Pratite nas

Kolumne

Ante Gugo: Zašto velikosrbi prisvajaju Danijela Subašića?

Objavljeno

na

DPA/PIXSELL

Nije to prvi put da se raspravlja o podrijetlu Danijela, sina kojem se majka zove Boja, a otac Jovo, i koji je još prije nekoliko godina izjavio da je Hrvatska njegova jedina domovina, a da je on Hrvat i katolik koji je primio sve katoličke sakramente

U povodu Dana neovisnosti, najvećeg nacionalnog praznika Sjedinjenih Američkih Država, istog onakvog kakvog mi Hrvati omalovažavamo prepirkama bi li se on trebao slaviti na dan donošenja Deklaracije o neovisnosti ili na dan održavanja prvog višestranačkog Sabora umjesto da oba ta dana proglasimo državnim blagdanima, publicist i sveučilišni profesor Božo Skoko objavio je zanimljiv tekst u kojem spominje događaje vezane uz Hrvate, a koji su ostavili traga u američkoj povijesti.

Tako navodi činjenice o prisutnosti mornara Dubrovačke Republike na Kolumbovim brodovima koji su prvi doplovili do obala tada novog kontinenta. Baš je ta Dubrovačka Republika bila među prvim državama koje su uspostavile diplomatske odnose sa SAD-om. Taj akt, koji je praktično značio međunarodno priznanje SAD-a, zbio se 1776. godine. Spominje Skoko i jedan od tri najstarija restorana u SAD-u koji i danas radi, a pokrenuo ga je Hrvat. Naravno da priča tu ne staje. Prije nego što spomenem još neke Hrvate koji su značajno utjecali, ne samo na američku nego i na svjetsku povijest, vratit ću se malo u sadašnjost.

Tko smo uopće mi Hrvati? Postavljam ovo pitanje najprije zbog sebe osobno, ali i nedavnih provokacija upućenih Danijelu Subašiću, vrataru hrvatske nogometne reprezentacije. Prezime Gugo može se pronaći u čak 29 zemalja svijeta. Nema nikakvog dokaza jesu li Guge koji se u katoličkim crkvenim knjigama prvi put spominju 1734. godine u okolici Knina, potomci nekih doseljenika ili su ovi u svijetu potomci nas Guga iz Hrvatske. Jedino što pouzdano znam jest da svi moji preci žive u Hrvatskoj, govore hrvatskim jezikom, s koljena na koljeno prenose hrvatsku tradiciju, kulturu, mitove, legende, vjerovanja uključujući i našu katoličku vjeru barem tri stoljeća. Prema nekim zapisima, koje još moram malo detaljnije proučiti, radili su to barem pet stoljeća dulje, ali na nekom drugom prostoru koji danas administrativno ne pripada hrvatskoj državi. Međutim, i u Bosni i u Hercegovini Hrvati su konstitutivni narod.

Čak i kad bih imao dokaz o tome da su Guge potomci nekih doseljenika iz jedne od 29 zemalja u kojoj je moguće pronaći to prezime, zar bih se trebao smatrati pripadnikom nekog drugog naroda, a ne hrvatskog? Naravno, bilo bi to suludo. Nažalost, nešto baš tako suludo i izvan svake pameti događa nam se svakodnevno i strašno opterećuje hrvatsko društvo. Rekao bih čak da se takve rasprave namjerno nameću kako bismo se iscrpljivali u besmislenim politikantskim napetostima, umjesto da sav kreativni potencijal, a društvene rasprave također su dio toga, okrenemo na socijalni i gospodarski razvitak Hrvatske.

Nakon što se obranama kaznenih udaraca na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji proslavio Danijel Subašić, dio srbijanskih medija požurio je morbidnim pamfletima u kojima se tom čovjeku prebrojavaju krvna zrnca. Nije to prvi put da se raspravlja o podrijetlu Danijela, sina kojem se majka zove Boja, a otac Jovo i koji je još prije nekoliko godina izjavio da je Hrvatska njegova jedina domovina, a da je on Hrvat i katolik koji je primio sve katoličke sakramente.

U Tehničkom muzeju u Zagrebu postoje dokumenti na kojima se Nikola Tesla izjašnjavao kao Hrvat pravoslavne vjere. Njega također “komšiluk” svojata. U čemu pronalaze argumente za to prisvajanje znanstvenika bez kojeg bi danas svijet izgledao puno drukčije? Riječ je o tome da velikosrpska propagandna mašinerija baš zbog takvih stvari ustrajava na politici po kojoj pripadnici srpske pravoslavne crkve ne mogu biti ništa drugo nego Srbi. Zbog činjenice da je na proglašenju bana Josipa Jelačića znakove banske časti uručio patrijarh pravoslavne crkve, velikosrpska mašinerija i tog hrvatskog velikana svojata kao pripadnika srpskog naroda. Bilo je tragikomično kad je prije nekoliko godina Milorad Pupovac u jednoj televizijskoj emisiji pokušao objasniti kako je Josip Jelačić Srbin zato što u dokumentima s austro-ugarske vojne akademije njegovo ime Josip piše u njemačkom obliku Jozef. Pupovac je to protumačio kao Josif, što je, po njemu, srpski oblik imena Josip.

Teško je dokučiti kako su počeli svojatati Ruđera Boškovića i još neke hrvatske velikane, ali kad je u pitanju velikosrpska propaganda, istina ionako nije previše važna. Manje je teško shvatiti zašto su se “komšije” i njihovi istomišljenici u Hrvatskoj uhvatili baš Subašića i to baš sada.

Nakon punih 20 godina, Hrvatska je opet među osam najboljih nogometnih reprezentacija svijeta, a veliku zaslugu za to ima baš Danijel Subašić, čovjek koji prije početka svake utakmice glasno pjeva hrvatsku himnu visoko podignuta čela i s rukom na srcu. Uhvatili bi se oni već i ranije Rapaića, Prše ili još nekih hrvatskih reprezentativaca, ali Hrvatska tada nije pobjeđivala, pa ih to nije tako boljelo.

Koliko god se ovaj primjer sa Subašićem činio marginalnim i mizernim, on ipak zadire duboko u srž hrvatskog društva. Političko stanje u Lijepoj Našoj takvo je da smo još uvijek opterećeni brojnim raspravama o našoj prošlosti. Korijen im je uvijek isti – postupanje većinskog hrvatskog naroda prema srpskoj nacionalnoj manjini. Priznajem pravo svakom da se nacionalno izjašnjava kako god želi, ali znamo li mi uopće koji su naši pravi korijeni i tko je odakle došao na područje današnje Republike Hrvatske?

Zar nas u pripadnosti nekom narodu ne bi trebali određivati jezik, kultura, običaji, tradicija, vrijeme provedeno na nekom teritoriju… Profesor Paško Pajić iz Knina napisao je prije par desetljeća odličnu, obimom stranica neveliku, ali sadržajem jako veliku knjigu “Hrvatski kraljevski grad Knin”. U njoj je vrijedni profesor donio popis prezimena katoličkih obitelji koje su na početku 18. stoljeća, točnije oko 1730. godine, živjele na području Knina. Među ostalima tamo se spominje i nekoliko obitelji Starčević.

U vrijeme početka Domovinskog rata baš su neki Starčevići iz Knina bili među vatrenijim pristašama velikosrpske politike. Da, nositelji istog prezimena kakvo je nosio Ante Starčević. Tko će mi sad reći koji Starčevići su Hrvati, a koji Srbi? Kako se uopće dogodilo da neki Starčevići postanu Hrvati, a neki Srbi? Trebalo bi mnogo više prostora od onoga što mi nudi ova kolumna da bih prepričao kako je Srpska pravoslavna crkva dobila u vlasništvo zemlju od Habsburške Monarhije i kako je tu istu zemlju davala ljudima koji su pristali s katoličke prijeći na pravoslavnu vjeru. Zapisi o tome postoje i u njima se samo na području Knina spominju imena Marića, Jelića, Atlija, Sinobada… Valjda već i ove činjenice pokazuju koliko su besmislene rasprave o tome kojem narodu pripada netko čiji preci već stoljećima žive na nekom području govoreći jezik koji se tu govori, poštujući običaje, kulturu i tradiciju lokalnog kraja.

Ante Gugo/vecernji.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Populizam ili suverenizam

Objavljeno

na

Objavio

Naš Premijer i njegova svita krenuli u obilazak stranačku baze. Izbori za EU su blizu, treba uvjeriti članstvo otkuda i od koga prijeti opasnost. Stvoriše se tako neprijatelji i lijevi desni, nekada su postojali samo lijevi, i gle, svi postadoše populisti. Ti opaki populisti, postali su ne nacionalna, već globalna prijetnja, postadoše oni koji ne znaju kako funkcionira svijet. Skuplja tako stranačka vrhuška svoje stado u stranačkim prostorima ili za tu potrebu iznajmljuje velebne prostore, ali nitko ne prošeta ulicom, tržnicom, trgovinom, birtijom da priupita i objasni svoje stavove onima od čijih glasova žive. Da priupita – populus.

Populus znači narod, pa bi populizam trebao označavati narod, a narod je država.

Kroz povijest uvijek je bilo prosvijećenih elitista koji su vjerovali kako krezubi glasači ništa ne znaju i kako u njihovo ime trebaju vladati oni koji znaju.
Tako dobismo prosvijećeni apsolutizam.

Demokratski pokreti su kroz povijest svaki pa i taj apsolutizam pobijedili, ali elita se ne da.
Elita sile je uvijek sebe nastojala prikazati kao elitu znanja, osobito u znanju govorenja stranim jezicima, finim izričajima i pozlaćenom priboru za jelo.
Za vrijeme Kuena Hedervarija elita se trudila što bolje govoriti njemački i mađarski, blagovati u Bečkim parkovima ili uživati u Peštanskim kavanama, kako bi se svidjela eliti iz Beča i Pešte, ali onda su ih neki populisti opalili nogom u tur..

I za vrijeme Tite neki elitisti su se u Beogradu takmičili u poznavanju ekavce, a onda im je Milošević rekao kako to nije dovoljno i kako moraju otići. Naši elitisti se odmah sakrili ispod skuta raznih populističkih ognjištara kako bi ih oni spasili od srpskih populista.

Deset godina kasnije elitisti digli glavu i ognjištare poslali u mirovinu, kako bi oni na miru mogli pokazivati svoje znanje u govorenju europskih jezika, poznavanju tih europskih manira, pokazati populusu kako se služi onog tko ga hrani. To što ništa ne znaju o gospodarstvu nije ni važno pošto su naši populisti i onako navikli odlaziti na rad u Njemačku gdje ima više posla.

A lova koju populisti pošalju kući najslađa je lova za naše elitiste. Ništa ne radiš a lova stiže kako bi elitisti imali dovoljno za svoje plaće i benefite na koji populus nema pravo, jer populus ništa ne zna, a plaća se znanje. Eto, pa i Lovre ih je uvjerio da ne znaju ni čitati ni pisati, pogotovo ne znaju brojke..
Na proslavama 29-te godišnjice osnivanja HDZ-a ima najmanje onih koji su u toj stranci bili prije 29 godina. To s danas uglavnom krezubi populisti koje više nije ugodno gledati. Umjesto njih na tim je skupovima puno više onih koji dolaze slušati svoju stranačku elitu kako ne bi ispali iz prehrambenog lanca. A krezubi populisti i onako ne znaju na biračkom listiću zaokružiti ništa drugo nego tri slova H D Z. Barem tako misle elitisti.

Kako bi zadržali i one koji nešto sumnjaju u buduće koalicije Plenki čuva Krstičevića i Medveda kao dva oka u glavi. Oni su mu zadnji garant kojim nastoje uz sebe zadržati krezube branitelje, kojima se zbog godine već i ruke počinju tresti, ali još uvijek mogu glasovati.

Uz Premijera zna se tu naći i naš ministar Lovre, malo manje na skupovima šireg članstva, ali zato malo više na promidžbenim presicama. Izbrojao Lovro kako nema dovoljno potpisa za referendume pa se ruga neuspješnim populističkim skupljačima potpisa. Nije ni čudo što nisu skupili dovoljno potpisa kad su se obraćali polupismenim populistima koji se ne znaju ni potpisati. A jesam li ja među tima ne mogu ni provjeriti. Kada bih zatražio uvid u svoj potpis možda bih ga i mogao dobiti, ali ne bih mogao doznati jeli moj potpis među valjanima ili ne valjanima. Liste na kojima piše koji su to nevaljali potpisi su uništene pa bih, siguran sam dobio odgovor kako je moj potpis ispravan.

Čudo jedno, znam se čak i potpisati!

Ima u našoj eliti i onih koji nisu u HDZ-a, ali se jednako trude obrazovati naš narod kao bi svi razumjeli važne jezike. Umjesto školskog plana i programa uveli nam Kurikulum. To je više svjetski, više šik. O svemu se dogovorili osim o lektiri. Važno je da nam djeca što više čitaju, a što ne znaju ništa napisati koga briga. Ako znaju sastaviti SMS poruku to je sasvim dosta. Ako to još znaju napraviti i na engleskom kud će bolje.
To nam je naša buduća svjetska elita.

Boji se naša elita Živog Zida i Pernara.

Ne uzima glasove samo SDP-u već i HDZ-u, što je nedopustivo.
Boji se naša elita i malih desnih stranaka, jer kakva desnica, pa HDZ je desnica.

Htjeli bi iz elite izbaciti sve koji su radili za bivše obavještajne komunističke službe. Ne shvaćaju kako su ti jadni ljudi bili samo ucijenjeni pa su morali surađivati, ali oni su to radili vrlo promišljeno kako nekom poštenom drugu ne bi naškodili. Osim toga oni su se i očistili od možebitnih grešaka svojom upornom borbom za vrijednosti antifašizma.

Ako se male desne stranke ujedine mogli bi previše ojačat i uzet glasove koji po prirodnom pravu pripadaju stranci koja je stvorila Hrvatsku. To što su u toj stranci tada većinom bili neki drugi skloni populizmu nije bitno.
Ime je važno a ne ljudi.

Kako se ne bi ujedinili dobro je nekima, ako treba svašta i obećati samo kako se ne bi ujedinili. Kako se ne bi ujedinili dobro je držati uz sebe i ratne braniteljske udruge na kratkoj uzici. Ako budu poslušni bit će posla za rodbinu i prijatelje. A najbolje je kada takve udruge vode oni koji su među branitelje došli po zadatku KOS-a kao dio operacije Štit, ne bi li tako srušili mrskog im Miloševića i sačuvali milu im Jugoslaviju.

Zanimljivo je kako Premijer uz sebe na skupove ne vodi ministricu Obuljen. Slabo glumi pa bi se među populistima koji bezobrazno znaju svašta pitati možda mogla razotkriti govoreći ono što doista misli. A nakon toga bi za nju glasovali samo oni iz Radničke fronte. Htjela bi nam ministrica zabraniti i komentiranje po portalima kako neki populisti ne bi širili lažne vijesti i govor mržnje. Lažne vijesti smije širit samo elita koja ima pametne razloge za to.

U vrijeme njene mladosti neki populisti su nebodera i Savskog nadvožnjaka bacali letke kojima su širili govor mržnje prema Jugoslavije, pa je 1965. njih 12 dobilo od 4 do 9 godina zatvora.

Koja su to divna vremena bila za borce protiv govora mržnje i lažnih vijest.
A danas se naši demokratski elitisti moraju boriti protiv lažljivaca i populista koji preko internetskih mreža šire laži i mržnju, a ne možeš im stati na kraj. Stalno lažu kako propadamo i ne vide kako mi ustvari snažno napredujemo po stopi od čak 2,5 posto, dok neki drugi rastu samo 9 posto.

Kako bi suzbili populiste u HDZ-u obnavljaju i razne Karamarkove stručne odbore. U odborima 70 posto “državnih stručnjaka” i oko 30 posto običnih stručnjaka. Možda ovi obični stručnjaci povjeruju kako će ih sada netko početi pitat za mišljenje, pa se ipak potrude svoju rodbinu nagovarati da glasaju za “Stabilnost vlade”.
Stabilnost je bitna kako populist ne bi narod oteli eliti.
Bitno je i zaštititi i informacije o onome što radi elita. Pokušali članove stranke navest da potpišu izjavu o čuvanji informacija čak i na sudu, ali nije prošlo. Netko izjavu proslijedio novinama pa je krivac neko poduzeće koji prodaje pamet o GDPR-u, a ne onaj tko je baš takvu izjavu naručio.

Kako informacije ne bi curile od važnih ljudi se traži da dostave i svoje mejlove s ekstenzijom yahoo ili gmail pošto su Mailovi koje sada imaju preko svojih poduzeća nesigurni. Mogli bi ih se u budućnosti dokopati istražitelji koje će možda postaviti Pernar ili Bruna Esih pa je bolje koristiti meilove nad kojima kontrolu imaju samo FBI, CIA i NSA. Ovi barem nikoga ne šalju u zatvor. Ako nekog malo i ucjene to bar dobro plate.

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Iseljenička zastava nije ‘ustaška’ ni zabranjena

Objavljeno

na

Objavio

Opet se pojavljuju interpretacije prema kojima su hrvatski iseljenici za svoju zastavu izabrali “ustaški grb”, čiju je verziju Austrija zabranila.

Nakon što su hrvatski iseljenici u Clevelandu (SAD) u nedjelju odlučili da će zastava hrvatske dijaspore za razliku od službene imati povijesni hrvatski grb u obliku štita s prvim bijelim od 25 bijelih i crvenih polja i vitičastim završetkom, a i nakon medijskih interpretacija austrijske odluke o zabrani ustaških zastava, ponovno je aktualizirano pitanje o grbu s prvim bijelim poljem.

Službena i zastava dijaspore

I za iseljenike nema dvojbi koja je službena zastava RH. Stoga su dali na znanje svima u iseljeništvu kako i oni, poput svake županije u Hrvatskoj, imaju svoju zastavu i grb, te su pozvali crkve, škole, klubove… da je istaknu uz službenu zastavu RH. O tome su izvijestili i institucije RH, piše Marinko Jurasić / Večernji list

Izgled službene hrvatske zastave definiran je Zakonom o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika RH. Riječ je jednom od rijetkih zakona koji još od 21. prosinca 1990. nije mijenjan.

Izgled grba ovako je opisan: “Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb u obliku štita dvostruko podijeljen vodoravno i okomito u dvadesetpet crvenih i bijelih (srebrnih) polja, tako da je prvo polje u gornjem lijevom kutu štita crvene boje.”. I tu ne bi trebalo ništa biti sporno. Hrvatski iseljenici imaju pravo na svoju zastavu i njihovo je pravo da je ističu uz službenu zastavu.

Međutim, opet su osvježene priče o tome da je trobojnica s grbom na kojem je prvo bijelo polje “ustaška”, poput one koju je 2016. u Kanadi držala predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kad se fotografirala s iseljenicima. Iako je vlasnik zastave na Facebooku objasnio kako ju je kupio 1990. u zagrebačkoj Nami.

Uistinu, 25. srpnja 1990. takva se zastava zavijorila i ispred zgrade Hrvatskog sabora, te je mnoštvo na Markovu trgu slavilo što je s hrvatske trobojnice uklonjena petokraka i umjesto nje stavljen hrvatski povijesni grb s prvim bijelim poljem.

Na HRT-ovim snimkama vide se takve zastave kao i policajci s kapama na kojima su “ustaški” grbovi, koje su s ushićenjem uz dr. Franju Tuđmana gledali poznate “ustaše” Josip Manolić, Josip Boljkovac, Slavko Degoricija, pa i Stjepan Mesić. To su bili hrvatski službeni simboli do 21. prosinca 1990. kad je donesen Zakon o grbu u kojem je definirano da prvo polje bude crveno.

Naime, tada su još bila svježa sjećanja na bivša vremena kada je grb s prvim bijelim poljem tretiran kao ustaški, s jedne strane, a upravo se na takvim pričama istodobno među iseljenicima zbog zabranjivanja “prvog bijelog polja” uz njega vezivalo hrvatstvo.

Premda u komunizmu svojedobno prvo bijelo polje nije bilo sporno pa se i danas kolekcionarima nude značke s grbom socijalističke Hrvatske s petokrakom i “prvim bijelim poljem” (primjer iz Sombora) ili su zastave s takvim grbom snimljene na smotrama, ili se na faksimilu stranice s ćiriličnim tekstom uz zastave nađe i hrvatska s petokrakom i “ustaškim” grbom.

Zastava NDH sadrži i slovo U

Službena zastava NDH na trobojnici (zašto i ona nije sporna!?) ima prvo bijelo polje u grbu, ali i slovo U.

I Austrija je zabranila takvu ustašku simboliku koja sadrži slovo U, a ne kako je Index, poznat po ustašizaciji i prve službene zastave u neovisnoj i demokratskoj Hrvatskoj, napisao da je šahovnica s prvim bijelim poljem “ustaški simbol”. Taj se simbol nalazi i na austrijskim i mađarskim spomenicima iz vremena kad ustaša još nije bilo, piše Marinko Jurasić / Večernji list

 

Hrvatski iseljenici u Clevelandu usvojili Zastavu i Grb Hrvatske dijaspore

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari