Pratite nas

ANTE TOMIĆ Masterplan zdravstva: Pacijenti bi se trebali izmjenjivati brže nego gume u Formuli jedan

Objavljeno

na

Da u jednoj rečenici moramo sažeti smisao te reforme, u manje od deset riječi izložiti veličanstvenu bit zdravstvenog masterplana ministra Rajka Ostojića, to bi zvučalo ovako: U hrvatskim bolnicama traži se postelja manje. U iduće dvije godine gotovo pet tisuća će ih biti ukinuto. Izgurat će taj krš na dvorište na veliku radost sakupljača metalnog otpada. Ciganska djeca cičat će od uživancije vozajući će se na bolničkim posteljama s kotačima blatnjavim džadama Kozari boka, tkogod odrasliji i poduzetniji pretvorit će ih možda i u zaprežno vozilo, upregnuti bezvoljnog, šugavog konjića da ih vuče, a ostatku građana ostat će samo tuga.

Prošlo je doba besplatnih noćenja na ortopediji. Nema više, majci, za svaku pizdariju odlaziti u doktora. “Otvoreni prijelom bedrene kosti? Pa ste mi za to došli?” podsmjehnut će se vaš obiteljski liječnik u nevjerici vrteći glavom.

 

Iskakanje iz šlafroka

 

Ta stvar strogo će se racionalizirati. Zašij i otpusti, novi je slogan našeg zdravstva. Pacijenti će izlaziti netom po operaciji, dezorijentirano glavinjati ulicama i nije isključeno da će koji od njih ubrzo trebati novi zahvat kad još mahmuran od anestezije naleti pod turski šleper.

 

Uštede, uštede, uštede, poručuje ministar Ostojić neumoljivo. Nema više lijenih bolesnika koji u beskraj čitaju krimiće i heklaju nadstolnjake po sobama zajebavajući sestre da im poprave jastuk ili ogule naranču. Oni se moraju brže izmjenjivati, kao gume u Formuli jedan. Strelovito zaduživati i razduživati papuče, uskakati i iskakati iz plavih frotirnih šlafroka. Industrija zdravlja više ne trpi zastajkivanja, prazne hodove. Vrijedni su činovnici detaljno izračunali, za svaku bolest u sekundu normirali trajanje liječenja i prema tome optimizirali broj ležajeva.

Našli su naposljetku da ih je pet tisuća čisti gubitak, šteta i na posteljini, i na dijetnim obrocima, i na lijekovima. To je novac koji se može mnogo bolje iskoristiti, za koji se dade zaposliti još koja tisuća odanih partijskih kadrova u dvadeset hrvatskih ministarstava i dvadeset osam državnih agencija, u golemom Uredu predsjednika, u Saboru, Gospodarskoj komori i Turističkoj zajednici, u dvadeset jednoj županiji, 128 gradova i 428 naših općina, namjestiti baš svakog retardiranog nećaka da nešto fotokopira u elektrodistribuciji, vodovodu i županijskoj upravi za ceste. Dosta nam je više da pacijenti neodgojeno jedu kruh birokrata. “Nema više, lupeži!” kaže Ostojić pravdoljubivo im otimajući tanjur lešo blitve i paniranog oslića iz ruku.

Što će tko raditi

I tu se vjerojatno neće zaustaviti. Naći će sigurno još negdje da se može ušparati, okljaštriti još koja medicinska usluga. U budućnosti koju s vedrim nestrpljenjem iščekujemo osnovno zdravstveno osiguranje pokrivat će samo troškove liječenja ozljeda kod brijanja, a sve drugo morat ćete dodatno platiti. “Treći kat, soba sedam, postelja četiri, lijevo”, uputit će vas, na primjer, bolnički portir i vi ćete se čitavim putem do ginekološkog odjela pitati što mu je, pobogu, značila ona zadnja informacija, lijevo, sve dok ne ugledate majku kako vam iznemoglom rukom maše stisnuta na ležaju s jednom dragom gospođom iz Pazina.

U našem alanfordovskom zdravstvenom sustavu meni ni takav prizor nije teško zamisliti. Kad već spajaju bolnice, zašto ne bi i pacijente na posteljama? Od trideset jedne hrvatske bolnice Rajko Ostojić će ih napraviti devetnaest i to je, logično, izvanredna mjera koja će znatno unaprijediti narodno zdravlje. Svi to pozdravljamo. Kako bi itko od nas i na trenutak mogao pomisliti da je trideset jedan više od devetnaest?

Sve se tu smanjuje, sužava, racionalizira, kreše, automatizira i autsorsa. Svi moraju biti spremni sve raditi. Hauzmajstori će se obučiti u davanju injekcija, bolničarke kako probušiti zid, zabiti tiplu i promijeniti karnišu, a jednom, vrlo skoro, savladati i neke druge, raznovrsnije vještine. Jer, kad već spajaju bolnice, mogli su im pridružiti i nekakve druge sadržaje. Da uz bolnicu bude i veterinarska ambulanta, javni bilježnik, sportska kladionica, trgovački centar s multipleksom i stanica za tehnički pregled vozila. Dođete li, na primjer, snimiti pluća, zašto ne biste usput i balansirali trap i stavili zimske gume?

Na naplatne kućice

Četiri stotine liječnika je, kažu, napustilo Hrvatsku od časa kad je ona ušla u Europsku uniju, a vjerojatno bi ih se našlo još koji su nešto sustala domoljublja. Čemu se uopće dobrom može nadati netko tko je upravo stekao diplomu medicinskog fakulteta u jednoj zemlji koja je upravo otkrila kako ima čitavih dvanaest bolnica i pet tisuća bolničkih postelja viška? Dovoljno mu je zapravo proći između kružnog toka na savskom mostu do naplatnih kućica u Lučkom, u tih nekoliko kilometara šesterotračnom cestom preko Laništa sva je istina o potpunom porazu razuma u ovoj zemlji. Slijeva promiče besmisleno velika i luksuzna sportska dvorana, sagrađena u samo godinu dana za jedno danas zaboravljeno rukometno prvenstvo, a zdesna se kroz šiblje topola jedva nazire betonski kostur gradilišta sveučilišne bolnice, zbog nedostatka novca napuštenog prije skoro tri desetljeća. Zatekne li se na tome mjestu, mladi liječnik ili liječnica mogu samo nagaziti na gas i produžiti put granice.

U taj pejzaž savršeno se uklapa i najavljena reforma zdravstva. Da treba u manje od pet riječi izložiti veličanstvenu bit zdravstvenog masterplana ministra Rajka Ostojića, to bi zvučalo ovako: Tko preživi, pričat će.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

SDA traži prekid gradnje Pelješkog mosta

Objavljeno

na

Objavio

Glavni odbor vladajuće bošnjačke Stranke demokratske akcije (SDA) u Bosni i Hercegovini u subotu je usvojio zaključak kojim od Hrvatske traži da prekine sve aktivnosti na gradnji Pelješkog mosta dok se ne utvrdi međudržavna granica kao i da revidira sklapanje ugovora s Republikom Srpskom o opskrbi plinom rafinerije nafte u Bosanskom Brodu.

Predsjednik Glavnog odbora SDA Halid Genjac novinarima je nakon sjednice tog tijela u Sarajevu kazao kako je jednoglasno usvojen zaključak po kojemu je “neprihvatljivo graditi Pelješki most na štetu teritorijalnog intergriteta i suverenita BiH”.

“Prije gradnje mora se ratificirati ugovor o granici BiH i Hrvatske koji je potpisan 1999. godine pri čemu most ne smije dovoditi u pitanje pravo BiH na pristup otvorenome moru. To nije neškodljivi pristup nego apsolutna sloboda kretanja i komunikacije”, kazao je Genjac dodajući kako u SDA sada očekuju da Hrvatska svojim djelima pokazuje da kao članica Europske unije u cjelosti poštuje međunarodno pravo.

Predsjednik Glavnog odbora SDA je kazao kako imaju naznake da će njihova stajališta temeljena na ranijim zaključcima Predsjedništva BiH poduprijeti i Europska komisija. “Očekujemo potporu Europske komisije nakon što su temeljito upoznati sa svim relevantim činjenicama i dokumentima.

Očekujemo da će Europska komisija zatražiti od Hrvatske da prije angažiranja odobrenih sredstava (za gradnju mosta) riješi sporna pitanja s BiH”, kazao je Genjac dodajući kako vjeruje da će uskoro stići takve najave iz Europske komisije.

Za sporazum između Hrvatske i vlasti RS o prenamjeni infrastrukture iz Slavonskog Broda u plinovod za opskrbu rafinerije nafte u Bosanskom Brodu Genjac je kazao kako je po svojemu sadržaju protivan međunarodnom pravu i interesima BiH. “Hrvatska to mora ispraviti i dovesti u sklad s načelima međunarodnog prava po kojima se takvi sporazumi potpisuju isključivo između država”, zaključak je Glavnog odbora SDA kako ga je predstavio Genjac.

Pelješki most više ništa ne može zaustaviti!

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Povratak Ivana Vrdoljaka

Objavljeno

na

Objavio

Nekada su HNS i HSS nagovještavali autentičnu, centrističku alternativu dvjema vodećim i najvećim strankama.

U međuvremenu su postali tek njihov privjesak bez političkog identiteta, moneta za potkusurivanje i trgovanje, od čega koristi ima samo nekolicina vodećih ljudi u njima.

HNS je prošao put od prvakinje i zvijezde hrvatskog proljeća Savke Dabčević Kučar, preko tehnomenadžera Radomira Čačića i anacionalne građanke svijeta i okolice Vesne Pusić do Predraga Štromara, koji će, međutim, na poziciji predsjednika ostati zakratko.

Na mala vrata i na velika zvona vraća se Ivan Vrdoljak, paradigmatski primjerak političkog švercera, koji će ponovno preuzeti predsjedničku poziciju, piše: Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Nakon što je sto dana trubio da s HDZ-om ni za živu glavu ne bi u koaliciju, odlučio se ipak na savez s Plenkovićem, izazvavši time rascijep u stranci, a on zbog toga podnosi ostavku. Pričekao je manje od sto dana dok se prašina slegne i evo ga opet na čelu stranke i vjerojatno na mjestu potpredsjednika Vlade.

Najavljujući povratak, uz potporu Glavnog odbora, ispalio je u jednom dahu cijeli rafal razloga i opravdanja svojih vratolomija. Nije znao da će se HDZ i Most razići niti da će se povezati SDP i HSS.

Na srcu su mu gospodarstvo i obrazovanje, jer sve bi bez njega otišlo dovraga, spašava zemlju od novih izbora i sretan je (o kako li je lagan put do sreće) što nije s Grmojom, Pernarom, Marasom i Bernardićem, iako bez SDP-a vjerojatno nikada ne bi ni došao u poziciju biti nekakav čimbenik u političkim preslagivanjima.

HSS je prošao slično putovanje, od Drage Stipca, koji je još bio u tradiciji radićevštine, preko Račanova partnera, pragmatičnog Zlatka Tomčića, blijedih Josipa Friščića i Branka Hrga, koji su se odali HDZ-u, do današnjeg obijača automobila Krešimira Beljaka, koji je napravio snažan zaokret od demokršćanstva prema ljevici i liberalima, od HDZ-a prema SDP-u.

Ali evo, stigao je već iznevjeriti i svoje nove saveznike. Na glasovanju o povjerenju Vladi zastupnici iz njegova kluba su jednostavno isparili iz saborskih klupa. Veli Beljak kako se nisu snašli, nisu znali o čemu se tu radi, bili su umorni, znali su da će Vlada ionako dobiti potreban broj glasova itd.

Bit će ipak kako se HSS, još jednom u svojoj povijesti, raspolovio na one koji bi radije s Plenkovićem, a takvih je više, i na one koji su skloniji Bernardiću. Baš kao i 1941., tada u daleko okrutnijim okolnostima. Jedni su otišli s Titom, drugi s Pavelićem, najviše ih je ostalo neodlučno.

Krešo Beljak je na mukama. Sjedi na dvije stolice i ne zna kojemu bi se carstvu priklonio. SDP s njim više neće računati, HDZ bi otvorio vrata “sestrinskoj stranci”, ako mu bude potrebna, s Beljakom ili bez njega.

Dvije stranke zadnjih godina igraju ulogu jezičca na vagi, ali sa sve manjom težinom, koja tendira prema ništici. Veliki saveznici će ih odbaciti čim im ne budu trebali. Birači su ih već zaboravili, piše: Josip Jović / Slobodna Dalmacija

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari