Kršćanski svijet danas proživljava kalvariju koja se može usporediti samo s onom što su je prolazili prvi kršćani, u razdoblju prije donošenja Milanskog edikta.

Prema posljednjem izvješću međunarodne organizacije Open Doors (Otvorena Vrata) koje je u veljači ove godine predstavljeno u Europskom parlamentu u Strasbourgu, kršćanstvo je još uvijek najprogonjenija vjera u svijetu, a progonu je izloženo oko 245 milijuna kršćana (jedan na svakih devet).

Među zemljama u kojima je to posebno izraženo, nalaze se Sjeverna Koreja, Afganistan, Somalija, Libija, Pakistan, a stanje nije ništa bolje niti u Nigeriji, Siriji, Iraku.

Posebno zabrinjavaju pojave teških oblika diskriminacije, progona i zlostavljanja – sve do razaranja crkava, otmica i ubojstava – koje se u novije vrijeme javljaju u zemljama izvan islamskog kruga, u budističkom i hinduističkom svijetu.

Osim u Indiji, sve su češće pojave ekstremnog “vjerskog nacionalizma” u Nepalu, Šri Lanki, Butanu, Mjanmaru, no ništa manja je opasnost i od “ideološkog nacionalizma” koji je najuočljiviji u Kini, Vijetnamu i Laosu.

Tema je to koja se, nažalost, najčešće prešućuje i ignorira, a usko je vezana za porast kako islamskog tako i drugih vjerskih radikalizama. Što je najgore, taj se trend pojačava, a pojava dobiva sve drastičnije oblike i očituje se u rasponu od diskriminacije i kršenja vjerskih sloboda i temeljnih ljudskih prava, do fizičkih nasrtaja, progona iz gradova i sela, rušenja domova i crkvi, ubojstava, mučenja i zatvaranja u logore.

Računa se da se u logorima “za preodgoj” u Sjevernoj Koreji nalazi između 50 i 70 tisuća kršćana. Da bi se došlo pod udar režima diktatora Kim Jong-un-a, dovoljno je imati Bibliju ili bilo kojom gestom pokazati kako pojedinac pripada kršćanskoj vjeri.

Jedna od rijetkih međunarodnih organizacija koja upozorava na ovaj problem i periodično izvješćuje javnost o kršenju ljudskih prava i vjerskih sloboda kršćana, “Open Doors” (Otvorena Vrata) i u siječnju 2017. godine objavila je izvješće koje pokazuje prilično sumornu sliku kad je u pitanju položaj kršćana. Na djelu je daljnja radikalizacija onih područja na kojima prevladava islam (istočna, zapadna i sjeverna Afrika, Azija), ali i islamski ekspanzionizam u područjima gdje muslimani nisu većina, pogotovu u podsaharskoj Africi, Indoneziji, Brunejima, Maleziji, a praksa terora koji već poprima oblike etničkog čišćenja na temelju religijske pripadnosti sve je izraženija u Somaliji, Keniji, Nigeriji i Sudanu.
(Vidi: http://kc.org.rs/medunarodna-organizacija-otvorena-vrataobjavila-izvjesce-o-progonima-krscana/)

Prema podacima iste organizacije, od studenoga 2014. do listopada 2015. godine iz vjerske je mržnje ubijeno 7100 kršćana, dok je taj broj za prethodno razdoblje od godinu dana iznosio 4344 osobe. U 2014. godini srušeno je 1062 crkve, a u 2015. godini 2400. U razdoblju od studenoga 2016. do listopada 2017. godine, 215 milijuna kršćana trpjelo je razne oblike progona i tortura zbog svoje vjerske pripadnosti, preko 3000 ih je ubijeno zato što se nisu htjeli odreći vjere, dok je napadnuto više od 15.500 kršćanskih crkava, kuća ili trgovina.

Dakle, svi podaci govore o porastu najgorih oblika nasilja i terora.

Kako pojašnjava Christian Nani, voditelj talijanskog odjela “Otvorenih Vrata”, zabrinjavajuća je pojava porasta upravo “religijskog nacionalizma”, pri čemu se silom nameće jedna religija na štetu svih drugih. Najočitiji takav primjer je u posljednje vrijeme Indija gdje je protukršćanska nesnošljivost uzrokovana hinduističkim radikalizmom, pri čemu se religija vezuje uz naciju i tako postaje temelj nacionalno-vjerske ideologije čiji je krajnji cilj da svatko tko je Indijac u isto vrijeme mora biti i Hinduist.

I ovoga nam Uskrsa iz svijeta stižu strašne vijesti.

U Šri Lanci je (prema izvješću novinske agencije BBC) u osam koordiniranih bombaških napada terorista-samoubojica ubijeno najmanje 207 osoba, a više od 450 je ranjeno, tako da će, nažalost, sasvim izvjesno broj usmrćenih biti i veći. Krvavi teroristički napadi izvršeni su u glavnom gradu Colombu, a osim četiri eksplozije u hotelima, tri su odjeknule u crkvama.

Navodno je uhićeno sedam osoba povezanih s ovim krvavim masakrima, a neslužbene vijesti govore kako svi pripadaju istoj terorističkoj organizaciji.

Molimo uskrslog Krista za našu progonjenu braću diljem svijeta. Neka ublaži njihove patnje i boli, a mučenike naše privede u Kraljevstvo Svoje.

Zlatko Pinter / Kamenjar.com

 

Kršćani, pogotovo u Europi, umukli su. I dolazi vrijeme da kamenje progovori…

Što vi mislite o ovoj temi?

Bivši ministar vanjskih poslova i liječnik koji je godinama bio vrlo visoko pozicioniran u političkom životu Hrvatske Mate Granić objavljuje knjigu Diplomatska oluja.

U spomenutoj knjizi progovara o ključnim ratnim godinama i zbivanjima iz toga perioda.

Navodi i među ostalim to kako mu je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman rekao da desničari od Ante Pavelića do danas ništa ne razumiju da su izgubili jedan rat te da bi izgubili i Domovinski rat.

Prema tvrdnjama koje je Granić izrekao za Večernji list s tom tezom da desničari ništa ne razumiju kasnije se složio i pokojni Kuharić. Na te tvrdnje na facebook-u žustro je reagirao diplomat Tom Sunić čiju objavu u cijelosti prenosimo:

“Sada se M. Granić u VL rado poziva na Franju Tuđmana – a radio je diskretno protiv njegovih odluka, 1993-2000. Kao povratnik, službovao sam kao savjetnik u Granićevom MVP kabinetu (1993-94)– dok me nije maknuo—što sam tek saznao u SL-NN tjedan dana kasnije.

Mi „ustaška emigracija“ ( J.Kušan, B. Salaj, V. Nikolić, M. Meštrović, M. Schwartz, itd.), i prije povratak u RH, poznavali smo dobro jugo-pedigree Granića i njegovog ranog MVP kabineta, tj. svi od reda bivši Tanjugovi jugo-novinari tj. ex-Udbini špicli ( Z. Bošnjak, H. Biščević et al.).

U VL Granićevom laudaciju svojim pulenima A. Plenkoviću i KGK-i, Ured Predsjednika RH Granić ne spominje da svi proizlaze iz jugo-Titovog šinjela (KGK iliti „dobri moj nono“).

„Vele-Hrvat“ g. Granić je 1983. bio u USA, kao savjetnik drugarice Milke Planinc, predsjednice SIV-SFRJ —partizanke, masovne ubojice i progoniteljice Hrvata ( 1945-86). Bez silne pomoći iseljenika, bez Željko Glasnović, UNDH – United Nationalist Democratic Croatians, Croatians in Australia, itd., bez „ustaških“ pesosa, dolara, maraka i funti, bez HOS dragovoljaca, iseljeničkih kontakta sa agenturama u inozemstvu, Tuđman nikada ne bi došao na vlast – niti bi RH došla na zemljopisnu kartu.

Ne vjerujte puno postmortem- mirogojskom Graniću niti sanitiziranim ex-jugoslavenima i Co. koji danas pjevaju „Ave Maria gratia plena“, napisao je Sunić, prenosi dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?