Pratite nas

Komentar

Ante Rašić: Treba li se hrvatsko društvo sučeliti sa prošlošću?

Objavljeno

na

Zašto u naslovu ne spominjem lustraciju?

Zato što bih onda otvorio pandorinu kutiju, a to ne želim ali zar hrvatska definicija lustracije, nije sučeljavanje sa prošlošću. Zašto je hrvatsko društvo toliko podijeljeno doslovno po svim shvaćanjima, pogledima, stavovima. Dijelimo se po svjetonazoru, moralu, ekonomskom statusu i političkom uvjerenju. Podjelili smo se na one koji rade i one koji ne rade, one koji imaju i one koji nemaju, blokirane i ovršene, ljevicu i desnicu, na ustaše i partizane, na naše ili vaše. Postali smo Mi ili Oni

Da li smo sve to mogli izreći i zašto je težnja prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana , trajala tako kratko, samo do njegove smrti. Od 1989 pa sve do smrti Franje Tuđmana, svi oni koji su krivci za ovo što se događa u Lijepoj našoj, bili su skriveni, radili su u ilegali, okupljajući se u zamračenim prostorima i smišljali kako će se vratiti na vlast i uništiti ono što oni nisu htjeli, za što su se njihovi djedovi i očevi ali i oni sami borili. Počelo je dolaskom Ivice Račana i SDP-a na vlast, pojačanu tkz liberalima i iznenada osviještenim desničarima i pokajnicima koji su zamijenili ustašku kapu partizanskom šajkačom. Počelo je rasprodajom nacionalnog srebra da bi kupovali socijalni mir i provodili svoj neuspješni ekonomski model neoliberalnog kapitalizma, zadužujući se da bi isplatili plaće svima onima koje su instalirali su sve segmente administracije ovisne o državnom takuinu. Prošle se četiri godine vlasti, Račan je umro, HDZ je rastao predviđen novim mladim, pametnim, obrazovanim predsjednikom, a u SDP se pojavio njegov protukanditat sa istim takovim osobinama. Vrijeme će pokazati da u osnovi imeđu ta dva nasljednika i nema baš neke razlike jer i jedan i drugi napraviti će nemjerljivu štetu sebi ali i državi.

[ad id=”93788″]

Odlaskom SDP-a na vlast se vraća HDZ, bolje rečeno HDZ i SDSS, kreće era Ive Sanadera. Sanader u svojoj šestogodišnjoj eri radi „čuda“. BDP raste do neslućenih visina, njegov glavni pokretač investicije i graditeljstvo su na vrhuncu. Grade se prometnice, stanovi, tržni centri, dižu se krediti na sve strana. Svaka kamata je prihvatljiva, građani se zadužuju. Kupuje se sve od stanova, apartmana na moru, luksuznih automobila, nezaposlenost je rekordno mala, Hrvatska otvara i zatvara poglavlja, istina malo nas Slovenija koči ali……..

I onda jednog dana Sanader izađe pred okupljeno novinarsko mnoštvo i reče : Ja odlazim. I tako ode Ivo, a Jadranka Kosor preuze na njegov zahtjev njegovo mjesto u stranci i Vladi . Kako je to čudno, u svom prvom potezu nije se držala svog obećanja upravo njemu, jer sjetimo se rečenice: – Kuda Ivo tuda i ja. Jadranka preuze Vladu, Hrvatska potpisa pristupni sporazum i evo nas u EU.

A onda, onda se dogodio.

Sve stiže na naplatu, sistem se urušava, sposobni , pametni, elokventni vođa HDZ-a uhvaćen je sa prstima u medu, slijedi hapšenje, suđenje i kalvarija HDZ-e. Na vlast, lako bez otpora dolazi ekipa kukurikavaca. Uskoro Hrvatska doživljava promjene, i svi oni za koje su mnogi mislili da su deratizirani izlaze iz svojih brloga. Mladi ulickani pijevci i našminkane kokice zauzimaju pozicije koje su njihovi preci napustili već tamo dalekih osamdesetih i početka devedesetih godina prošlog stoljeća.

Veliki ekonomski stratezi, koji su sve svoje znanstvene radove temeljili na teoriji i praksi samoupravnog socijalizma, hvataju se u probleme za hrvatskom ekonomijom, a mlade koke i pijevci u cvijetu mladosti uvode reda u oronilo hrvatsko društvo. Postavljaju se nove vrijednosti društva, sve po postulatima novog libertijanskog poretka. Moralno postaje sve ono što je do tada bilo amoralno, a amoralno sve ono zašto je hrvatski narod ginuo. Kako se drugovi nisu baš snašli u novim gospodarskim i društvenim okolnostima, kako je dodatna vrijednost za njih ne rješiva enigma, a strah od socijalnog bunta izrazito visok, zadužuju se na sve strane. S vremenom pijetlovi postaju sve očerupaniji, mlade koke postaju kokoške, perje leti na sve strane, a pogotovo kad slučajnog pijanistu zamijeni žena iz naroda Kolinda Grabar Kitarović.

Zašto ovo pišem, ovo je sve poznato , pišem jer poslovica kaže – trut be told

No sad kad sam ovo sve napisao, postavlja se pitanje da li bi do svega ovog došlo da smo se ako već nismo mogli početkom devedesetih, bar krajem tih istih devedesetih suočili sa istinom.

Nismo, a mogli jesmo i trebali jesmo i ne onako kako neki to zazivaju. Ni jedna koja je prošla tranziciju, a izvela je lustraciju, nije to napravila na isti način niti su u svakoj zemlji okolnosti bile iste.

U domovinskom ratu , jednako su se borila djeca ustaša, domobrana , partizana. Nekadašnji pripadnici JNA i milicije rame uz rame sa hrvatskim vojnikom, pripadnikom HOS-a i hrvatskim redarstvenikom. Bivši piloti JNA, bježali su zajedno sa zrakoplovima u hrvatske zračne luke pa kako onda lustrirati te ljude. Kako lustrirati generale JNA koji su odabrali braniti svoju Hrvatsku domovinu i biti generali hrvatske vojske. Sve je moguće, na ovaj ili onaj način.

Sva ta ljevičarska elita, nastala je kao plod rada tkz Hrvatske lijeve inteligencije okupljene na hrvatskim sveučilištima, pogotovo koncentrirana na filozofskom i pravnom fakultetu. Upravo u tom vakumu, nastalom izbjegavanjem da ih se natjera na povijesnu zbilju, oni su se konsolidirali i počeli još više indoktriranjem studenata, psiholozi bi to nazvali ispiranjem mozga i usađivanjem kolektivne svijesti i razvijanjem kolektivne krivnje zasnovane na laži i mitu.

Hrvatska je po broju nerješenih predmeta na sudovima rekorder u EU. Broj onih koji su štitili samoupravni socijalistički poredak smanjivao se samo biološkim putem, a zahvaljujući radu profesora na pravnim fakultetima i oni koji su stigli na upražnjena mjesta nisu ništa bolji od onih koji su otišli.

Zanimljivo je pogledati sastav sudaca Vrhovnog i Ustavnog suda, po kriterijima baltičkih zemalja, Poslje ili Bugarske vrlo malo tih sudaca ostalo bi na pozicijam koje obnašaju. Da li bi se u tim državama moglo dogoditi da odvjetnik koji brani udbine egzikutore , bivši državni odvjetnik koji je u zatvor slao svećenike zbog izrečene riječi i molitve, javno istupa i širi propagandu o navinosti ubice, a odgovornosti žrtve.

Represivni apartat se dobrim dijelom očistio, što bijegom još devedestih što specifičnim poslom ograničenim godinama. Tu je protok vremena učinio svoje.

Politika, ona se pokazala kao sigurno utočište, da ne bude zabune, i lijevih i desnih.

Kako smo sve ovo mogli izbjeći, jednostavno zakonom koji stane na jedan list formata A4.

Zakonom u kojem nitkoga ni zašto ne bi kažnjavali, jer kažnjavali bi oni sami sebe jer nekoga natjerati da se suoči sa istinom nije kazna već moralna obaveza svih članova društva.

Za kazneno gonjenje svih onih koji su na bilo koji način načinili nekome zlo u bilo kojem obliku nije ga potrebno suočiti sa istinom nego sa kaznenom odgovornosti jer sve to postoji u hrvatskom važećem zakonodavstvu. Za one koji su radili u bivšem zakonodavstvu, bilo u sudstvu ili tužiteljstvu, a u svom radu su donosili odluke i kazne koje su kršile moralne i zakonske odredbe demokratskog društva jednostavno treba donjeti članak zakona da ne smiju javno djelovati niti obavljati rad u pravosuđu.

Naravno, da svim takovim treba zabraniti rad u bilo kojem dijelu sustava, i što je još važnije zabraniti im javni rad i istup.

A političari i mediji, karcinogeno tkivo hrvatskog društva, tkivo koje treba odstraniti i omogućiti zdravom da se razvija. Suočiti političare i medije je najlakše i najbezbolnije. U nekim stranka će otpora biti, a neke su zahvaljujući njihovom vodstvu to već obavile ili obavljaju.

Mediji, hrvatski mediji i medijski tajkuni ili udružena zločinačka organizacija.

Zašto zločinačka!?

E pa zato što onaj koji reketari vlast i političke stranke na vlasti čini kazneno djelo. Mediji kojima se opraštaju na stotine miliona kuna poreznog duga i u kojima rade novinari od zadatka, a neki su bili i visoko pozicionirani članovi CK SKH ili mediji koji rade u interesnoj sprezi sa krupnim kapitalom. Mediji koji će na bilo koji pokušaj ukidanja ovršnog zakona pucati teškom artiljerijom po Vladi jer im je vlasnik te iste medije kupio ovršujući hrvatsku sirotinju. Zanimljivo je gledati informativni program jedne privatne TV kuće kako pokušava ublažiti svoje protuvladino djelovanje, a onda se sjetite da je počela sezona Velikog brata i eksciplitnih i nedopuštenih scena u TV programu, a gle čuda sad vijeće za elektroničke medije kontrolira vlast koju su oni još jučer progonili i reketarili. Kači li njih sučeljavanje, ne ali ako nekog kači i oni žive u strahu.

Otprilike kao onaj vic kad zec bježi iz šume jer kastriraju medvjede.

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Davor Dijanović: Vojska EU-a kao projekt Sjedinjenih Europskih Država

Objavljeno

na

Objavio

Projekt vojske Europske unije

U nedavnom govoru o stanju Europske unije u Europskom parlamentu njemačka kancelarka Angela Merkel istaknula je kako su prošla vremena u kojima smo se bezrezervno uzdali u druge. „Ako želimo preživjeti kao zajednica moramo uzeti svoju sudbinu u ruke“ – dodala je Merkel i založila se za stvaranje „zajedničke europske vojske“ koja bi svijetu pokazala da „među europskim zemljama više nikad ne će biti rata“. Ta vojska ne bi bila protiv NATO-a, nego bi se radilo o dopuni NATO-a.

Za stvaranje vojske EU-a založio se i francuski predsjednik Emmanuel Macron. Pred nekoliko dana on je također pozvao na uspostavu vojske EU-a, tvrdeći kako je ona potrebna za zaštitu od Kine, Rusije, ali čak i SAD-a. „Nećemo zaštititi Europljane ako ne uvedemo pravu europsku vojsku“ – dodao je.

Trump i Putin o EU vojsci

Macronov poziv na uspostavu EU vojske nije naišao na dobar prijam kod američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je poziv na stvaranje vojske kojom bi EU zaštitila sebe od mogućih neprijatelja, uključujući i SAD, nazvao „vrlo uvredljivim“. „Možda bi Europa prvo trebala platiti svoj pošteni dio za NATO koji uvelike subvencionira SAD“ – dodao je Trump.

Najavu osnivanja EU vojske komentirao je i čelnik NATO-a Jens Stoltenberg koji je pozdravio ideju jačanja napora EU-a glede obrane koja može ojačati i NATO savez. Upozorio je, međutim, da veći europski trud glede jačanja obrane ne bi smio razarati jačinu „transatlantske veze.“

Odluku o stvaranju vojske EU-a komentirao je i ruski predsjednik Vladimir Putin koji smatra da je Macronov koncept europske vojske „pozitivan“ za višepolaran svijet. „Europa je moćni ekonomski entitet, moćna ekonomska unija i sasvim je prirodno da želi svoju neovisnost, samodostatnost i suverenitet glede obrane i sigurnosti“. Naravno, ne gledaju svi u Rusiji na ovu ideju blagonaklono, pa tako pojedini ruski analitičari izražavaju bojazan da bi u budućnosti udruženoj vojsci NATO-a i EU-a mogla postati napamet ideja zajedničkog napada na Rusiju, a kao “preventiva“ protiv navodne ruske ekspanzionističke politike.

Narativ o opasnosti od ruskog ekspanzionizma, danas često prisutan kod političara u Bruxellesu i Washingtonu, nije od jučer. Sljedeće godine bit će sto godina od izlaska knjige „Demokratski ideali i stvarnost“ engleskog geopolitičara Halforda Mackindera u kojoj je ovaj utemeljitelj engleske geopolitike izrazio zabrinutost za Europu, jer je smatrao velika europska nizina pogoduje snagama kopna (sukob kopno-more), tj. Rusima za kretanje na zapad. Mackinder se bojao da Rusija zbog konfiguracije terena može vrlo lako ovladati područjima Crnog i Baltičkog mora te prostorom istočne Europe do linije Laba-Jadran.

Ideja iz 1950.

Ideja o osnivanju vojske EU-a seže u 1950. godinu. Tad je Sjeverna Koreja uz kinesku pomoć napala Južnu Koreju s ciljem da ju stavi pod komunističku vlast. U Europi se tada pojavila bojazan od širenja komunizma, pa su Francuska, Italija, Zapadna Njemačka i države Beneluxa pod sloganom „zajedno smo jači“ potpisale ugovor o osnivanju Europske obrambene zajednice, u kojemu je previđeno da snage sigurnosti tih zemalja budu pod jednim vrhovnim zapovjedništvom. Ovaj ugovor nikada nije proveden u djelo, prvenstveno zbog otpora Francuske čiji je parlament 1954. odbio ovaj projekt.

No, tijekom godina stvoreni su određeni institucionalni preduvjeti za formiranje vojske EU-a. Od 1989. tako imamo njemačko-francusku brigadu s 6.000 vojnika, a od 1995. njemačko-nizozemski korpus kojemu su, u slučaju potrebe, podređene jedna nizozemska i jedna njemačka divizija s ukupno 40.000 vojnika. Tu je i Europska obrambena agencija, Vojni stožer Europske unije, ali i Eurocorps (interventna jedinica NATO-a koncipirana prvenstveno za potrebe EU-a). Tijekom posljednjih 12 mjeseci osnovan je i PESCO (Permanent Structured Cooperation – Stalna strukturirana suradnja), s 25 od 28 država članica Unije, kao okvir za strukturnu integraciju unutar Zajedničke sigurnosne i obrambene politike, na temelju članka 42.6 Ugovora o Europskoj uniji.

Irealan projekt s ciljem dodatne EU integracije i ukidanja nacionalnih suvereniteta

Ideja o osnivanju vojske EU-a posebno je ojačala nakon izbora Trumpa za američkog predsjednika. Trump često kritizira NATO, što se u nekim europskim krugovima tumači kao njegova želja za ukidanjem toga vojnog saveza. No, Trump zapravo samo želi da europske države ispune normu od 2 % BDP-a za obranu. Takav je dogovor, a to je, dakako, i u interesu američkoga vojno-industrijskog kompleksa. SAD danas u obranu ulaže 3,1 %, a Njemačka tek 1,2 %.

Pred nekoliko dana u razgovoru za CNN Macron se usprotivio povećanju proračuna za kupovanje američkog oružja: „Ne želim da europske zemlje povećavaju svoj obrambeni proračun kako bi kupovali američko naoružanje ili od drugih. Smatram da ako povećamo proračun onda bismo morali graditi svoju autonomiju kako bismo postali stvarna suverena sila“. Dakako, Macronu bi odgovaralo da se više oružja kupuje u Europi jer bi tu profitirala francuska vojna industrija.

Na kraju treba istaknuti da je ideja osnivanja vojske EU-a – koja je potpuno irealna u situaciji dok postoji NATO savez (neovisno što o njemu mislili) – neraskidivo vezana uz utopističku ideju preobrazbe Europske unije u „Sjedinjene Europske Države“. Njemački i francuski cilj je postojeće probleme EU-a rješavati formulom „još više integracije“, iako je upravo dokidanje nacionalnih suvereniteta jedan od ključnih razloga jačanja desnih, tzv. populističkih i euroskeptičnih stranaka diljem Europske unije.

Davor Dijanović/HKV

Angela Merkel želi europsku vojsku: Ako želimo braniti svoju zajednicu, moramo sudbinu uzeti u svoje ruke

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Penava: Cilj je otkrivanje pune istine i kažnjavanje zločinaca

Objavljeno

na

Objavio

Od pada grada heroja prošlo je 27 godina. Vukovar je tri mjeseca trpio silovitu opsadu i razaranja nakon kojih je srpski agresor ušao u grad. I danas su se tisuće ljudi u koloni sjećanja prisjetile tih dana. Odali su počast braniteljima i civilima koji su dali život u obrani grada.

Vukovar danas bije neke nove bitke – bori se s odlaskom stanovništva i nezaposlenošću. Kako je u gradu danas, kakav je život, kako zadržati mlade, ima li napretka?

Vukovarci su u Domovinskom ratu i u tim burnim devedesetima stasali u divove koji su se iskazali u tim najtežim vremenima. Kod većine nas koji smo se vratili u grad Vukovar nikad nije postojala dvojba hoćemo li se vratiti i hoćemo li uspjeti uspostaviti koliko-toliko normalan život u Vukovaru, rekao je gradonačelnik Ivan Penava.

Napadi na vukovarsku bolnicu su počeli već u kolovozu 1991. i. Organizirali smo se tako da smo formirali krizni štab u bolnici, pripremili protuatomsko sklonište, napravili plan evakuacije bolnice, isprobali kako ćemo raditi. Svakodnevno smo se dogovarali što priritetno treba, a što ne, i zaista smo se pripremili. No nismo očekivali da će agresija na nas biti toliko teška i drastična. Nažalost mnogi liječnici i medicijske sestre su otišli, ali su zato stigli dragovoljci iz Osijeka i Zagreba, medicinske sestre iz Vinkovaca, Našica. Radili smo danonoćno. Od 14. rujna više nitko nije smio ići kući jer su neki djelatnici stradali putem tako da smo svi živjeli u bolnici do samog dana pada Vukovara i do zarobljavanja i do evakuacije 20. studenoga, rekla je doktorica Vesna Bosanac.

Činili smo sve da održimo sustav, od hitnog prijema pa do operacija, poboljšanja i završetka liječenja. Uspjeli smo tako što je u Vukovaru bilo jako važno na dnevno i satnoj bazi zajedništvo i štaba za obranu grada, policije, nas i Crvenog križa, vatrogasaca, tehnička služba iz tvornice Borovo tako da nije bilo niti jedne sitaucije koje nismo riješili. Teško je reći da smo jako dobro riješili, ali smo najbolje moguće to je sigurno. Živjeli smo s našim ranjenicima, oni su to osjećali. Uz nas su bili sigurni, mi smo im davali nadu, hrabrili ih i nadali se evakuaciji. Dana 18. studenog smo bili spremni za evakuaciju i za, po potpisanom sporazumu, dolazak međunarodnog Crvneog križa i europskih promatrača. Ono što je uslijedilo nakon toga 19. i 20. studenoga je bilo najtužnije jer više nismo mogli na to utjecati. Ušla je jugoslavenska vojska i srpske paravojne trupe, odvajali su ljude, muževe od žene i djece, medicinsko osoblje. Tek nakon što smo izakli iz logora dr. Njavro i ja te radili rekonstrukciju shvatili smo koliko nam fali ranjenika, bolesnika i osoblja. Od 450 ranjenika i bolesnika samo je 174 došlo u slobodni dio Hrvatske, a svi ostali su nestali. Neke smo kasnije našli u masovnoj grobnici na Ovčari, a za mnogima se još uvijek traga, rekla je Vesna Bosanac.

Još se uvijek traga za 531 nestalom osobom. Jesli li pregovori Srbije za ulazak u Europsku uniju možda prilika da se konačno počne rješavati to pitanje?

Prilika uvijek postoji. Ona je postojala i sve ove godine prije samih pristupnih pregovora Srbije, ali je ovo jedna dodatna prigoda koju naša Vlada mora iskoristiti. Naprosto je nezamislivo da se uđe u krug europskih naprednih, civiliziranih država, a da se ovakve stvari drže skrivene u arhivima i ladicama, a riječ je o temeljnim životnim pitanjima. Nadam se da ćemo imati dovoljno snage i umješnosti na ovaj ili onaj način doći do pune suradnje dviju država, a sve u cilju otkrivanja pune istine i kažnjavanja zločinaca, rekao je Penava za HRT.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari