Pratite nas

Reagiranja

Ante Gugo: Tko je skloniji Gripenima, neka se malo informira kako smo prolazili sa skandinavcima u kupnji oružja

Objavljeno

na

Ilustracija (Afera Patria)

Tko je još uvijek skloniji Gripenima, neka se malo informira kako smo prošli u baš svakoj kupovini oružja i opreme koju smo radili sa skandinavcima…

Hajdemo sad u miru prozboriti još malo o kupovini F-16, bez pretenzije da se postavljam kao stručnjak za borbeno zrakoplovstvo, jer to nisam, ali koristeći svima lako dostupne informacije s interneta. Naravno, glupo je pitati zašto ih svi drugi koji raspravljaju o ovoj temi ne koriste, jer odgovor je tako očit. Nije sporna kupovina zrakoplova. Njima je sporno to što je aktualna Vlada napravila ono što niti jedna prije nje nije, a to boli, posebno kad tvrdite da to nije hrvatska Vlada, da ne vodi brigu o nacionalnim interesima… Sami f-16 su u svim tim raspravama najmanje važni.

Ružna priča – sretan završetak

Dakle ovako, zašto baš f-16, a ne švedski Gripeni? Ne daj Bože odgovor na to pitanje saznati u slučaju neposredne ratne ugroženosti, a da u Švedskoj premijer bude neki novi ili stari Carl Bildt. U hangarima bismo umjesto dobrih lovaca presretača imali hrpu starog željeza. A, ima tu i još nešto. Da bi se to objasnilo valja se prisjetiti jedne zgode iz Afganistana. Tijekom sudjelovanja u jednoj operaciji naši dečki koji su tamo bili u mirovnoj misiji ostali su u okruženju. Izvući ih se moglo samo zračnim putem. Naši su zatražili pomoć od Amerikanaca. Oni su obavili procjenu i odlučili da je izvlačenje previše rizično. Nisu odobrili svojim pilotima let, ali su našim dečkima ponudili helikoptere. Ljudi im vrijede puno, tehnika je za njih samo mnovi posao i nova narudžba. Bilo je to prije nego smo dobili Kiowe koji su stepenica do nabavke Apachiea. Naši piloti su mogli samo zahvaliti na ponudi jer nitko od naših nije znao letjeti na letjelicama koje koristi NATO. I tu počinje priča o tome zašto F-16, a ne Gripen. Naravno, osim povoljnije cijene po kojoj smo dobili F-16, ali o tome nešto kasnije. Pripadnici hrvatskog kontigenta u okruženju izvučeni su tako što je naš pilot uzeo ruski helikopter afganistanske vojske i njime odletio po svoje kolege. Tako je ta ružna priča imala sretan završetak. O njoj se malo zna jer su je od javnosti skrivali oni koji su iz Ukrajine u kamionima dovozili rashodovane MIG-ove kako bi uporno odgađali nabavku suvremenih zrakoplova kakve koristi NATO-o.

Kao što rekoh, Švedska nije članica NATO-a. Elektronski sustavi ugrađeni u Gripene nisu integrirani sa sustavima koji se koriste u letjelicama NATO saveza. Što to konkretno znači? Američki helikopteri Kiowe, koje smo nabavili u sebi imau radarske sustave Lockheed Martin kakvi su ugrađeni i na našim radarsko-osmatračkim postajama. To znači da onog trenutka kad radar na nekom uzvišenju (da sad baš ne nabrajam kote na kojima se nalaze) uhvati neki podatak, u realnom vremenu to isto vidi pilot Kiowe. Pilot Gripena to ne bi mogao, ali pilot izraelskog F-16 Barack, kakve smo kupili, to može jer u tim zrakoplovima je integriran isti radarski sustav, Lockheed Martin. Time je povezano cijelo taktičko djelovanje, od radarske postaje, preko helikoptera koji negdje također može biti kao izvidnica i služiti za navođenje projektila preko zrakoplova koji projektil može ispaliti.

Cijena

A sad nešto o cijeni. Sa izraelcima smo sklopili posao o nabavci zrakoplova koji su prema potvrdi samog proizvođača koji u to ima uvid i koji je praktično bio konkurencija u ovom poslu, jako dobro održavani i servisirani. Jesu li to stare kante? Naravno da nisu jer svi važni dijelovi u zrakoplovu imaju ograničen rok trajanja i oni se mijenjaju, uključujući i dijelove trupa i krila. To znači da onoliko koliko su formalno stari ti zrakoplovi stara je samo potvrda o njihovoj isporuci kupcu. Ništa drugo. U cijenu posla s Izraelom uključena je obuka pilota, nabavka simulatora leta, opremanje remontnog centra u Hrvatskoj i još puno toga. I sad se tu vraćamo na onu priču iz Afganistana. Površno gledajući, Gripeni su bili jeftiniji, američka ponuda za nove gole zrakoplove nije bila puno skuplja, a mi smo kupili rabljene izraelske. Istina, ali kupili smo i mogućnost obuke vlastitih pilota i samostalnog održavanja tih zrakoplova. Kupili smo i naoružanje za njih.

Sad će opet neki stručnjak za borbeno zrakoplovstvo tipa neke medicinske sestre, ekonomskog referenta koji u pauzi voli praviti avione od papira ili netko sličan pitati što će nam simulatori leta i obuka novih pilota kad Izraelci lako obuče 12 ljudi za ovu eskadrilu koju smo kupili.

Dugoročna sigurnost

Niti jedna pametna država ne temelji vlastitu sigurnost na samo 12 zrakoplova. Ne zaboravimo da je Izrael tri puta manji od Hrvatske, a ima oko 300 zrakoplova. U našem susjedstvu opet odzvanja ratna retorika malih aga i voždova. Ako imamo ljude koji znaju letjeti i koji su obučeni na letjelicama kakve koristi NATO, mi kao članica imamo zrakoplova koliko god nam treba. U slučaju bilo kakve potrebe mi iz Aviana možemo za pola sata dobiti eskadrilu, ali bez ljudi. Eskadrilu čiji su radarski sustavi integrirani s našim promatračkim radarima. Ukratko, ovi zrakoplovi koje smo kupili od Izraela samo su klica velikog stabla pod čijom krošnjom ćemo dugoročno biti sigurni.

Tko je još uvijek skloniji Gripenima, neka se malo informira kako smo prošli u baš svakoj kupovini oružja i opreme koju smo radili sa skandinavcima. Topovi za topovnjače koje su nam Šveđani isporučili bez elektronike čekaju malo bolju sijenu starog željeza, pa da se tako iskoriste. Finske Patrie su oklopljeni automobili bez oružja koje je nemoguće registrirati za vožnju cestom. Jesu li nas isporučitelji prevarili? Naravno da nisu. Netko je o tome pregovarao i netko je znao što kupujemo. Znali su i ti pregovarači u zemljama s niskom tolerancijom na korupciju da tu nešto nije u redu, ali ta zemlja u koju prodaju nije njihova, a zarada jest njihova. Isto kao što je onaj tko je donosio odluke o poslu sa skandinavcima znao da se MIG-ovi mogu remontirati u Izraelu i to pošteno, ali za malo više novca nego u Ukrajini.

Međutim, kad na vlasti imaš ljude koji misle da se oružje nabavlja tamo gdje je najjeftinije, a ne tamo gdje je najbolje, ili mu je to barem dobra krinka, onda dobiješ iz Ukrajine MIG-ove koji ne lete, dobiješ nepravedno optuženog Berislava Rončevića koji prije pravomoćne oslobađajuće presude za nabavu vojnih kamiona koji su odliučni i voze svaki dan, proživi petogodišnji pakao povlačenja po sudovima, ali ne dobiješ nikoga osuđenog za posao s Patriama, iako su čak i sami Finci potvrdili da je tu bilo korupcije. Zanimljivo je kako se ni u slučaju remonta MIG-ova u Ukrajini ni u slučaju kupnje Patria nisu oglašavali oni koji danas tako glasno galame protiv kupovine F-16 od Izraela. Zašto?

Ante Gugo

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Milorade, slažem se s tobom, vrijeme je da se konačno progovori o svemu

Objavljeno

na

Objavio

Nedavno, na svojoj konferenciji za tisak, saborski zastupnik i lider SDSS-a, izrekao je jednu misao s kojom se bez ostatka slažem – i zato sam je istaknuo u naslovu teksta.

Svaki razgovor je dobro došao pod uvjetom da se vodi u demokratskoj, tolerantnoj atmosferi, bez ostrašćenosti i zadnjih namjera, pogotovu kad su u pitanju neka od važnih pitanja koja teško opterećuju hrvatsko društvo.

Mene, primjerice (koliko god to nekomu sličilo na izlizanu floskulu) zanima prije svega istina. Ne zato što je ne znam, nego stoga što se ona iskrivljuje i pokušava potisnuti. Dakako, svakomu dopuštam da me razuvjeri – argumentirano i iznošenjem činjenica.

Zato bih za početak pitao:

  1. Tko je i zašto od 1989. godine (veljača) pravio u Hrvatskoj mitinge na kojima se srbovalo, provociralo hrvatski narod, izazivalo i širilo mržnju?

 

  1. Tko i zašto je počevši od 17. kolovoza 1990. godine nadalje rušio balvane, prekidao promet, izolirao naselja, grubo ometao protok ljudi i roba i nastojao paralizirati Hrvatsku?

 

  1. Tko se i zašto počevši od tada (kolovoza 1990. godine) naoružavao i pripremao za rat (u Kninu i okolici, Lici, sjevernoj Dalmaciji, Banovini, na Kordunu i u Slavoniji)?

 

  1. Tko je i zašto započeo terorizam upadima u policijske postaje, ubijanjem hrvatskih redarstvenika iz zasjeda, pokoljem u Borovu Selu itd., itd, organizirao nelegalne “referendume” o “izdvajanju iz Hrvatske” i poslušno izvršavao naloge Beograda čiji je plan bio stvaranje “Velike Srbije”?

 

  1. Tko je i zašto uz oslonac na režim u Beogradu, “JNA”, četničke i “dobrovoljačke” paravojne skupine napao, razarao Hrvatsku i ubijao njezine građane, počevši od oružanog sukoba na Plitvicama do 4 kolovoza 1995. godine?

 

  1. Tko je to, protivno svim međunarodnim normama, međunarodnom pravu, Povelji UN-a i rezolucijama ovog međunarodnog tijela više od 3 godine na području punopravne članice UN-a terorističkim metodama, genocidom i etničkim čišćenjem uporno pokušavao uspostaviti svoju paradržavu odbijajući (drsko, arogantno i bezobrazno) sve mirovne inicijative, kako Republike Hrvatske, tako i one što su ih predlagali među narodni medijatori?

 

  1. Tko je palio sela po Slavoniji, Kordunu, Banovini, Lici, sjevernoj Dalmaciji, razarao gradove (Vukovar, Vinkovce, Osijek, Gospić, Karlovac, Sisak, Slavonski Brod, Dubrovnik, Zadar i druge), vršio pokolje i masakre u Vukovaru, Borovu Selu, Borovu Naselju, Tovarniku, Sotinu, Antinu, Lovasu, Voćinu, Balincima, Četekovcu, Kusonjama, Baćinu, Skeli, Petrinji, Slunju, Širokoj Kuli, Saborskom, Škabrnji i na desecima drugih stratišta koja je teško i nabrojiti?

 

  1. Tko je, u ime čega i s kojim pravom do kolovoza 1995. godine pobio preko 20.000 Hrvata (u Hrvatskoj i BiH)?

 

  1. Kad su to Hrvati “pokrstili 11.000 Srba”, kad su “držali logore za srpske civile” (kod Suhopolja, Siska itd.), kao što ste tvrdili ti i Dragan Hinić (član SNS-a) još 1992. godine?

 

  • .Kad su Hrvati “srušili 30.000 ‘srpskih’ kuća”? I je li moguće da itko normalan može povjerovati u to kako su samo “krajinski političari” krivi za ono što se dogodilo od 17. kolovoza 1990. do 4. kolovoza 1995 godine (a to su upravo neke od tvrdnji što si ih iznio u ovoj emisiji na HTV-u: https://www.youtube.com/watch?v=wb7UlTVWRic)?

Jesu li te elite u “krajini” imale možda potporu građana, većine naroda koji je tamo živio kroz cijelo vrijeme okupacije!? Jesu li te “elite” same počinile sva zla u tih 5 godina terorističkog divljanja po Hrvatskoj? Koliko je ratnih zločinaca i terorista bilo među onima koji su se dali u bježaniju pred Hrvatskom vojskom 4. kolovoza 1995. godine?

 Za Hrvate povijest oružanih sukoba s dijelom agresivne srpske manjine u Republici Hrvatskoj ne počinje 4. kolovoza 1995. godine, nego 17. kolovoza 1990. godine.

Budući da si do sada “šest puta prisegnuo na Ustav Republike Hrvatske” (kako si i sam rekao i na spomenutoj konferenciji za tisak), a uz to si i zastupnik u Hrvatskom Saboru, je li došlo vrijeme da počneš poštivati taj Ustav (u kojemu je među ostalim zapisano kako je hrvatski Domovinski rat jedan od temelja ove države), pa i Deklaraciju o Domovinskom ratu što ju je donio Sabor u kojemu sjediš tolike godine?

Podsjećanja radi, evo teksta Deklaracije:

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Ističući da su pobjedom u Domovinskom ratu (1991.–1995.) hrvatski narod i građani potvrdili svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuva­nje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne suverene i demokratske države,

smatrajući da su teme­ljne vrijednosti Domovinskog rata jed­no­značno prihvaćene od cijeloga hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske,

polazeći od potrebe da Republika Hrvatska upravo na zna­čaju i teme­ljnim vrijednostima Domovinskog rata osigura svoj miran i nesmetan sveukupni demokratski razvitak,

potvrđujući da je na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srp­skog pučanstva u Republici Hrvatskoj,

izražavajući vo­lju Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, da nakon što je Republika Hrvatska postala samostalna i suverena država nije spremna stupati ni u kakve jugoslavenske ili balkanske državne saveze,

radi zaustav­lja­nja radikalne politizacije Domovinskog rata i zabri­njavajuće­g polarizira­nja hrvatskoga društva, što može imati dalekosežne pos­ljedice, Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora donosi

DEKLARACIJU O DOMOVINSKOM RATU

  1. Stvara­njem Republike Hrvatske, kao samostalne i suverene države u međunarodno priznatim granicama, ostvarene su sto­ljene tež­nje hrvatskoga naroda i građana Republike Hrvatske za svojom državom na teme­lju zajedništva hrvatskog naroda u Domovini i svijetu s plebiscitarno izraženom vo­ljom u Ustavu iz 1990. godine da teme­ljne vrednote ustavno-pravnog poretka budu sloboda, pravda, vladavina prava, mirotvorstvo s nacionalnom ravnopravnošću i poštova­nje prava čovjeka.
  2. Republika Hrvatska vodila je pravedan i le­gitiman, obrambeni i oslobodite­ljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica.
  3. Uspješna obrana u Domovinskom ratu s konačnim oslo­bo­dilačkim vojnoredarstvenim operacijama »B­ljesak« i »Oluja« te kasnijom mirnom reinte­gracijom hrvatskog Podunav­lja, stvorila je sve pretpostavke za skladan razvitak Republike Hrvatske kao zem­lje koja prihvaća demokratske standarde suvremenoga zapadnog svijeta i otvara brojne mogućnosti približava­nja tom svijetu u političkom, sigurnosnom, gospodarskom i kulturnom smislu.
  4. Teme­ljna vrijednost Domovinskog rata jest uspostava i obrana državnog suvereniteta i teritorijalnog inte­griteta Republike Hrvatske, čime su stvorene pretpostavke za djelova­nje pravne države i vladavine prava te zakonito funkcionira­nje državnih tijela kao najbo­lji način za da­lj­nju afirmaciju dostojanstva Domovinskog rata.
  5. U skladu s teme­ljnim načelima pravednosti i građanske solidarnosti, Republika Hrvatska će u okviru materijalnih mogućnosti osigurati svim hrvatskim branite­ljima, obite­ljima poginulih i stradalnicima Domovinskog rata, koji su najzaslužniji za ­njezino stvara­nje, punu zaštitu, dostojanstvo i skrb.
  6. Radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe je dužno procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teških povreda humanitarnog prava i svih drugih zločina poči­njenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata, strogo primje­njujući načela individualne odgovornosti i kriv­nje.
  7. Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora poziva sve građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije, a obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske, da na navedenim načelima štite teme­ljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti.

Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo čast, ugled i dostojanstvo svih branite­lja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine.

Klasa: 021-16/00-04/06
Zagreb, 13. listopada 2000.

ZASTUPNIČKI DOM
HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Predsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
Zlatko Tomčić, v. r.

(Izvor: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2000_10_102_1987.html; dijelove teksta istaknuo: Z.P.)

Ako smo u raskoraku po temeljnim, suštinskim pitanjima, ako ne gledamo istim očima na istinu i ako ti kao politički lider srpske manjine ne priznaješ akta što ih je donio parlament u kojemu tolike godine sjediš (uz to još sudjeluješ u vlasti!), o čemu onda razgovarati s tobom, Milorade?

Zlatko Pinter

Milorad Pupovac: ‘Možda je vrijeme da se o nekim stvarima počne govoriti…’

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Tko je protiv prosvjeda neka to kaže u oči onima koji traže kosti svojih najmilijih

Objavljeno

na

Objavio

Gade mi se svi oni koji strvinare na žrtvi. Bilo kojoj, a pogotovu žrtvi Vukovara. Naročito mi se gade politikanti s figom u džepu koji tobože “štite nacionalne interese” a po svaku cijenu nastoje prigušiti glas žrtve i natjerati je da i dalje šuti.

ZAR NIJE DOSTA 27 GODINA!?

Tko još ima obraza od žrtve tražiti bilo kakvo strpljenje, razumijevanje za nekažnjavanje ratnih zločina!?

Razmišljaju li ti likovi o ljudima koji već skoro tri desetljeća liježu i ustaju sa spoznajom da ne znaju sudbine svojih najmilijih!?

Penava je problem!? Prosvjed u Vukovaru je problem!?

Sram vas bilo! Sve vas koji od početka politizirate to pitanje, a u isto vrijeme ste tobože protiv politizacije istoga!

Slušam prije par dana ministricu Žalac na Hrvatskom radiju i ne mogu vjerovati što govori! kao da nije član vlade, nego ljuta oporba Plenkoviću!

Nakon što je premijer jasno i glasno rekao kako je KAŽNJAVANJE ZLOČINA DRŽAVNI INTERES, ona tvrdi da će prosvjed “zaustaviti započete projekte, nanijeti štetu Vukovaru i srušiti sve ono što je do sada urađeno”!?

Što je urađeno u Vukovaru na planu normalizacije života?

Izgrađeni su stanovi, kuće, infrastruktura, pokreće se i ponešto od gospodarstva, ali što je s onim najbolnijim pitanjima!?

Tko se i kad potrudio izgraditi odnose među ljudima na temelju elementarne pravde? Što je s time?

Jesu li nekažnjavanja zločinaca koji i danas slobodno šeću ovim gradom doprinijela normalizaciji stanja!? Jesu li lažni popisi stanovništva na temelju kojih se ovom gradu nasilno nametala ćirilica doprinos miru i razumijevanju među građanima i narodima!?

Pita li se tko zašto se najveći dio onih koji su doživjeli teške traume gubitka najbližih nije vratio u Vukovar!?

Tko to uopće spominje?

Oni kojima postojeće stanje odgovara, sve čine kako bi oblatili gradonačelnika Penavu i na mirni prosvjed, na krik žrtve koja već 27 godina podnosi nepravdu i novu viktimizaciju unaprijed bacili sjenu.

Zar mislite da to ne znamo svi mi koji duboko u srcu i duši nosimo svetinju zvanu ŽRTVA VUKOVARA?

Doći će i taj 13. listopad. I znam da nitko od onih koji osjećaju tu žrtvu kao svoju neće napraviti ništa neprilično. Zato poruka svim “dušebrižnicima” (koje god vrste i boje bili): DALJE PRSTE OD VUKOVARA  I PROSVJEDA!

I onda će sve biti u redu.

Nisu Penava i organizatori maloumni da im treba vaša pomoć. Odmaknite se dalje i onda neće biti politizacije!

A oni koji su protiv, neka dođu 13. listopada u Vukovar i to u lice kažu onima koji još uvijek traže kosti svoje djece, majki, očeva, braće, sestara…

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari