Pratite nas

Reagiranja

ANTE GUGO: Zašto danas ne pozivate policiju da otkrije počinitelje vandalizma na spomenicima?

Objavljeno

na

OTVORENO PISMO MILORADU PUPOVCU

Vandalizam koji je počinjen na spomeniku vukovarskom branitelju i junaku Jeanu Nicolieru odašilje zaista stravičnu poruku.

Crvenom bojom je označeno mjesto na kojem je taj mladić iz Francuske dobio metak u potiljak. Nažalost, ova užasna poruka prošla je bez potrebne reakcije bilo koga iz redova političkih lidera srpske manjine u Hrvatskoj. Zar Vi gospodine Pupovac niste shvatili kakva je poruka odaslana ovim vandalskim činom? Je li Vaša reakcija izostala zato što niste onako napeti i spremni napasti kao kad se dogodi incident koji je uperen protiv srpske manjine? Ne želim vjerovati da je tako, jer ako to jest tako, gubite svaki kredibilitet kao politički zastupnik svojih sunarodnjaka. Ako je tako onda manipulirate ljudima i onemogućavate njihovu reintegraciju u društvo kao jednakopravnih građana koji se ničim neće posebno isticati ni razlikovati. Zar to ne bi trebao biti Vaš glavni cilj?

Vratimo se malo na spomenik Jeanu Nicolieru i onu crvenu boju. Njome su vandali oštetili i spomenik Miru Barešiću. Međutim, tamo su neodgovorni izazivači napetosti u društvu preuzeli odgovornost i jasno nam stavili do znanja tko i kakva ideološka podloga stoji iza toga. Dakle, Vama je to olakšalo poziciju osude vandalskog čina u Vukovaru, jer dade se pretpostaviti da to ipak nije djelo pripadnika srpske nacionalne manjine, kao što su neki odmah spremni pomisliti ili to čak i priželjkuju. Ipak, Vi šutite, gospodine Pupovac. Zašto? Zar za Vas nije vandalizam to što je oštećen spomneik vukovarskom branitelju isto kao što je bio vandalski čin kad su oštećeni spomenici o kojima ste govorili 2010.? Zar su ti spomenici koji podsjećaju na II. svjetski rat vrjedniji i važniji od spomenika našim junacima iz Domovinskog rata.

http://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/120164/milorad-pupovac-pored-razbijenog-spomenika-hrvatska-nije-dobra-drzava-sve-dok-policiju-moramo-podsjecati-da-pronae-vandale

Volite se gospodine Pupovac pohvaliti da je Hrvatska i Vaša domovina. Jean Nicolier je pao za tu domovinu. Da je on nije branio, nje danas ne bi bilo. Vi danas ne biste imali domovine. Možda Vam to nije baš sasvim jasno, pa ću Vas podsjetiti na neka zbivanja, odnosno na poruku one crvene boje koja je jednaka na oštećenim spomenicima Miru Barešiću i Jeanu Nicolieru.

http://vijesti.hrt.hr/325505/pupovac-zabrinut-brkic-porucio-da-se-po-hrvatskoj-slobodno-sece

Početkom devedesetih Slobodan Milošević i Borisav Jović su tvrdili da Srbi mogu živjeti samo u jednoj državi i to u Jugoslaviji, a ako Hrvatska to ne prihvaća, onda će se hrvatski teritorij vidjeti s vrha zagrebačke katedrale. Autorstvo te izjave je kasnije nepravedno pridodano Vojislavu Šešelju, ali on je i onako samo ponavljao što su mu Milošević i Jović naređivali da govori. Svaku pomisao na samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku vezali su uz ideju o obnovi NDH i ustaškog režima, a da je to tako dokazivali su povratkom hrvatske političke emigracije koja je za njih bila ustaška, a njezini pripadnici su bili teroristi. Neću se sad baviti analizom je li Miro Barešić veći ili manji terorist nego li, npr. Gavrilo Princip. Tek ću podsjetiti da u Hrvatskoj postoji i spomenik neospornom teroristu i ratnom zločincu. Ako niste znali, nalazi se u Borovom selu i podignut je Vukašinu Šoškočaninu. Nikad do sad niste podigli svoj glas protiv toga, pa pretpostavljam da Vam onda ne smeta ni spomenik Miru Barešiću. Nekako ne razumijem zašto bi za Vas, intelektualca i političara koji voli reći da je hrvatska njegova domovina, spomenik Barešiću bio nepoželjan, a Šoškočaninu u najmanju ruku tolerantan.

Vratimo se sad na onu crvenu boju. Ona je očito znak istog naredbodavca ili iste ideološke osnove na kojoj se temelji ovaj vandalizam na spomenicima koji je poharao Hrvatsku zadnjih nekoliko dana. Mislim da mu je poruka jasna. U slučaju Mire Barešića vandali nam poručuju da su hrvatski borci za slobodu za njih teroristi, odnosno pripadnici ustaške neprijateljske emigracije. U slučaju Jeana Nicoliera vandali nam poručuju da će dobiti metak u potiljak svako tko se borio za hrvatsku samostalnost i suverenost. Zajedno, a ta dva slučaja su neosporno povezana, oni koji su osmislili ovaj vandalizam poručuju nam isto što su nam poručivali Milošević, Jović i njihova kamarila prije četvrt stoljeća. Poručuju nam da ne žele Hrvatsku.

Gospodine Pupovac, svako kome je Hrvatska domovina mora protiv ovoga dići svoj glas. Zaista bih volio da nas uvjerite kako Hrvatska jest Vaša domovina i kako ne želite produbljivanje međunacionalnih napetosti. Ne morate to napraviti zbog Hrvata. Napravite to zbog svojih sunarodnjaka čiji ste najvažniji politički predstavnik. Dokažite da Vam je stalo do njihove budućnosti kao ravnopravnih građana Republike Hrvatske koji se ničim neće posebno isticati.
Dokažite gospodine Pupovac da Hrvatska nije Vaša domovina samo zato što je Jugoslavije propala zahvaljujući Jeanu Nicolieru. Recite jasno da je taj hrabri mladić branio Vašu domovinu.

*Autor je novinar i publicist iz Zagreba. Autor je knjige “Oluja koju nismo mogli izbjeći” koju je podom 20. obljetnice vojno-redarstvene akcije “Oluja” izdao Večernji list, a koja sadrži istraživači rad na razlozima raspada SFRJ i procesu osamostaljivanja i uspostave Republike Hrvatske. Knjiga je prevedena na engleski jezik pod nazivom “In the Eye of the Storm”.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Dejan Lovren: S obzirom da sam sportaš, dobit ću i ovu utakmicu

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski nogometni reprezentativac Dejan Lovren komentirao je u srijedu putem svog službenog Instagram profila optužnicu za davanje lažnog iskaza na suđenju Zdravku Mamiću i ostalim optuženima za izvlačenje 115,8 milijuna kuna iz Dinama koja je u srijedu protiv njega podignuta pred Županijskim sudom u Osijeku.

– Nakon dolaska s popodnevnog treninga doznao sam kako su mediji u Hrvatskoj, pa potom i u Engleskoj objavili vijest kako je protiv mene podignuta optužnica zbog davanja lažnog iskaza u jednom predmetu u Hrvatskoj.

Zvali su me članovi moje obitelji, prijatelji i poznanici koji su mi saopćili isto. Dakle, prije nego što sam uopće vidio ili primio tu optužnicu, i prije nego su istu zaprimili moji odvjetnici, svi mediji su objavili tu vijest. Ovo jednostavno nije fer, nije pravedno, nije niti sportski.

Na ovakav način postupati prema meni i mojoj obitelji je krajnje diskriminirajuće i nepravično. Borba koja nije poštena i na koju nisam navikao, napisao je Lovren na Instagramu uz svoju fotografiju s osvojenom srebrnom medaljom sa Svjetskog nogometnog prvenstva koje se ove godine održalo u Rusiji.

– No ovim putem želim poručiti svima, ponajprije svojoj obitelji, prijateljima, navijačima u domovini, svom klubu i navijačima mog kluba u Engleskoj kako sam nevin. Nisam počinio nikakvo kazneno djelo. Ponosan sam na svoj život, na svaki svoj korak, na sve ono što smo moja obitelj i ja stvorili. To nitko ne može zaprljati. Nikakvi mediji, zlonamjerni ljudi, ništa, nastavio je nogometaš.

– S obzirom da sam sportaš, dobit ću i ovu utakmicu. Dobit ću je u svakom slučaju te tako pokazati tko sam, kako sam živio i kako živim. A živim tako da živim za svoje bližnje, za svoju Domovinu, za svoj klub i za sve moje i naše navijače.

S indignacijom odbacujem sve optužbe, a svima koji žele narušiti moj ugled i ugled moje obitelji poručujem da neće uspjeti. Dejan Lovren dobit će i ovu bitku. I svaku drugu. Pozdrav svima, hvala na snažnoj podršci, zaključio je objavu Lovren.

View this post on Instagram

Nakon dolaska s popodnevnog treninga doznao sam kako su mediji u Hrvatskoj, pa potom i u Engleskoj objavili vijest kako je protiv mene podignuta optužnica zbog davanja lažnog iskaza u jednom predmetu u Hrvatskoj. Zvali su me članovi moje obitelji, prijatelji i poznanici koji su mi saopćili isto. Dakle, prije nego što sam uopće vidio ili primio tu optužnicu, i prije nego su istu zaprimili moji odvjetnici, svi mediji su objavili tu vijest. Ovo jednostavno nije fer, nije pravedno, nije niti sportski. Na ovakav način postupati prema meni i mojoj obitelji je krajnje diskriminirajuće i nepravično. Borba koja nije poštena i na koju nisam navikao. No ovim putem želim poručiti svima, ponajprije svojoj obitelji, prijateljima, navijačima u domovini, svom klubu i navijačima mog kluba u Engleskoj kako sam nevin. Nisam počinio nikakvo kazneno djelo. Ponosan sam na svoj život, na svaki svoj korak, na sve ono što smo moja obitelj i ja stvorili. To nitko ne može zaprljati. Nikakvi mediji, zlonamjerni ljudi, ništa. S obzirom da sam sportaš, dobit ću i ovu utakmicu. Dobit ću je u svakom slučaju te tako pokazati tko sam, kako sam živio i kako živim. A živim tako da živim za svoje bližnje, za svoju Domovinu, za svoj klub i za sve moje i naše navijače. Sa indignacijom odbacujem sve optužbe, a svima koji žele narušiti moj ugled i ugled moje obitelji poručujem da neće uspjeti. Dejan Lovren dobit će i ovu bitku. I svaku drugu. Pozdrav svima, hvala na snažnoj podršci.

A post shared by Dejan Lovren (@dejanlovren06) on

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad politike

Objavljeno

na

Objavio

Ne dopustite da se na njihovoj žrtvi sukobljavaju stranačka i ideološka prepucavanja! Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad njih! Čuvajmo ga i branimo!

Ovom hvalevrijednom inicijativom gradonačelnika Ivana Penave konačno grad Vukovar uz veličanstvene mimohode sjećanja na poginule branitelje svakog 18. studenog, obnovu Vodotornja, simbola grada heroja i njegove ponosne zastave, konačno želi obilježiti  datum zadnjeg hrvatskog pokušaja proboja u okupirani, opkoljeni i porušeni Grad 13. listopada 1991. te odati priznanje i živućim hrvatskim žrtvama i stradalnicima koje ova njihova država konačno treba zaštititi od njihovih nekažnjenih mučitelja i ratnih zločinaca. Mi iz ostatka Hrvatske dođemo 18. studenog, a žrtve koje još žive u Vukovaru i okolici proživljavaju svoje traume kroz čitavu godinu – nebrojeno puta susrećući svoje mučitelje podrugljivih pogleda i neslanih dosjetki.  Poznaju ih žrtve, ali ih nisu prepoznale i institucije ove naše države, demokratske i pravne; DORH i glavni državni odvjetnici, MUP, obavještajne službe …? I tako je to u kontinuitetu kroz zadnjih 27 godina, a pogotovo od 2000. godine pa nadalje.

Po pitanju zaštite digniteta preživjelih žrtava ovom prigodom ću navesti svoje iskustvo vezano uz odnos državnih institucija prema vjerodostojnim svjedočanstvima žrtava osobno predanih na kriminalističku policiju u Ilici 335 u Zagrebu 29. studenog te 23. i 29. prosinca 2011. – službenik A.M.  Kopije svjedočanstava su predana i Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata.

Dakle, mnogo prije 2018. imali su ih još od kasnih devedesetih i prije 2011. Radilo se oko stotinu iscrpnih svjedočanstava od kojih je svako zavrjeđivalo barem pokretanje istrage. Koncem 2011., prije primitka Hrvatske u Europsku uniju (glasovanje na referendumu 22. siječnja 2012.), govorilo se mnogo o potrebi procesuiranja ratnih zločina, pa su u Hrvatskoj u medijima bila učestala izvješća o osobama označenim inicijalima i objašnjenja da se ne mogu pokrenuti istrage jer nema “vjerodostojnih svjedoka” ili “počinitelji nisu dostupni hrvatskom pravosuđu”. Pitao sam gospodina A. M. kako to da je toliko takvih slučajeva kad se radi o zločinima agresora, a kad je riječ o nekim osumnjičenima s hrvatske strane, onda ih se uhiti u zoru u krevetu obiteljske kuće i pritvori “da ne bi utjecali na svjedoke”? Odgovor je bio – da oni pisane  iskaze svjedoka s njihovim punim podatcima pošalju u policijske postaje na području počinjenja zločina ili mjesta prebivališta počinitelja, zatim čekaju odgovor nekoliko tjedana a onda ovisno o odgovoru postupaju. Zahvalio sam mu na odgovoru i rekao da ne trebam tražiti dodatnih objašnjenja!

Tko od ovih spomenutih stotinu svjedočanstava pročita samo dva pa poslije pročitanog i dalje ustraje na izjednačavanju veličine ljudske patnje i stradanja s banalnostima dnevnopolitičkih stranačkih prepucavanja, onda  takvi nisu dostojni ni javnog humanitarnog djelovanja niti političkog angažmana.

U prošlotjednom govoru predsjednika Srbije Vučića u Gazivodama na Kosovu (9. rujna) jasno je izrečen njegov stav o Miloševiću i njegovim ratnim pohodima, kao i njegov stav u odnosu na Hrvatsku pa se bojim da se uskoro klizećim pomacima ne želi njegovo uporno tumačenje “bivših Miloševićevih ratova” prikazati kao građanski rat u bivšoj Jugoslaviji, a Oluju “kao zločinačku akciju i najveće etničko čišćenje u poslijeratnoj Europi”.

U novije vrijeme čuje se i to da bi se posljedice prošloga rata trebale tretirati kao humanitarno pitanje! Nadam se da će se to odnositi samo na poginule i nestale.

Čim se prihvati terminologija protivničke strane bitka za istinu je izgubljena.  Na objede Vučića i njegovih propagandista nije dovoljno prešućivanje i odmahivanje rukom, treba žestoki i pravovremeni odgovor istinom – u protivnom će laž postati istinom.  To sljedbenici Dobrice Ćosića dobro znaju!

Konačno i ovogodišnji udžbenici za škole u Srbiji i republici srpskoj imaju poglavlje o ratovima Srbije u 90-im godinama pa će i u njima biti upisana i ta ‘druga istina’ o kojoj Vučić često govori kad su u pitanju prošli ratovi, i proširena svijetom, a nama će ostati za odgovoriti; ako se radilo o agresiji gdje su vam presude za počinitelje zločina?!  Odgovor pravne države ne može biti isprika “da nisu imali  pravovaljanih svjedoka ili da počinitelji nisu bili dostupni”!

Gradonačelniče, čestitka na obrani istine o Domovinskom ratu i obrani dostojanstva žrtava agresije, kako svih poginulih i nestalih tako i ovih živućih.

To je naša zajednička civilizacijska i moralna obveza. Ne dopustite da se na njihovoj žrtvi sukobljavaju stranačka i ideološka prepucavanja! Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad njih! Čuvajmo ga i branimo!

Ante Beljo,

predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva i jedan od utemeljitelja HDZ-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari