Pratite nas

Vijesti

Ante Tomić bi htio biti veći komunist od Tita, a lažima teži od Komunističke Partije Jugoslavije

Objavljeno

na

Tomić baljezga u nekom čudnovatom tekstu o velikim ulaganjima u bolnice, škole, iako je istina, da je Austro-Ugarska bila puno veći ulagač od opančarske države. Što se vidi na svakom koraku.

Ante Tomić književnik bez brkova, a sve više bez pokrića, malo se htio pohvaliti, kako su sve u Hrvatskoj komunisti izgradili. I tu se on onako sa neprovjerenim informacijama uhvatio kao pijan plota, Vječeslava Holjevca. Holjevac je izgradio cijeli Novi Zagreb kaže Tomić. Uzeo Holjevac kramp i motike, te dan po dan gradio zgrade..

Holjevac je fenomen, koji više potvrđuje pravilo “iznimke”, nego nečeg u kontinuitetu Tomiću. Tako Tomić baljezga, u nekom čudnovatom tekstu, o velikim ulaganjima u bolnice, škole, iako je istina, da je Austro-Ugarska bila puno veći ulagač od opančarske države. Što se vidi na svakom koraku. U Austro- Ugarskoj smo imali 39 banaka, a 1939 samo dvije banke. Što sada rade sinovi partizana, upravo isto!

Tomić bi one balkanske opanke najrađe šiknuo na noge, jer dok usere po našim tiskovinama, da se može uloviti za vrh opanka. I može neometano lagati o veličini Jugoslavije.

Tako je on onako silno pametan metroseksualac zaključio o bolnicama, kao produktu Jugoslavije, jer kao Hrvatska ne brine o bolnicama. KBC Zagreb je osnovan 1942. godine, što znači da je Ante Pavelić bio prezidente od Jugoslavije po Tomiću, Riječki KBC nastao 1912., vjerojatno isto zaslugama “Jugosa”.

Jugosi su samo bolje dizali kredite bez pokrića, baš kao i danas. KBC Osijek je osnovan 1895. godine, Tomiću bez brčina. Sve su Jugoslaveni napravili po njemu. Samo ih datumi malo demantiraju.

Meni više izgleda, da su oni sve potencijale zapravo upropastili. Neke ceste su bile još iz Rimskog doba. Neke iz Austro-Ugarskog doba, cesta u Dugom Selu još od Marije Terezije je drndala guzice đaka u busevima. A takvih je situacija i previše.

Još veća je laž bez brkova ona o industriji u Jugoslaviji, kako je sve Juga izgradila. Ma vraga je ona napravila, ona je sve uništila i rasprodala, kao i ova naša perkovovićeva prčija.

Pod komadantom partizanske družbe Ive Josipovića, sada se pokušava prodati priča o šumama i gorama, kao nešto bitno. I koga su izabrali? Građevinskog poduzetnika, pisca, koji ne zna nit posložiti datume u svojoj glavi. Možda zbog šešira? Osobno ću mu ponuditi listu tvrtki, koje su po njemu osnovali partizaneri, ali samo su ih malo zeznuli datumi osnutka;

Belišće Belišće 1884
Koestlin Bjelovar 1905
Čakovečki mlinovi Čakovec 1893
Čateks Čakovec 1874
Međimurska trikotaža Čakovec 1923
MTČ Čakovec 1923
Vajda Čakovec 1911
Belje Darda 1911
Dalit Daruvar 1905
Daruvarska pivovara Daruvar 1893
Pamučna industrija Duga Resa 1891
Dalmacija Dugi Rat 1908
Đakovština Đakovo 1921
DIK Đurđenovac 1895
Karlovačka pivovara Karlovac 1854
KIO Karlovac 1903
Lola Ribar Karlovac 1932
Cemex Kaštela 1904
TOP Kerestinec 1922
Podravka Koprivnica 1934
Brodogradilište Kraljevica 1729
Mlinar Križevci 1903
Cetina Omiš 1930
Drava tvornica žigica Osijek 1856
Kandit Osijek 1920
Karolina Osijek 1909
Osječka pivovara Osijek 1856
Saponia Osijek 1894
Tvornica šećera Osijek 1905
Gavrilović Petrinja 1690
IGM Ciglana Petrinja 1920
Sardina Postire 1907
Zvečevo Požega 1921
Brionka Pula 1942
Brodogradilište Uljanik Pula 1856
Brodogradilište 3. Maj Rijeka 1892
Istra cement Pula 1925
Torpedo Rijeka 1853
Tvornica papira Rijeka 1821
Viktor Lenac Rijeka 1896
Mirna Rovinj 1877
Tvornica duhana Rovinj 1872
Div tvornica vijaka Samobor 1884
Segestica Sisak 1918
Željezara Sisak 1938
Ciglana IGM Sladojevci 1900
Đuro Đaković Slavonski Brod 1921
Brodosplit Split 1931
TAL Šibenik 1937
TEF Šibenik 1897
Brodotrogir Trogir 1922
Metalska industrija Varaždin 1939
Mundus Varaždin 1892
Varteks Varaždin 1918
Jadranka Vela Luka 1892
Zdenka Veliki Zdenci 1897
Dilj Vinkovci 1922
OPECO Virovitica 1896
TVIN Virovitica 1913
Pik Vrbovec 1938
Borovo Vukovar 1931
Maraska Zadar 1768
Badel Zagreb 1862
Cedevita Zagreb 1929
Chromos Zagreb 1920
Croatia osiguranje Zagreb 1884
DTR Zagreb 1914
Dukat Zagreb 1912
Elka Zagreb 1927
Franck Zagreb 1892
Gradske pekare Klara Zagreb 1909
Gredelj Zagreb 1894
HRT Zagreb 1926
INA Zagreb 1883
Jadran Zagreb 1930
Jamnica Zagreb 1828
Katran Zagreb 1890
Končar Zagreb 1921
Kraš Zagreb 1911
Lipa Mill Zagreb 1907
Medika Zagreb 1922
Pastor Zagreb 1930
Pliva Zagreb 1921
Prvomajska Zagreb 1936
TEŽ Zagreb 1929
TOZ-Penkala Zagreb 1937
Tvornica duhana Zagreb 1817
Zagrebačka banka Zagreb 1914
Zagrebačka pivovara Zagreb 1892
Zvijezda ulje Zagreb 1916
Karbon Zaprešić 1932

U ovom tekstu ne znam što bi više dodao osim ovog popisa osnutka tvrtki. Možda pitanje ovom indoktriniranom peru, naše zbilje. Tomiću jel ovo dovoljno tvrtki, koje kazuju, kako smo živjeli i bez Juge?

Igor Drenjančević/dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Sotinjani uzeli pravdu u svoje ruke i podnijeli tužbu protiv Srbije

Objavljeno

na

Objavio

Sotinjani, kao i većina mjesta na tom području, još uvijek tragaju za svojim najdražim

Dragica Urukalović tijekom okupacije Sotina izgubila je oca, sestru i nekoliko članova uže obitelji. U selu je boravila do sredine studenog. Prvi puta nakon 27 godina s ekipom RTL-a odlazi u podrum kuće u kojem je bila zatočena, pišu Vijesti RTL

“Što smo radili? Ja i sestra smo morali ići. Tata je bio pošteđen kao par dana pošto je tu bio pretučen pa nije mogao, a ja i sestra smo išli na prisilni rad.”

Svi Hrvati, kao i njihove kuće bili su obilježene, a brutalno zlostavljanje svakodnevica.

“Gore su nas posjeli i da se dogovorimo, silovat će. Ja sam onda molila jer sestra je bila mlada, bila je cura, onda sam molila ako što moraju onda neka rade samnom, neka sestru ostave na miru.”

Dragicu i njezinu sestru od silovanja spasio je tada jedan mladi vojnik. No nakon izlaska iz Sotina, niti nju, ali niti oca više nije vidjela. Zatekla ih je sudbina 68-ero žitelja toga prije rata većinski hrvatskoga mjesta nadomak Vukovaru.

Poput Đure Počića koji je identificiran 1998. klasičnom metodom i pokopan na memorijalnom groblju, no…

“Prije tri godine uspostavilo se da to nisu njegovi ostaci i ponovo sam prošla svu tu kalvariju i sahranila 20 posto posmrtnih ostataka svog supruga”, kaže Amalija Počić, Đurina supruga.

Većina posmrtnih ostataka Sotinjana nađena je u masovnoj grobnici u Vučedolskim vinogradima. No upornost ovih ljudi i osobna istraga koju su vodila dovela ih je do novih spoznaja. Zahvaljujući i procesu koji je vođen u Beogradu, Žarko Milošević koji je osuđen na devet godina pokazao je još jedno mjesto masovne grobnice. Stara Ciglana, odakle su posmrtni ostaci premještani u rovove klaonice gdje su se zatrpavani zajedno sa životinjskim ostacima.

“Tu gdje je ovaj korov, tu su bili kanali gdje su se bacali od klaonice i onda im je bilo jako blizu gdje je ona šumica, to ti je ta Ciglana i onda su ih samo ovdje preko njiva dovezli tu i pobacali”, kaže Igor Matiješević, Inicijativni odbor obitelkji nestalih Sotin.

Slučaj krvnika Miloševića koji je pokazao mjesto zločina nije izoliran. Za to postoje i pisani tragovi koji su dostavljeni hrvatskom pravosuđu još prije tri godine.

No, Sotinjani ne staju. Uz pomoć države ili bez nje, traže istinu. Trenutačno su zahvaljujući prvoj presudi pred beogradskim tužiteljstvom podnijeli tužbu protiv Srbije.

Traže naknadu štete. Uz to nadaju se i skorom početku novog procesa pred Tužiteljstvom u Beogradu, za Vučedolske vinograde, ali i sve pojedinačne zločine. Zbog istine i pravde koje hrvatska žrtva zaslužuje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drugačijom i novom politikom

Objavljeno

na

Objavio

Ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Politički vođa BiH Hrvata Dragan Čović prve je sugovornike, nakon što je izgubio trku za člana Predsjedništva BiH, pronašao u Zagrebu. Pritom se hrvatska državna politika “isprsila” do kraja, pa su s Čovićem razgovarala sva tri predsjednika – države, Sabora i Vlade.

Nakon razgovora Čović je rezime ovog političkog druženja sveo na poruku kako BiH Hrvati “imaju potporu Zagreba”. No, postavlja se pitanje za što to Čović kao politički predstavnik Hrvata ima potporu Zagreba? Za participiranje u vlasti Federacije s Bošnjacima ili ne? Za formiranje Doma naroda ili ne? Za suradnju s Dodikom ili ne?

Druga je nepoznanica kakvu to potporu Zagreb uopće može dati BiH Hrvatima. Diplomatsku ili nediplomatsku, konkretnu ili formalnu? Dosadašnja dugogodišnja sljubljenost političkog Zagreba i političkog vrha BiH Hrvata doživjela je, naime, samo poraze. Sva bruxelleska lobiranja Andreja Plenkovića te lobiranja Kolinde Grabar-Kitarović u Sarajevu, Moskvi, Washingtonu i Ankari nisu uspjela.

Sva njihova tumačenja svjetskim liderima o neravnopravnosti i ugroženosti Hrvata koji gube konstitutivni karakter zajamčen Daytonom doživjela su poraz, kao i sav oratorski i medijski trud Čovića i njegovih da unutar BiH promijene nakaradni zakon koji omogućuje Bošnjacima da opetovano izabiru hrvatskog člana Predsjedništva. Očito je da Plenković i Grabar-Kitarović nisu bili dovoljno uvjerljivi, kao ni Čović, svaki na svom području. Ili se nisu dovoljno trudili ili su bili premlaki. To što argumente Hrvata iz BiH i Hrvatske nitko u svjetskoj politici, a ni Izetbegovićevi Bošnjaci ne doživljavaju, znači da hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drukčijom i novom politikom.

S obzirom na to da je politika Bošnjaka, kao i ona Dodikova, brutalno jasna i agresivna, odgovor kakva bi to nova politika Hrvata trebala tu biti, sam se nameće. Jednako brutalna. To jest apsurd, no, ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Oni koji koriste teže riječi dosadašnji hrvatski i angažman Hrvatske oko pitanja ravnopravnosti Hrvata u BiH tumače kao mlitavu i na momente kukavičku politiku kojom su Hrvati de facto sami omogućili da im se dogodi ovakva situacija.

Što se političkog Zagreba tiče, on u ovom trenutku mora u cijelosti stati iza budućih političkih poteza BiH Hrvata, ne smije im ni u čemu otežavati, a najmanje što može odmah učiniti jest da pošalje jasne diplomatske signale svuda gdje treba da će Hrvatska surađivati s državom BiH kao i do sada, no da to neće uključivati komunikaciju sa simbolom svih problema, Željkom Komšićem.

Što se Čovića tiče, pred njim su dva izbora: ili će, kao što mnogi sada očekuju, krenuti u političku trgovinu s Izetbegovićem, prihvatiti koju ministarsku funkciju više i popuniti koju fotelju više, ili će, pak, zaključiti da mu političko raspoloženje unutar hrvatskog korpusa više ne omogućava tu klasičnu političku trgovinu. Logika, kao što je već rečeno, kaže da Hrvati trebaju postati “problematičniji” nego što su do sada bili.

To znači da moraju početi opstruirati vlast na onim razinama gdje to mogu učiniti i koristiti preostale mogućnosti veta. Vlast će pri tom formirati, naravno, tamo gdje su Hrvati odnijeli većinsku pobjedu. Plašiti se da će međunarodna zajednica zauzvrat pomesti sve neposlušne Hrvate i staviti svuda buket malih Komšića sada više nije realan jer bi tako riskirali bunu Hrvata. Nadalje, postoje stotine načina da BiH Hrvati počnu javno demonstrirati građanski neposluh, a u toj borbi legitimni postaju i svi oblici tzv. neprincipijelnih koalicija.

Ovo se, naravno, odnosi ponajprije na koaliranje s političkim vođom Srba u BiH, Miloradom Dodikom koji je zbog novog poraza Hrvata postao politički puno jači nego prije. I što je sramotno za Hrvate, u ovom trenutku on je postao i politički zaštitnik Hrvata koji sada, htjeli to ili ne, na državnoj razini doista ovise o Dodiku. Da bi sramota bila veća, čak i država Hrvatska na vrlo konkretan način ovisi o dobroj volji i taktici Dodika, primjerice kada je u pitanju podizanje tužbe BiH oko gradnje Pelješkog mosta.

Nema, međutim, mnogo onih koji bi stavili ruku u vatru da Čović i njegovi mogu preokrenuti kapute i umjesto dosadašnje nedovoljno pametne politike krenu odvažno u političke akcije koje će svi shvatiti i koje bi mogle sve zabrinuti i postići da se Hrvate počne ozbiljnije doživljavati. No, što je Hrvatima drugo preostalo? Poklone li se sada, to će samo pojačati iseljavanje i za četiri godine možda više i neće moći biti problem.

Davor Ivanković / Večernji list

Sjednica HDZ-a BiH i HNS-a – Vlasti uvjetovati Izbornim zakonom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari