Connect with us

Kolumne

Ante Rašić: Zašto mora otići Karamarko?

Objavljeno

on

Tko je kriv za novonastalu situaciju, miniranje već dogovorene saborske većine i Vlade Zdravka Marića ? Idemo skinuti ovaj upitnik na kraju i raskrinkati one koji su zbog svojih političkih stavova i svog ega to napravili. Mediji se ne žele upustiti u tu analizu , ne žele jer to HDZ-m političkim protivnicima odgovara, odgovara im kaos u HDZ-i i podjela koju su izazvali ekstremni dijelovi HDZ-a. Ja imena tih u HDZ-u znam ali ih neću imenovati, to ostavljam vrhu stranke ili delegatima na prijevremenom Saboru stranke da to sami među sobom raščiste. Taj nazovimo ga odmetnuti dio HDZ imao je podršku u HSP AS, HRAST-u, Predsjednici države, Oreškoviću, MOST-u i crkvi.. Ne samo da je imao podršku već su oraganizirano radili na rušenju Karamarka iako su Karamarka izabrali članovi stranke skoro plebiscitom za predsjednika.

[ad id=”93788″]

Kampanja u cilju rušenja Karamarka, krenula je još u izbornoj noći, kada HDZ, odnosno DK nije osvojila dovoljno mandata da sama formira vlast iako je samo pola godine prije to već bila gotova stvar. Za izrazito lošu kampanju dobar dio krivnje snosi i Tomislav Karamarko, prije svega loše koncipiranom kampanjom, krivim odabirom ljudi da mu vode kampanju i napose krivom političkom retorikom. No koliko god njega krivili, najveći dio krivnje pada na one koji su u toj kampanji omogućili marginalcima iz partnerskih stranaka u koaliciji širenje stavova koji nisu dio političkog trenutka u 21 stoljeću. Skretanje kampanje sa ekonomskih, socijalnih i demografskih tema i prihvaćanje retorike Zorana Milanovića MI ili ONI, partizani ili ustaše, koštala je DK i HDZ apsolutne većine.

HDZ je uvijek bio stranka desnog centra, socijalno osjetljivija od socijaldemokrata, koji u Hrvatskoj ne postoje jer SDP to nije, sa izrazito izraženim domoljubljem, a domoljublje nije ekstremizam. Pojavom MOST-a na hrvatskoj političkoj sceni dolazi do pojačane radikalizacije, a sama radikalizacija ne znači i fašizacija jer u filozovskom, sociološkom i psihološkom pogledu to nije isto. U ovom slučaju radikalizacija se ogleda u izrazito jakom crkvenom utjecaju koji je kod MOST-a posebno izražen i radi toga se iz njega izdvajaju liberalnije demokršćanske skupine poput Lovrinovića, Mišića, Martinovića i HRID-i Drage Prgometa. Ishitrenim postavljanjem Oreškovića za premijera, bez poznavanja njegovog osobnog backgrounda i formiranjem Vlade sa MOST-m, te imenovanjem ministara bez osnovnih političkih znanja počimaju konfrotacije između Karamarka, Oreškovića i MOST-a u cjelini, a ne samo Bože Petrova. Tu počimaju prvi problemi Tomislava Karamarka i upravo tu dolazi do izražaja loš odabir PR stručnjaka. Priče o Karamarkovoj želji da vlada represivnim aparatom i obavještajnom zajednicom su spin MOST-a i njegovih PR stručnjaka da se prikrije pravi razlog MOST-g inzistiranja na preuzimanju istih.


Izmišljena afera „Konzultantica“ i pogotovo njen naručeni pravoljek jer on je naručen, ne naručen od SDP-a i Milanovića već od struktura bliskih „odmetnutom“ dijelu HDZ-a, KGK, MOST-u i Oreškoviću da se ukloni Tomislav Karamarko sa njihovog puta. Priče o ugroženosti nacionalnih interesa u slučaju INA su priče za narodne mase jer INA je odavno postala vlasništvo MOL-a i saniranje nastale štete sa arbitražama su priča za narodne mase.

Posebno bi se osvrnuo na dio sa EU parlamentarcima, koje su mimo njihove volje u spletke uvukle te strukture, prije svega KGK, ali i njihovi osobni amoziteti prije svega kod Plenkovića i Stiera, a dijelom i kod ivane Maletić koja se osjećala odbačenom kao i Čorić. Samo njihovo pismo nije stvar njihove želje već nečijeg pritiska.


Priča o preslagivanju, nije započeta nakon afere „Konzultantica“ već puno prije kada se vidjelo da Vlada ne radi ono zašto je izabrana, kada premijer provodi nekakvu svoju ekonomsku politiku, a ne onu koju razradio i pripremio HDZ, a MOST i onako svoj ekonomski program nije ni imao, o čemu svjedoče izjave prof. Lovrnovića. Afera „Konzultantica“ i priča o ugroženosti nacionalnih interesa, pojavili su se onoga trenutka kada je preslagivanje de facto bilo završeno kao i okretanje HDZ prema politici desnog centra. Tog trenutka „odmetnički „ dio kreće u akciju i na sve moguće načine radi na onemogućavanju Karamarkova nauma. Toj grupi, potpuno je nebitna ekonomska situacija u državi i posljedice koje će država i poglavito narod imati radi nepotrebnih izbora. Te posljedice će se osjetiti na standardu, plaćama, mirovinama, iseljavanju mladih i marginalizaciji svih onih kojima ova država leži u srcu.

Karamarko će otići i iz stranke, ne samo sa mjesta predsjednika jer neće dozvoliti da mu ti „odmetnici“ sude, a stranka će proći veliku katarzu, veću od one pod Sanaderom jer stranka nema osobu, lidera da ju na brzinu kosolidira i omogući dobar rezultat na izborima. Plenković nije osoba ni koju u podjeljenom HDZ-u želi niti jedna strana jer su njegovi stavovi previše liberalni i nisu u skladu sa demokršćanskim načelima. On je jednostavno iskorišen, potrošen i odbačen. Poslužio je svrsi. Grupa koja ostaje ima samo jedan cilj, opstati i osvojiti na izborima dovoljno mandata da ujedinjeni sa MOST-m i pravašima pokuša nekako formirati vlast, no matematika i realnost im nisu jača strana.

Gospodo, gurnuli ste vlast u ruke onima koji tu vlast ne zaslužuju, a za to ste vi isključivi krivci, ne Tomislav Karamarko. U politici kao i običnom životu, licemjerstvo može proći samo jednom, ono što se poslje vrati puno je gore.

Ante Rašić

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari