Pratite nas

Pregled

Ante Nazor u Saboru: Povijest tumače ljudi koji se njome ne bave

Objavljeno

na

Nakon stanki Sabor je rad nastavio raspravom o radu Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata za prošlu godinu.

Kako će se tretirati Domovinski rat u nastavi i što predviđa kurikularna reforma pitanja su koja zanimaju zastupnike, javlja HRT

Potpredsjednika Sabora Željka Reinera zanimale su teme iz Europske čitanke objavljene lani u Solunu, a koje se tiču domovinskoga rata.

Naveo je da se u čitanci navodi kako je Vukovar Hirošima srpskog i i hrvatskog ludila. Upitao je da li je suradnik te čitanke uključen u kurikularnu reformu.

Ravnatelj Centra Ante Nazor potvrdio je navod.

Naglasio je da se pri pisanju kurikularne reforme zaobišao Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar kao i Institut za povijest.

Istaknuo je da povijest tumače ljudi koji se njome ne bave.

Na sjednici Hrvatskog sabora prihvaćeno izvješće o radu Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata za 2016. godinu većinom glasova, 113 glasova za i 3 protiv.

Donosimo transkript govora ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata – Ante Nazora koji je održao na sjednici Sabora:

“Povijest je interdisciplinarna i ne možemo je tumačiti bez da uzmemo u obzir Međunarodno pravo. Postoje eksperti koji su dali svoje mišljenje. Imamo i presudu Međunarodnog suda u Hagu. Pogotovo članak koji jasno govori o karakteru rata što je ovdje bilo više puta postavljeno pitanje: je li građanski ili je bila riječ o velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Mislim da tu više dvojbe nema. Članak 4.2.6. daje odgovor na to pitanje. Čitanka koja je objavljena u prosincu 2016. u Solunu – suradnici su i neki hrvatski povjesničari te osoba koja je u radnoj skupini koja vodi kurikul povijesti.

Neki dan se pojavila vijest da će recenziju kurikula hrvatske povijesti odraditi HAZU. Vidim da je to izazvalo nemire. U čitanci se navode teze da je Vukovar Hirošima hrvatskog i srpskog ludila i da je podjednaka odgovornost napada na Vukovar. Tko ga je napao? Jugoslavenska narodna armija, teritorijalna obrana i paravojne postrojbe, ne navodi se čija je teritorijalna obrana i paravojne postrojbe, ne navodi se da je to bilo srpsko. Napad na Dubrovnik – spomenuto je da su crnogorske paravojne postrojbe, iako su tamo legalne postrojbe Crne gore, ne spominje se da ga napadaju srpske postrojbe iz istočne Hercegovine. Ovdje je spomenuta skandalozna izjava da je Jugoslavenska kriza eskalirala nakon međunarodnog priznanja Hrvatske što znači 1992. godine, kao da 1991. godina ne postoji, kao da se ništa nije dogodilo.

U toj čitanci su preskočeni važni datumi kao što je prvi oružani sukob u Pakracu, pogibija i ubojstvo 13 hrvatskih policajaca u jednom danu – 2. svibnja. Pa kako ćete vi razumijeti uzročno-posljedične veze, početak otvorene agresije ako se prešućuje jedan takav događaj. To autori čitanke preskaču. Ne spominje se napad na Banske dvore, pokušaj atentata predsjednika Tuđmana. Ne spominje se čak ni 8. listopada. Ne zna se ovdje kad je bila mirna reintegracija, nije završena 1996. nego 1998. Govorim o jednom sadržaju koji je potpuno znanstveno neprimjeren, ali više me boli zašto je tome tako. Bilo je postavljeno pitanje je li naš Centar sudjelovao u izradi kurikuluma. U prvoj fazi nije, odbijeni smo kad smo trebali biti stručni recenzenti ali sudjelovali smo u javnoj raspravi. Nama je vrlo jasno rečeno. Vi ste rekli primjedbe, a mi ćemo ih usvojiti. A tko smo to mi u toj stručnoj radnoj skupini kada se nitko od njih ne bavi suvremenom povješću. Zato je važno tko od njih radi recenziju. Zahvalan sam što se ona radi u Hrvatskoj. Mislim da bi bila sramota da se recenzija Hrvatskog jezika i povijesti radi izvan Hrvatske.

Postavlja se pitanje kako je moguće da je jedna takva čitanka završila svoj proces, a da nitko od povjesničara koji su sudjelovali u izradi te čitanke nije našao za shodno konzultirati se s ustanovama kao što je Hrvatski institut za povijest ili naš Centar koji se bavimo suvremenom poviješću. Podaci prezentirani u čitanci na engleskom jeziku za nastavnike povijesti jugoistočne Europe su takvi da ti nastavnici neće znati o ratu u Hrvatskoj niti uzročnik rata niti kronologiju. O ratu u BiH nema ni govora u toj čitanci, ne govori se o uzrocima toga rata niti što su Hrvati vojno učinili da bi BiH opstala. Od obrane BiH, sudjelovanja na referendumu, do oslobodilačkih operacija na tom području nema ni riječi, nego se Hrvati svrstavaju uz Srbe kao nositelji separatističkih tenžnji za odvajanje teritorija BiH. Što je separatističko u tome da su sve odluke međunarodne zajednice o unutarnjoj podjeli BiH potpisali upravo Hrvati? Što je separatističko u tome da su Hrvati izašli na referendum i podržali nezavisnu BiH?

Molim vas kao saborske zastupnike, ako ćete raspravljati o BiH, o ratu u BiH, nemojte zanemariti najnoviju literaturu koja ima 3000 stranica jer 3 knjige su u igri, od Jadranka Prlića – Prilozi za povijest Herceg Bosne, od gospodina Mate Arlovića o ustavnopravnoj prirodi osnivanja Herceg Bosne i Hrvatske Republike – upravo ovih dana je prevodimo na engleski jezik. Prijevod je završen, očekujem sljedeći tjedan da će knjiga ići u tisak, te knjiga od profesora Miroslava Tuđmana – Druga strana Rubikona, o političkoj platformi predsjednika Alije Izetbegovića. Pogledajte transkripte, izvore i tek onda možemo ući u raspravu. Dok sam čitao samo novine, imao sam potpuno pogrešnu sliku o događajima u BiH. To su preozbiljne stvari da bi se o tome razgovaralo na temelju nametnute percepcije iz medija. Najvažnije u toj literaturi je – što su izvori? jesu li memoarsko gradivo ili su transkripti sjednica?…Osobe kojima smeta da Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) odradi recenziju, čak postavljaju pitanje jesu li tamo stručni ljudi za to, imaju istu tezu o tome da je u Hrvatskoj bio građanski rat.

U cijeloj toj čitanci nemate datum koji je vrlo važan za razumijevanje povijesti Domovinskog rata, 18. srpnja 1991. odluka o povlačenju JNA iz Slovenije, pa se postavlja za čije interese JNA nakon 18. srpnja djeluje. Za čije interese major Tepić radi dizajući u zrak skladište u Bjelovaru? To su stvari koje su zanemarene a koje su vrlo važne. U našem izvješću je vrlo jasno navedeno da imamo 10 dvojezičnih knjiga, imamo 2 nove na engleskom jeziku uključujući knjigu Mate Arlovića. Dobili smo mogućnost zapošljavanja tri nove osobe u državnim arhivima. Vrlo važno je da imamo vezu s ljudima koji će se baviti samo Domovinskim ratom, područje Slavonskog Broda itekako je važno zbog Bosanske posavine i zbog svih procesa koji se sada vode za Hrvate iz Orašja. Kad govorimo o očekivanju drugostupanjske presude, ja mogu samo ponoviti ono što sam ponavljao svih ovih godina kad sam davao izvješće. Nitko od nas nije štitio niti opravdavao počinjene zločine, ali govoriti o udruženom zločinačkom pothvatu RH to je stvar koja je u debeloj koliziji s činjenicama.

Da nije bilo Hrvatske ni Hrvata ne bi bilo BiH. Knjiga Jadranka Prlića govori o funkcioniranju Herceg Bosne a Mate Arlovića o Ustavnopravnoj opravdanosti osnivanja takve zajednice koja nije bila izvan granica i koja je za cilj imala očuvanje Hrvatskog naroda u situaciji kada središnja vlast u BiH nije imala sredstva ni mogućnosti da zaštiti Hrvate. Da se Hrvati nisu organizirali i da nisu spriječili Srpsku agresiju od područja Glamoča i Grahova prema Livnu pitanje je što bi bilo s tim dijelom Hrvatske i što bi bilo s tim dijelom BiH.

Nažalost nikad niste mogli vidjeti u medijima u Hrvatskoj da su Hrvatske snage od 1995. godine oslobodile više od 5 000 kilometara kvadratnih BiH. Kad govorimo o pravnim aspektima kažnjavanja pojedinih osoba, moramo biti vrlo precizni. Jedno je odgovornost za sudjelovanje u pobuni i organizaciji pobune a drugo je optuživanje za ratne zločine što je stvar pravosuđa koje može to dokazati. Ljudi koji su ovdje spomenuti, nesumnjivo su bilo organizatori oružane pobune jer su sudjelovali u oružanoj pobuni. Predsjednik Tuđman je u poslanici Hrvatskome saboru u siječnju 1996. godine spomenuo otprilike 9000 branitelja srpske narodnosti kao sudionike Domovinskog rata i policije. Na skupu u Opatiji za nastavnike povijesti mi smo ove godine kao posebnoga gosta imali Hrvatskog branitelja srpske nacionalnosti iz Vukovara – Predraga Mišića i njegove riječi na tom skupu bile su itekako toplo prihvaćene. Prema tome moramo voditi računa o svima onima, bez obzira na nacionalnost, koji su branili RH.”, rekao je Ante Nazor.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Pregled

Hebrang: Tuđman nikad ne bi dozvolio Marakeški sporazum i tursku deklaraciju!

Objavljeno

na

Objavio

Andrija Hebrang veteran HDZ-a, bivši potpredsjednik vlade i ministar zdravstva gostovao je u Novom danu N1 televizije i komentirao aktualnosti.

Je li način, vrijeme i mjesto bilo dobro za otkrivanje spomenika Franji Tuđmanu?

Vrijeme je 19 godina prekasno, način je bio neobičan, a mjesto mislim da je dobro.

Kad govorite da je prekasno, u Zagrebu nismo našli način na koji imenovati trg…

Trg koji smo imenovali nije trg, nego nekakvo zaleđe. Ime predsjednika Tuđmana simbolizira cijelu hrvatsku neslogu, i Hrvata i građana Hrvatske, oko definicije njegove uloge, mandata i uloge u povijesti. Oni koji su željeli svoju državu su za Tuđmana, a oni koji nisu su protiv Tuđmana. Ja govorim svoje stajalište.

Zašto sam krenuo uopće u politiku? Jer sam razmišljao – od preko 1000 naroda u svijetu samo ih 200 ima svoju državu, pa zašto Hrvati ne bi bili među njima, pa da ne mogu kriviti nikoga za svoje pogreške, nego preuzeti svoju odgovornost.

To nisu u stanju svi ljudi, jer mi državu nismo imali jako dugo, pa ljudi nisu znali što zači. Tuđman je učinio taj korak, a njegove pogreške treba gledati prema okolnostima u kojima je to učinio.

Ja sam bio s njim od prvoga dana i mogu reći da su okolnosti bile takve da nitko na svijetu ne bi mogao učiniti ovo što je on učinio bez pogrešaka. U takvim okolnostima čovjek radi ono što je potrebno i ne može biti bez pogrešaka, jedna od pogrešaka koje mu se spočitavaju je pretjerana privatizacija.

Neki mu predbacuju da nije bio dovoljno demokrat. a ja postavljam protupitanje, dajte mi ijedan rat u kojem je demokracija bila vrhunska. U ratu ne možeš voditi savršenu demokraciju. U takvim okolnostima treba promatrati Tuđmana i njegovo djelo. Usporedite devedesete i ukupne uspjehe hrvatske politike.

Tuđman je imao strogo pravilo, za suradnike je birao ljude koji imaju nešto iza sebe, nije gledao čak niti političko opredjeljenje. Kao dokaz, ja sam bio jedini ministar u Vladi, koji nije bio član Saveza komunista.

Nije, dakle, gledao da izabere nekoga tko mu je sličan po uvjerenju, rekao je daj mi porijedlog, ali da kandidat ima barem tri stranice životopisa. To su bili ljudi koji su ginuli za svoj posao i tada smo mi u ratu pobijedili, zbrinuli preko 700.000 izbjeglica i prognanika, bez ikakvog deficita u proračunu.

Nakon rata smo popravili 200.000 srušenih stambenih objekata, izgradili 11 granatama srušenih bolnica i kad se vidi taj uspjeh, onda se mora reći Tuđman je bio pravi vođa u pravo vrijeme. Što se dogodilo u Zagrebu da u 19 godina nema svoga spomenika?

Pa dogodili su se političari, koji su bili žestoki protivnici Tuđmanu. Bandića su političke okolnosti natjerale da postavi spomenik sad, parlamentarna većina i koaliranje. Ima tu puno neiskrene podrške Tuđmanu, ali on ostaje u povijesti kao čovjek koji je napravio državu.

Zašto je na otkrivanju spomenika bilo malo ljudi?

Zato što je spomenik izazvao kontroverznu situaciju. Moram reći da sam ja u par dana promijenio svoj stav. Prvo sam bio šokiran, jer niti sliči na Tuđmana i čini mi se da je uvijen u nekakvu istočnjačku halju, ali kad vidite da je autor spomenika Kuzma Kovačić, nije on reproduktivac, nego on daje svoju emociju o Tuđmanu i kad sam gledao taj spomenik, onda sam shvatio što je autor time htio reći.

Prikazao je Tuđmana kao čovjeka s rukom na srcu, uspravnog i ponositog, ali na vjetru političkih zbivanja. Na vjetru i u uzburkanoj i nenormalnoj situaciji, on stoji uspravno i drži ruku na srcu.

Kuzmi Kovačiću je to treći Tuđman i to je možda krivo, jer umjetnik na neki način ispuca svoju unutarnju energiju i pitanje je može li mu treći biti kao prvi. Puno ljudi, naravno, ne razmišlja na taj način, gleda je li sličan, ima li nos ili naočale, a ja mislim da je bitna poruka i da je napokon u glavni grad Hrvatske došao s 19 godina zakašnjenja.

Je li danas u politici Vlade HDZ-ovo autentično nasljeđe Tuđmana?

Nažalost ne. Tuđman je u narodu još uvijek pojam kakav je bio i kakav će ostati. Kad bi HDZ slijedio tragove Tuđmana, imao bi dvaput više podrške nego sad. Skrenuo je s desnog pravca previše prema sredini. Tuđman nikad ne bi dozvolio ni Marakeški sporazum, ni tursku deklaraciju, jer to je protiv interesa Republike Hrvatske.

Njemu je, ujutro kad bi ustao, jedina misao bila – što mogu učiniti za interes Republike Hrvatske. To može osjetiti onaj tko je bio u tom pokretu, onaj koji nije ne može. Da je HDZ ostao dosljedan svom stavu i štitio hrvatske interese, bio bi neprikosnovena stranka Hrvatske i ona bi bila uspješnija i bogatija.

Sad je HDZ na tridesetak posto potpore. Bi li Hrvatska na tim principima Tuđmana iz devedesetih danas bila izolirana zemlja?

Ne bi bila izolirana zemlja, jer Tuđman je taj koji je hrvatsku skrenuo prema zapadnim integracijama, on je krenuo i prema Europskoj zajednici i prema NATO-u. Hrvatska je postala članica i Svjetske trgovinske organizacije i Vijeća Europe, bio je izrazito internacionalno, ali zapadno orijentiran, ali uz zaštitu nacionalnih interesa.

To te ne isključuje od integracija, dapače, još te više cijene, jer svaki narod ima pravo braniti svoje. Migracije, s druge strane, nisu svjetske zavjere, mislim da su nažalost posljedica onoga što se u demografiji danas događa. Narod koji nestaje ima pravo sam birati tko će se tu naseliti, ja želim one koji će poštovati moju tradiciju i zakone, onoga tko mi stručno odgovara, a ne nekontrolirane masovne horde ljudi koji se neće ovdje snaći i neće koristiti.

Kako onda tumačite to da je svega stotinjak migranata, od tisuća koje su prošle kroz zemlju, tražilo azil i žele ostati u Hrvatskoj?

Dva su razloga, jedan ljudski razlog je to što je velik dio tih migranata zapravo ekonomski migranti i njih ne zanima hrvatski standard nego njemačiki, a oni koji na njihovom transportom strahovito mnogo zarađuju, slabo će zaraditi u Hrvatskoj u odnosu na Njemačku. To su objektivni razlozi. Tu ima puno i političkih razloga, jer Hrvatska nije u Schengenu, može se postaviti barijera za kretanje po Europi, mislim da je Hrvatska sljedeća na redu, kad će Europa konačno svoje granice kontrolirati, ne zatvoriti, nego kontrolirati.

Ne stvara li se umjetno mit u kojem se migranti proglašavaju velikom opasnošću?

Migranti jesu velika opasnost, jer su to ljudi koji će popuniti demografsku prazninu, ali bez puno našeg izbora. Ako dobijete ljude koji imaju sasvim drugo civilizacijsko nasljeđe, ne njihovom krivicom, nego je potpuno nemoguća civilizacijska prilagodba.

U Marakeškoj deklaraciji daje se prava migrantima, ali nema nijedne jedine rečenice o obvezama. Da je samo jedna rečenica u kojoj stoji da se obvezuju da će poštivati zakone zemlje u koju dolaze, ne bi bilo problema. Pomno sam ju proučio, mnoge točke počinju s we commit, što znači obvezujemo se, ali postoje tri članka koji počinju izrijekom riječi we will implement, mi ćemo primijeniti. Nema dileme oko prijevoda, mi ćemo primijeniti sve.

Zašto Vlada inzistira na potpisivanju Marakeške deklaracije?

To je kasapljenje državne politike, a koju je Tuđman strahovito poštovao. Kad gledate kakve uvjete koje su nam postavljali, svaki domoljubni čovjek sa svojim sugrađanima bi tako reagirao.

Kako vidite taj gotovo tinjajući sukob i oštre kritike iz Ureda predsjednice Republike?

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović vodi, što je očito naučila i naslijedila od Tuđmana, suverenističku politiku i ne slaže se s politikama koje od toga odstupaju. To je politika svih zemalja koje su svjesne što znači urediti svoje dvorište. Predsjednica je apsolutno suverenista i kroz svoju prizmu promatra sve što se u to ne uklapa sasvim opravdano kritizira. Domoljublje je osnovna energija koja pokreće narod, taj dug domoljublja nije uperen protiv drugoga, cijenim svoje, poštujem tuđe. Mislim da će joj to donijeti drugi mandat.

Što mislite o Zoranu Milanoviću? Hoće li imati podršku ljevice za predsjedničku utrku?

Ljevica se, zahvaljujući svojoj desetljećima lošoj politici, raspala. Njihov problem je kako nametnuti pojedinca na mjesto predsjednika države. Svako malo izvlače nekoga tko bi mogao biti kandidat. Milanović je izlaz za nuždu, on nema nikakve šanse, čovjek koji nas je u svom mandatu posvadio s Njemačkom zbog zaštite udbaških osuđenika. Kako može takav čovjek, koji svoje stavove i principe stavlja ispred države? Naravno da ne može takav čovjek pobijediti.

Neki kažu da bi Vladi s njim bilo lakše.

Bilo bi Vladi lakše, njemu to ništa ne predstavlja, on će se prilagoditi. On je prilagodljiv političar, znači beskoristan, i sigurno bi u tom slučaju bio Vladi otpor. Ali Vlada upravo zahvaljujući predsjednici, i politika HDZ-a dobivaju krila i mislim da ne dolazi u obzir da joj se ne da podrška za sljedeći mandat.

 

Višnja Starešina: Tuđman i Orban kao mainstream naroda

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Kovač: Deklaracija o položaju Hrvata neće zaoštriti odnose Hrvatske i BiH

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku Miro Kovač (HDZ) u ponedjeljak je izjavio da se Hrvatska saborskom Deklaracijom o položaju Hrvata u BiH, o kojoj će se raspravljati u srijedu, ne upleće u unutarnje odnose BiH niti će zaoštriti odnose dviju država.

“Ideja je da Deklaracija bude snažna, kvalitetna i racionalna poruka Sabora hrvatskim institucijama, ali i međunarodnoj javnosti o položaju Hrvata u BiH i o odnosima Hrvatske i BiH. To nije miješanje u unutarnju politiku BiH niti će se zaoštriti odnosi Hrvatske i BiH”, rekao je Kovač, dodavši da dvije zemlje imaju vrlo razvijene odnose.

“Deklaracija je instrument izražavanja općeg stajališta Sabora o položaju Hrvata u BiH. Uvjeren sam da će tekst na kraju biti kvalitetan i da će obuhvatiti mišljenja svih klubova u Hrvatskom saboru”, kaže Kovač.

Jedna od ideja dokumenta jest i da se pošalje snažna poruka da se i od hrvatskih institucija očekuje da promiču ispunjenje obveza vezanih uz provedbu Ustava BiH.

“To znači da država mora biti funkcionalna i da mora jamčiti ravnopravnost svih triju ustavotvornih naroda i svih građana, tako i Hrvata, u BiH. Samo s ravnopravnošću svih triju naroda je moguće da država bude funkcionalna, stabilna i da napreduje”, kazao je Kovač.

Bude li nestabilna, dodao je, za to će i Hrvatska imati odgovornost jer je potpisnica sporazuma iz Daytona.

Nekulturno je da Bošnjaci biraju hrvatskog predstavnika

Na pitanje hoće li se Deklaracijom tražiti izmjena Ustava i izbornog zakonodavstva BiH, Kovač je odgovorio da je Hrvatska dužna promicati ispunjenje obveze provođenja Ustava.

“Način na koji će to kolege u BiH urediti je stvar Parlamentarne skupštine BiH, a Hrvatska je dužna ukazati na to da je apsolutno neprihvatljivo i nekulturno da Bošnjaci biraju predstavnika Hrvata u Predsjedništvu BiH”, rekao je Kovač.

On je uvjeren da će u toj Deklaraciji biti pronađena dobra formula i da će se u konačnici poštivati ravnopravnost svih triju naroda u BiH.

“Hrvatska mora svoju ulogu potpisnice Daytona konzumirati jer to nije pravo nego obaveza, a obveze se moraju ispunjavati”, poručio je Kovač.

Komentirajući oštru poruku trojice bivših visokih predstavnika u BiH koji su nedavno upozorili EU da se Hrvatska miješa u unutarnje poslove BiH, Kovač je rekao da se “oni imaju pravo javljati kao i svatko drugi”.

“S tim da oni imaju pravo na mišljenje, a Hrvatska ima obavezu”, zaključio je.

(Hina)

 

Pismo Schwarz-Schilling-u

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari