Pratite nas

Kolumne

Ante Gugo: Opet se čuju beogradski ratni bubnjevi

Objavljeno

na

Iako se nekima čini da se iz hrvatskog političkog vrha nije čula odgovarajuća reakcija na srpske provokacije povodom obilježavanja obljetnice vojno redarstvene akcije “Oluja”, odnosno povodom proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana branitelja, takvo mišljenje može biti samo dokaz da oni nisi uopće vidjeli ili nisu pažljivo slušali i čitali ono što su naši političari rekli.

Retorika hrvatskih političara nije ratnohuškačka, ona ne poziva na osvetu i zaoštravanje odnosa do točke da opet idemo ratovati ako treba, što bi nažalost htjeli oni hrvatski građani koji ipak ne odgovaraju na pitanje bi li vlastitu djecu poslali u najizloženije rovove, nego takav način komuniciranja hrvatskih političara upozorava na dugoročni problem i jasno ukazuje na jedino moguće rješenje. Ono se sastoji u suočavanju s istinom.

Kad je nakon uvredljivih poruka srbijanskog predsjednika Vučića, izrečenih na komemoraciji srpskim žrtvama Oluje održanoj u Bačkoj Palanci, premijer Plenković samo kratko rekao: “Što je previše, previše je“, to je bio nastavak njegove prethodne poruke, odnosno cjelovita dijagnoza teške političke bolesti od koje boluje cijeli srbijanski politički vrh.

Uoči proslave Oluje u Kninu predsjednik Vlade Republike Hrvatske naglasio je: “Mi smo poslali brojne poruke u posljednje dvije godine Srbiji u kojima želimo suradnju i mir, no želimo i istinu. Za sve nas je nedvojbeno da je veliku agresiju izvršio Milošević i velikosrpski režim na hrvatskom teritoriju”.

Vučić se odbio suočiti s istinom jer je ona za njega previše bolna. On je bio potrčko ratnog zločinca Vojislava Šešelja, Miloševićeva čovjeka, a njegov najbliži suradnik, srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić, bio je Miloševićev glasnogovornik. Na tragu politike iz tog vremena Vučić u Bačkoj Palanci istaknuo: “Hitler je htio svijet bez Židova, Hrvatska je željela Hrvatsku bez Srba“.

Dok je izgovarao te riječi iza njega je, među uzvanicima, stajao i Milorad Pupovac, zastupnik u Hrvatskom saboru i aktualni šef Srpskog nacionalnog vijeća. Hrvatska javnost na tu činjenicu reagirala je puno burnije nego na Vučićev ispad. Sve bi nas iznenadilo da službeni Beograd nije i ove godine napravio neki incident. Međutim, kad građanin Republike Hrvatske, zastupnik u Hrvatskom saboru i čovjek koji se uporno želi prikazati kao zagovornik mira i tolerancije odšuti na takve Vučićeve riječi i kad se ne ogradi od njih, onda to šalje vrlo jasnu poruku koja kaže da Pupovac ipak nije onakav kakvim se želi predstaviti javnosti.

Da bismo lakše shvatili u čemu je problem s Pupovčevim ponašanjem, prije citata njegove izjave pogledajmo kako je na ispad srbijanskog političkog vrha reagirao gradonačelnik Knina Marko Jelić, čovjek koji je osvojio vlast s listom na kojoj je bilo dosta Srba, a neki od njih su i u timu koji danas upravlja Kninom. I sam nekad prognanik iz vlastitog doma Jelić je u maniri iskusnog političara poručio: “Oluja nam je donijela slobodu i pobjedu, mogućnost nama Kninjanima da se vratimo svojim domovima. Oluja je označila i slom politike koja je i Srbima donijela loše. Dakle, Oluja je i Srbe oslobodila, i to od loše politike”.

Nasuprot njemu, a pravdajući se tzv. dijaloškim sjećanjem što je samo eufemizam za mitove i legende koji su već stoljećima podloga za srpsku agresivnu politiku prema svim svojim susjedima, noviju hrvatsku povijest Milorad Pupovac ovako je prokomentirao: “Nadam se da Hrvati razumiju kako obilježavanje Oluje bez svijesti o izgnanstvu preko 200 tisuća Srba i s proslavama kao što je bila ovogodišnja u Glini (mjestu historijskog pogroma Srba u mjesnoj crkvi i okolici 1941. godine), u kojoj se gledao i slušao sramotni i strašni pozdrav Za dom – spremni; ne može biti nikako tolerirano”.

Milorad Pupovac nikako nije toliko neobrazovan (profesor je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu) da ne bi znao kako je politička platforma za agresiju Srbije na Hrvatsku izgrađena baš na mitovima o stradanju Srba u Drugom svjetskom ratu. To stradanje neosporno je jednako kao i stradanje svih drugih naroda u tom velikom svjetskom ratu, ali pretjerivanje s brojkama o stradanju Srba je specifično i nije prisutno kod niti jednog drugog naroda koliko kod njihovih političara.

To je desetljećima rađeno s razlogom i imalo je za cilj održavanje stalnog osvetničkog raspoloženja na kojem je konačno 1991. Milošević i pokrenuo svoj ratni stroj. Sasvim je zlonamjerno i na tragu te iste velikosrpske agresivne politike njegovo spominjanje Drugog svjetskog rata i tadašnjih stradanja u kontekstu proslave Oluje.

Pupovac vidi problem u proslavi Oluje u Glini jer su na tom mjestu u Drugom svjetskom ratu stradali Srbi, a ne vidi problem u akciji “Žaoka” koju su na početku Domovinskog rata izveli ubačeni srpski teroristi uz pomoć pobunjenika i JNA te u stradanju hrvatskih civila i policajaca tom prilikom. Nije mu palo na pamet da se Oluja slavi u Glini ne zbog Drugog svjetskog rata nego zbog Domovinskog rata. Naravno da je on to znao, ali kao i obično, Pupovac zlonamjerno manipulira i širi govor mržnje pod plaštom tobožnjeg mirotvorstva. Ipak, najstrašnije je njegovo pretjerivanje s brojem izbjeglih Srba. On spominje brojku od 200 tisuća, iako je u svibnju 1993. godine u Zagrebu sjedio na sastanku na kojem je zamjenik supredsjedatelja Mirovne konferencije, njemački diplomat Gert Ahrens, iznio podatak o tome kako u tom trenutku prema podacima UNPROFOR-a i UN-a na okupiranim područjima Hrvatske živi oko 80 tisuća osoba. To se odnosilo i na Istočnu Slavoniju koja nije bila zahvaćena Olujom i odakle nije bilo izbjeglica.

Zar su Hrvati svakog stanovnika okupiranih područja protjerivali barem četiri puta. Ne znam kako drukčije je Pupovac mogao doći do brojke kojom zlonamjerno licitira. “Zaboravio” je još dva vrlo važna podatka. Prvi se odnosi na činjenicu da je u duhu doktrine naoružanog naroda koju je provodila JNA, dakle vojna sila na hrvatskim okupiranim područjima, general te vojske Mile Mrkšić 4. kolovoza 1995. naredio evakuaciju cijelog stanovništva.

Odlaskom iz Hrvatske Mrkšić je prijavak nadređenima podnio u Beogradu isto kao i pukovnik Rade Bulat koji je hrvatskom generalu Petru Stipetiću predao 21. kordunski korpus čestitavši na zasluženoj pobjedi. Vučić i Pupovac u svojim izjavama tvrde kako mi ne bismo smjeli slaviti tu pobjedu. Baš zato riječi premijera Plenkovića imaju duboko značenje i nose u sebi dalekosežnu poruku. Dok se ne suoče s istinom pravog mira neće biti. A kad je vidio što Vučić radi umjesto da se suoči s istinom Plenković je samo kratko rekao: “Što je previše, previše je”. Teško da se nešto drugo može reći na sve ovo. Nažalost, Pupovac je nadmašio Vučića. Za hrvatsku politiku to je pravi problem, a ne govor mržnje beogradskih političkih krugova koji nije nikakva novost.

Pupovac, naime, u najboljoj maniri Dobrice Ćosića i srpskih akademika poručuje da bi NDH Hrvatima trebala biti vječna krivnja zbog koje bi prema Srbima trebali osjećati trajnu krivnju. Zar on ne shvaća stravičnu istinu da je na političkoj platformi na kojoj je počeo jedan rat, moguće započeti i još jedan?! Zar mu njegova “dijaloška spirala sjećanja” toliko vrijedi?!

Ante Gugo/MojaHrvatska/VecernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Davor Dijanović: Zašto Juncker i bruxelleski mainstream strahuju od ‘glupih populista’?

Objavljeno

na

Objavio

Juncker protiv „glupih populista“

“EU nisu Strasbourg ili Bruxelles već smo to svi mi. Građani žele da ih slušamo, među njima raste broj euroskeptika“, rekao je prošli ponedjeljak predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker u Bruxellesu na Europskome tjednu regija i gradova, izvijestio je Euractiv.

Juncker je istaknuo važnost dijaloga i dodao: „Mi međutim, moramo razgovarati s njima jer euroskeptici i glupi populisti nisu jedno te isto.

Treba napraviti razliku među njima te objasniti skeptičnim građanima što mi radimo. (…) Građani koji vole Europu, vole svoj zavičaj, običaje i različitost. Nema Europe bez nacija i teritorija. Nacije i EU idu ruku pod ruku. Ne želimo nadići nacije“.

Pohvalno je čuti od predsjednika EU komisije da bruxellski tzv. mainstream, barem deklarativno, nema namjeru ukidati nacije i nacionalne granice, tj. EU pretvoriti u superdržavu. Ako ništa drugo, „glupi populisti“ natjerali su predsjednika EU komisije da se javno odrekne ideje o stvaranju Sjedinjenih Europskih Država.

Tko su ti „glupi populisti“?

No, valja se zapitati tko su ti „glupi populisti“ od kojih toliko strahuje Juncker? Gdje sve vidimo „bauk populizma“ koji posljednjih godinu dana hara Europskom unijom?

Prije svega, iako je riječ o stranci koja je i dalje članica Europskih pučana, kao populistička stranka označava se Orbanov Fidesz. Druga pak najjača stranka u susjednoj Mađarskoj je još desniji Jobik. U Austriji imamo koaliciju Kurzovih pučana s euroskeptičnom i protuimigrantskom Slobodarskom strankom Heinz-Christiana Strachea, a u Poljskoj stranku Pravo i pravda.

Druga najjača stranka u Francuskoj je Nacionalni front Marine Le Pen, dok u Nizozemskoj Wildersova Stranka za slobodu drži drugo mjesto u nizozemskom parlamentu.

Populiste bruxellski mainstream svakako vidi i u Italiji gdje imamo koaliciju antisistemske stranke „Pet zvjezdica“ i desne stranke „Liga“, a mainstreamu na ruku zasigurno ne ide i nedavni rezultat Švedskih demokrata kao također desne i nacionalističke stranke.

Pred nekoliko dana u Rimu su se sastali Marine Le Pen i talijanski ministar unutarnjih poslova, predsjednik Lige Matteo Salvini gdje su poručili kako će se zajedno boriti protiv „totalitarne EU“ s ciljem „spašavanja budućnosti Europljana“. Le Pen je pritom istaknula kako ovo „nije borba protiv Europe, već protiv Europske unije koja je postala totalitarni sistem“.

Razlozi jačanja tzv. populističkih i desnih stranaka

Desne i tzv. populističke stranke jačaju i u drugim državama Europske unije, a razloge njihova jačanja prije svega treba tražiti u prijeziru koji tzv. mainstream ima prema tzv. običnom narodu, tj. u pseudodemokratskome pseudoelitizmu okoštalih EU političkih struktura koje su politiku lišile političkog sadržaja i ideologije i prevorile ju u oblik pseudopoduzeništva.

Desne stranke jačaju i zbog diktature političke korektnosti, tj. činjenice da je danas na Zapadu postalo „kriminalno“ neke pojave nazvati svojim pravim imenom, a nema nikakve sumnje da politika potiranja nacionalnih individualiteta također doprinosi osnaživanju nacionalističke desnice.

Nekontrolirana migracija, koja prijeti rastakanjem tradicionalnih europskih identiteta, ali i nametanje ideologija koje udaraju na zdrav razum i tradicionalne, prije svega obiteljske vrijednosti, jednostavno kod naroda počinje budi samoobrambene reflekse.

Bruxelleski mainstream umjesto da poruke tzv. populističkih i desnih stranaka uzme kao korektiv vlastite politike, vidimo da njihove ideje želi diskreditirati, ako treba i otvorenim vrijeđanjem kao u slučaju Junckerovih „glupih populista“.

Ne želimo reći da i među tzv. populistima nema suspektnih tipova, demagoga, pa i glupana, no bruxelleski mainstream prije svega udara na tzv. populizam jer se sam udaljio od naroda (populusa), a određene političke snage koje se etiketira kao „populističke“ ispravno detektiraju političke i drštvene anomalije.

„Glupi populisti“ u Europskom bi parlamentu mogli osvojiti trećinu mandata

Bili tzv. populisti glupi ili ne, njihova snaga u EU jača i prema nekim procjenama na idućim bi europarlamentarnim Eu parlamentizborima mogli osvojiti trećinu mandata u Europskom parlamentu.

Potporu tzv. populistima i desnici obećao je i bivši Trumpov savjetnik Steve Bannon koji je u Bruxellesu osnovao „Pokret“ koji bi trebao poslužiti kao platforma, tj. kao središnja baza za istraživanja, anketiranja, savjetovanja i obradu podataka desnim pokretima i pomoć u pružanju poruka biračima.

Vidjet ćemo s kim će Bannon na kraju uspostaviti snažniju suradnju s obzirom na to da se je Le Pen nedavno javno distancirala od njega (možda taktički), iako je pred nekoliko mjeseci nazočio jednom skupu Nacionalnog okupljanja (novi naziv stranke).

Kako god, nakon svibanjskih europarlamentarnih izbora slika unutar Europskog parlamenta vrlo vjerojatno će se temeljito izmijeniti u korist jačanje desnih političkih opcija koje se ne žele odreći obiteljskih vrijednosti i nacionalnih identiteta. Usprkos mainstreamu, Junckeru i prozivkama „glupih populista“.

Davor Dijanović / HKV

 

 

Višnja Starešina: Bannon je glasnik tektonskih promjena svjetskog poretka

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Evo zašto je izbor Komšića i nelegitiman i nelegalan

Objavljeno

na

Objavio

BiH je složena država. Ta složenost, među ostalim, ogleda se u činjenici da na razini države postoje dva parlamentarna doma: Zastupnički dom (donji dom) i Dom naroda (gornji dom).

Pored toga, BiH nema instituciju predsjednika države nego ima tročlano Predsjedništvo. Spomenuta složenost jedan je od razloga što mnogi, pa i oni koji žive u BiH i smatraju se stručnjacima, zapravo ne razumiju ustavno-pravni ustroj BiH niti razumiju kako funkcionira njen politički sustav. Takvo nerazumijevanje proizvodi mnoge nesuglasice u javnom i političkom životu i komuniciranju. Kada se tome dodaju razne ideološke manipulacije i namjerno iskrivljavanje činjenica, dobivamo totalnu pojmovnu zbrku. Zbog toga i ono što se na prvi pogled čini samorazumljivim i jednoznačnim postaje predmet različitih tumačenja. Najbolji primjeri toga su tročlano Predsjedništvo BiH i Dom naroda. Razni ustavno-pravni stručnjaci, političari i analitičari još se spore oko toga tko koga može birati te koji politički predstavnik je legitiman, a koji ne.

Kako se ne bismo izgubili u složenoj daytonskoj ustavno-pravnoj strukturi, nužno je znati koja su to temeljna načela Ustava BiH i Daytonskog sporazuma, to jest što je bit i duh Daytona i Ustava. Kako je to eksplicitno navedeno u odluci Ustavnoga suda BiH iz 2000. godine U 5/98, konstitutivnost tri naroda je “natkrovljujuće načelo Ustava BiH”. To znači da s tim načelom moraju biti usklađena sva ostala ustavna načela, sve zakonske norme te svi pravni akti, uključujući i Izborni zakon, kojim se operacionalizira to temeljno ustavno načelo. Politološka teorija i politička praksa federalnih demokratskih zemalja u potpunosti se slažu da konstitutivnost podrazumijeva i zahtijeva a) legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda i b) međusobnu jednakopravnost konstitutivnih naroda.

Legitimno predstavljanje znači da narod koji je konstitutivan mora imati pravo samostalno izabrati svoje političke predstavnike za ona tijela vlasti koja su po Ustavu namijenjena predstavljanju konstitutivnih naroda. Jedno od tih tijela u BiH je tročlano Predsjedništvo. Kada bi BiH imala samo jedan narod koji je konstitutivan, ona bi bila nacionalna država jednoga naroda, imala bi jedan građanski demos i instituciju predsjednika, a ne tročlanog Predsjedništva. Dakle, Predsjedništvo BiH nije namijenjeno predstavljanju građana kao državljana, jer da jest BiH bi imala jednoga predsjednika, a ne tročlano Predsjedništvo. Isto tako, Predsjedništvo BiH nije namijenjeno ni predstavljanju entiteta, jer da jest Predsjedništvo ne bi imalo tri člana nego dva, koliko je i entiteta. Dakle, tročlano Predsjedništvo BiH je namijenjeno predstavljanju tri konstitutivna naroda. Stoga, u skladu s Ustavom BiH svaki konstitutivni narod mora moći samostalno i slobodno izabrati svoga predstavnika u tročlanom Predsjedništvu – Srbi srpskoga, Hrvati hrvatskoga a Bošnjaci bošnjačkoga člana. Stoga je i jedini ispravan naziv za tu funkciju: srpski/hrvatski/bošnjački član Predsjedništva.

Izraz član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda potpuno je pogrešan i protuustavan, jer je u suprotnosti s načelom konstitutivnosti naroda. To da je netko “iz reda”, odnosno “pripadnik” hrvatskoga naroda na bilo koji način ga ne kvalificira niti mu daje legitimitet da politički predstavlja taj narod kojemu pripada. Samo ona osoba koju Hrvati kao zasebna izborna jedinica (specifični demos) izaberu na slobodnim i demokratskim izborima ima legitimitet predstavljati Hrvate. Predstavnici predstavljaju one koji su ih izabrali. Ako Hrvati izaberu da ih predstavlja kandidat “iz reda” srpskoga ili bošnjačkoga naroda, taj kandidat je u potpunosti legitiman hrvatski predstavnik. Legitimitet proizlazi iz onih koji biraju, a ne iz onih koji su izabrani. Stoga, ako kandidata “iz reda” hrvatskoga naroda izaberu Bošnjaci, on nije legitimni hrvatski nego legitimni bošnjački predstavnik.

Tumačenje da je “jedan Hrvat” iz članka V Ustava BiH u kojem se govori o sastavu tročlanoga Predsjedništva zapravo “pripadnik” ili “iz reda” hrvatskoga naroda je potpuno besmisleno jer se ni na koji način ne može uskladiti s načelom konstitutivnosti naroda niti s načelima predstavničke demokracije.

Činjenicu da (u pogrešnom neslužbenom prijevodu s engleskog izvornika) u Ustavu BiH piše kako se “jedan Hrvat” i “jedan Bošnjak” biraju iz Federacije BiH treba razumjeti i tumačiti na način da se “jedan (legitimni) hrvatski član (Predsjedništva)” i “jedan (legitimni) bošnjački član (Predsjedništva)” biraju s teritorije entiteta FBiH. Oni se biraju svaki iz svoje zasebne neteritorijalne (virtualne) izborne jedince unutar Federacije BiH, Hrvat iz hrvatske izborne jedinice, a Bošnjak iz bošnjačke izborne jedinice. To je bit i osnovni smisao načela konstitutivnosti naroda primijenjenoga na tročlano Predsjedništvo BiH. Nadalje, i u samom članku V 2.d. Ustava BiH jasno stoji da se “hrvatski član” Predsjedništva, a ne “član Predsjedništva iz reda hrvatskoga naroda”, obraća hrvatskim delegatima u Domu naroda Federacije BiH u slučaju da odluku Predsjedništva proglasi destruktivnom po vitalni interes entiteta s čijeg je teritorija izabran.

Premda to Ustavom BiH nije precizno definirano, u skladu s demokratskim pravom biranja i kandidiranja, ispravno je zaključiti kako Srbi iz Federacije BiH s obzirom na to da ne mogu sudjelovati u procesu izbora “srpskoga člana Predsjedništva BiH”, imaju pravo sudjelovati u izboru za hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva. Isto vrijedi i za pripadnike grupe ostalih naroda i građana. S obzirom na to da legitimitet članova Predsjedništva proizlazi iz onih koji biraju, a ne iz onih koji su izabrani, sasvim je logično i ustavno tvrditi kako je u skladu s Ustavom BiH da se Srbin ili pripadnik ostalih iz FBiH kandidiraju za hrvatskog ili bošnjačkog člana Predsjedništva. Time je i Srbima i ostalima iz FBiH omogućeno da mogu birati i biti birani u Predsjedništvo BiH.

Dakle, zasebnu virtualnu izbornu jedinicu za izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH iz Federacije BiH čine: svi Hrvati iz FBiH, plus Srbi i ostali iz FBiH koji odaberu glasati za hrvatskoga člana. Analogno vrijedi i za bošnjačkoga člana Predsjedništva. Stoga je, u skladu s Ustavom BiH i njegovim temeljnim načelom konstitutivnosti naroda, legitimno kada Srbi ili ostali iz FBiH glasuju za hrvatskoga člana Predsjedništva. Nije legitimno niti je ustavno ako Bošnjaci glasuju za hrvatskoga člana. Ukoliko bi hrvatski član Predsjedništva BiH bio izabran većinskim bošnjačkim glasovima to bi bilo izravno kršenje načela konstitutivnosti i njemu pripadajućeg načela legitimnog predstavljanja konstitutivnog naroda. U tom slučaju bismo u Predsjedništvu BiH imali dva bošnjačka člana, a niti jednog hrvatskog. Time bi bilo prekršeno još jedno načelo koje je sastavni dio načela konstitutivnosti: načelo međusobne jednakopravnosti konstitutivnih naroda.

U slučaju izbora Željka Komšića u Predsjedništvo BiH prekršena su načela legitimnog predstavljanja naroda i njihove međusobne jednakopravnosti, odnosno prekršeno je temeljno načelo Ustava BiH: konstitutivnost naroda. Kršenjem temeljnog načela prekršen je Ustav BiH, a kršenjem Ustava prekršen je Daytonski sporazuma. Komšićevim izborom od strane Bošnjaka prekršen je i Izborni zakon BiH, jer taj zakon, onako kako je napisan u dijelu koji se odnosi na Predsjedništvo BiH, može osigurati i legitimitet predstavljanja i međusobnu jednakopravnost ako se tumači u skladu s duhom Ustava, odnosno njegovim temeljnim načelom konstitutivnosti naroda. Dakle, Izborni zakon je pogrešno protumačen, a time i prekršen. Stoga izbor Željka Komšića u Predsjedništvo BiH nije u skladu ni s Ustavom BiH niti s Izbornim zakonom. Njegov izbor je i neustavan i protuzakonit, i nelegitiman i nelegalan.

Ivan Vukoja /Nezavisne.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari