Pratite nas

Komentar

HDZ-ova uzdanica u Slavoniji priključio se, kako sam kaže, onima koji su vas opljačkali. Za nagradu ga pošaljite u EU na masnu plaću!?

Objavljeno

na

Opustjeli Slavonski šorovi, nema više ni cura ni momaka, nema više ni Majpana ni priča preko taraba. Kirvaji postali samo mise u polupraznim crkvama, djeca se više ne krste, ne upisuju ni u matične knjige. Slavonska polja obrađuju neki drugi težaci, Slavonci su tek puki promatrači. Slavonijom upravljaju tuđi gospodari, Slavonci su tek vazali.

Piše: Ante Rašić

Slavoncima je teško, a kad im je najteže oni zapjevaju „ Inati se Slavonijo” , ali tu pjesmu nema više tko zapjevati.

Od od postanka do danas, uvijek je Slavoniji netko drugi nametao svoju volju, nekada Pešta ili Beč, Beograd, a danas Brisel, ne nije Zagreb, Zagreb je samo mjesto u kojem stoluju Vazali, izvršitelji volje gospodara. Oni koji daju malo mrkve i puno batina.

Od osnutka Hrvatske , od prvih demokratskih izbora, od agresije na Hrvatsku, Slavonija je neraskidivo vezana za HDZ. HDZ, stranka koja se busa kako je stvarala državu, ali i stranka koja je lomila i slomila Slavoniju. Stranka čiji su članovi na svakom predizbornom skupu pjevali „Inati se Slavonijo”.

I kada nije bio HDZ, bio je HDZ, samo se zvao drugačije , a u tom HDZ-u, koji se zvao HDSSB , svi su bili časni i pošteni. Ne opterećeni uništenim gospodarstvom, rastjeranim seljaštvom, nije bilo bijele kuge, sela su bila puna, zemlja se orala, sijala, kupovali novi traktori, a stari Fergusoni i Dajcevi spremani kao drage uspomene u ambare. Za dužnosnike te stranke u HDZ-u su bili lopovi, kriminalci, oni koji su pokrali sve što se pokrasti može, a najglasniji među njima, ma tko je taj – da to nije ovaj Stjepan Ribić.

U toj stranci nije bilo karijerista, karijeristi su bili u onom starom HDZ-u.

Onda, jednog dana, zapuhaše novi vjetrovi, umjesto surovog zapadnjaka, stigao je blagi istočnjak. Opet je Slavonija postala ona koju treba spasiti. Kupiše se novi autobusi, pa i uvedoše izravni avionski letovi, eto da Mati unuk iz Irske lakše dođe za Uskrs ili Božić, da Joza vidi svog unuka Hansa , da ga nauči koju rič rvatskog. Tako je i filozof s Vatikanskom diplomom postao stručnjak za EU fondove, a jedan od onih koje je žestoko i napadao je i sadašnji tajnik HDZ-a, Gordan Jandroković.

No kad je Ribićev veliki prijatelj Šišljagić izgubio izbore za župana OBŽ, taj isti Ribić brzo je promijenio stranačke skute, jer karijera je karijera pa se kao veliki stručnjak u velikom transferu prodao HDZ-u, HDZ-u OBŽ na čelu sa Ivanom Anušićem., a člansku iskaznicu mu je slavodobitno uručio baš Jandroković.

I onda dođoše izbori za EP. Isti onakvi izbori kao 2014. kada je Ribić kao član Glavaševog HDZ-a, službeno HDSSB-a grmio da su članovi HDZ-a – lopovi, da su pokrali i uništili sve što se moglo uništiti. Koje je li ironije, govoriti to kao član stranke čovjeka koji je bio gospodar Slavonije.

Taj isti Ribić postade sada kandidat HDZ OBŽ na čelu s Ivanom Anušićem, a uz odabir Andreja Plenkovića i Gordana Jandrokovića na listi HDZ-a za EP. Hoće li sada Ribić i dalje biti dosljedan i hoće li na skupu ponoviti riječi iz 2014.

Kako će sada čelnici HDZ-a OBŽ, objasniti članovima stranke da moraju glasati i lobirati za čovjeka koji ih je proglasio lopovima, kako će reći onim malim članovima stranke, koji idu od vrata do vrata da je, eto to, izbor čelništva ŽO HDZ kojeg je potvrdio Andrej Plenković.

Kažu naši Slavonci – kako siješ tako ćeš i žeti, a je li HDZ OBŽ dobro sijao, vidjeti ćemo 26. svibnja.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kainovska ljubav brata Emira Hadžihafizbegovića

Objavljeno

na

Objavio

GostovanjeGostovanje Emira Hadžihafizbegovića u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića možemo promatrati iz dva kuta.

Prvi se odnosi na bošnjačku politiku prema Hrvatima u BiH, nad kojima Bošnjaci desetljećima provode sustavno političko nasilje. Koliko god je u emisiji, kad je zaškripilo, Hadžihafizbegović pokušavao bježati iz politike u glumu, prosječan gledatelj shvaća da je on primjer današnjeg bošnjačkog političkog čovjeka: desnom rukom promiče islamsko-nacionalnu BiH (član je SDA), a lijevom maše s napamet naučenim floskulama građanluka za izbor komuniste Željka Komšića.

Hadžihafizbegović tvrdi da je normalno da Bošnjaci Hrvatima biraju Komšića, jer po njegovoj procjeni ‘četnik’ Milorad Dodik Dragan Čović „rade na uništenju bosanskohercegovačkog društva“. Mudri Hadžihafizbegović pristupa tom društvu kao jednom, nadnacionalnom, ignorirajući njegovu višedimenzionalnost.

Ukoliko i prihvatimo tu akrobaciju ostaje za vidjeti zašto bošnjačka koalicija (post-)titoista i islam-nacionalnog SDA pojačava stiskanje Hrvata svaki put kad se Srbi postroje. I ne pušta, od jeseni 1992. do danas. Valjda je temeljem ahdname Mehmeda II. Osvajača, povijesnog dokumenta „koji garantira ljudska prava i vjerske slobode“, kako jednom reče voditelj Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva sarajevskog dr. Abdulgafar ef. Velić, Hadžihafizbegović u Nedjeljom u 2 bio slobodan nabrojati pet Hrvata koje bi Bošnjaci odmah birali. Kako je sam glumac priznao, današnja izborna ahdnama to omogućuje: jasnu diskriminaciju cijelog jednog naroda. Iz toga proizlazi da je BiH samo za Bošnjake, Srbi su ionako četnici, a Hrvate treba podčiniti nametanjem raznih QuislingaDegrella van Tonningena.

Hadžihafizbegović je izjavio još nešto vrijedno pažnje: „Hrvati su naša braća!“ Simbolično je da hrvatski državljanin po Ranku Ostojiću gleda na Hrvate kao braću, ali bi – kako voli reći – „on i njegov narod“ odlučivali o sudbini i političkom nestanku braće. Takvu plemenitu bratsku ljubav možda je još samo Kain znao pokazati.

Drugi ćošak iz kojeg možemo promatrati glumca i bivšeg vojnika Armije BiH i HVO-a iz Tuzle je kroz manjak vizije hrvatskih političara, i u Hrvatskoj i BiH. Bi li prosječan gledatelj bio uznemiren nakon Hadžihafizbegovićevog baljezganja da Hrvatska i hrvatski političari u BiH znaju odgovoriti – raditi u korist rješavanju hrvatskog pitanja u BiH? Vjerojatno ne bi.

Hrvatska je nakon triput nametnutog Komšića tek par mjeseci upozoravala Europsku uniju, međunarodne aktere i svjetske diplomacije o štetnosti tog čovjeka, neravnopravnom položaju Hrvata u BiH i spornosti izbornog zakona. O tome svjedoče brojni medijski izvještaji, poput sastanka Andreja Plenkovića Emmanuela Macrona. Nakon toga je sve stalo, ishod je onaj stari – Hrvati, snađite se i ne talasajte puno. Jer, da se nešto izrodilo iz tih kvazipokušaja zamjenik pomoćnika državnog tajnika SAD-a Matthew Palmer ne bi zaobišao Mostar u širokom luku.

Izjave političara vratile su se u okvir tužne hrvatske zbilje (čemu svjedoče floskule „podržavamo ravnopravnost svih konstitutivnih naroda“ i „BiH je prijateljska zemlja“), a vjerojatno će tako i ostati do idućih općih izbora 2022. godine. Primjerice, ne promišlja se o bilo kakvom djelovanju izvan europske karikaturalne sporosti, savezništvu sa SAD-om po pitanju položaja Hrvata u BiH, lobiranju, ili drugim ambicioznijim koracima.

Pitanje je što se može očekivati od hrvatskog predsjedanja Europskom unijom 2020.? Iz najava je jasno kako će Hrvatska gurati balkanske države ka Uniji, a kad je u pitanju BiH vjerojatno će to biti pomoć njoj kao „prijateljskoj državi“, uz široko zaobilaženje cjelokupnog hrvatskog pitanja (školstvo, kultura, znanost i obrazovanje, RTV javni servis, teritorijalna, politička i ekonomska ravnopravnost, itd.)

Ni južno od Save nije bolje. Hrvatski političari podijelili su fotelje, vlast na razini Federacije BiH uredno funkcionira, Hrvati dižu ruke za nova zaduživanja, Najlegitimniji otvoreno laže o izmjenama izbornog zakona kako bi, valjda, širio ‘optimizam’ među hrvatskim narodom. Ukorjenjuje se kultura slabosti, normalizira se smeće po cesti u Mostaru, iako se zna da je s druge strane hadžihafizbegovićevski brat.

I da, Hadžihafizbegović samo igra tragediju koju potpisuju abelovski Hrvati.

I.Pepić/poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Zagazili smo duboko u sferu kolektivne socijalne patologije: Zoki i njegova kandidatura ‘zapalili’ Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

BUM! TRAS! KARAMBA! NEVIĐENA SENZACIJA! TKO BI TO OČEKIVAO!? MA, JE LI MOGUĆE!? AUUUUUUUUU!!!

Zoki Milanović objavio kandidaturu za predsjednika Hrvatske (koja je mjesecima najavljivana). Kud ćeš većeg događaja!?

Drma se Hrvatska, podrhtava kao list na vjetru od uzbuđenja!

“Jedini političar državničkog kova”; “Samo on ima karizmu autentičnog ljevičara”; “Jedini političar koji može ujediniti ljevicu” – pljušte komplimenti i pohvale iz kruga njegovih obožavatelja, pogotovu iz posrnule Partije – pa čak i među otpadnicima koji trenutačno imaju status disidenata i osnovali su vlastite strančice. I svi oni čekaju, naravno, poneku sinekuru ako Zoki kojim slučajem zasjedne na Pantovčak. Ponašaju se, dakle, po onoj: “ne laje pas sela radi, nego zbog sebe”. Inače, pokazali su koliko ga “vole” kad je odlazio iz politike.

Čovjek koji je 5-6 puta izgubio izbore, tisuću puta se izblamirao u javnosti svojim lupetanjima koja nemaju veze sa zdravim razumom, pokušao vrbovati i kupovati zastupnike MOST-a i na kraju podvijena repa napustio SKH/SDP, vraća se u velikom stilu!

To medijsko napuhavanje može progutati samo raja ispranog mozga – svima ostalima mora se smučiti. Ili biti urnebesno smiješno. Famu oko Zokija ne šire samo mainstream mediji i TV postaje s nacionalnom koncesijom, nego i “desni” mediji i sve polako ulazi u sferu kolektivne socijalne patologije.

I nije to prvi put da se ovako kolektivno “zabavljamo” poput publike u nekom trećerazrednom cirkusu. I neće biti nikakvo čudo ako u dogledno vrijeme mediji izlude i onaj zdravi, normalni dio ovog naroda koji još uvijek nije podlegao propagandi i ispiranju mozga.

Ljudi, bježite s Interneta! Idite u prirodu! Ako je ikako moguće odaberite neku lokaciju bez struje i ne nosite radio aparat, mobitel ili bilo kakvo slično pomagalo. Ako želite ostati normalni.

Čudite se zašto ljudi odlaze iz Hrvatske!?

Pa vjerojatno zato što su pametniji od ovih koji su ostali. Ja drugoga razloga ne vidim.

Cirkus nas tek čeka. Kad počne kampanja za predsjednika države.

Bilo bi zgodno napraviti analizu s podacima o egzodusu hrvatskih građana u vrijeme predizbornih aktivnosti. Smijem se kladiti da je osjetno veći nego inače.

Ali, ništa zato. Oni imaju izborni zakon po kojemu ih na vlast može izabrati i 5 građana. Ne može se Hrvatska toliko isprazniti da oni ne mogu osvojiti vlast.

A to je najvažnije. Za njih.

A narod…koji narod?

 

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari