Pratite nas

Reagiranja

Ante Gugo: Tko je skloniji Gripenima, neka se malo informira kako smo prolazili sa skandinavcima u kupnji oružja

Objavljeno

na

Ilustracija (Afera Patria)

Tko je još uvijek skloniji Gripenima, neka se malo informira kako smo prošli u baš svakoj kupovini oružja i opreme koju smo radili sa skandinavcima…

Hajdemo sad u miru prozboriti još malo o kupovini F-16, bez pretenzije da se postavljam kao stručnjak za borbeno zrakoplovstvo, jer to nisam, ali koristeći svima lako dostupne informacije s interneta. Naravno, glupo je pitati zašto ih svi drugi koji raspravljaju o ovoj temi ne koriste, jer odgovor je tako očit. Nije sporna kupovina zrakoplova. Njima je sporno to što je aktualna Vlada napravila ono što niti jedna prije nje nije, a to boli, posebno kad tvrdite da to nije hrvatska Vlada, da ne vodi brigu o nacionalnim interesima… Sami f-16 su u svim tim raspravama najmanje važni.

Ružna priča – sretan završetak

Dakle ovako, zašto baš f-16, a ne švedski Gripeni? Ne daj Bože odgovor na to pitanje saznati u slučaju neposredne ratne ugroženosti, a da u Švedskoj premijer bude neki novi ili stari Carl Bildt. U hangarima bismo umjesto dobrih lovaca presretača imali hrpu starog željeza. A, ima tu i još nešto. Da bi se to objasnilo valja se prisjetiti jedne zgode iz Afganistana. Tijekom sudjelovanja u jednoj operaciji naši dečki koji su tamo bili u mirovnoj misiji ostali su u okruženju. Izvući ih se moglo samo zračnim putem. Naši su zatražili pomoć od Amerikanaca. Oni su obavili procjenu i odlučili da je izvlačenje previše rizično. Nisu odobrili svojim pilotima let, ali su našim dečkima ponudili helikoptere. Ljudi im vrijede puno, tehnika je za njih samo mnovi posao i nova narudžba. Bilo je to prije nego smo dobili Kiowe koji su stepenica do nabavke Apachiea. Naši piloti su mogli samo zahvaliti na ponudi jer nitko od naših nije znao letjeti na letjelicama koje koristi NATO. I tu počinje priča o tome zašto F-16, a ne Gripen. Naravno, osim povoljnije cijene po kojoj smo dobili F-16, ali o tome nešto kasnije. Pripadnici hrvatskog kontigenta u okruženju izvučeni su tako što je naš pilot uzeo ruski helikopter afganistanske vojske i njime odletio po svoje kolege. Tako je ta ružna priča imala sretan završetak. O njoj se malo zna jer su je od javnosti skrivali oni koji su iz Ukrajine u kamionima dovozili rashodovane MIG-ove kako bi uporno odgađali nabavku suvremenih zrakoplova kakve koristi NATO-o.

Kao što rekoh, Švedska nije članica NATO-a. Elektronski sustavi ugrađeni u Gripene nisu integrirani sa sustavima koji se koriste u letjelicama NATO saveza. Što to konkretno znači? Američki helikopteri Kiowe, koje smo nabavili u sebi imau radarske sustave Lockheed Martin kakvi su ugrađeni i na našim radarsko-osmatračkim postajama. To znači da onog trenutka kad radar na nekom uzvišenju (da sad baš ne nabrajam kote na kojima se nalaze) uhvati neki podatak, u realnom vremenu to isto vidi pilot Kiowe. Pilot Gripena to ne bi mogao, ali pilot izraelskog F-16 Barack, kakve smo kupili, to može jer u tim zrakoplovima je integriran isti radarski sustav, Lockheed Martin. Time je povezano cijelo taktičko djelovanje, od radarske postaje, preko helikoptera koji negdje također može biti kao izvidnica i služiti za navođenje projektila preko zrakoplova koji projektil može ispaliti.

Cijena

A sad nešto o cijeni. Sa izraelcima smo sklopili posao o nabavci zrakoplova koji su prema potvrdi samog proizvođača koji u to ima uvid i koji je praktično bio konkurencija u ovom poslu, jako dobro održavani i servisirani. Jesu li to stare kante? Naravno da nisu jer svi važni dijelovi u zrakoplovu imaju ograničen rok trajanja i oni se mijenjaju, uključujući i dijelove trupa i krila. To znači da onoliko koliko su formalno stari ti zrakoplovi stara je samo potvrda o njihovoj isporuci kupcu. Ništa drugo. U cijenu posla s Izraelom uključena je obuka pilota, nabavka simulatora leta, opremanje remontnog centra u Hrvatskoj i još puno toga. I sad se tu vraćamo na onu priču iz Afganistana. Površno gledajući, Gripeni su bili jeftiniji, američka ponuda za nove gole zrakoplove nije bila puno skuplja, a mi smo kupili rabljene izraelske. Istina, ali kupili smo i mogućnost obuke vlastitih pilota i samostalnog održavanja tih zrakoplova. Kupili smo i naoružanje za njih.

Sad će opet neki stručnjak za borbeno zrakoplovstvo tipa neke medicinske sestre, ekonomskog referenta koji u pauzi voli praviti avione od papira ili netko sličan pitati što će nam simulatori leta i obuka novih pilota kad Izraelci lako obuče 12 ljudi za ovu eskadrilu koju smo kupili.

Dugoročna sigurnost

Niti jedna pametna država ne temelji vlastitu sigurnost na samo 12 zrakoplova. Ne zaboravimo da je Izrael tri puta manji od Hrvatske, a ima oko 300 zrakoplova. U našem susjedstvu opet odzvanja ratna retorika malih aga i voždova. Ako imamo ljude koji znaju letjeti i koji su obučeni na letjelicama kakve koristi NATO, mi kao članica imamo zrakoplova koliko god nam treba. U slučaju bilo kakve potrebe mi iz Aviana možemo za pola sata dobiti eskadrilu, ali bez ljudi. Eskadrilu čiji su radarski sustavi integrirani s našim promatračkim radarima. Ukratko, ovi zrakoplovi koje smo kupili od Izraela samo su klica velikog stabla pod čijom krošnjom ćemo dugoročno biti sigurni.

Tko je još uvijek skloniji Gripenima, neka se malo informira kako smo prošli u baš svakoj kupovini oružja i opreme koju smo radili sa skandinavcima. Topovi za topovnjače koje su nam Šveđani isporučili bez elektronike čekaju malo bolju sijenu starog željeza, pa da se tako iskoriste. Finske Patrie su oklopljeni automobili bez oružja koje je nemoguće registrirati za vožnju cestom. Jesu li nas isporučitelji prevarili? Naravno da nisu. Netko je o tome pregovarao i netko je znao što kupujemo. Znali su i ti pregovarači u zemljama s niskom tolerancijom na korupciju da tu nešto nije u redu, ali ta zemlja u koju prodaju nije njihova, a zarada jest njihova. Isto kao što je onaj tko je donosio odluke o poslu sa skandinavcima znao da se MIG-ovi mogu remontirati u Izraelu i to pošteno, ali za malo više novca nego u Ukrajini.

Međutim, kad na vlasti imaš ljude koji misle da se oružje nabavlja tamo gdje je najjeftinije, a ne tamo gdje je najbolje, ili mu je to barem dobra krinka, onda dobiješ iz Ukrajine MIG-ove koji ne lete, dobiješ nepravedno optuženog Berislava Rončevića koji prije pravomoćne oslobađajuće presude za nabavu vojnih kamiona koji su odliučni i voze svaki dan, proživi petogodišnji pakao povlačenja po sudovima, ali ne dobiješ nikoga osuđenog za posao s Patriama, iako su čak i sami Finci potvrdili da je tu bilo korupcije. Zanimljivo je kako se ni u slučaju remonta MIG-ova u Ukrajini ni u slučaju kupnje Patria nisu oglašavali oni koji danas tako glasno galame protiv kupovine F-16 od Izraela. Zašto?

Ante Gugo

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

MUP odbacio optužbe o netransparentnosti u vezi prihvatilišta za azilante u Maloj Gorici

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina (arhiva)

Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) u utorak je odbacilo optužbe Mostova saborskog zastupnika Marka Sladoljeva koji je ranije prozvao Vladu i MUP da su netransparentni te da ne daju jasne informacije kakav objekt, odnosno prihvatilište za migrante i tražitelje azila planiraju graditi u Maloj Gorici kod Petrinje.

U MUP-u podsjećaju da su ministar i njegovi najbliži suradnici “od samog su početka otvoreno i bez ustege komunicirali s mjerodavnim predstavnicima lokalne zajednice vezano uz naselje Mala Gorica. Dakle i s gradonačelnikom Petrinje Darinkom Dumbovićem te županom Ivom Žinićem.

“Istina je i da je ministar osobno bio u naselju Mala Gorica; da je gradonačelnik Dumbović pozivan i odazivao se na pozive u Ministarstvo te da su na sva pitanja davani precizni odgovori uključujući i koja je namjera ovog Ministarstva, a vezano uz izgradnju Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite.

U dobroj smo vjeri projekt izgradnje Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite prijavljivali Europskoj komisiji za dodjelu sredstava, smatrajući da postoji načelna spremnost predstavnika lokalne zajednice s čijim smo predstavnicima cijelo vrijeme bili u komunikaciji i kojima je u interesu potpuno devastirani kompleks obnoviti, uz obnovu prateće infrastrukture”, ističu u MUP-u.

Dodaju i da su javno objavili odluku o dodjeli 4 milijuna eura s jasno naznačenom namjerom, odgovarali na višekratne medijske upite te ni na koji način nisu uskraćivali informacije.

“Tijekom posljednjeg službenog sastanka s gradonačelnikom Dumbovićem i predstavnicima Gradskog vijeća u sjedištu ministarstva, u prosincu 2018. godine, ministar Božinović i najbliži suradnici izrazili su jasnu i bezrezervnu spremnost odazvati se pozivu lokalne zajednice upravo kako bi, bilo putem sjednice Gradskog vijeća ili javnih tribina, lokalna javnost dobila sve relevantne i točne informacije kojima nitko ne može manipulirati.

Iako je poziv lokalne vlasti na sjednicu Gradsko vijeća izostao, tijekom siječnja održana je javna tribina na kojoj je sudjelovao ministar Božinović sa suradnicima i pater Tvrtko Barun iz Isusovačke službe za izbjeglice. I danas se u Lekeniku održava tribina na navedenu temu i na njoj sudjeluje državni tajnik ministarstva koji će dati sve potrebne informacije”, stoji u priopćenju.

Ističu i da takav način komunikacije smatraju “odgovornim i transparentnim, dok su današnje prozivke izravno usmjerene izostanku točnog informirannja, odnosno njima se neodgovorno manipulira i dezinformira javnost”.

Podsjećajući da je ministar Davor Božinović i na tribini ponovio kako nikakvo rješenje neće biti nametnuto u MUP-u ističu da “ne odustaju od namjere da, u suradnji s našim nevladinim partnerima u integraciji, senzibiliziramo javnost na potrebe koje imaju ljudi koji su pod međunarodnom zaštitom”.

“Zadaća je hrvatske policije štiti državnu granicu od nezakonitih migracija ali i pružiti međunarodnu zaštitu izbjeglicama koje su u stvarnoj potrebi. Na to nas, između ostalog, obvezuju i mnogi pozitivni primjeri integracije kojima svjedočimo u Zadru, Slavonskom Brodu ili Zagrebu”, zaključuju u MUP-u.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Ivo Goldstein očito mnogo čita, a nažalost malo razumije

Objavljeno

na

Foto HINA

Notorni prof. dr. Ivo Goldstein, „propali“ diplomata, očito, mnogo čita, a nažalost malo razumije. Jao si ga njegovim studentima! Sada je u Jutarnjem listu (18. ožujka 2019.) objavio „komentar“ „Tko izjavi da su u Bleiburgu ubijeni „nevini vojnici“, nema što tražiti u Jasenovcu“. Nabrljao je sve i sva, baš kako to i inače čini. Ne kaže se bez razloga da je „isti kao otac“, odnosno da „jabuka ne pada daleko od stabla“!

U tom tekstu među ostalim se pita: što bi se moralo dogoditi da se ponovno održi  jasenovačka komemoracija? Pa, sam sebi odgovara: da bi „Vlada morala prestati financirati revizionistička društva, morala bi uklanjati ploče i insignije s ustaškim sloganima i simbolima, itd, itd. Međutim, prije svega – ona bi morala jasno reći danas ili sutra, a onda i ubuduće i zauvijek – tko je u Drugom svjetskom ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani“.

Kao prvo, ovo pitanje nije za Vladu, (vjerojatno misli na hrvatsku Vladu, mada poput Pupovca to nigdje ne ističe), već za učenike prvog razreda osnovne škole.

Međutim, bolje bi bilo da nam on, prije svega, odgovori – tko je u svetom hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani, ili još bolje – na kojoj su strani tada bili on i njegov tata?

Zatim se obrušio na izjave predsjednika Sabora (valjda opet misli na hrvatskog, što mu je kako se čini jako teško napisati), pa kaže da Gordan Jandroković, kao drugi čovjek u državi (valjda hrvatskoj!) „jednostavno – laže“. Po Goldsteinu na „Bleiburškom polju nije stradao gotovo nitko, nego su ljudi ubijani kasnije, nakon zarobljavanja“, a nakon toga tvrdi da tamo „nisu ubijene žene i djeca, nego su puštani kućama“!

Naš slavni Ivo piše i ovo: „Bleiburg i Križni put samo su dio „obračuna s narodnim neprijateljem“ koje su nove jugoslavenske vlasti provele od jeseni 1944. do ljeta 1945. godine (u nekoj mjeri i kasnije) na čitavom teritoriju, od Makedonije do Slovenije.“

Znači,  i ovaj pomozbog povjesničar se slaže da su se partizani i Tito obračunavali s „narodnim neprijateljem“ i nakon završetka Drugog svjetskog rata (ali i kasnije) od Slovenije do Makedonije, samo nigdje namjerno ne spominje – bez suda i suđenja!

S obzirom da su i Hrvati sudjelovali u Domovinskom ratu i da su pobijedili, jer to znači da su „pogriješili“ što se i oni nisu i nakon 1996. obračunali s „narodnim neprijateljima“?

E, da jesu, bili se na njihovu udaru našao i otac i sin Goldstein?

Profesor Ivo (tko mu je dao tu titulu?) kaže i ovo: „Na Bleiburgu i na Križnom putu stradalo je nevinih koji nisu trebali stradati – za mnoge njih, ako su i bili nešto krivi, smrt je bila vjerojatno prestroga kazna“!

Dakle, sad opet tvrdi suprotno – da su čak i nevini stradali na Bleiburgu!?

Može li se jednog ovakvog nazovi „povjesničara“ nakon toga uzeti za ozbiljno, odnosno vrijedi li s njim uopće polemizirati, kad, kako narod kaže, „laže kao pas“ ili bolje rečeno da je „glup do daske“?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari