Pratite nas

Kronika

Anglosaksonsko masonstvo vjersku toleranciju pretvorilo u mržnju prema Katoličkoj Crkvi

Objavljeno

na

Masonerija od samog izlaska u javnost nije bila monolitna organizacija iako je London do današnjeg dana ostao matica svjetskog masonstva.

Nesuglasice između različitih skupina ne znači da se oni dogmatski razlikuju, već je to isključivo borba za prevlast, odnosno nešto poput  „borbe lopova oko ratnog plijena“. Čak je svojedobno izbio i pravi sukob između anglosaksonskog i romanskog masonstva što je rezultiralo da francuski Grand Orient bacio kletvu na Veliku ložu Engleske, kao i obrnuto.

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/en/5/56/Grand_Orient_de_France_(emblem).png

Židovski elitisti su sa svojim urođenim trgovačkim instinktom vrlo brzo „nanjušili“ da je masonerija, ne samo ideološki bliska njihovom svjetonazoru, već da se njom mogu poslužiti da razbiju ograde koje su ih dijelile od ostalih ljudi. Tako su oni već nakon osnutka prve velike lože u Engleskoj postali najvatreniji promicatelji masonerije. Prvo što su proveli kod masonskih loža je načelo da se u ložu ne smije primiti niti jedan kršćanin koji Židove ne gleda kao svoju braću. Ta slobodarska ideologija poništila je građanske i političke razlike između obrezanih i krštenih, oslobodila je Židove iz geta i otvorila neslućene mogućnosti njihovom svjetskom utjecaju. Postupno Židovi ovladavaju masonstvom, poglavito u anglosaksonskom masonstvu u kojem se osuđuje svaki klerikalizam i gdje se vjerska tolerancija pretvorila u mržnju prema Katoličkoj Crkvi.

Budući je Engleska masonerija širom otvorila vrata Židovima – masonima, Židovi – masoni ne samo da zauzimaju dominantna mjesta u ložama već i u engleskom Gornjem domu (lord Reading, lord Lawson, lord Rothschild, lord Melchett, lord Mond, lord Beaconsfield itd.) Nakon Engleske, francuski Veliki Orijent dolazi u ruke židovskih masona, zatim švicarska Velika loža Alpina iz koje se upravlja švicarskom masonerijom itd. Najveći otpor primanju židovskih masona u masoneriju bio je u njemačkim zemljama. Međutim pod pritiskom francuskog Velikog Orijenta i njemačko masonstvo je ubrzo popustilo te dopustilo Židovskim elitama članstvo u ložama. U ložama Habsburške Monarhije židovski masoni također postupno počinju dominirati, tako da je primjerice u Mađarskoj koncem Prvog svjetskog rata bilo među ukupnim članstvom u ložama 95 % Židova. S toga punim pravom današnje masonsko ustrojstvo možemo zvati „judeo – masonstvo“.

https://i2.wp.com/www.novi-svjetski-poredak.com/wp-content/uploads/2012/05/bavarski-iluminati.jpg?resize=429%2C509

Iako Židovi-masoni imaju sve preduvjete da se u masonskim ložama osjećaju kao u sinagogi, pošto samo mjesto sastajanja, loža, po ikonografiji i simbolima podsjeća na sinagogu, a k tome se i zove kao židovsko mjesto bogoslužja, Hram ili Temple, te iako su zavladali masonerijom i podvrgli je svojim interesima, počeli su osnivati i svoje isključivo židovske lože. Židovskih loža B’nai B’rith (Sinovi Saveza) danas u svijetu ima preko 600. Sjedište im je u Chicagu, a diljem svijeta su povezane u distriktne velike lože. Distrikata je danas 13, od kojih sedam u Americi i šest u Europi (Berlin, Bukurešt, Prag, Carigrad, Beč i Krakow).

Ne treba ni podsjećati da su članovi židovskih masonskih loža najbogatije, najmoćnije i najutjecajnije obitelji svijeta, bankari (Rothschild, Blumenthal, Meyer, Seligmann, Salamon, Lehmann), veliki industrijalci (Lewisohn, Guggenheim, Ballin, Rathenau, Friedlander-Fuld, Katzenstein, Warburg, Bleichroder itd.), zatim moćni rabini, publicisti, suci i mnogi drugi.

Na taj način su židovske lože B’nai B’rith stvarna velevlast masonerije, jer ono što daje mješovita masonerija na raspolaganju je svim visokopozicioniranim masonima, ali što daju židovske lože dostupno je smo židovskim elitistima. Tako je židovstvo, koje je samo po sebi zatvoren krug, još više stisnulo svoje redove u ložama B’nai B’rith, potenciralo je ekskluzivnost i neizmjernost te kroji sudbinu svim državama i narodima, dok je mješovito masonstvo manje-više samo njihov izvršni organ. (Emil Čić: Masonerija u Hrvatskoj-II dio, http://emailcic.exactpages.com/domagoj2.html).

 

Mladen Lojkić

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kronika

18. 11. 1991. – Pad Vukovara i Škabrnje (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Nakon pada Vukovara JNA i srpske paravojne formacije, načinili su mnoga ubojstva i ratne zločine. Pojedini Vukovarski Srbi koji su se u skloništima mjesecima skrivali od granata, sada su se bacali „oslobodiocima“ u naručje i prokazivali branitelje i obitelji branitelja. Stoga su po cijelom području grada Vukovara ljudi streljani, a najveći organizirani i masovni zločin dogodio se nad ranjenicima iz bolnice u Vukovaru i braniteljima te civilima kojih je 200 identificirano iz masovne grobnice na Ovčari.

Više od 90 posto zgrada u Vukovaru je uništeno ili porušeno do temelja. Kao nijemi svjedoci strašnoga rata nad gradom dominiraju uništeni silos, vodotoranj, ostaci crkve, baroknih palača. Agresor slama posljednji otpor u Lušcu i Borovu Naselju. Većina branitelja više i nema streljiva.

Tri mjeseca cijeli je grad proveo u podrumima, skloništima, čak 56 dana nisu imali struje, vode i telefonskih veza sa svijetom. Nedostaje i hrane. U gradu više nema ni zgrada, ni kuća niti skloništa. Ima tek na stotine novih grobova, šačica preživjelih boraca i već legendarnih živih i palih heroja poput Blage Zadre, Siniše Glavaševića, Mladog i Starog Jastreba.

Nakon okupacije u gradu počinje neviđeni teror. Jugoslavenska vojska i četnici koje predvode zločinci – major Šljivančanin i Miroslav Radić – odvode u nepoznatom smjeru branitelje, djecu, civile. Nije pošteđeno ni 12 djelatnika vukovarske bolnice i 261 ranjenik. Sudbina mnogih od njih još je i danas nepoznata, a masovne grobnice na Ovčari, vukovarskom Novom groblju i na drugim lokacijama govore o strašnoj sudbini četničkih zarobljenika.

Napad na grad i luku na ušću Vuke u Dunav počeo je tri mjeseca prije. Najelitnije motorizirane jedinice jugoslavenske vojske opkolile su grad s oko 600 tenkova i s oko 50 tisuća dobro naoružanih vojnika. Vukovar brani ukupno 2000 pripadnika policije, Zbora narodne garde i dragovoljaca. Vojni analitičari pretpostavljali su kako Vukovar može izdržati naviše tri dana, no Vukovarci ne misle tako. Održali su se tri mjeseca i zadali jugo-četničkim snagama neviđene gubitke. Uništili su ukupno 500 srpskih oklopnih vozila, od čega čak 200 tenkova. Oboreno je 25 borbenih zrakoplova. Broj ubijenih neprijatelja procjenjuje se na 10 do 15 tisuća, a ranjenih je dvostruko više.

Iako je zauzela Vukovar, materijalno i psihološki srpska je vojska posve oslabljena. Ona više nije sposobna za veće napade na druge hrvatske gradove. Istodobno, dugotrajno vezivanje jakih okupatorskih snaga stvorilo je prostor i vrijeme za organiziranje Hrvatske vojske. Zbog toga je obrana Vukovara postala simbol Hrvatskog otpora, a vukovarske žrtve temelj su hrvatske slobode.
Nekoliko godina poslije, nakon munjevitih akcija Bljesak i Oluja kojima je oslobođen najveći dio Hrvatske, Erdutskim je sporazumom dogovorena mirna reintegracija zapadnog Srijema i Baranje. U siječnju 1998. završen je mandat UN-a i Hrvatska je preuzela nadzor nad svojim granicama na Dunavu. Vukovar se počeo obnavljati, a u znak sjećanja na herojsku borbu i žrtve 18. studenoga Hrvatski je sabor proglasio Danom sjećanja na Vukovar.

Pokolj u Škabrnji je bio srpski ratni zločin iz doba srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku. Izveli su ga domaći pobunjeni Srbi uz pomoć snaga JNA 18. studenog 1991. Za posljedicu je imao ubijena 84 Hrvata, 26 branitelja i 58 civila, odnosno, svako domaćinstvo u Škabrnji je nakon tog napada bilo “zavijeno u crno“.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kronika

REKVIJEM ZA VUKOVARCE I ŠKABRNJANE

Objavljeno

na

Objavio

Vama koji ste strpljivo čekali svoje krvnike na pragovima domova, u hladnim podrumima, u crkvama, na ulicama, livadama, u poljima i vinogradima i šutke odlazili na gubilišta.

Vama koji ste gledali kako Vam ubijaju i kolju najmilije, ruše kuće, razaraju svetišta, skrnave groblja i raspela, a niste uzvratili mržnjom i osvetom.

Vama koji ste se sretali oči u oči s dželatima na rubovima zajedničkih grobnica i izgovarali u sebi posljednje molitve Svevišnjem čuvajući u srcima slike najmilijih.

Vama koji ste prije umorstva bili uniženi u svome ljudskom dostojanstvu, ali ostali uspravni i čisti pred Bogom.

Vama koji ste svoj ovozemaljski put završili pod ruševinama gradova i sela, u bezimenim jamama i vrtačama, u logorima i mučilištima, bez znaka križa i obilježja.

Vama koji ste istrgnuti rukom krvnika iz svoga djetinjstva i mladosti u grobove ponijeli neproživljene dane, neostvarene snove i nedosanjane ljubavi.

Vama koji nikad niste ugledali svjetlo dana jer su Vas ubijali u utrobama majki.

Vama koji ste ustali protiv Zla i krvavo se borili za hrvatsku slobodu ne mareći za oganj, čelik i smrt i ne štedeći svojih života.

Vama s imenom i prezimenom i Vama bezimenima čije su kosti posijane diljem Domovine, a ne znaju Vam se sudbine ni grobišta.

Za sve Vas danas palim svijeću i molim…

I svečano obećavam:

Neću Vas zaboraviti!

I učit ću svoju djecu da pamte. A oni neka svojoj djeci kažu. I djeca njihove djece svojoj djeci…

Zaborav bi bio grijeh. Neoprostivi grijeh.

Svaka Vaša rana i moja je. I svaka suza i jecaj i bol, svaki drhtaj, vapaj, jauk, molitva…

Bog je milostiv.

Nadam se susretu s Vama u Vječnosti.

S Vama, najboljima između nas.

 

Zlatko Pinter

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari