Pratite nas

Komentar

Ante Rašić: ‘Ne oprosti im Bože jer znaju što čine’

Objavljeno

na

Kao što reče hrvatski pjesnik Petar Preradović – Stalna na tom svijetu samo mijena jest, tako i danas možemo reći – Stalna na tom svijetu jest hrvatska politika i hrvatski političari.

Čarobna je ta moć podilaženja i mijenjanja svojih stavova ulaskom u Sabor. Kakav je to poriv, koja je to sila koja te tjera da izgubiš svoje ja, svoje dostojanstvo, pogaziš sva svoja uvjerenja, pređeš preko svega, izložiš se neizvjesnoj sudbini, ne političkoj jer nju si izgubio ne gledajući u budućnost, piše Ante Rašić

Dragi moji, još uvijek moji, Hadezeovci.

Treba u svetu nedjelju k misi poći.
Hoćete li moći?

Hoćete li pokazati obraz i zatražiti od svog župnika pokajanje, oprost- pokoru.

Dragi moj Domagoj, a što ćeš reći sutra, prekosutra u nedjelju na svetoj misi svom župniku Ivanu. Dragi moj Vlatko, Hoćeš li imati snage izaći pred svog duhovnog vođu Alojza. Hoćeš li se ispovjediti i primiti pričest. Ne očekujem od vas odgovor, odgovor će te dati onima koji su vam omogućili da sjedite u Saboru i primate plaću- Judine škude rekao bi narod.

Dragi moji Hadezeovci, narod ne prašta zavijeka, narod ne daje pokoru zavijeka.

Dragi moji Hadezeovci, kako vas je teško bilo gledati u oporbi. Kako ste patili, kako ste se kleli u Boga, vjeru i domovinu. Poplaviše vam čestita prsa od udaranja u njih i vike – Mi Hrvati.

Dragi moji Hadezeovci, u čega se sada kunete, gdje nestadoše zlatni križevi, hrvatstvo, vjera i domovina.

Dragi moji Hadezeovci, mislite li da su oni koji su protiv budale i izdajice stranke i Plenkovića, ne oni su mudri, oni imaju stav i znaju da im baza oprostiti neće. Oni misle na sutra, na svoju političku budućnost i predsjednik stranke će na njih gledati drugačije s više poštovanja nego na klimavce i poslušnike. Klimavce i poslušnike nitko ne voli. Ljudi koji jedno obećaju, a drugo rade, oni koji ne štite interese i ne provode volju onih koji su im dali glas postanu politički mrtvaci.

Dragi moji Hadezeovci, kada ste se zadnji put spustili s “visoka” u bazu, među ljude, među one što glas vam dadoše da budete “volja njihova” jer volja njihova za vas je Božja volja, oni su vaš Bog koji vam svoj glas dade.

Vrijeme od Božića do Božića, od Uskrsa do Uskrsa, tako brzo proleti, a proleti i vrijeme od izbora do izbora. Trebat će živjeti među narodom, otrpjeti njihovu šutnju jer njihova šutnja neće biti znak odobravanja, bit će to znak udaljavanja, nepovjerenja, bit će to nagovještaj sudbine, njihove kazne.

Dragi moji Hadezeovci, prošećite po nekada prepunim slavonskim, ličkim, dalmatinskim ili bilo kojim hrvatskim selima. Prazna su, ljudi odlaze, odlaze jer ih potjeraše političari, nesposobni da im omoguće život u njihovoj krvlju napaćenoj zemlji. Pogledajte u oči njihovim roditeljima i recite im zašto ste krivi jer krivi jeste, jeste jer niste dosljedni onoga što radite i za čega primate plaću od onih koji ostadoše.

Dragi moji Hadezeovci, vi ste krivi, krivi jer ste na vlasti, jer ste dozvolili da budete isti kao oni koji su bili prije vas.

Pitate se kakve veze ima ovo što pišem s ratifikacijom nesretne Istanbulske konvencije – Ima, puno veze jer na njoj se vidjela vaša dosljednost i pripadnost, vaša čast i pokazatelja da niste isti kao oni.

Isti ste dragi Hadezeovci, vi ste braća, vi ste jedna velika obitelj u narodu poznata kao uhljebi, a uhljebi nemaju časti, vjere i domovine, njima je svetinja- Fotelja.

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hrvatska ima ‘stručnjaka’ za zrakoplovstvo na izvoz, samo što ih nitko neće

Objavljeno

na

Objavio

Od nasrtljivih reporterskih perjanica RTL-a i N1, preko vozača tramvaja do piskarala iz žutih medija, polupismenih saborskih zastupnika, dokonih umirovljenika i bakica s placa, svi žestoko raspravljaju o aktualnoj nabavi izraelskih zrakoplova…važu, procjenjuju, gataju, nagađaju, žeste se, savjetuju što i kako bi se moralo (i što i kako se nikako ne bi smjelo), a ima bogme i takvih koji traže ostavku ministra obrane Krstičevića – ne znaju, doduše, još uvijek zašto, ali traže ostavku.

Njihovo je demokratsko pravo, uostalom, da traže što god hoće, pa i ostavke svih i svakoga. Nitko im to ne spori. Njihovo je pravo i da budu bedasti i da tu svoju bedastoću javno podastiru kad god i koliko žele (što mnogi od njih i čine) jer to im jamči demokracija.

Pitam se, međutim, imamo li mi koji nismo uključeni u tu ujdurmu (i živimo u uvjerenju kako smo za razliku od njih normalni), pravo na mir i pravodobnu informaciju (bez žuči, strasti, agresivnosti i senzacionalističke histerije) ili moramo u nedogled svjedočiti medijskom ludilu, halabuci koja se svako malo diže oko svega i svačega i već je odavno prešla sve moguće granice podnošljivog i probavljivog.

Ludnica je ostala otključana – i to ne jedna, nego više njih. I to (što je još gore), čini se, nikoga ne brine! Uzima se pod normalno. Sudeći prema onomu što nam prezentira većina medija, mi smo već zagazili u kolektivnu shizofreniju.

Mislite li da je to prejak izraz? Ne, ni slučajno! Osvrnite se oko sebe, uključite televizore, idite na Internet i pročitajte ponešto, posjetite ponekad društvene mreže, otvorite stranice dnevnika ili tjednika, poslušajte radio…

Ova atmosfera shizofrenije ogleda se u brojnim aspektima i segmentima našeg društvenog i političkog života, pa i u pojavi da očito potpuno nekompetentne individue sebi daju za pravo raspravljati i donositi svoj sud i o najsloženijim pojavama, problemima i pitanjima o kojima ništa, ama baš ništa ne znaju. I to se u javnosti prihvaća kao sasvim normalna pojava (ili se tako barem čini)!?

Tko sve zadnjih dva-tri mjeseca ne “ispire” usta temom nabave zrakoplova?!

I to čine po pravilu “vrla gospoda” koja teško da bi mogla zamijeniti rezervnu gumu na svom automobilu – toliko su tehnički “potkovani”, a u financije i međunarodne ugovore razumiju se jednako koliko i u nanotehnologiju ili 3D printanje – dakle, nikako.

I svi oni (od Kreše Beljaka, Gordana Marasa, Davora Bernardića, Ivana Pernara, Branimira Bunjca, Ivana Vilibora Sinčića, preko Hrvoja Krešića, Petra Štefanića, Damire Gregoret, Klauškog, Pilsela, Jelinića i plejade sličnih tragikomičnih likova), mada blage veze nemaju o vojnim sustavima i strategiji obrane države (a o zrakoplovstvu i zrakoplovima još manje), uzimaju sebi za pravo docirati ljudima iz struke i mudrovati o tomu trebaju li nam ili ne borbeni lovci, koji model i od koga ih kupiti (ako već moramo)!

I što god Vlada i MORH poduzeli po tom pitanju kod njih je tretirano kao promašaj!

Slično priči o “tamnom vilajetu” (“Uđeš li, kajat’ ćeš se, ne uđeš li jednako ćeš se kajati”). Ne postoji ni jedna jedina solucija, ni najmanja mogućnost u kojoj bi ta klika pozdravila kao dobro i korisno što god bilo tko iz vlasti – pa i ministar Krstičević poduzme. Taman na glavu da se postave svi redom – valjalo ne bi!

Jer, njima, toj bulumenti neuračunljivih likova i smutljivaca koji uporno šire histeriju javnim prostorom ne treba ni ova država i oni se s njezinim postojanjem nikad nisu pomirili. Pa kad im ne treba država, što će im vojska? Nije li to sasvim logično i razumljivo?

No, isto je tako logično i razumljivo da velika većina naroda i građana Republike Hrvatske znade kako su oružane snage temelj neovisnosti, samostalnosti i sigurnosti i da bez toga nema mira, stabilnosti ni bilo kakvoga razvoja. Uzalud ekonomija, gospodarstvo, standard, tehnologija, BDP, informatizacija, kurikulumi, demografska obnova, ako nisi svoj i nemaš slobodu odlučivanja o vlastitoj sudbini.

Informacija koja je dodatno uzdrmala hrvatsku javnu i medijsku scenu posljednjih dana, a tiče se navodne zabrane realizacije potpisanog izraelsko-hrvatskog ugovora o prodaji zrakoplova od strane SAD-a, još je više uzburkala duhove, pogotovu u lijevo-liberalno-anarhističkom miljeu. Mada su tek načuli o čemu je riječ i nitko od njih pojma nema kako stoji stvar, vijest su dočekali kao zapete puške i naprečac i bez ikakvih dvojbi zaključili kako je za sve kriv ministar obrane Krstičević.

Uzalud se ministar obrane pravda nasrtljivim novinarima (koji su već odavno prešli sve granice pristojnog ponašanja) i dokazuje “svoju” istinu. Niti ga tko čuje, niti je koga iz tog društva briga za argumente i činjenice.

Ministar Krstičević već je nekoliko puta jasno i glasno ustvrdio kako MORH raspolaže dokumentom koji potvrđuje kako su SAD dopustile Izraelu ponudu zrakoplova F16 Barak Hrvatskoj, u onoj verziji kako je to dogovoreno ugovorom. U međuvremenu su iskrsnule neke nesuglasice na relaciji SAD-Izrael, ali što Republika Hrvatska i MORH imaju s time – ako je sve onako kako su ministar obrane , načelnih Glavnog stožera OS RH i drugi najodgovorniji ljudi iz vrha države i obrambenog sustava javno iznijeli?

Može li Hrvatska i kako utjecati na spor u kojemu lome koplja SAD i Izrael oko nekih svojih interesa, ili propusta što su ih napravile njihove administracije u procesu koji je prethodio izraelskoj ponudi borbenih lovaca F-16 Barak? Naravno da ne može. I samo budale, oni koji su zlonamjerni ili totalno neobaviješteni mogu tražiti bilo čiju krivnju u našem državnom vrhu ili MORH-u, uključujući samoga ministra Krstičevića.

Našim “stručnjacima opće prakse” koji se služe metodologijom “što gore to bolje”, kako već rekoh, odgovara samo situacija u kojoj sve ide naopako. Zato svaki povod – o bilo čemu da je riječ – koriste kako bi stvorili izopačenu sliku stvarnosti, prilagodili je svome bolesnom svijetu i uvjerili što više građana u tu svoju “istinu”.

Već neko vrijeme u Hrvatskoj nema “ustaša” – jeste li primijetili? Gotovo ih nitko ne spominje (osim Milorada Pupovca i njegove ekipe iz SDSS-a, čak su i oni nešto prorijedili), “afera Borg” se ofucala i izlizala (samoj još nesretni i smušeni Bernardić ponekad “zajaši” na nju), “afera SMS” je na izdisaju, nova optužnica protiv Milana Bandića nikoga više niti iznenađuje niti zanima, Luku Modrića su oslobodili optužbi, Zdravko Mamić je stara priča na koju ne trzaju ni oni koji redovito gledaju RTL, N1 i čitaju srpske ‘Novosti’, sliježe se i prašina oko ministra financija Zdravka Marića kojega se očito ne može izbaciti iz sedla – što je već izvor ozbiljnih frustracija i za oporbu ali i za njezinu logistiku u medijima, udrugama “civilnog društva” i lijevo-liberalno-anarhističkom dijelu javnosti…

I sad se, u nedostatku aktualnih afera koje bi digle temperaturu i histeriju u javnosti “uzjahalo” na F-16.

Bojim se da će u ovom slučaju (kad je u pitanju aktualna rasprava o nabavi zrakoplova F-16 Barak) biti uzaludne sve riječi što su ih izrekli najodgovorniji ljudi u ovoj zemlji – počevši od premijera, do ministra obrane, načelnika Glavnog stožera OS i pilota i stručnjaka za zrakoplovstvo u OS RH (pa i prije par dana u emisiji “Otvoreno” – kad su konačno dobili prostor i pravo na riječ o stvarima koje spadaju u njihovu domenu).

Sve se to uglavnom odbija o neki nevidljivi zid i gubi u kakofoniji što ju planski, smišljeno i sustavno stvaraju samozvani “stručnjaci” za sve i svašta, pa i za zrakoplovstvo, kojih imamo toliko da bi ih mogli izvoziti – samo kad bi ih tko htio.

Važno je praviti histeriju i ludnicu u ovoj zemlji, producirati stanje kaosa, pa i onda kad nema nikakvoga povoda i razloga za takvo što.

The show mast go on (kako se ono kaže), ili (parafrazirano) po domaći: CIRKUS IDE DALJE.

Do kada, vidjet ćemo…

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Zekanović je objasnio tko mu je platio put. Bilo bi pravično isto upitati Obersnela?

Objavljeno

na

Objavio

FAH

Na društvenim se mrežama problematizira pitanje tko je platio odlazak Hrvoja Zekanovića, saborskog zastupnika stranke Hrast, u Marakeš, gdje je prosvjedovao protiv usvajanja t. zv. Marakeškog kompakta. Zekanović je na novinarskoj konferenciji izjavio da je troškove puta platila njegova stranka.

S druge strane, nitko nije postavio pitanje, tko je platio 50. odlazak (nije pretjerivanje) Vojka Obersnela u Barcelonu, i tko je platio ostalih u njegovoj političkoj karijeri 49 odlazaka u Barcelonu? Je li to bio “imućni” SDP kojemu, ako se Bandiću prohtje, slijedi bankrot ili hrvatski porezni obveznici?

Uzgred, kako javlja portal fiuman.hr, Obersnel je o povratku iz Barcelone svratio baš u Marakeš, na nekakvom forumu gdje je bio “jedini hrvatski predstavnik, a u svom je izlaganju obradio temu migracija i migranata u kontekstu riječkog projekta Europske prijestolnice kulture u čijem je programu snažno zastupljena i tema migracija” – piše fiuman.hr, prenosi hrsvijet.net

Dakle, bez svjetonazora i ideologije; Zekanović je naveo tko mu je platio put. Bilo bi pravično isto upitati Obersnela, ne samo za Marakeš, nego i za Barcelonu? Lijepo je da progresivni gradonačelnik putuje svijetom, a grad mu je na rubu bankrota. No, očito je stranačka pripadnost jedino mjerilo za bilo što u Republici Hrvatskoj, piše hrsvijet.net.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari