Pratite nas

Komentar

Ante Rašić: ‘Ne oprosti im Bože jer znaju što čine’

Objavljeno

na

Kao što reče hrvatski pjesnik Petar Preradović – Stalna na tom svijetu samo mijena jest, tako i danas možemo reći – Stalna na tom svijetu jest hrvatska politika i hrvatski političari.

Čarobna je ta moć podilaženja i mijenjanja svojih stavova ulaskom u Sabor. Kakav je to poriv, koja je to sila koja te tjera da izgubiš svoje ja, svoje dostojanstvo, pogaziš sva svoja uvjerenja, pređeš preko svega, izložiš se neizvjesnoj sudbini, ne političkoj jer nju si izgubio ne gledajući u budućnost, piše Ante Rašić

Dragi moji, još uvijek moji, Hadezeovci.

Treba u svetu nedjelju k misi poći.
Hoćete li moći?

Hoćete li pokazati obraz i zatražiti od svog župnika pokajanje, oprost- pokoru.

Dragi moj Domagoj, a što ćeš reći sutra, prekosutra u nedjelju na svetoj misi svom župniku Ivanu. Dragi moj Vlatko, Hoćeš li imati snage izaći pred svog duhovnog vođu Alojza. Hoćeš li se ispovjediti i primiti pričest. Ne očekujem od vas odgovor, odgovor će te dati onima koji su vam omogućili da sjedite u Saboru i primate plaću- Judine škude rekao bi narod.

Dragi moji Hadezeovci, narod ne prašta zavijeka, narod ne daje pokoru zavijeka.

Dragi moji Hadezeovci, kako vas je teško bilo gledati u oporbi. Kako ste patili, kako ste se kleli u Boga, vjeru i domovinu. Poplaviše vam čestita prsa od udaranja u njih i vike – Mi Hrvati.

Dragi moji Hadezeovci, u čega se sada kunete, gdje nestadoše zlatni križevi, hrvatstvo, vjera i domovina.

Dragi moji Hadezeovci, mislite li da su oni koji su protiv budale i izdajice stranke i Plenkovića, ne oni su mudri, oni imaju stav i znaju da im baza oprostiti neće. Oni misle na sutra, na svoju političku budućnost i predsjednik stranke će na njih gledati drugačije s više poštovanja nego na klimavce i poslušnike. Klimavce i poslušnike nitko ne voli. Ljudi koji jedno obećaju, a drugo rade, oni koji ne štite interese i ne provode volju onih koji su im dali glas postanu politički mrtvaci.

Dragi moji Hadezeovci, kada ste se zadnji put spustili s “visoka” u bazu, među ljude, među one što glas vam dadoše da budete “volja njihova” jer volja njihova za vas je Božja volja, oni su vaš Bog koji vam svoj glas dade.

Vrijeme od Božića do Božića, od Uskrsa do Uskrsa, tako brzo proleti, a proleti i vrijeme od izbora do izbora. Trebat će živjeti među narodom, otrpjeti njihovu šutnju jer njihova šutnja neće biti znak odobravanja, bit će to znak udaljavanja, nepovjerenja, bit će to nagovještaj sudbine, njihove kazne.

Dragi moji Hadezeovci, prošećite po nekada prepunim slavonskim, ličkim, dalmatinskim ili bilo kojim hrvatskim selima. Prazna su, ljudi odlaze, odlaze jer ih potjeraše političari, nesposobni da im omoguće život u njihovoj krvlju napaćenoj zemlji. Pogledajte u oči njihovim roditeljima i recite im zašto ste krivi jer krivi jeste, jeste jer niste dosljedni onoga što radite i za čega primate plaću od onih koji ostadoše.

Dragi moji Hadezeovci, vi ste krivi, krivi jer ste na vlasti, jer ste dozvolili da budete isti kao oni koji su bili prije vas.

Pitate se kakve veze ima ovo što pišem s ratifikacijom nesretne Istanbulske konvencije – Ima, puno veze jer na njoj se vidjela vaša dosljednost i pripadnost, vaša čast i pokazatelja da niste isti kao oni.

Isti ste dragi Hadezeovci, vi ste braća, vi ste jedna velika obitelj u narodu poznata kao uhljebi, a uhljebi nemaju časti, vjere i domovine, njima je svetinja- Fotelja.

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ivan Selak: Zlatko Mejaški nema svoj trg, ulicu, ni sokaka nema, a zaslužio je jer je ovu zemlju itekako zadužio…

Objavljeno

na

Objavio

Vojni pilot i brigadir Hrvatske vojske Ivan Selak na svom facebook profilu prisjetio se Zlatka Mejaškog, kolege iz Domovinskoga rata, koji je poginuo 21.travnja 1995. uvježbavajući se za operaciju Bljesak.

Njegov dirljiv status u nastavku prenosimo u cijelosti.

– Na današnji dan prije 23 godine, na zadaći uvježbavanja za operaciju Bljesak, poginuo je moj kolega i prijatelj, hrvatski vitez, pilot i junak Zlatko Mejaški.

Nema njegove spomen sobe, trga, ulice, ni sokaka nema, ni spomena kad je prigoda, a zaslužio je jer je ovu zemlju itekako zadužio.

Pa tko je bio Meš?

Rođen u Bariloviću, nedaleko Karlovca, od prvoga dana stao je u obranu svoga kraja, pilot, s kalašnjikovom u rukama tukao se u rovovima oko Karlovca, Duge Rese i Barilovića, nije on bio u Maksimirskoj dok su padale granate po njegovu kraju…

Nije letio do 93., dok nismo nabavili avione, imao je prekid od gotovo četiri godine jer njegov zadnji let bio je u Bihaću… Sjećam se, zima 89./90., letimo noću, aerodrom Željava, više od pola metra snijega, hladno je, Meš na slijetanju dodiruje predpolje 60 metara prije praga piste, udar je strahovit, dijelovi kotača ostaju na pisti, a avion završava u dubokome snijegu 600 metara od praga i 60 metara pored piste, nema eksplozije, nema prevrtanja, snijeg u usisniku zabetoniran, pilot koji je tu noć bio na startnoj nije skužio da se čovjek rasuo, da je avion uništen, slijećemo još trojica nakon njega na istu pistu punu ostataka Mešova aviona, i nitko ništa nije zakačio, što ti je sudbina!

Parkiramo avione, a Meša nema, dovozi ga kolega koji je bio na startu i koji se vraćao pistom nazad, Meš ga je stopirao, ovaj u šoku… Koliko je volio taj avion, rekao mi je još na stajanci: “Kad sam vidio što je ostalo od aviona, da sam imao pištolj, ubio bih se”…

I sjeo je ponovno 93. i ja sam bio za to, trebali su nam takvi jer bilo nas je malo, bio je svjestan da puno više može za ovu zemlju uraditi avionom, dao je sve od sebe, ponovno je bio najbolji u poznavanju ZTUP-a, od svih nas garant najviše… Često smo letjeli skupa. Ove fotke su iz zime 94./95., snimio sam ga nekim kršem od fotoaparata.

Dva i pol mjeseca kasnije zadnji put sjeda i odlazi. Odlazi i više se nikad ne vraća, pozvali su ga Žile,Vule, Anton, Miroslav, poletio je s Batariletom (ni njega više nema) u paru kao pratilac. U nekom jebenom zaokretu na maloj visini i velikoj brzini dira krilom zemlju koju je toliko volio i nestaje, odlazi i pridružuje se plejadi hrvatskih vitezova, kažu da duše takvih idu u sazviježđe Coma Berenices, e tamo su moji heroji…

Meš, vječna ti slava, velika hvala, počivao u miru… – napisao je na Facebooku Ivan Selak

 

Foto: Ivan Selak

Foto: Ivan Selak (Zlatko Mejaški stoji u sredini)

 

15. svibnja 1992. – Herojski prelet Selaka i Ivandića

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Predrag Peđa Mišić: RETROAKTIVNA ZABRANA

Objavljeno

na

Objavio

Pišući negdje prvog listopada 2017 o posjeti sada već omraženog ministra Vulina na ustoličenju u Šibeniku, njegovom poimanju “OLUJE” najsvjetlije VRO novije hrvatske povijesti, pišući tada zatražio sam zabranu ulaska u RH svim takvim zločincima.

Naravno tada sam pisao gluposti.
Pa onda opet posjet Vučića, opet ja pišem gluposti.

Oni traže, oni zahtjevaju, oni se brinu o svakom srbinu ma gdje bio.
Ma gle čuda pozivaju Pupovca da ih izvjesti o problemima Srba.

Svojim odnosno srpskim tenkovima, bježeci ispred bojovnika HV gaze svoj, moj narod, da imate i malo stida, nema te ga, nikad više ne bi spominjali Oluju.

Milorade čujes li ti što ovi tvoji mentori pričaju, hoćeš li u novostima, objaviti da su ustaše zabranile četniku ulaz u RH.

Hoćes ali na tebi jedinstven, svojstven način, plačući da opet netko diže tenzije i napada goloruke četnike naoružane do zuba, ali briga me što ti misliš, da li će se pojaviti neka nova zabrana za Vučića ili će jos mnogo vode proteći Dunavom

Ma tko sam ja da pišem retroaktivno

A sad isljednici, DORH, ma neka…

Predrag Peđa Mišić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati