Pratite nas

Komentar

Ante Nazor: Od parole ‘Za dom i slobodu’ meni nema ništa svetije!

Objavljeno

na

Gostujući u studiju N1, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, povjesničar Ante Nazor je govorio o Povjerenstvu za suočavanje s prošlošću.

Nazor smatra da u Povjerenstvu trebaju biti i pravnici i povjesničari, prepoznati znanstvenici po pitanju 20. stoljeća, poznavatelji ne samo Drugog svjetskog nego i Domovinskog rata, prenosi N1.

Iako su se obojica složili da se apsolutno mora osuditi zločine, Klasić je pozvao na konkretnije određivanje onoga što se događalo u poraću, odnosno postavio je pitanje jesu li tada ljudi ubijani zbog komunističke ideologije ili su se događali revanšizmi za period od ’41. do ’45. Na to je Nazor je kazao da se, ako se pita njegovu baku, u vrijeme Drugog svjetskog rata događao revanšizam za prijašnje godine!

“Samo ono su bili vojnici, a ovo su bila djeca”, podsjetio ga je Klasić, da bi Nazor ustvrdio da su i komunisti ubijali djecu.

“Govorimo o parolma. Za mene je, sama po sebi, poklič i parola – za dom i slobodu… Meni nema ništa svetije!”, kazao je Nazor.

“Ali ne i ‘spremni'”, umiješao se Klasić.

“Za što je čovjek spreman živjeti nego za dom, obitelj i slobodu? A ja nisam za poglavnika ni za vrhovnika”, pitao je Nazor.

“Taj pozdrav ne postoji. Vi ste to izmislili – za dom i slobodu”, kazao Klasić.

“On nije zlokoban. Ako ćemo zabranjivati taj pozdrav zato što je kompromitiran ubojstvima ljudi, kako možete u Saboru govoriti – smrt fašizmu, sloboda narodu?”, pitao je Nazor.

“Smrt fašizmu je poziv na ubijanje fašizma i fašista, a danas se prozivaju ljudi – ovaj je fašist, ovaj je fašist. To je poziv na nasilje”, kazao je Ivan Hrstić.

Klasić ističe da je taj pozdrav imao određeno značenje 1941. godine, no poslije rata, smatra da su se događali revanšizmi prema kvislinzima i ratnim zločincima, kao i u slučaju, recimo, Francuske.

Hrstić se usprotivio, kazavši da to “nije radila službena država”.

“Kako nije? Ma tko je radilo?”, pitao ga je Klasić, na što je Hrstić kazao da su osudili nekoliko tisuća ljudi i izveli nekoliko stotina pogubljenja, ali puno manje, nego na teritoriju Jugoslavije, pogotovo s obzirom na broj stanovnika.

“Koliko su trajala suđenja? Ili u Norveškoj, gdje je prijeki sud bio pokretni? Ja mislim da je Dresden bio revanšizam”, kazao je Klasić.

Klasić je zaključio da kad vidi političara da se “suočava s prošlošću”, to mu uvijek izgleda kao da se ne zna suočiti sa sadašnjošću.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Željka MARKIĆ: Zar nije žalosno da niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Harrisonovo cvijeće na HRT-u. Film je snimljen 2002. Zar nije žalosno da niti jedan ministar kulture, niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji poput ovog koji je snimio Francuz Eli Chouraqui?

O Vinkovicima, Osijeku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Iloku, Dubrovniku, Karlovcu, Slanom, Hrvatskoj Kostajnici… Toliko ljubavnih, obiteljskih priča, toliko junačkih djela, toliko hrabrih, dobrih ljudi.

Nije li sramotno da mi, nakon što su stotine milijuna kuna našeg novca dodjeljivane po političkom ključu raznim “kulturnim” projektima – sjedimo 2017. sretni i zahvalni što u pozadini priče, koja opisuje veliku ljubav i hrabrost Amerikanaca, možemo vidjeti i opis strave i užasa kojem su u Vukovaru bili izloženi Hrvati?, komentirala je Željka Markić.

Podsjetimo Harrisonovo cvijeće (engleski Harrison’s Flowers) je francuska ratna drama iz 2000. koju je režirao Elie Chouraqui prema romanu “Diable a l’avantage” Isabel Ellsen. Radnja se odvija tijekom bitke za Vukovar, usred koje jedna Amerikanka (Andie MacDowell) traži svojeg nestalog supruga, novinara Harrisona, koji je nestao tijekom opsade grada. Film je sniman u SAD-u i Češkoj.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Tomislav Karamarko: Hvala vam, dragi Vukovarci i Škabrnjani, za sve što ste dali i dajete Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Došao je 18. studenoga, datum jakog pečata stradalništva, žrtve, ali i otpora i želje za životom jednoga grada i jedne zemlje.

U porušenom Vukovaru, gradu patnje i boli, niknula je taj dan klica života hrvatske domovine.

Još danas bole i razaraju srce prizori ostataka grada, prepunog leševa, i tužne ispaćene kolone naših sunarodnjaka koji napuštaju ognjišta. Bože dragi, zar opet kolone i križni putevi?

Hvala vam, dragi Vukovarci i Škabrnjani, za sve što ste dali i dajete Hrvatskoj. Hoće li vam ikada ovakva Hrvatska bar djelomično vratiti izgubljeno? Bar molitvu, ljubav i poštovanje, ali i brigu za neku novu djecu Vukovara i Škabrnje…

Zbog vas, ali i svih poginulih branitelja, moramo pobijediti sve one koji dovode u pitanje hrvatsku opstojnost i neovisnost, pa i vlastitu letargiju, bezvoljnost i obeshrabrenost.

“Hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu.”
(1 Kor 15, 57)

18. 11. 1991. – Pad Vukovara i Škabrnje (VIDEO)

Predsjednica objasnila zašto je u Kolonu sjećanja došla u žutim ‘zengama’

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari