Pratite nas

Politika

Ante Rašić: Dva igrača s klupe

Objavljeno

na

Skup rogova u vreći, politički amaterizam, elementarno ne razumijevanje političkog marketinga, odnosa s javnošću ili artikulacija svojih programskih stajališta koji očito ni ne postoje, te život u prošlosti bez osjećaja za sadašnjost i vizije za budućnost, slika su hrvatske desnice bez obzira zovu li se Suverenistima ili Nacionalistima.

Iako su od elementarne važnosti za Hrvatsku, izbori za EP, veliki su odraz stanja na političkoj sceni nešto malo više od godinu dana prije parlamentarnih izbora, svojevrstan lakmus papir.

Niti jedna od ove dvije političke opcije ne nudi građanima, biračima, niti jednu temu iz domene rada Europskog parlamenta već svoju kampanju radi na domaćim problemima, isključivo ideološki obojenu, kao da građane Hrvatske ne zanima ništa osim Istanbulske konvencije ili prelaska ilegalnih migranta kroz Hrvatsku na putu u neke bogatije i uređenije države.

Ponašaju se kao da o funkcioniranju EP znaju sve, a u osnovi ne znaju ništa, odnosno samo Ruža Tomašić nešto zna ali o tome ne govori. S druge se strane NHR bave prošlošću, a prošlošću se trebaju baviti povjesničari, ma kakva ona bila, a političari se trebaju baviti politikama, u ovom slučaju onima koje se trebaju voditi u EP i koje su na korist i dobro svih građana Hrvatske, a ne samo onih koji će njima dati glas.

Lošom artikulacijom politika i bezličnom kampanjom, tzv Suverenisti neutraliziraju, odnosno potiskuju i banaliziraju sav dobar rad Ruže Tomašić u EP i umjesto da se nju forsira u kampanji, guraju se pojedinci koji izazivaju negativnu percepciju i udaljavaju glasače od liste. Narod bi rekao – Badava kreče.

Očito je da ni oni koji se nazivaju Suverenistima, ne znaju što znači suverenizam i koja je definicija suverenizma, iako u svojim redovima imaju vrsnog znalca iz te oblasti, no primjetno je da on niti nastupa u javnosti niti artikulira ta načela, te se postavlja pitanje je li on ukras ili smokvin list na toj listi. Ozbiljan političar, koji drži do svoje političke naobrazbe, trebao bi bar ponešto znati o politikama suverenizma ili bar načela teoretičara suverenizma poput Jeana Bodina ili Thomasa Hobbesa.

Uporno guranje u prvi plan ideologiju bez ulaska u suštinske stvari i ciljeve proklamiranja svojih politika i načela u EP, sama kampanja nema smisla jer odaje sve slabosti i otkriva političku potkapacitiranost pojedinaca na listi. Nikada nigdje ideologija nije dobila bilo koje izbore i teško je vjerovati da može i na ovim ostvariti rezultat dostatan za ulazak u EP, a niti jedna relevantna anketa to ne sugerira.

Kod NHR, približno je slična situacija i oni vode kampanju shodno svojim mogućnostima, no za razliku od tzv Suverenista, oni točno znaju kojem biračkom bazenu se obraćaju, a to su prije svega birači pravaške orijentacije i njihov najveći problem je veličina biračkog bazena.
Analizirajući ankete koje obrađuju raspoloženje biračkog tijela , pogotovo onog od centra desno, primjetno je da HDZ iz dana u dan, gubi podršku birača. Ako se pogledaju padovi i rast onih političkih opcija koji bi mogli uzeti glasove HDZ-u, vidi se da su to u ovom trenutku samo lista Marijane Petir, čiji je trend rasta izrazito izražen , te lista Mislava Kolakušića. NHR i pogotovo Suverenisti imaju negativni trend i očito da su i birači prepoznali bezidejnost i jednosmjernost kampanje te mijenjaju svoju preferenciju.

U kampanji bez kampanje, gdje tempo diktira HDZ, a tempa nema jer tako samo HDZ-u odgovara, liste desne provenijencije djeluju upravo onako kako HDZ-u odgovara. Davno su u HDZ-u shvatili da te liste HDZ-u nisu prijetnja, upravo suprotno, oni su HDZ-u dar s neba jer će im njihov rezultat ili donijeti koji mandat ako kojim slučajem prijeđu prag, ili im neće napraviti štetu ako ostanu ispod crte. U HDZ-u znaju da su njima najveći problem njihovi članovi i birači i njihova apstinencija iz revolta ili razočarenja. Svjesni su da im jedino liste Marijane Petir i Mislava Kolakušića mogu napraviti štetu, te svoju priliku vide u malom izlasku birača. Birači HDZ-a , teško će glasati za opciju koja nije bar bliska njihovom političkom svjetonazoru, a to je na ovim izborima jedino lista Marijane Petir. Stranke desnog svjetonazora i njihove liste niti su kao u SDP-u prepoznale trenutak niti namjere HDZ-a o vođenju kampanje bez kampanje, niti imaju ideje, znanja i načina mobilizacije biračkog tijela. Kampanja se vodi ne maštovito, bez sadržaja i ciljanog obraćanja i bez nade u za njih povoljan ishod.

Ante Rašić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentar

Karamatić: Kako će oni organizirati ‘republiku BiH’ na četvrtini teritorija BiH, to je njihov problem

Objavljeno

na

Objavio

Član Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora (HNS) Mario Karamatić ocijenio je da se Programskom deklaracijom, usvojenom na Kongresu SDA, revitalizira Hrvatska Republika Herceg-Bosna.

Karamatić je rekao da je tzv. “republika BiH” bila prije Daytona i da je obuhvaćala 23 posto BiH, te podsjetio da su bile i Hrvatska Republika Herceg-Bosna i Republika Srpska.

– Kako će oni organizirati “republiku BiH” na četvrtini teritorija BiH, to je njihov problem – istakao je Karamatić.

Karamatić je rekao da mu je veoma drago što je SDA prepoznala inicijativu HSS o neophodnosti revitalizacije Herceg-Bosne i da su u tom pravcu i donijeli deklaraciju.

On je napomenuo da je deklaracija povratak na preddaytonsko stanje, budući da je neodrživa ovakva organizacija BiH, naknadno devastirana od visokih predstavnika.

– To je ono što mi zagovaramo ima dvije godine. SDA je sada napravila iskorak u tom pravcu i mi im zahvaljujemo – naveo je Karamatić.

On smatra i da je deklaracija SDA spisak želja, ali i da mu je drago što su u toj stranci naveli da će otvoriti vrata za druge narode.

– Tako će SDA postati multietnička stranka, jer će se u njoj nalaziti muslimani Bošnjaci, muslimani Sandžaklije, muslimani Arapi, Šiiti, Suniti, te će tako otvoriti vrata prema Europi – rekao je Karamatić. (Srna)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Miroslav Škoro kod Stankovića zahvalio Stipi Mesiću na potpori u kandidaturi, kaže da nije ni desničar ni ljevičar; Ja sam umjesto puške na ramenu nosio tamburicu

Objavljeno

na

Objavio

Gost emisije Nedjeljom u 2 je Miroslav Škoro. Zašto se kandidira za predsjednika Republike, računa li na podršku samo desnog biračkog tijela ili će nekako pokušati pridobiti i lijevo orijentirane glasače te zašto misli da bi bio bolji predsjednik od Kolinde Grabar-Kitarović, neka su od pitanja emisije.

Na pitanje o možebitnom okupljanju desnih stranaka kojima bi bio na čelu, rekao je da ne razmišlja ni o kakvim parlamentarnim izborima niti je o tome vodio ikakve razgovore. Usredotočen je, poručuje, na predsjedničke izbore. Ne isključuje mogućnost daljnjeg bavljenja politikom ako ne uspije na predsjedničkim izborima, rekao je.

– Da bi se dogodile promjene u gospodarstvu, moraju se dogoditi promjene u političkom sustavu. Zbog toga ja ‘jašem’ po pitanju da se omogući bolja kontrola na podjeli sudstvo – izvršna vlast – zakonodavna vlast. Kod nas je to jedna lažna parlamentarna demokracija – tako je komentirao između ostalog i svoju inicijativu da se povećaju predsjedničke ovlasti.

Na pitanje misli li da bi se trebala oporezivati imovina, odgovara: “Znam da ništa ne znam”. Njegova specijalnost u ekonomiji su, objašnjava, intelektualna prava i monetizacija nematerijalnog vlasništva, dok o svemu drugome zna “vjerojatno na razini prosječnog ekonomista”. Ali zna, kaže, da u Hrvatskoj postoje stručnjaci koje nitko ništa ne pita, a on bi ih vrlo rado pitao i odluku prepustio njima.

– Živio sam u zemlji u kojoj se oporezuje kapital. Živio sam u SAD-u i kod njih je situacija takva da svatko tko posjeduje nekretninu mora jedanput godišnje plaćati porez. Iz tog poreza se onda rješavaju komunalni i ini problemi lokalne samouprave. Kod nas je situacija takva da se kod svake kupoprodaje nekretnine plaća taj porez. Bio je 5 posto, pa 4 posto, sad je 3 posto. To je stvar odluke, ali tu odluku moramo donijeti mi. Zbunjujemo investitore. Dakle, kod nas investitori kada uđu u bilo koji investicijski ciklus, ne znaju što ih očekuje sutra – kazao je o oporezivanju imovine.

Govoreći o zaduživanju, istaknuo je kako je Hrvatskoj danas bonitet bolji nego u vrijeme Milanovićeve vlade, “kada je bio u smeću”.

Osvrnuo se tijekom emisije i na činjenicu da je već bio dijelom političkog establišmenta:

– Da su stvari u hrvatskoj politici dobre, ja se ne bih prije svega imao ambicija politički artikulirati. One jednostavno nisu dobre. Da su stvari u HDZ-u, kada je u pitanju vodstvo HDZ-a, dakle ta politička oligarhija ili elita koja se odvojila od samog članstva dobre, ja nikada ne bih ni izlazio iz tog HDZ-a. Međutim one nisu dobre. I to je razlog zbog kojeg sam ja napustio tu stranku. Nisam od onih ljudi koji smatra da sama činjenica da sam bio u HDZ-u mene ‘za sve vijeke vjekova amen’ stvrstava kao nekog ortodoksnog HDZ-ovca. Tom analogijom je Jasmin Stavros još uvijek bubnjar grupe More, a nije vokalni solist. Svi mi prolazimo određene procese u sazrijevanju, odrastanju, životu. Ja jesam bio član HDZ-a, međutim vratio sam iskaznicu HDZ-a i dao sam ostavku, otišao sam, vratio sam mandat Ivi Sanaderu, odnosno HDZ-u. Svi ovi licemjerni ljudi koji mene na neki način pokušavaju gurnuti u taj ekstremni desni spektar, su u to vrijeme ostali uz Ivu Sanadera i dan danas se nalaze u vlasti – rekao je.
U HDZ je ušao u dva navrata.

– Drugi put je bio više igrokaz za ljude. Ušao sam 1994. ili 1995. To je bilo prvi put – objasnio je, dodavši kako je Demokratski centar podržavao, ali nije bio član.

O uručenju članske iskaznice 2007. godine od strane Ive Sanadera pak kaže:

– To je bilo procijenjeno da bi bilo dobro medijski da me se učlani još jedanput u taj HDZ.

Iskaznicu HDZ-a te godine primio je kada su, rekao je, “s drugog spektra dolazile glasine da će zabraniti glasovanje hrvatskoj dijaspori”.

– Nije mi se sviđalo kada su govorili da bi izbacili vjeronauk iz odgojno-obrazovnog procesa. To su neke stvari koje mene ideološki smetaju. S druge strane, dovoljno sam iskusan da znam da se svi mi kao ribe krećemo u toj politici i nema mogućnosti artikulacije vlastitih želja, htijenja i promjena, ukoliko se politički ne artikulirate, rekao je.

O Orfeju i otpremnini

Komentirao je i priču da je dobio 135.000 kuna otpremnine nakon samo dvije godine rada u Orfeju.

– Ja sam imao menadžerski ugovor s Hrvatskom radiotelevizijom, da ću obavljati poslove u Ofeju i temeljem tog menadžerskog ugovora sam prilikom sporazumnog raskida radnog odnosa imao pravo na otpremninu od 12 mjesečnih plaća. Dobio sam tu otpremninu i čitam sada u medijima da bih ja trebao neke novce vratiti. Međutim meni se čini da je tu teza postavljena naopako. Ako je netko tu pogriješio pa je to utvrdila Državna revizija, a to je bilo navodno prije 20 godina, onda Državna revizija to upućuje Državnom odvjetništvu, a Državno odvjetništvo onda poduzima nekakve radnje, vjerojatno protiv Hrvatske radiotelevizije koja je to isplatila. Ja uistinu s tim nemam ništa i ne mislim da sam dobio išta drugo nego što su dobili i svi drugi ljudi koji su imali takav tip ugovora – rekao je.

O sudjelovanju u ratu

– Ja sam umjesto puške na ramenu nosio tamburicu, tako je prokomentirao pitanje o zamjerkama da u vrijeme rata nije nosio pušku na ramenu, te izjavama Krunislava Olujića.

Razjasnio je i neke stvari iz svoje biografije, a koje se odnose na ’89., odnosno 1990. godinu, piše HRT.

– Ja ne znam pretpostavljaju li ljudi da sam ja ’89. godine otišao u Ameriku, onda su me zavezali za nogu od stola pa sam tamo bio zavezan cijelo vrijeme, nisam se mrdao. Ja sam se od ’89. godine pa do danas jako puno mrdao svugdje, tako da jesam 1990. godine bio u Hrvatskoj na nekoliko mjeseci pa se ponovno vratio u Ameriku. Godine 1992. sam se vratio u ratni Osijek s malim djetetom. Uvijek pokušavam raditi stvari na način da slijedim taj svoj unutarnji instinkt, da budem pravičan, da radim stvari koje su dobre. I imam neki kontinuitet, od toga da sam napisao pjesmu ‘Ne dirajte mi ravnicu’, da sam napisao ‘Sude mi’ kad su mnogi otvarali hladne pjenušce pri uhićenju hrvatskih generala, do dana današnjega kada smatram da treba napraviti promjene u ovom našem sustavu, kada sam se uistinu javno izložio svim objedama – rekao je.

Na pitanje je li mu na kraju žao što se nije borio s puškom u ruci rekao je:

– Za domovinu se može boriti na puno načina. Ako bi ta puška na mom ramenu završila prije rat i pomogla da se Hrvatska prije prizna u međunarodno priznatim granicama, onda definitivno je. Ja se ispričavam ako nisam nosio tu pušku. Međutim ja sam napisao pjesmu ‘Ne dirajte mi ravnicu’ i učinio sam sve što mogu da doprinesem tome da država kakvu danas imamo bude stvorena u uvjetima u kojima se onda stvarala. Hrvata je u svijetu negdje osam milijuna. Tako kažu. S druge strane, u obrani Republike Hrvatske s puškom na ramenu sudjelovalo je 400 tisuća, 500 tisuća, neki 600 tisuća, neki 800 tisuća… To je opet 10 posto stanovništva. Tom analogijom, što je onda radila moja sestra? Što je radila žena, što su radili svi ti ljudi koji su se kretali po crti bojišnice i radili u gospodarstvu i privredi, da bi svi skupa mogli održavati tu vojsku koju smo imali? Je li rat završio ’91. godine? – odgovara.

O imovinskoj kartici

Prokomentirao je i svoju imovinsku karticu, rekavši kako ju ne zna naizust baš najbolje.

– Supruga i ja imamo obiteljsku kuću u Zagrebu, imamo vlasničke udjele u jednom poduzeću u kojemu ona ima 50 posto, ja 50 posto. To je poduzeće koje se bavi diskografijom i proizvodnjom vina. Ja imam još 50 posto udjela u jednoj tvrtki koja se bavi nekretninama. Imam pet posto udjela u firmi koja se bavi softverom, imamo još nešto sitnih dionica u HT-u i Mon Perinu. Imam vinograd u kutjevačkom kraju u Mitrovcu… – nabrojio je.

Zahvalio je Stipi Mesiću na potpori u kandidaturi. Ustvrdio je da nije ni desničar ni ljevičar, a podjele se rade da bi se polarizirao narod.

Oko toga da bi zabranio neke stranke kaže da bi to učinio kad se steknu uvjeti.

– Meni se čini da me jedini u državi shvatio Ivo Josipović, kaže Škoro ističući pritom da on govori kao obični građanin i traži promjene kao običan čovjek koji nije trenutno na nikakvoj funkciji i zato ima pravo to činiti. Na pitanje jesu li se stekli uvjeti da se zabrani SDSS, Škoro je najprije uputio kritike na politički rad Milorada Pupovca, ali je na kraju poručio da u ovom trenutku, kada bi bio predsjednik, ne bi pokrenuo zabranu SDSS-a.

Cijela emisija je OVDJE

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati