Pratite nas

Komentar

Andrija Hebrang: Hrvatskoj treba Zakon o zaštiti istine o Domovinskom ratu

Objavljeno

na

Napetosti oko Kosova, prosvjedi u Beogradu i Banja Luci i skori dolazak Vladimira Putina u Beograd, kod srbijanskog vodstva izazivaju sve veću nervozu. Kako bi sebe predstavili boljim djelom priče, na meti srbijanskih političara u pravilu se nađe Hrvatska. Tako je srbijanski ministar vanjskih poslova i nekadašnji glasnogovornik Slobodana Miloševića, Ivica Dačić, nazvao “bestidnom” izjavu Andreja Plenkovića da je “proces mirne reintegracije jedna od najvećih ostavština prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana”.

Nakon toga krenula je eskalaciju napetosti između dvije države u kojoj mnogi vide rukopis srbijanske obavještajne službe.

Bivši potpredsjednik Vlade i HDZ-a Andrija Hebrang nije iznenađen najnovijom eskalacijom odnosa. Kao ključni uzrok vidi propuste s hrvatske strane.

-Dačićeva uvreda našeg premijera posljedica je inertnosti u iznošenju argumentiranih istina o srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku. Hrvatska generacija koja je nanijela strašan poraz srpskoj vojsci nije dovršila posao, jer nije napisala službenu istinu temeljenu na argumentima. Zato i danas nakon napada agresorovog činovnika odgovaramo samo načelno, bez lako dokazivih argumenata. Iako imamo utvrđene sve činjenice o strašnim zločinima agresora, trpimo i danas njihove napade. U međunarodnoj politici vrijede samo utvrđene činjenice, a mi se još uvijek ustručavamo iznijeti ih u službenom dokumentu koji bi morao rezultirati Zakonom o zaštiti istine o Domovinskom ratu – istaknuo je Hebrang u izjavi za portal Direktno.hr, prenosi Hrsvijet.

Takvim Zakonom, smatra Hebrang, konačno bi argumentima pobili najstrašnije laži i podvale koje slušamo na teret Hrvatske.

-Najprije, to su zločini nad civilima. U Glavnom stožeru saniteta od pravog dana agresije vodili smo i objavili evidenciju temeljenu na identifikacijama svih ubijenih civila na hrvatskoj strani. Bilo ih je 7263, od čega 47% žene i dva posto djece! Istodobno, dostupne evidencije civilnih gubitaka na srpskoj strani, utvrđene identifikacijama, iznose 47 osoba!  Zločin je ubiti i jednog čovjeka, a zločin nad zločinima je mrtve upotrebljavati u mašineriji laži o ratu – nastavlja Hebrang.

Osvrnuo se i na ulogu Žarka Puhovskog i Hrvatskog helsinškog odbora koji su Haškom sudu pokušali prodati priču za navodnom ubojstvu 667 srpskih civila, što je obrana generala Ante Gotovine pravovremeno onemogućila.

-Umjesto da potičemo istraživače tih istina, mi promovirano osobe iz naših redova koje su pred sudom u Hagu pokušale oklevetati Hrvatsku. Na internetu je dostupna cjelokupna dokumentacija kako je pseudoznanstvenik Žarko Puhovski tužio svoju državu u Hagu za ubojstvo 667 srpskih civila. Sudsko vijeće ga je posramilo odbivši tužbu koja nije imala ni jednog dokaza, čak ni identifikacije navodnih žrtava! A mi danas tog Puhovskog puštamo u medije da izlaže svoje stavove o raznim problemima. To mu je nagrada umjesto kaznenog postupka za klevetanje države – ogorčen je Hebrang.

Osvrnuo se i na srbijansku tezu o navodnom protjerivanju 220.000 Srba iz Hrvatske.

-Druga strašna optužba, koju spominje i agresorov službenik iz tog doba Dačić, kao i drugi srpski sudionici agresije kao Vučić i Nikolić, navodno je protjerivanje 220.000 Srba iz Hrvatske! A istina o protjerivanju upravo je suprotna! Naime, već četiri dana prije akcije ‘Oluja’ s Dinare smo gledali natovarene traktorske prikolice spremne za pokret. Očito se radilo o unaprijed pripremljenoj akciji napuštanja Hrvatske. Dokaz je i dokument kojega je prije početka akcije ‘Oluja’ kao zapovijed izdao Mile Martić pod brojem 2-331-1/95, u kojoj se zapovijeda da svi civili napuste Hrvatsku! Citat 1. točke ‘naredbe’ sve govori: ”Da se pristupi planskoj evakuaciji sveg za borbu nesposobnog stanovništva!’ (dokument dostupan i na internetu). Naši političari, umjesto da izlaze s takvim dokumentom, pravdaju se neuvjerljivim argumentima i tako ostavljaju teret dokazivanja krivaca za zločine na našim sljedećim generacijama – nastavlja Hebrang.

Pozivajući se na konkretne brojke, ističe kako je istina suprotna.

-Srpski agresori su protjerali sve Hrvate s okupirane trećine teritorija! Prema podacima Ureda za prognanike i izbjeglice VRH proizlazi da je s okupirane trećine Hrvatske protjerano 260.000 Hrvata i drugog nesrpskog pučanstva! Kada smo u ‘Oluji’ ušli u okupirane krajeve sastav stanovnika je bio 98 posto srpski! A mi i o tome šutimo i trpimo uvrede i klevete koje od agresora prave žrtvu! – navodi Hebrang.

Podsjeća i na gospodarsku štetu, koju su ekonomisti utvrdili na gubitak od čak devet godišnjih BDP-a.

-Na kraju, među ratnim zločinima navodim i gospodarsku štetu koju su ekonomisti utvrdili na gubitak čak devet godišnjih BDP-a, plus izravna šteta i troškovi ljudskih stradanja, sve zajedno oko 300 milijardi dolara. Toliki gubitak BDP-a osjećat će još generacije koje dolaze i to je jedan od razloga zašto u porastu gospodarstva stojimo čvrsto na posljednjom mjestu EU. Ne samo da nismo službeno tražili odštetu, na što imamo pravo na temelju potpisanog sporazuma 1996. godine s tadašnjom SR Jugoslavijom, već nismo imenovali ni službenu komisiju da potvrdi ovakve rezultate rata – navodi Hebrang.

Upozorava kako istinu treba istražiti i istu uvesti u službene dokumente, udžbenike i medije.

-Sve dok se istine ne istraže, uđu u sve službene dokumente, udžbenike i medije, a iznošenje znanstveno potvrđenih činjenica ne postane obveza za svakog političara i novinara, bit ćemo žrtva svojih bivših agresora. Ne zaboravimo, Srbija je birala zločinca Miloševića sve do 2000. godine, dakle i nakon Vukovara, Škabrnje, Lovasa… znači da je iza njegovih zločina stajala većina Srbije! Kada bih mogao doći do premijera Plenkovića, savjetovao bih mu da upravo on započne s istraživanjem istine. Ne poput one Kusićeve sramotne komisije, nego na temelju  dokumenata. Inače će istinu morati utvrditi i obznaniti sljedeće generacije koje nam tajenje dokazivih istina neće oprostiti – zaključio je Hebrang.

R.H./Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Predrag Peđa Mišić: Kad vam je već toliko stalo do zaštite manjina, provodite zakon i uhitite ratne zločince i silovatelje

Objavljeno

na

Objavio

U IME UBIJENOG GRADA

Mislio sam, vjerovao, nadao se da je to završena priča.
Osuđen kao i mnogi drugi zbog razbijene ploče s ćiriličnim natpisom na policijskoj postaji sad već davne 2014.

Grad je polako počeo disati, nakon svih nedaća, nesreća, zločina srbočetnika koje su se dogodile.
Tisuće ubijenih, silovanih i prognanih.

Ustavni sud donosi skandaloznu odluku. Znamo tko bira suce.
Ne poštujući volju građana, ne poštujući žrtvu.

Kad vam je toliko stalo do zaštite manjina, pa poštujte volju istih.
Kao pripadnik srpske nacionalne manjine ja osobno i većina mojih sunarodnjaka odričemo se svih ustavnih prava kao manjina.
Ne stavljajte nam teret koji ne želimo. Ne želim suživot, želim život.

Grad koji se u zadnjih nekoliko godina pretvorio u mjesto ugodnog življenja na čelu sa Ivanom Penavom i Marijanom Pavličekom svojim nakaradnim zakonima vraćate u 91.

Kad vam je već toliko stalo do zaštite manjina, provodite zakon i pohapsite ratne zločince i silovatelje. Pustite nas u ime Boga da živimo.

Pohapsite zločince sa Ovčare, Škabrnje……
Krijući se iza nakaradnog zakona ubijate ovaj narod po tko zna koji put.

Zatočili ste ionako ubijen grad u vaše zakone.
Ali nemojte misliti da će vam proći.
Niti jedno slovo niti jedna ploča neće biti postavljena.

Čak mislim da ste svjesni toga na ovaj način prikrivate vaše prljave rabote, pokradene milijarde kuna.
Krast možete novac. Dušu ovog napaćenog krvlju natopljenog grada nećete.

NIKADA VIŠE “GLAVU DOLE RUKE NA LEĐA”
Nama ste mladost uzeli. Mojoj Dunji i drugoj djeci nećete

 

PENAVA: Sa zebnjom gledam što će se dogoditi ako dođe do erupcije nezadovoljstva građana

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Predsjednica o povijesnom finalu SP-a: Bila sam iznimno ponosna. Svijet je prepoznao jedinstvo hrvatske reprezentacije

Objavljeno

na

Objavio

Suzdržanost je dobra za diplomaciju, ali tog dana, tamo na stadionu, pokazala sam i podijelila svoje osjećaje, i osjećaje naše momčadi. Toga me nije sram. Hrvatska u tom finalu nije samo ‘izgubila’, inače ne volim tu riječ, a posebno u ovom slučaju, jer momci su osvojili drugo mjesto i za nas ostali pobjednici.

Uvijek kad sam na tribinama i navijam za našu nacionalnu vrstu, nosim dres, a tako je bilo i u Moskvi u svečanoj loži. To sam najavila i domaćinima i Fifi i nitko nije prigovarao zbog toga, baš suprotno. Dresom sam, između ostalog, našim reprezentativcima željela poručiti: ‘Momci, vjerujem u vas i vašu pobjedu’.

Dramatičan finale, nabijen emocijama gledala sam iz svečane lože u društvu ruskog predsjednika Vladimira Putina, francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i šefa Fife Giannija Infantina. Čini mi se da je i za njih kao i za mene Hrvatska bila glavna priča Svjetskog prvenstva, zbog našeg jedinstva i timskog duha.

Tijekom utakmice bili smo dobro i složno društvo.

Predsjednik Macron i ja čestitali smo jedan drugome na golovima. Doista je prevladao sportski duh.

Tog smo dana inače općenito svi bili pomalo nervozni.

Utakmica je bila poput tobogana smrti, i nakon nje bili smo istovremeno i tužni i ponosni. Jer malo tko je vjerovao da ćemo uopće ući u finale, a na kraju Hrvatska je bila ta zemlja koja je obilježila prvenstvo, rekla je predsjednica za Jutarnji list.

Sjećam se brojnih detalja – na jutarnjem charter letu za Moskvu snimili smo poruku na ruskom jeziku i pozvali ruske navijače da navijaju za Hrvatsku. Sa mnom su putovali i suprug i djeca na naš vlastiti račun. Nakon službenog susreta s Putinom u popodnevnim satima sam uspjela otići do hotela u kojem je odsjela reprezentacija i tamo sam porazgovarala i s izbornikom Dalićem.

Ja osobno, a vjerujem i svi Hrvati diljem svijeta, osjećali su ogroman ponos nakon ove utakmice jer su naši igrači, osim talenta i sportskog duha, pokazali kako se voli svoja zemlja, a svoja srca ostavili su na terenu. I kakav god rezultat bio na kraju, kad ovako srčano i pošteno igrate, na kraju slavite sa svojim narodom.

Sjećam se da su mi tamo dolje na terenu, kad je krenula svečanost podjele medalja, igrači prilazili tužnih lica. Kroz glavu mi je prošlo da smo neopravdano tužni jer u istom trenutku cijela Hrvatska je slavila njihovo postignuće. Nije se bez razloga diljem svijeta pronijela izreka: ‘Francuzi su osvojili Svjetsko prvenstvo, a Hrvati srca cijeloga svijeta’ pronijela se širom svijeta.

Protokol je nalagao da se krene na pobjednički podij, a onda je krenuo pljusak, kao da su i nebesa proplakala. U tom trenutku gledam Luku Modrića, u rukama drži pokal za najboljeg igrača svijeta, ali u očima mu vidim da bi ga odmah zamijenio za momčadski pokal koji je otišao Francuzima. Kao pravi sportaši, iako su osvojili srebro u najpopularnijem sportu na svijetu, igrači se nisu mogli veseliti porazu.

Zamolila sam Putina, Macrona i Infantina da odemo u svlačionice čestitati objema ekipama. Nakon one famozne kiše na terenu još su nas Francuzi zalili šampanjcem. Skandirali su ‘Croatie, Croatie’.

Bila sam iznimno ponosna. Svijet je prepoznao jedinstvo hrvatske reprezentacije, skromne i ponizne igrače koje je njihov izbornik vodio kao tim, što je na ovom prvenstvu prevladalo nad momčadima koje su se sastojale od pojedinačnih zvijezda.

Igrači su pokazali da nije bitno što smo mala zemlja i da sve možemo ako nam profesionalnost, poniznost i izgaranje za svoju zemlju postanu prioritet i nesporna vrijednost.

Možda nismo dovoljno dobro iskoristili uspjeh naših nogometaša kao zemlja. Iako Hrvatsku ne treba gledati samo kroz sport jer ona je mnogo više od toga, u Rusiji smo pokazali koliko smo posebni i to je bio dobar trenutak da shvatimo kako je krajnji trenutak da počnemo pričati o sebi i predstavljati se onako kako je primjereno i potrebno, a ne onako kako to žele drugi.

Stoga sam okupila neke od naših ponajboljih stručnjaka kako bismo pronašli najbolji način stvaranja prepoznatljivog imidža kojim bismo ojačali svoju poziciju u odnosu na druge države i u međunarodnim odnosima u cijelosti, a posebno u odnosu na one države koje su nam izravni konkurenti u područjima u kojima se želimo isticati. Smatrala sam kako moramo iskoristiti trenutak svjetskog interesa i pozitivnih dojmova za Hrvatsku koje imamo nakon Svjetskog prvenstva u nogometu.

U svim susretima, od onih sa svjetskim državnicima do ‘običnih’ ljudi na ulici, shvatila sam koliko je naš nastup na Svjetskom prvenstvu pomogao da percepcija o Hrvatskoj bude pozitivna. Taj uspjeh i sve druge uspjehe, ne samo sportaša, moramo pretvarati u trajnu pozitivnu sliku i graditi vlastito samopouzdanje.

 

Dan zajedništva, ponosa i sreće u znak sjećanja na nogometni uspjeh

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari