Pratite nas

Intervju

Anja Šovagović Despot: ‘Nina Obuljen navukla je Plenkovića da nas smijeni’

Objavljeno

na

Intervju Anje Šovagović Despot o nepravilnostima na HRT-u za “Nacional”

Tjednik NACIONAL objavio je niz tekstova o nepravilnostima na HRT-u u vezi novog Koregulacijskog sporazuma kojim je predviđeno financiranje vanjske produkcije u iznosu od 75 milijuna kuna, po nedefiniranim kriterijima, dok vlastita produkcija propada. Sve te navode u svom je demantiju negirao glavni ravnatelj HRT-a, Kazimir Bačić. Kao bivša predsjednica Nadzornog odbora, kako komentirate taj sporazum, radi li se o pogodovanju određenim producentskim kućama, je li to nastavak iste netransparetne politike vođenja HTV-a, na koje ste upozorili u svom Izvješću koje se odnosilo na poslovanje 2016.?

Bivši saziv NO HRT-a, čija sam bila predsjednica, bio je veliki zagovornik koregulacije. Smatrali smo da se koregulacijommogu urediti određena otvorena pitanja koja Zakonom o HRT-u nisu bila dovoljno precizno uređena, kao npr. način utvrđivanja osnovice za izračun zakonske obveze HRT-a za nabavu audiovizualnih djela od neovisnih producenata, zbog čije su netransparentnosti neovisni producenti opravdano prigovarali. Upravo je to bio jedan od razloga zašto smo u svom mandatu toliko inzistirali na uvođenju troškovnog računovodstva, kako bi u svakom trenutku svima bili poznati stvarni programski troškovi HRT-a, koji predstavljaju osnovicu za izračun te zakonske obveze HRT-a. Ako se sjećate, to je bio razlog zbog kojeg smo tražili razrješenje Gorana Radmana.

Nadalje, smatrali smo da je koregulacija potrebna kako bi seuredila poprilično netransparentna pravila natječaja za nabavu programskog sadržaja od neovisnih producenata. Pritom smo tražili da ponuđena rješenja budu opće prihvaćena, kako kod gledatelja, tako i kod struke. Svemu tome trebala je prethoditi široka javna rasprava, u kojoj bi svi dionici imali priliku izjasniti se oko prijedloga odredbi tog sporazuma, a svakako je ta tema trebala biti detaljno raspravljena na sjednicama Programskog vijeća i Nadzornog odbora.

Međutim, mi smo tada bili naprasno smijenjeni, a nakon naše smjene, HRT je oslobođen našeg nadzora, krenuou izradu Koregulacijskog sporazuma s Hrvatskom udrugom neovisnih producenata, o čemu javnost ništa nije znala, niti je s tim bila upoznata. Čak ni Programsko vijeće nije imalo priliku raspravljati o tom sporazumu. Sve se radilo u tišini, potajice, očito s nekim razlogom. A kad krenete čitati Koregulacijski sporazum koji su sklopili, postaje vam jasno zašto je tome bilo tako. Ono što je i prije bilo netransparentno, elitistički i klijentelistički, takvo je i ostalo. Sve se vrti oko primarnih i sekundarnih prava s kojima, prema tom sporazumu, gotovo u cijelosti raspolažu neovisni producenti, a HRT-u,koji sve to plaća i financira, ostaje sitniš.

Zapravo, ovdje se, osim štetnosti samog sporazuma za HRT, zbog načina na koji je određena raspodjela primarnih i sekundarnih prava, može raditi i o uspostavljanju novog sustava državnih potpora za neovisne producente, nešto po uzoru na onaj HAVC-ov, a da pritom taj novi sustav državne potpore nije prijavljen Europskoj komisiji. Sve to može postati i puno veći problem za HRT i Vladu RH, ukoliko Europska komisija provede nadzor iutvrdi da se radi o prikrivenoj državnoj potpori, upakiranoj u Koregulacijski sporazum.Ako se to dogodi, to će biti isključivo odgovornost Ministarstva kulture.

Izvješće NO HRT-a je odbijeno na Vladi, iako ste u njemu pobrojali sve nepravilnosti – od činjenice da su se neki ugovori s nezavisnim producentima sklapali i prije no što je bio završen natječaj, do upozorenja da se umjesto dramskih, filmskih i dokumentarnih programa neovisne produkcije najviše kupovalo kulinarske show programe i zabavu, do krajnje netransparentnih izvansudskih nagodbi koje su sklapane i prije no što je održana glavna rasprava. Iako ste se obratili pismom saborskim zastupnicima, to očito nije imalo nikakvog efekta. Zašto i koga Sabor i Vlada štite?

Nije mi jasno što se u tom našem godišnjem izvješću moglo odbiti?! U tom izvješću navedeni su podaci koji su sadržani u revidiranim financijskim izvješćima neovisnih revizora, izvješća interne revizijes podacima o nabavi audiovizualnih djela, izvješće pravne službeo sklopljenim izvansudskim nagodbama, podaci s iznosima svih isplaćenih autorskih i izvođačkih honorara te niz drugih izvješća koja se tiču javne nabave i poslovanja HRT-a. Dakle, u tom izvješću nema ničeg onog o čemu NO HRT-a ne bi trebao obavijestiti Hrvatski sabor. Međutim, to što je ministrica kulture navukla predsjednika i ostale članove Vlade da predlože Saboru odbiti naše izvješće, uopće ne mijenja ništa na stvari. O tom će se izvješću u Saboru raspravljati, a svi zastupnici moći će vidjeti o čemu se radi i pitati tko koga štiti. Uostalom, ministrica kulture nije opovrgnula niti jedan podatak iz tog izvješća, niti se usudila netočnost podataka navesti kao razlog odbijanja našeg izvješća.

Kazmir Bačić u svom demantiju citira mišljenje Vlade upućeno Saboru u kojem piše da „Nadzorni odbor HRT-a tijekom 2016.godine poduzeo postupke koji nisu bili u njegovoj nadležnosti, kao i da Nadzorni odbor u svojem ranijem izviješću nije ukazivalo na nepravilnosti u poslovanju, niti je izražena sumnja u pravilnu provedbu korištenja sredstava državne potpore za nabavu audiovizualnih djela neovisnih proizvođača“. Je li to sve skupa istina?

Ne mislite valjda da Kazimir Bačić piše demantije? On ih možda potpisuje, ali demantije, kao i sve ostalo na HRT-u, piše neko drugi. S druge strane, ako pažljivo pročitate to što je Bačić potpisao, vidjet ćete da se ne demantira niti jedan jedini podatak iz našeg godišnjeg izvješća, već se tvrdi da smo mi kao članovi NO HRT-a razriješeni, jer smo navodno prekoračili svoje nadležnosti (?!) pa se zbog toga, valjda, ne bi trebalo vjerovati onome što u našem izvješću piše. Klasična zamjena teza. To što ministrica kulture govori, netko drugi piše, a Bačić potpisuje, da u našem ranijem izvješću za 2015. godinu nismo ukazivali na nepravilnosti u poslovanju HRT-a, pokazuje da ili to izvješće za 2015. nisu čitali ili nastoje zaštititi i ono što se događaloi pod Radmanovom upravom. Pritom, želim podsjetiti da smo imenovani tek u srpnju 2015. i bilo je nerealno očekivati da u kratkom razdoblju provedemo nadzor nad svim dijelovima poslovanja HRT-a u 2015. godini. Ali ipak, naše izvješće za 2015. vrvi uočenim nepravilnostima, posebno u dijelu javne nabave, a naše nalaze je potvrdio i Državni ured za reviziju u svom izvješću o obavljenoj reviziji učinkovitosti javne nabave HRT-a za razdoblje 2013. do 2015. Dakle, isti Državni ured za reviziju koji se svojevremeno referirao na nepravilnosti u HAVC-u, za vrijeme dok je ministrica bila predsjednica upravnog vijeća te ustanove, a čije je nalaze i izvješća kasnije uporno osporavala, baš kao što sada osporava i godišnje izvješće NO HRT-a za 2016. godinu.

Koji to postupci nisu bili u vašoj nadležnosti?

Vladajuća većina nam je uzela za krimen to što smo u situaciji kada je zbog isteka mandata tadašnjeg v.d. glavnog ravnatelja HRT-a te zbog samoraspuštanja Hrvatskoga sabora bilo izgledno da će HRT ostati bez odgovorne osobe i zakonskog zastupnika, dva puta zatražili od Trgovačkog suda u Zagrebu da imenuje privremenog upravitelja HRT-a. To je od suda mogla zatražiti bilo koja druga osoba koja ima pravni interes, ali je logično bilo da to zatraži nadležno tijelo HRT-a, u ovom slučaju NO HRT-a. Dakle, to je bila naša zakonska obveza, a ne naše kršenje Zakona o HRT-u. Nadalje, sud nije odlučivao ni o kakvim protuzakonitim postupcima NO HRT-a, niti smo mi bili predmet sudske odluke, nego je odlučivao o našem zahtjevu da sud imenuje privremenog upravitelja obzirom na sve prethodno opisane okolnosti. Sud je u prvom slučaju odbio naš zahtjev, jer u trenutku podnošenja tog zahtjeva, još uvijek nije bio prestao mandat v.d. glavnom ravnatelju. U drugom slučaju sud je odbio naš zahtjev zato što se u razdoblju od podnošenja zahtjeva do odlučivanja suda o tome, konstituirao Hrvatski saborte su otpali razlozi zbog kojih bi sud odlučivao o imenovanju privremenog upravitelja. U kojoj to zemlji na svijetu obraćanje sudu predstavlja kršenje zakona ili prekoračivanje nadležnosti? Upravo zbog toga što nismo bili u nadležnosti imenovati ravnatelja (hrvatska je Vlada, naime, bila tehnička, a Sabor se samoraspustio) obratili smo se sudu! Sud nas je odbio, a HRT je nakon toga, sjetite se, gotovo tri mjeseca poslovao bez ravnatelja. Nisam pravnica, pa sam osim Miroslava Grgića, koji je u NO HRT-a bio zadužen za pravna pitanja, pitala o tome naše istaknute pravne stručnjake i odvjetnike, koji su mi svi od reda rekli da smo ispravno postupili, jer se na pitanja koja nisu uređena posebnim zakonom, u ovom slučaju Zakonom o HRT-u, primjenjuju odredbe općeg zakona, a to je Zakon o ustanovama, a preko njega i Zakon o trgovačkim društvima. Dakle, savjetovala bih autoru demantija, njegovom potpisniku, zatim Jasenu Mesiću, pa i ministrici kulture, da se malo bolje raspitaju kod onih koji za razliku od njih, nešto znaju o ovoj temi. Uostalom mogli su o tome pitati i premijera. I on je pravnik, zar ne?!

Jedan od eklatantnih primjera je ugovor s Jadranfilmom, koji od 2009. nije ispunio ugovor o snimanju serije „Grička vještica“ , a s kojim su Siniša Kovačević i kasnije v.d. ravnatelja, Blago Markota, sklopili izvansudsku nagodbu prema kojoj HRT mora platiti šest nastavaka te nikada snimljene serije. Učinjeno je to bez znanja Nadzornog odbora, koji mora odobriti sve poslove iznad 10 milijuna kuna, a sudski spor s Jadranfilmom na trgovačkom sudu bio je u vrijednosti od 24 milijuna kuna. Ima li Vinko Grubišić u svakoj Vladi svoje ljude, kako je moguće da se ta priča povlači gotovo deset godina?

Sudski spor između HRT-a i Jadran filma vodio se više od deset godina. Unatoč tome, bivši v.d. glavni ravnatelj HRT-a, dan prije isteka svog mandata, sklopioje izvansudsku nagodbu s Jadran filmom. Nije li to čudno samo po sebi?! S druge strane, na HRT-u tumače zakonske odredbe kako tko hoće i kako kome paše, pa u slučaju izvansudske nagodbe tumače da to nije ugovor i da se na izvansudsku nagodbu ne primjenjuju odredbe Statuta HRT-a koje propisuju da je za sklapanje svih ugovora iznad deset milijuna kuna potrebna prethodna suglasnost NO HRT-a. Tako se sa stručnim službama HRT-a možete natezati koliko god hoćete. Naravno da je izvansudska nagodba, kao uostalom i svaka nagodba, iskaz volje dviju ili više strana, a upravo je to definicija ugovora. Prema tome, za sklapanje izvansudske nagodbe u predmetu spora koji je veći od deset milijuna kuna, bilo je potrebno pribaviti našu prethodnu suglasnost, što nije učinjeno.

Obraćali ste se i nadležnom Ministarstvu kulture da provede upravni nadzor nad zakonitošću akata HRT-a. Jesu li ga proveli i što su našli i naložili novoj upravi?

Proveli su ga, po mojoj ocjeni vrlo površno, pregledom dostupnih dokumenata koje je HRT objavio na svojim internetskim stranicama. Nitko iz Ministarstva kulture nikada nije došao na HRT, kako bi utvrdio kako se uistinu provode javni pozivi za nabavu audiovizualnih djela od neovisnih proizvođača te kome i kako se dodjeljuju sredstva obveznika plaćanja mjesečnih pristojbi. Uhodani sistem u kojem svatko od „zaslužnih“ dobiva ono što želi, nitko ne želi mijenjati, a ponajmanje je to Ministarstvo kulture u ovom, ali i u svim bivšim sastavima. HRT je svima plijen, nikome kulturno dobro koje treba štititi i razvijati.

Vi ste u svom Izvješću naveli i kako proizvodnja vlastitog programa pada, kao i gledanost i slušanost programa HRT-a, čime se naravno gube i oglašivači, pa se smanjuju i komercijalni prihodi. Na to, kao i na činjenicu da profesionalni novinari i urednici masovno odlaze, NACIONAL su upozorili i mnogi dugogodišnji zaposlenici HRT-a, međutim Kazimir Bačić to demantira. On tvrdi kako je HRT jedna od najgledanijih javnih televizija u Europi i 16. na kontinentu,kako novinari odlaze iskjučivo u mirovinu i kako je dobit u 2017. bila 100 milijuna kuna. Što mislite o tim njegovim tvrdnjama?

Kad nešto tvrdite, onda to mora imati barem minimum uvjerljivosti. Ima li vama smisla ono o čemu kazuje Kazimir Bačić? HRT je već odavno izgubio društveni utjecaj, a bojim se da će nestati i sav javni interes koji bi trebao postojati u svezi s javnom televizijom. To će neminovno dovesti do propasti ideje o nacionalnoj javnoj televiziji i onome što bi ona trebala biti, ako se sve intelektualne i kreativne snage našeg društva tome ne usprotive.

Nadzorni odbor kojem ste bili na čelu tražio je i od Državnog odvjetništva da poduzme izvide vezane uz „Aferu zlatnih padobrana“, zbog sklapanja aneksa ugovora o radu s pojedinim radnicima zaposlenim na mandatnim pozicijama u HRT-u, a kojima su se ugovarale nepripadne otpremnine u slučaju razrješenja ili otkaza ugovora o radu? Je li DORH reagirao?

Koliko mi je poznato, DORH je reagirao i proveo određene istražne radnje, ali nije mi poznato u kojem smjeru se to kasnije razvijalo. Nama je tada bilo najvažnije da Goran Radman povuče sve takve ugovore i da ne dođe do njihove realizacije, u čemu smo i uspjeli. Ti ugovori nikada nisu realizirani, a posebno sam ponosna na našu pravodobnu reakciju kojom smo uspjeli zaštiti javni interes na HRT-u.

Tvrdili ste i da HRT nema nikakvu razvojnu strategiju. Ima li je sada?

Ako pitate ministricu kulture i glavnog ravnatelja, uputit će vas na ugovor između Vlade i HRT-a za razdoblje 2018. do 2022., objašnjavajući da je tamo utvrđena razvojna strategija HRT-a. Ne znam čita li itko taj dokument, alitamo se, između ostalog, u poglavlju 5. pod nazivom Strateški projekti HRT-a, navodi javna i interna promocija misli i vrijednosti javne medijske usluge kao projekt od strateškog značaja za razvoj HRT-a. Toliko o razvojnoj strategiji. Ostalo neka zaključe vaši čitatelji.

Napisali ste nekoliko snažnih otvorenih pisama HDZ-u, stranci čijem se kulturnom Vijeću dugo bili na čelu. Je li vas tamo netko čuo?

Nitko javno još do sada nije priznao da me čuo, ha, ha, ha, ali znam da ima ljudi kojima nije niti ugodno, a niti smiješno to što se događalo i događa se s kulturnom i intelektualnom politikom cijele zemlje. Ne priznajem floskulu, koju već svi ponavljaju kao mantru, kako političkim strankama kultura nije važna. Upravo zato što su itekako svjesni važnosti, odgovornosti i krucijalnog utjecaja koji kulturni identitet i kreativitet nedvojbeno ima u političkom sazrijevanju jedne mlade države, svim ga silama nastoje obezvrijediti i svesti na mjeru mediokritetstva, jalovosti, varljivog komercijalnog uspjeha i mjehura od sapunice. Nije glupan kriv što je glup, ja zamjeram onima koji veličaju tu i takvu stranačku glupost, ograničenost, intelektualnu uniformiranost i neobrazovanost pa dopuštaju da glupost malo pomalo postane svemirska sila protiv koje su potrebne neke brutalnije obrambene vještine kojima, zapravo, uopće ne želim biti vična.

Kako ocjenjujete dosadašnji rad ministrice kulture, Nine Obuljen Koržinek? Naime, nije tajna da ste očekivali da ćete biti imenovani na tu poziciju?

Nitko mi nikada nije obećao da ću biti ministrica kulture, niti sam ja tražila to obećanje. Ono što sam očekivala kao predsjednica Odbora za kulturu HDZ-a bilo je razumijevanje i uvažavanje koje zaslužuje hrvatska kultura, razumijevanje i respekt prema toj kulturi, prema umjetnicima, intelektualcima i kreativcima. Očekivala sam i podrazumijevala kako je kulturni obzor u kojem djelujemo, sam po sebi dovoljno snažan da mu bijedne političke smicalice ne mogu kobnije naštetiti. Očekivala sam da će ministarstvo kulture imati presudan utjecaj na krutu političku dogmu u smislu duhovnosti, humanizma i kreativnog nadahnuća.

Očekivala sam da ministarska funkcija neće biti funkcija sama po sebi i zbog sebe nego logičan nastavak jedne ozbiljne i važne karijere. Zaista mi nije bilo važno da je to nastavak baš moje karijere, premda sam uvijek bila spremna za sve vrste izazova pa i takvog, jer sam u tom poslu bila dio jednog sjajnog tima i svatko je od nas mogao biti izabran na tu funkciju.Osim toga, nisam se htjela učlaniti u stranku jer držim da bilo koja stranačka pripadnost ograničava prostor osobne slobode, a sloboda je umjetniku zrak koji diše.

Bilo mi je važno zadržati osobni i ljudski integritet u odnosu prema svojim kolegama umjetnicima i kulturnim djelatnicima, pa kad sam vidjela da je HDZ-ova vlada, unatoč svim svojim predizbornim obećanjima, za resor kulture izdvojila mizeran iznos ispod 1% državnog proračuna, podnijela sam neopozivu ostavku na tu dužnost.

Što se tiče aktualne ministrice kulture, ona je upravo onakva kakva treba vladajućoj koaliciji.

Treba li mijenjati zakon o HRT-u na način da Nadzorni odbor i Programsko vijeće dobiju veće ovlasti?

Novi zakon je potreban da bi HRT uopće imao priliku opstati kao javna televizija. Tim zakonom treba odvojiti upravljačku i nadzornu od poslovodne funkcije. Svakako, trebalo bi mijenjati i sadašnji način izbora glavnog ravnatelja, tako da ga se više ne bira u Hrvatskome saboru. To je loše i za HRT i za slobodu novinarstva uopće.

Članica ste kazališnog vijeća Dramskog kazališta Gavella, gdje je ponovljen natječaj za novog ravnatelja. Zašto je došlo do ponavljanja, jeste li zadovoljni odlukom Skupštine Grada Zagreba da Dražen Ferenčina postane novi ravnatelj i jesu li se prilikom izbora igrale političke igre?

Nisam članica kazališnog vijeća Gavelle. Bila sam članica kazališnog vijeća satiričkog kazališta Kerempuh, ali mi je istekao mandat i nisam se ponovno kandidirala. Političke igre su uvijek sveprisutne te uopće ne sumnjam da je i prilikom izbora kolege Ferenčine bilo veselo. Nadam se da će jednog lijepog dana rekonstrukcija kazališta biti gotova, kako bi se i glumci i publika i uprava u potpunosti mogli posvetiti onome zbog čega kazalište i postoji, a to su kazališne predstave. Iako, potpuno iskreno, nejasno mi je zašto se gradi mala scena “Gavelle” kad naše kazalište spada među manja kazališta po svojim gabaritima. Gledalište ima otprilike 380 mjesta, a scena ni na koji način ne može odgovoriti bilo kakvoj iole spektakularnijoj scenografiji. Okej, nije ni mjesto ni vrijeme za spektakularnosti, ali graditi još jednu manju scenu od ove naše ionako male, a ostaviti dva foajea potpuno bespotrebna, ne vidim da ima smisla. Osobno, proširila bih postojeću scenu i gledalište i na mjestu gdje je sada foaje kazališta i garderobe, postavila bih još barem tristotine mjesta. Više bi se karata moglo prodavati, više bi se moglo zaraditi, više bi ljudi moglo vidjeti naše velike, dramske, ansambl predstave koje smo, s obzirom na kreativne potencijale kazališta, u stanju napraviti.Što se tiče Ferenčine, žao mi je što dolazi u takav “rusvaj” i toplo se nadam da ga to neće spriječiti u bavljenju ozbiljnim problemima koji su se nagomilali i s kojima se i ansambl i tehnika svakodnevno susreću.

Imam, recimo, pet predstava na repertoaru, pet ogromnih, zahtjevnih uloga od kojih svaka traži posebnu koncentraciju i posvećenost, dobru kondiciju i memoriju, a niti od jednog direktora do sada nisam doživjela da se brinuo o povećanju glumačkih plaća i posebnim bonusima u slučaju, recimo, dobro odigrane uloge ili, ne daj Bože, dobivene nagrade. Uglavnom je svaki koji je došao, renovirao ili glumački buffet, ili foaje, ili upravnu zgradu, pregrađivao ravnateljsku sobu, kupovao kombije za turneje kojih nikad nije bilo, adaptirao blagajnu, gradio male scene koje nikad nisu profunkcionirale… I svaki je sebi time pokušao dići spomenik veći od onog sjajnog Atačevog portreta. Uzaludno. Umjesto u ljude, redovito se više ulaže u cigle, pa i ciglama je to već smiješno.

Zlatko Hasanbegović postao je član Kazališnog Vijeća HNK-a u Zagrebu, Bruna Esih članica upravnog vijeća Vatroslava Lisinskog, a ostali uglavnom anonimni članovi stranke „Neovisni za Hrvatsku“ kapilarno su se proširili u sličnim vijećima po mnogim kulturnim institucijama grada Zagreba. Kako to komentirate?

Potrebom da se u svakom trenutku osigura većina u Skupštini Grada Zagreba, a ovo o čemu govorite dio je cijene koja se za to plaća. Usput, prigodom glasovanja o smjeni NO HRT-a, tri glasa vladajuće koalicije bila su protiv naše smjene, zato je ta tri glasa HDZ nadoknadio u stranci o kojoj me pitate. To što sam u jednom času tako žestoko zasmetala i jednima i drugima, a navodno su ljuti protivnici, govori (laskam si) o visokoj cijeni ujedinjenja kojom su nas smijenili usred mandata.

Kako komentirate vrlo izglednu mogućnost da Zlatko Hasanbegović, odnosno, njegova stranka, preuzme Ured za kulturu grada Zagreba? Kako komentirate imenovanje Ane Lederer na čelo Ureda za kulturu grada Zagreba?

Kako se ono kaže, svakome treba dati priliku da se dokaže. Nadam se da će Ana Lederer biti uspješnija kao pročelnica, nego što je bila kao intendantica. To joj ne bi trebao biti tako težak zadatak.

Ovog proljeća u kazalištu Histrion premijerno je izvedena glazbena kmedija o Florence Foster Jenkins, najgoroj sopranistici na svijetu, u režiji Krešimira Dolenčića. Čini mi se da se cijeli ansambl odlično zabavljao i da treba puno zrelosti da se s toliko humora i samoironije odigra takva uloga. Je li to točno?

Kada sam se prvi puta “susrela” s pjevanjem Florens Jenkins u prvi mah nisam shvatila radi li se o namjernom ili o nesvjesnom falšanju. U svakom slučaju, interpretativno je bilo više nego zanimljivo, čak duhovito i poticajno za slušanje bez obzira na točnost, odnosno netočnost intonacije i maksimalno slobodno izvođenje ritmičkih eskapada. Međutim, ni danas, nakon višemjesečnih proba i dvadeset i pet odigranih izvedbi “Famozne” nisam potpuno sigurna o čemu se, zapravo, radi. Mislim da je Florence ipak imala sluha jer je neke visoke, koloraturne tonove zaista bila u stanju otpjevati i to u visokoj dobi od preko sedamdeset godina što ju čini svojevrsnim fenomenom, a sve one pogrešne i falš dionice oko kojih se uopće nije zamarala, nazvala bih nedostatkom vježbanja i potpunom ignorancijom bilo kakve pjevačke tehnike. Njezine interpretacije Kraljice noći ili Carmen bile su osebujna autorska djela u kojima nije bilo važno pjeva li se istančano i sa sluhom već ono što je “pjevač želio reći”. A Kraljica noći u Florencinoj izvedbi sličila je na divovsku puricu s pretjerano velikim anđeoskim krilima jer je, tko zna zašto, upravo u tim krilima našla svoju inspiraciju. Njezina Kraljica noći nije zla sila tame koja nagovara svoju kćer da ubije oca Sarastra već anđeo ljepote i božanske svjetlosti. Kakav dramaturški obrat!Ono što ju čini posebnom, čvrsti je stav oko toga da se Mozarta smije, dapače, mora iskasapiti i prispodobiti ograničenim mogućnostima interpretkinje, jer će jedino u tom srazu sa “smrću autora”, pogotovo ovako genijalnog kakav je Mozart, nastati novo, poludjelo umjetničko djelo – nesavršeno, brutalno smiješno, i, srećom, potpuno neopasno. Zato su je i voljeli jer nije ugrožavala nikoga, osim svoga novca, a pobjeći od zlog svijeta, okrutnih kritičara i zavidnih “velikih soprana” želi svaki ranjivi, mali, jadni umjetnik. Glazbeni talent, kakvim ga kritičari zamišljaju, nije imala u potpunosti. Međutim, životni talent, radost i uzbuđenje koje ju je obuzimalo pri svakoj novoj ideji o nastupu koji je pripremala činili su je karizmatičnom osobom koju su i ismijavali i obožavali. Nema umjetnika na svijetu koji o sebi ne razmišlja i kao o vrhunskom talentu i kao o potpunom i beznadnom netalentu. Pa se uvijek i iznova pitamo, što umjetnika čini umjetnikom i koliko je tanka ta granica između kreacije i karikature. Osebujna osoba, kao što je Florens, jednostavno priznaje kako je stvarni svijet precijenjen i život u oblacima puno je ugodniji. Na tim je oblacima izgradila karijeru, a sve osobe koje su je u tome slijedile ugodno su se osjećale u njezinom društvu jer je prštala energijom, željom, strašću i ljubavlju za glazbom kojom je bježala od stvarnosti.Nema ljepšeg osjećaja od saznanja da smo napravili predivnu predstavu jer na svakoj izvedbi do sada praćeni smo ovacijama publike, skandiranjem i aplauzom koji ne prestaje tako da smo morali uvesti i bis! Ozarena lica u gledalištu i mojim kolegama i meni najljepša su nagrada koju smo mogli poželjeti. Vanja Matujec, Ivana Lazar, Marija Sekelez, Fabijan Komljenović i Zoran Gogić ekipa su snova i beskrajna smo inspiracija jedni drugima.

Hoćete li igrati u Dubrovniku i ove godine?

Ne. Ove je godine promijenjen cjelokupni repertoar Dubrovačkih ljetnih igara u kojem nije bilo prostora za “Gospodu Glembajeve”,”Otela” i “Kafetariju”, redom predstave čije su izvedbe bile rasprodane. Ne ulazeći u kvalitetu pojedinih predstava i razloge zbog kojih su skinute s repertoara, mislim da će se ovaj staromodni i hoštaplerski festivalski koncept u kojem se redovito događada se predstave, čiji se financijalni okviri penju do vrtoglavih cifri, odigraju pet, u najboljem slučaju deset puta i nikad više, morati hitno mijenjati.

Ovo ljeto igrat ću “Famoznu” na Splitskom ljetu i tome se neizmjerno veselim. Obožavam splitsku publiku, posljednje gostovanje s predstavom “Kolovoz u okrugu Osage” u HNK Split bilo je rasprodano, ispraćeni smo ovacijama i nevjerojatno toplim prijemom pa nadam se da će publika jednako tako uživati i u urnebesnoj komediji o jednoj neslavno slavnoj pjevačici – Florence Foster Jenkins.

Nacional

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Damir Kajin o situaciji u Istri, Uljaniku, Jakovčiću…

Objavljeno

na

Objavio

Donosimo nastavak intervjua sa Damirom Kajinom o situaciji u Istri, Uljaniku, Jakovčiću te svim problemima koji opterećuju ovaj Hrvatski poluotok

Što se zbiva s Uljanikom?

Katastrofa. Danas je 16.08. i radnici bi trebali dobiti plaću. Međutim, ako Vlada u Uljanik ne unese 300- 350 mil. €, te ako novom vlasniku ne bude jamčila za 200 mil. € kojeg bi ovaj trebao unijeti u Uljanik, sustav koji je stvaran 170 godina nećemo više prepoznavati. 350 mil. € je cca 2.5 mlrd. kn. Ili to vam je 5 000 stanova od 50 mč prosječne cijene od 1 400 € po kvadratu. Ili to vam je najmanje 5 000 prodanih gazdinstava u Slavoniji koje ljudi nude za manje od 50 000 €, a stvarala su ih 3, 4 generacije.

Ali prije 7 mjeseci kada je Vlada izdala jamstvo od 96 mil. € Jakovčić, Miletić i  Flego tvrdili su da će s tim novcem Uljanik stati na noge!

Ja sam govorio da neće. Oni ne znaju da su živi. Danas Uljanik ima problem isplata plaća, a imat će opet za mjesec, pa dva mjeseca, itd. Ono što je najgore, mediji pod utjecajem IDS-a, a u suvlasništvu Končara, tvrde da će Končar “uskočiti”. Istina je da se Končar obratio Vladi da mu HBOR izda 16 mil. € kredita. Znači, bez Vlade nema isplate ni ove plaće.

Priča se da je platforma Apolo izrađena u Uljaniku smanjila državna jamstva za 100 mil. €.

Točno, ali od platforme Apolo Uljanik je u minusu za dobrih 15 mil. €. Po svakom brodu imate gubitak od 15 i više mil. €. O tome sam više puta govorio u Saboru.

 Pa kako da se tome stane na kraj jer ispada da bi se time moglo zaustaviti iseljavanje iz Hrvatske.

Vjerojatno ne bi, ali bi 350 mil. € usmjerenih u populacijsku politiku prepolovilo iseljavanje. Istina, bez tog novca će masovnije i Istrijani napuštati Istru.

 Koliko je do sada Vlada uložila u Uljanik?

Cca 4.4 mlrd. kn. S ovih 2.5 mlrd. kn to će biti blizu 7 mlrd.kn.  Uljanik je usput usisao i 500 mil. kn iz 3.maja, a o jamstvima neću.

Pa kako tome stati na kraj? Što je geneza problema?

Pretvorba Uljanika i Uljanik plovidbe. Ja sam galamio u Saboru da Uljanik nije spreman za pretvorbu, da privatizaciji valja reći ne, da privatizacija gdje bi radnici bili vlasnici je najobičnija obmana. Da Uljanik u trenutku privatizacije ima 100 mil. € gubitaka, da po brodu gube 15 mil. €, itd.

 Miletić govori da je Istra uspješna jer se IDS ne miješa u rad uprava.

Ako to tvrdi onda je izgubljen u prostoru i vremenu. Istra je bila uspješna onda kada se umješavala u rad istarskih tvrtki koje bi zapale u probleme. Počev od Pivovare, Cimosa, Istarske banke, TPS-a, pa i samog Uljanika. Ja sam supotpisivao otpis potraživanja Županije i Grada Pule u iznosu od 65 mil. kn. Pa ja sam tamo 2007. hodočastio do Sanadera da Tankerska i Uljanik uđu u Viktor Lenac i to se pokazalo dobrim. Sjećam se kao danas kada me je predsjednik uprave Uljanika tražio da govorim s Milanovićem i Linićem za 120-140 mil. € jamstava Uljaniku i znam kako su tekli ti razgovori. Ali to redovito čini i Miletić. S tom razlikom da ja sebe nikada nisam politički prodavao- „Vi pomognite meni, pa ću ja vama držati kvorum“. Pa 13.09. u Puli će se održati sjednica Vlade, a glavna tema bit će Uljanik.

 Što je biti kraha pulske brodogradnje?

Privatizacija. Ono što je vrijedilo je Uljanik plovidba brodarsko poduzeće koje je 1986. osnovao Uljanik da u godinama smanjenih narudžbi za istog grade brodove. Genijalna odluka. Međutim, Plovidbu , ono najdohodovnije što je bilo u Uljaniku preuzeli su direktori, a Uljanik prepustili radnicima. S druge strane uz 48% koliko drže radnici 52% Uljanika drže Croatia osiguranje, mirovinski fondovi… i po problemima Uljanika isti u njega nisu uložili niti kune. Zašto onda Vlada koja sve daje ne nacionalizira Uljanik kao u slučaju Agrokora?

 Zanimljivo da se Jakovčić na vrijeme, iako Todorićev savjetnik povukao iz Agrokora, a sada napušta Končara.

Treba imati osjećaj za tajming. To je bit opstojnosti. Ako želimo da Uljanik preživi treba raditi sve suprotno od onoga što Jakovčić predlaže. Sada spominje preseljenje Uljanika 40-50 km istočnije. Pa Uljanik nije u stanju u svom trošku preseliti jednu kancelariju s prvog na drugi kat, a kamoli izmjestiti proizvodnje. A i tko bi ga prihvatio? To je gašenje proizvodnje, a potom slijede špekulacije sa zemljištem.

Zar to ne vide Puljani?

Ne.  Oni koji su zaposlenici gradskih vlasti njima je dobro, a oni drugi ne idu na izbore, pa bi netko zaključio da ih za Uljanik nije briga. Oni treći su napustili Pulu i danas su u Italiji, Njemačkoj, Irskoj…

 Što je rješenje za Uljanik?

Ono što i za Agrokor. Nacionalizacija. Pa vlasnici bi to objeručke prihvatili. Konačno, Debeljak je nudio za ulazak u Uljanik 100 mil. €, ali prihvaćena je ponuda od 25 mil. €. Pred 6 mjeseci nešto se moglo učiniti, a danas je puno teže.

 Što je s otpuštanjima 1 300 radnika, Lencem, 3.majom koji su danas dio Uljanika?

Točno, doma će 1 300 radnika. Stvarno puno više. 3.maju majka Uljanik mora vratiti 500 mil. kn i nude ga jednom talijanskom brodogradilištu. Viktor Lenac prodaju-prodali su Palumbo grupi iz Napolija čiji su vlasnici bili 5 god. u talijanskom kućnom zatvoru. NO Uljanika se raspao i situacija je složena.

 Pa i Končar je bio u zatvoru!?

Davno je to bilo. Problem su lokalna vlast i uprava Uljanika. Da se razumijemo, možda najmanji problem je ova zadnja uprava.

 Da li stoji teza da u državni proračun Županija Istarska više unosi no što iz njega dobiva?

Ta teza je stajala do 2017. Već 2017. Istra je više novaca povukla iz državnog proračuna no što je unijela, a 2018. to će biti drastično više. To govori da stagniramo. Istra nisu samo fešte i tartufi. Samo turizam i TDR. Istra su i Uljanik i sirotinja koja iseljava, nepotizam i kontrola medija i namješteni sudski procesi. Točno, u Istri se bolje živi nego drugdje u HR, ali da nemamo turizma bili bi kao Bosna Srebrna.

Ante Rašić/Kamenjar.com

Kajin o Jakovčiću: Istra je danas ‘špilja razbojnička’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Kardinal Puljić: Bez jednakopravnosti svakog čovjeka i svih naroda u ovoj zemlji nema stabilnosti i budućnosti

Objavljeno

na

Objavio

Veliku Gospu 2018. godine vjernici dočekuju u ozračju godine izbora i političkih prijepora, prijetnji, nestabilnosti te ekonomskih iskušenja. Neizvjesnost za budućnost najčešći je razlog odlazaka ljudi iz zemlje. Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić govoreći u intervjuu za Večernji list BiH poziva katolike na hrabrost, kako u svjedočenju vjerničkog života tako i u odlučnosti da se zaštiti vlastiti nacionalni identitet.


Portal Nedjelja.ba proveo je nedavno anketu o tome vole li se Hrvati dičiti svojom ljubavlju prema Blaženoj Djevici Mariji. Većina je odgovorila “da”. No, Uzoriti Oče, jesu li Hrvati “najmarijanskiji” narod?

– Takav superlativ ne bih upotrijebio, ali bih mogao potvrditi kako se kroz cijelu povijest naše Crkve u hrvatskom narodu posebno provlači jaka pobožnost Majci Božjoj. U posljednjim vremenima to se posebno očituje kroz pohađanje marijanskih svetišta i obavljanje zavjeta. Tu se zaista događaju i obraćenja i uslišanja. Ali, moramo priznati da nismo do kraja poslušali njezine riječi izrečene u Kani Gailejskoj: “Što god vam kaže, učinite!”. Nismo Božju riječ usvajali i živjeli. Uočavamo kako smo zanemarili Božju riječ, što posebno treba shvatiti nakon iskrene pobožnosti Mariji.


O Gospi su mnoge pjesme ispjevane i u čast posvećene mnoge župe, crkve i kapelice. Posvećena joj je čak 71 župa. Zašto je to tako?

– Razumljivo je da čovjek pjeva o onome što ga u srce dira i što istinski voli. Također je razumljivo da je gradio tolike crkve Gospi u čast nakon te odane pobožnosti. Barem prije nije bilo ni jedne obiteljske kuće bez Gospine slike na zidu, a vrlo često u kućama bi postojao i obiteljski oltarić pred kojim se obavljala večernja obiteljska molitva.


Često se u javnosti vode rasprave za i protiv pobačaja, a počesto zagovornici podržavaju pravo žena da donesu odluku. Mislite li da se tu radi o izboru ili pak ubojstvu?

– Bog je stvoritelj života, a čovjek je samo suradnik Božji. Tu nema izbora, nego život valja prihvatiti i poštivati. Treba jasno reći da je svaki namjerno izazvani pobačaj ubojstvo nevinog čovjeka. Propaganda za pobačaj toliko se puta služi neistinama kako bi se ozakonilo ubojstvo. Teška je hipokrizija to da osnivamo međunarodne sudove za procesuiranje nevinih žrtava, a ovdje donosimo zakone po kojima se smije ubijati nevinog, koji se ničim ne može braniti. Još je teže pitanje posljedice na psihi žene i majke koja zbog pobačaja nosi teške traume. O tome se ne smije govoriti, a osobito tisak i elektronički mediji ne usude se o tim posljedicama govoriti. To znamo mi koji imamo kontakt s tim dušama koje pate nakon učinjenog pobačaja.


Žene su počesto slabije plaćene od muških kolega, teže se zapošljavaju, nisu na vodećim pozicijama. Često se tvrdi kako i Crkva podupire takav odnos prema ženama. Je li to tako?

– Ovdje treba dobro razlikovati posao i učinak posla. Trebalo bi se plaćati prema učinku, a ne prema spolu. Zato je krivo o plaćama pristupiti kroz tu prizmu spola. Ujedno, kada je pitanje o zapošljavanju, onda treba promatrati sposobnost zaposlenog i prikladnost posla, a ne procjenjivati kroz pitanje jesam li muško ili žensko. Iz bivšeg sustava nam ostala nam je uravnilovka. Treba poštivati jednaka prava, ali također i različitost psihe, kao i fizičkih mogućnosti.

U Crkvi su učinjeni veliki pomaci i na tom području. Iskreno treba reći kako je psiha žene za neka područja prodornija od one muškaraca, pa čak izdržljivija, dok muškarci češće proračunato gledaju na svoju djelatnost. Svi ističu kako je važna jednakopravnost, a u praksi se vidi da se time samo opterećuje žena u njezinu poslanju. Potrebno je stvarati zdravu socijalu u kojoj će se izbjeći ta nejednakopravnost.


Nedavno je u Međugorju, za kojega se vezuju nepriznata ukazanja Gospe, imenovan apostolski vizitator nadbiskup Henryk Hoser. Neki tumače kako se radi o najznačajnijem događaju u toj župi u posljednja gotovo četiri desetljeća. Kako vi shvaćate ovaj događaj?

– Ovaj događaj je u slijedu prve odluke naše Biskupske konferencije o fenomenu Međugorja, koja je odlučila o potrebi asistencije prikladnog pastorala. Sada je Sveta Stolica imenovanjem nadbiskupa Hosera kao vizitatora s posebnim ovlastima upravo stavila naglasak na pastoralnu pratnju onih koji tamo dolaze i tamo se ispovijedaju i mole. Time se ne stavlja nikakav naglasak na viđenja i na poruke. To vidim kao skrb Svete Stolice za duše i njihovo spasenje.


Može li se uskoro očekivati pravorijek Svete Stolice o međugorskom fenomenu?

– Crkva se nikada ne žuri niti čini brzoplete poteze. Mislim da uskoro neće biti cjelovito prosuđivanje, nego naglasak na pastoralnu pratnju.


Ovakvo političko, sigurnosno, ali i ozračje ekonomske nestabilnosti ne ohrabruje. U nekoliko posljednjih intervjua pitao sam vas o tome, ali svejedno i ovoga puta inzistiram. Kako ohrabriti ljude na ostanak, kako promijeniti jednu nezdravu klimu i masovno uvjerenje kako je ovdje sve trulo?

– Nažalost, truleži ima. To se može ozdraviti samo moralnom obnovom. U javnost valja unijeti odgovornost. Ta moralna vertikala i odgovornost trebaju biti na svim razinama, pa će i javno mnijenje ozdraviti i politika biti humanija. Nije to slučaj samo kod nas, nego i na globalnoj razini. No, nas, naravno, boli ono što se događa na našim prostorima. Treba znati voljeti ovu zemlju i sve ljude u njoj. Jadna je država koja ne voli svoj narod. I ljudi koji se deklariraju kao vjernici moraju biti hrabriji u borbi protiv kriminala i korupcije. Ako istinski Boga mole, treba znati čovjeka vrednovati. Valja nam graditi humanije društvo, ali to treba činiti iz vlastite humanosti i moralnosti. Poremetili smo vrednote pa je nastala utrka za što više imati, trošiti i uživati. To istinski ne usrećuje čovjeka. Na poseban je način važna tema slobode i odgovornosti medija. Tužno je vidjeti da nitko ne odgovara za činjenicu što određenu stvar slaže i “zalijepi” ljude neistinama. Isto se tako i u javnom životu toliko toga nekorektnog i neistinitog izrekne i na taj se način lako širi mržnja. Time se sije nesigurnost među ljude.


Nedavno sam slušao jedno svjedočanstvo ljudi koji su otišli živjeti u inozemstvo. Sve im nedostaje odavde, samo ne – loša uprava i organizacija, nedostatak posla. Koliko smo svi pojedinačno odgovorni kao ljudi? Zašto je to tako, što radimo na osobnom planu da se stanje promijeni ili svi radije čekaju čarobni štapić ili pastira da ih povede?

– Mnogi koji su otišli vani sigurno imaju više za trošiti, ali im nedostaje društva, netko s kime mogu popričati i kavu popiti. A naše društvo ne izgrađuje pojedinac nego svi zajedno. Previše je sebičnosti i oholosti u izgradnji društva, treba više samoprijegornosti i poštenja, kao i odgovornosti, kako kod svakog ponaosob tako i kod svih zajedno!


U propovijedi je dubrovački biskup Mate Uzinić u Kupresu istaknuo kako je dijeljenje, odnosno solidarnost, najbolji način da se zaustavi egzodus ljudi. Čini se kako to vlastodršci, novopečeni gazde, ne čuju…

– Bez međusobne solidarnosti teško je premostiti ovu tužnu stvarnost. Treba shvatiti da nitko nije dovoljan sam sebi, nego trebamo jedni druge i biti upućeni jedni na druge. Dobro je papa Franjo napisao: “Zabranjeno kukanje!”. Potrebno je shvatiti kako se, napadajući i optužujući jedni druge te kukanjem nad ovom stvarnošću, stvari neće promijeniti nabolje. Stara je poslovica da zdrav bolesnoga ne razumije. Tako i u ovom društvu više kukaju baš oni koji više imaju i više troše, dok oni koji skromno žive zrače plemenitošću.

Nedavno je poglavar Islamske zajednice u BiH Husein Kavazović rekao kako BiH treba biti građanska država, dok su vaša zauzimanja posve suprotna. Zašto je to tako?

– Imamo mi dobro iskustvo iz bivše države što to znači građanska država. U njoj je uvijek jači u pravu, a iako se govorilo kako smo svi jednaki, bilo je jasno da su neki jednakiji. Poštujem različito razmišljanje, ali treba biti realan: bez jednakopravnosti svakog čovjeka i svih naroda u ovoj zemlji nema stabilnosti i budućnosti.

Bošnjačke stranke masovno su visoko pozicionirale Hrvate na svoje liste, a jedan od glavnih programa, koji su čak istaknuli donošenjem neustavnog zakona, jest izbaciti hrvatske stranke iz vlasti. Kamo to vodi?

– To je, nažalost, sadašnja stvarnost do koje je došlo politiziranjem i uz pomoć međunarodnih čelnika koji ne razumiju našu zemlju u kojoj smo različiti i svi smo kao takvi u ovoj zemlji kod kuće. Zločesta politika htjela bi navedenim nastojanjem izgurati nas iz ove zemlje. Ali, sada je na nama znati biti mudri i složno raditi na zajedništvu i opstanku, ali ne duhom jednoumlja, nego duhom sloge, solidarnosti i zajedništva.


Uputili ste poziv na glasovanje za predstojeće izbore. Zašto je važno da Hrvati katolici izađu na izbore i što kao poglavar Crkve očekujete od novoizabranih vlasti?

– Samim izlaskom na izbore ostvarujemo svoje građansko pravo i dužnost. Time svjedočimo svoju stvarnost da tu jesmo i da volimo svoj opstanak na svojoj grudi. Ne gradimo budućnost iz mržnje, nego iz sloge i zauzetosti. Demokratski izbori su jedan od načina kreiranja vlasti. Boljeg, nažalost, za sada nemamo, ali nije to savršen put. Nova vlast treba opravdati povjerenje naroda i za taj se narod zauzeti. Ne smije stranka biti preča od naroda.


Sveti Otac razriješio je nedavno svećenika pedofila iz Splita. Koliko je ova pojava prisutna u Crkvi i kako s druge strane komentirate toliku “medijsku pozornost” vezanu uz ovakve događaje?

– Taj jasan i beskompromisan stav pomoći će da se u Crkvi dogodi jedna katarza, čišćenje, i da budemo vjerodostojniji u svjedočenju i naviještavanju evanđelja. Teško je reći koliko tih zala ima. Kad god čitam te negativne napise o nama u Crkvi, uvijek pomislim kako je bolje da lažu, nego da je to istina. Mene uvijek boli kada je istina, a laž neka ide njima na dušu. Ta “medijska pozornost” samo govori kolika je “ljubav” prema Crkvi, ali smatram kako se ne treba bojati tih izazova, nego ozbiljno se suočiti s tom rak-ranom među nama.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari