinačke Brozove ideje i danas vrlo djelotvorni.

“Uvučeni su u sve državne strukture i koče iznošenje istine. Kao što je Tito najveći povijesni zločinac ovih prostora jednako je tako zločin i prikrivanje njegove uloge i veličanje njegove ličnosti. Zbog toga što se primjeri neosuđenih zločinaca, u povijesnom smislu, prenose na buduća pokoljenja i uvijek postoji opasnost da se takva jedna ličnost ponovi. Budući da prethodnik nije kažnjen njegovi sljednici su ohrabreni”, kazao je Hebrang.

Smatra da se ista stvar događa i nakon Domovinskog rata.

“Josip Broz Tito je s crvenom zvijezdom petokrakom pod kojom je pobio stotine tisuća ljudi, a u Domovinskom ratu su ubijeni deseci tisuća ljudi, a istina je i nadalje skrivena od javnosti”, rekao je Hebrang.

Spominje 1943. godinu kao povijesnu prelomnicu za ulogu Josipa Broza Tita.

“Na čelu Komunističke partije on se zajedno s Kominternom u Moskvi založio da se ukinu nacionalne komunističke partije i da se one ujedine. Tadašnja komunistička partija Hrvatske je imala za cilj objedinjavanje cijelog teritorija i stvaranja bilo kakvog oblika Hrvatske samostalnosti. 1943. dolazi do Brozovog odmaka od ideologije i on proglašava sve pobornike nacionalne ideje svojim protivnicima i likvidira ga jednog po jednog”.

Među pobornicima nacionalne ideje i stvaranje neovisne Hrvatske bio je i njegov otac.

“Jedan od njih, koji je bio likvidiran od  strane Josipa Broza Tita, bio je i moj pokojni otac Andrija Hebrang. Na taj način je ubio svaku ideju o neovisnoj Hrvatskoj i ona je morala čekati desetljećima sve do 1990. da se osamostali. Zločinci poput Josip Broza Tita moraju ući u povijest ovjenčani istinom, a ne lažima, a laž je u Hrvatskoj jednako razorna kao što je bila i Titova ideologija. Primjer toga je ime najljepšeg trga u Zagrebu koji nosi ime zločinca Tita, trga i ulice u Zaprešiću i brojnim gradovima u državi što samo pokazuje da narod koji nije rasvijetlio svoju prošlost nema nikakve šanse zakoračiti u svoju bolju budućnost.  Prema tome, čeka nas istina da bi na temelju nje mogli ići naprijed”, kazao je Hebrang.

Na pitanje kako se riješiti tog kamena spoticanja Hebrang odgovara:

“Način rješavanja te velike laži koja truje hrvatsku javnost je vrlo jednostavna. Treba dati povjesničarima, znanstvenicima i svjedocima tog vremena da pišu udžbenike, tekstove u medijima, a ne kupljene pristalice zločinačke Brozove ideje. Danas nema istine o Titu niti u jednom udžbeniku niti mediju u RH. Dakle, istina u medije, istina u udžbenike i budućnost će biti pred nama. Lustracija je temeljni korak, prvi korak za to, a ona znači udaljavanje iz javnosti sve one koji su u represivnim službama Brozovog režima sudjelovali u provedbi njegovih ideja. Naravno, Hrvatska je još daleko od toga jer se niti jedna struktura društva nije očistila od pripadnika zločinačke ideje. Kada to napravimo tek onda ćemo biti ravnopravni sa svim ostalim postkomunističkim zemljama koje su to učinile”, rekao je dr. Andrija Hebrang u razgovoru za Direktno.hr.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

HRS poziva na deblokiranje deponije Uborak, kako bi se Mostar mogao očistiti

Objavljeno

na

Objavio

Kada su se dijelili milijuni KM za upravljanje otpadom na Uborku, suradnja grada, županije i Federacije je cvjetala. Danas kada je Mostar u situaciji ekološke katastrofe, problem Uborka i žitelja koji se s pravom bune zbog onečišćenja se prebacuje poput ping pong loptice. Problem je potrebno sustavno i dugoročno riješiti te deblokirati deponiju, jer blokiranjem deponije u pitanje se dovodi zdravlje žitelja cijelog grada i okolice, priopćeno je iz Gradskog odbora HRS Mostar.

Iz HRS-a navode da je u sklopu EU Phare projekta „Strategija upravljanja otpadom u BiH“ Europska Komisija  do 2000. godine u deponiju Uborak uložila oko 13 milijuna KM. U sklopu IPA projekata za period od 2007. godine do 2011. za izgradnju postrojenja za reciklažu u deponiji Uborak je otišlo je 2,5 milijuna eura.

-Postrojenje je pušteno u probni rad 23.10.2013. godine, ali je mutnim radnjama od strane tvrtke „General servis“ Sarajevo i neradom gradske uprave blokiran rad nove deponije gdje se nalazi ovo postrojenje. Uz sve ovo, hercegovačke općine koje svoj otpad odlažu na Uborak na godišnjoj razini putem dotacija za odlaganje su u Uborak uložile oko 2 milijuna KM, priopćeno je.

HRS-ovci podsjećaju gradsku upravu Mostara  kako je odlukom Federalnog ministarstva okoliša, deponija Uborak je morala biti zatvorena još 2013. g.

“Podsjećamo također kako je Federalna inspekcija još 2014. ustvrdila protuzakonito izdavanje urbanističkih suglasnosti za određene dijelove deponije, za što nitko nije odgovarao, a na osnovu kojih su utrošeni novci „Strategije“. Dodamo li ovome još mutnu i netransparentnu privatizaciju „Komosa“, lako se dođe do zaključka kako žitelji grada Mostara zdravljem plaćaju nemar i nerad gradske uprave”, navodi se u priopćenju HRS-a.

HRS je mišljenja da  ministarstvo okoliša HNŽ i Vlada HNŽ, kako kažu,  “pilatovski” peru ruke od trenutne ekološke katastrofe u Mostaru te podsjećaju kako je Vlada obvezna pred Skupštinu donijeti Plan i program zaštite okoliša u skladu kojeg se namjenski moraju trošiti proračunski novci za očuvanje okoliša.

-U međuvremenu se novcem proračunskih korisnika plaćaju stranački projekti i predizborna kampanja vladajućih stranaka, posebice preko Fonda za okoliš HNŽ, priopćeno je.

“Kada se sve zbroji, novac koji je utrošen „za očuvanje okoliša“ ne samo da je bio dovoljan za sanaciju deponije Uborak, nego sasvim dovoljan za sustavno rješavanje problema odlaganja otpada putem procesa održivog odlaganja otpada u skladu sa EU direktivama koje nalažu potpuno odvajanje otpada, reciklažu i potpunu zabranu proizvodnje i korištenja plastike za jednokratnu upotrebu”, stoji u priopćenju GO HRS Mostar.

HRS u potpunosti podržava zahtjeve žitelja sjevernog dijela grada koji blokadom deponije izražavaju svoje nezadovoljstvo. -No, također ih pozivamo na razum. Blokada bi mogla dovesti do veće štete, a to je zaraza širih razmjera slijedom neodvoženja otpada iz grada, ali i drugih mjesta Hercegovine, piše u priopćenju.

“Rješenje se mora tražiti u institucijama. GO Mostar HRS-a će putem svog pravnog odjela podnijeti kaznene prijave, ne samo zbog aktualne situacije u gradu Mostaru, nego i zbog netransparentnog utroška sredstava za sanaciju otpada. Također, u pripremi imamo i prijedlog Zakona o održivom gospodarenju otpadom kojeg ćemo prezentirati u Skupštini HNŽ (ako se uopće ista udostoji održati u ovoj godini), budući da isti ne možemo prezentirati u gradskom vijeću čija je to nadležnost”, priopćeno je.

HRS ovim putem poziva na deblokiranje deponije kako bi se Mostar mogao očistiti, prenosi HMS.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Šimunović: Crkva Sv. Marije u Jajcu silom je oteta i pretvorena u džamiju

Objavljeno

na

Objavio

Crkva Sv. Marije je temelj državnosti BiH, krunidbena, oprosna, zavjetna i najstarija crkva na ovim prostorima. Silom oteta 1527. i pretvorena u džamiju te korištena do 1832., do požara u kojem je izgorjela, kao i minaret na zvoniku Sv. Luke. Skoro 200 godina ne služi nikome. Ako je pravo prvenstva, nužno je naglasiti kako ju je izgradila katolička zajednica i kako je od franjevaca oteta.

Hrvati u Jajcu nisu mogli zamisliti da su njihovi prijeratni susjedi takvi. Susjedi su bili uvažavani i poštivani. Međutim, treba imati u vidu da je više Bošnjaka poginulo u napadima na Vitez i Žepče, nego u obrani Jajca. Zapravo, u oslobađanju nisu ni sudjelovali

Već, evo, nekoliko godina u Jajcu se kao problem nameće „slučaj“ crkve Sv. Marije, koji se onda odražava i na sve ostalo, međunacionalne, međuvjerske odnose Hrvata i Bošnjaka osobito. Hoće li ovi, dojam je, nepomirljivi stavovi od ovoga grada, u čiju su obranu svoj život ugradili brojni Hrvati, na kraju napraviti grad-slučaj, razgovaramo s predsjedateljem Općinskog vijeća Jajce Ivom Šimunovićem. Uz to što je na čelu Vijeća, gospodin Šimunović od 2015. vodi i Općinski odbor HDZ-a BiH, i to na zadovoljstvo ovdašnjih Hrvata. Naime, prije toga osjetila se ovdje snažna politička dominacija bošnjačkih stranaka okupljenih oko SDA kojoj je naruku išlo i to što su Hrvati, čak i unutar samoga HDZ-a, bili razjedinjeni. Danas su okolnosti drugačije, pa, tvrdi naš sugovornik, s optimizmom gleda(ju) u budućnost. I ovoga grada i svojega naroda. No, kao čovjek rođen i odrastao u Jajcu, Šimunović svjedoči i o nekim drugim vremenima kada se ovdje susjed poštivao.

Poštovani gosp. Šimunoviću, u Jajcu je 30 nacionalnih spomenika. Posljednjih godina, međutim, u središtu je pozornosti crkva Sv. Marije koju svojata Medžlis Islamske zajednice Jajce, a čiji je „glasnogovornik“ na ovu temu gosp. Zehrudin ef. Hadžić. Na temelju čega polažu pravo vlasništva na krunidbenu, ali i oprosnu katoličku crkvu? Nitko im ju, koliko je poznato, nije darivao. A nisu ju niti kupili.

Crkva Sv. Marije je temelj državnosti BiH, krunidbena, oprosna, zavjetna i najstarija crkva na ovim prostorima. Silom oteta 1527. i pretvorena u džamiju te korištena do 1832., do požara u kojem je izgorjela, kao i minaret na zvoniku Sv. Luke. Skoro 200 godina ne služi nikome. Ako je pravo prvenstva, nužno je naglasiti kako ju je izgradila katolička zajednica i kako je od franjevaca oteta. Međutim, i danas postoji institucija koja na crkvu polaže pravo. Treba ju dogovorno vratiti.

Ja sam navodio primjere po kojima je Islamska vjerska zajednica dobila molitvene prostore koje je komunistička vlast nacionalizirala. U Bugojnu imamo pozitivan primjer: Bošnjak je na svojoj njivi pronašao temelje crkve srušene u vrijeme Osmanlija; darovao je zemlju Crkvi i svojim novcem gradi crkvu i uz pomoć drugih. U Jajcu i danas imamo primjer otimanja! Osvajač je otišao, a s osvajačem se identificira IZ.

Glavni imam je tužio Antu Brtana, ravnatelja Agencije koja upravlja nacionalnim spomenicima u Jajcu, jer mu nije vratio ključ od crkve. A ravnatelj je predložio da se organizira okrugli stol s predstavnicima Crkve i Islamske vjerske zajednice na tu temu.

Za rečenu crkvu vezan je i jedan vjerski nonsens. Prošle godine su, naime, neki vjerski vođe IZ-a molili na grobovima kršćana. Do sada takav slučaj nije zabilježen.

U Jajcu se može naći puno apsurda, ovaj primjer je doista poseban i pokazuje da Islamska vjerska zajednica ovdje ne preže ni od čega, njima ne znači ništa ono što je nama sveto.

Vi ste, gospodine Šimunoviću, o ovoj teškoj temi razgovarali i s apostolskim nuncijem u BiH mons. Luigijem Pezzutom. Kakav je njegov stav?

Mons. Luigi Pezzuto je iznenađen tim primjerom i želi sudjelovati u rješavanju ovog, za nas velikog, problema, i stoji nam na raspolaganju.

Ipak, u Jajcu ima i jedan pozitivan primjer. Poslije Drugog svjetskog rata mejtef je nacionaliziran i pretvoren u područnu osnovnu školu. No 1970-ih mejtef je vraćen IZ-u. Zašto, prema Vašem sudu, današnji njihovi nasljednici ne slijede taj primjer kada je riječ o povratu crkve Sv. Marije izvornim vlasnicima?

U Jajcu je pozitivan primjer tamo gdje su u ovlasti dužnosnici Hrvati. Vraćanje mejtefa, uvođenje u posjed tzv. Pavelićeve ili Hadnan džamije 1999. godine naši su primjeri dobre volje. Ja sam pozvao glavnog imama da pokaže dobru volju i da ostane zapamćen u gradnji dobrosusjedskih odnosa i međuvjerskog uvažavanja, te da vrati crkvu katolicima.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju Katoličkog tjednika.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari