Pratite nas

Nebuloze

Ante Tomić: Moj glas za Antu Gotovinu

Objavljeno

na

Gotovina MAsline

Za godinu ili dvije vidjet ćete možda na ulici Ivana Vilibora Sinčića i zaustaviti se pokušavajući se sjetiti otkud vam je poznato njegovo lice.

“Vi ste ono bili u televizijskom kvizu ‘Tko želi biti milijunaš?’” upitat ćete mladića.
“Ne, ja sam sudjelovao u reality showu Tko želi biti predsjednik Republike Hrvatske”, odgovorit će vam on ljubazno.

Manje od dva tjedna prije izbora, predsjednička utrka sve više nalikuje jednoj od onih čudnovatih emisija koje nam je donijela nastrana celebrity kultura, gdje osobe postaju poznate jednostavnom činjenicom da su odlučile biti poznate.

Kao da gledate Big Brother, Milijunaša, Farmu ili Mijenjam ženu, gdje su se nekakvi bezveznjaci i nikogovići iznenada i neobjašnjivo zatekli u žišku javnosti, za dvoje od četvero predsjedničkih kandidata ne poimate kako su se uopće našli gdje su se našli, pa im se dijelom smijete i rugate, dijelom ih sažaljevate, a dijelom se sramite umjesto njih, kad već oni sami nemaju pameti da shvate kako se budalasto ponižavaju.

Gotovinin primjer

Svjedočimo okrutnoj manipulaciji koja mnogo ne mari za dostojanstvo osobe, gledamo medijski i politički karneval koji do jučer normalne građane pretvara u redikule, i zaista jedino što možete napraviti da sačuvate zdrav razum i zrno čovjekoljublja koje vam je nakon svega još možda ostalo, jest da se iz svega isključite, upravo kao što se prije nekoliko dana isključio umirovljeni general Ante Gotovina.

Njegova rezerviranost, oprez, brižljivo, promišljeno i sporo biranje riječi u svim izjavama, pa i u ovoj, kad je odlučio ne podržati ni jednoga predsjedničkog kandidata, vrijedna je lekcija u ovome vremenu brzopletog i neumjerenog političkog divljanja.

Nekadašnji visoki časnik i ratni junak, zatim haaški optuženik, a danas ribar tu je lekciju, istina, naučio na teži način. I on je sam jednom bio u središtu sličnog reality showa i izgubio jedanaest dugih godina daleko od obitelji, prvo u besmislenom bjegu, a onda nevin zatočen u zatvoru.

Njegovo ime prodavalo je knjige, cedeove, majice, naljepnice i privjeske za ključeve, bogatstva i političke karijere su se na njegovoj nevolji gradile, a da on sam od toga zapravo nije imao ništa osim štete. Bogzna kad je točno shvatio da ga iskorištavaju, možda u trenutku kad su šupci koji su se najgorljivije kleli u njegov svijetli lik dali otkaz njegovoj supruzi, ali kako bilo, iz Haaga se vratio mnogo mudriji.

Razuman i skroman

Razočarao je stotine tisuća izmičući se od politike i otimajući se zavodljivom zovu da bude vođa. Nagađali su svojedobno da bi on mogao biti novi predsjednik Hrvatske, i imao je doista zrele šanse da to i postane, no on je ponudu uljudno, ali odlučno odbio. I stotine tisuće drugih tada zadivio.

Nešto je paradoksalno da bih za tu osobu, toga Antu Gotovinu, koji me je nekad strahovito živcirao, ja danas bez zadrške glasao. Takav netko razuman i pomirljiv i skroman, kakav je Gotovina danas, bio bi izvrstan izbor na čelu države. Poštujem ipak njegovu odluku da ostane po strani i vodi svoj biznis s uzgojem tuna ne obazirući se na bjesomučne političke bitke.

Njegova izjava “ja sam samo ribar”, kojom okončava svaki prijepor u kojemu traže njegovo mišljenje, od ćiriličnih ploča u Vukovaru do davanja potpore ovome ili onome predsjedničkom kandidatu, zbilja je jedino umno u ovome bezumlju, jedino čovječno u ovome posvemašnjem poživinčenju.

Lovite, ljudi, ribu

Gledajući prije neki dan kako je još jednom odbio ući u naš histerični politički cirkus, palo mi je nešto na pamet.
Otišao sam do police, ali nisam našao knjigu. Ne sjećam se više kome sam je posudio. Ne mogu vam stoga točno citirati čitavo poglavlje, ali jasno se sjećam rečenice, ostala mi je, kao i svakome tko je ikad pročitao “Tvrđavu” od Meše Selimovića: “Lovi ribu, Ahmete Šabo.” Nevoljnog Selimovićeva junaka politika je prožvakala i ispljunula upravo kao i Gotovinu, i on na kraju ostaje sam sa štapom na obali rijeke.

Ahmet Šabo je samo ribar, baš kao i što je nekadašnji general i ratni junak odlučio biti. I to je valjda jedino pametno što se pametno može poručiti glasačima.

Lovite, ljudi, ribu.

Ante Tomić/SlobodnaDalmacija


Komentar Davor Dijanović: Da se Gotovina zaista kandidirao onda bi protiv njega pisao naručene pamflete i trabunjao o militarizaciji zemlje, ovako politički neaktivan odgovara tebi i onima koji te masno plaćaju za trećerazredne pseudosatirične uratke (više humora se može čuti u dva sata provedena u svakoj seoskoj kavani Dalmatinske Zagore nego u svim Tomićevim kolumnama). Tko te ne zna skupo bi te platio, a tko te zna zalio te je onime što čini sadržaj tvojih pisanih sastavaka.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Nebuloze

Za počasnog građanina Sarajeva izabrali velikog pisca, onda mu uzeli titulu i dali je Stipi Mesiću

Objavljeno

na

Objavio

Cropix/Ilustracija

Ovoga puta četiri člana glasovala su protiv dodjele priznanja Pamuku i to s obrazloženjem da “nije učinio dovoljno za Sarajevo”…

Orhan Pamuk, jedan od najvećih pisaca današnjice i planetarno poznati književnik čija se djela objavljuju u milijunskim tiražima ostat će bez titule počasnog građanina Sarajeva, a umjesto njega tu će nagradu ove godine ponijeti bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, piše JutarnjiList.

Epilog je to odluke Povjerenstva za izbor i imenovanja Gradskog vijeća za dodjelu priznanja čiji su članovi najprije jednoglasno 7:0 odlučili poduprijeti prijedlog uspješne sarajevske izdavačke kuće “Baybook” i nevladine udruge “Amadeus” da se Pamuka proglasi počasnim građaninom Sarajeva i da mu se to priznanje uruči u travnju kada bi on i doputovao u glavni grad BiH.

U odluci o načinu dodjele tog priznanja stoji kako se počasnim građaninom može proglasiti “i strani državljanin koji je ostvario naročit doprinos razvoju i afirmaciji grada, te razvoju međunarodnih i međuljudskih odnosa na načelima solidarnosti, demokratičnosti, humanosti i tolerancije među ljudima”,

Motiv da se Pamuka predloži za počasnog građanina predlagateljima su bila njegova opetovana podsjećanja na značaj Sarajeva kao mjesta susreta civilizacija i kultura ali i činjenica da je pristao raditi na scenariju za igrani film koji bi podsjetio na ratni koncert Sarajevske filharmonije u razrušenoj sarajevskoj Vijećnici pod ravnanjem Zubina Mehte.

No sedam dana nakon jednoglasne odluke o dodjeli priznanja na poticaj Stranke demokratske akcije (SDA) sazvana je nova sjednica istog povjerenstva radi “supervizije” prvobitne odluke. Ovoga puta četiri člana glasovala su protiv dodjele priznanja Pamuku i to s obrazloženjem da “nije učinio dovoljno za Sarajevo”.

“Odlučili su kako priznanje umjesto Pamuku treba dati (Stjepanu) Mesiću”, pojasnio je Hini vlasnik Baybooka Damir Uzunović koji sumnja da je u pozadini cijele priče politika odnosno dodvoravanje vladajuće bošnjačke stranke Turskoj odnosno režimu Recepa Tayyipa Erdogana.

“Oni (SDA) brane Turke od Pamuka”, kaže Uzunović dodajući kako je takvo ponašanje potpuno apsurdno jer je Pamuk unatoč svom kritičkom odnosu prema Erdoganu i njegovoj vlasti za Tursku nesporna veličina u koju se jednostavno ne dira.

Baybook još od 2014. godine pregovara s Pamukom o njegovom posjetu Sarajevu, a Uzunović strahuje kako je nakon ovakve uvrede koja je stigla iz sarajevske gradske uprave ta priča završena i kako od toga neće biti ništa iako je njegov travanjski posjet pod uvjetom dodjele priznanja bio gotovo izvjestan.

Iz oporbenih stranaka zastupljenih u Gradskom vijeću Sarajeva reagirali su slično Uzunoviću. Vijećnik Naše stranke Samir Fazlić odlučno tvrdi kako je u pozadini svega politika SDA.

“Ne mogu se oteti dojmu da je odluka Gradske uprave da se Pamuku uskrati ta titula upravo rezultat Pamukova protivljenja politici turskog predsjednika Erdogana. Protivljenju politici zatvaranja nepodobnih intelektualaca, književnika, novinara, ali i njegovom otvorenom pisanju o stravičnom zločinu nad Armenima. SDA strahuje da će titula počasnog građanina Sarajeva naljutiti Erdogana kojemu je, prisjetimo se, član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović spreman Bosnu ostaviti u amanet”, izjavio je Fazlić.

Podsjetio je kako ovo nije prvi takav slučaj jer je ponovno na poticaj SDA 2016. oduzeto priznanje Plaketa Sarajeva Aliju Lafciogluu, profesoru u sarajevskoj školi čiji je sponzor tada bio Fetulah Gullen, Erdoganov politički protivnik.

“Pitanje je koja je donja granica straha od zamjeranja inozemnim političkim moćnicima”, kazao je Fazlić.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Nobilo u Sarajevu priprema bošnjačku tužbu protiv Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Predstavnici Saveza logoraša BiH sastali su se u Sarajevu s odvjetnikom Antom Nobilom kako bi, nakon punomoćne presude Prliću i drugima, razgovarali o mogućem pokretanju tužbe protiv Republike Hrvatske, javlja agencija Anadolija

Nobilo je ponovio raniji stav da postoji osnova za tužbu protiv Republike Hrvatske.

“Postoji osnova za tužbu i to putem odgovornosti Franje Tuđmana, Gojka Šuška i Janka Bobetka. Dakle, tri ključna čovjeka Republike Hrvatske. Na taj način postoji i pripisana odgovornost Republici Hrvatskoj. Ali, odluku mora donijeti Udruženje logoraša, da li idu, ne ja”, rekao je Nobilo, dodajući kako bi tužba išla po logorima.

“Ako krenemo, onda ćemo krenuti po logorima. Dakle, tamo gdje je veći logor bit će skupna tužba, a ako ima nekoliko zatočeničkih centara unutar jedne općine, onda ćemo ići po općinama. Ići ćemo po modelu kako je i u haškoj presudi Prlić i drugi. U osnovi, to će biti pojedinačne tužbe. Dakle, tužbe logoraša, koji su nezakonito bili uhićeni i zatočeni, protiv Republike Hrvatske”, kazao je Nobilo.

Istakao je da je svjestan da će reakcije Hrvatske biti, kako je rekao, vrlo žestoke.

“Kada sam ja prvi put u medijima spomenuo to odmah isti dan su predsjednica Republike, predsjednik Vlade i predsjednik Sabora izjavili da Hrvatska nije odgovorna i zauzeli su čvrst stav premda je to prejudiciranje i utjecaj izvršne vlasti na pravosuđe. O tome zadnju riječ treba reći pravosuđe, a ne političari. Ako dođe do podizanja 10, 15 ili 20 hiljada tužbi, reakcije će biti žestoke, ali radi se o temeljnim ljudskim pravima. Ja smatram da su temeljna ljudska prava iznad interesa država i interesa nacija i da nema sreće nacija i država koja se temelji na kršenju ljudskih prava. Ako je došlo do kršenja ljudskih prava onda je najmanje što se može, obeštetiti žrtvu. To je dobro i za Hrvatsku i za BiH radi rješavanja posljedica posljednjeg rata. Mislim da je hrvatski nacionalni interes, mada to nitko u Hrvatskoj ne misli, da Hrvatska obešteti zatočenike HVO-a logora”, rekao je advokat, dodajući kako se spominje cifra od oko 40.000 logoraša, naglasivši kako je vjerovatno nakon 25 godina njih 10-15 hiljada umrlo.

Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH, je istakao da će na sastanku razgovarati o koracima koji slijede u narednom periodu kada je u pitanju podnošenje tužbenih zahtjeva za obeštećenje žrtvama.

“Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je u slučaju Prlić i drugi jasno kazao da postoji odgovornost Republike Hrvatske. Naravno, mi bismo voljeli da se sve to riješi mirnim putem. Želimo poslati jednu poruku da ovo radimo nerado. Nije nam drago. Međutim, žrtve to zahtjevaju, žrtve s terena. Ne bismo željeli da bilo koji naš korak učini bilo kakvu dodatnu podjelu i ne bismo željeli da stvori još veće tenzije u BiH. Zločin je učinjen, zločin je dokazan, žrtve postoje i žrtvama treba neko izvršiti reparaciju. Ko je kriv? Kriv je onaj čija je odgovornost dokazana u presudi Prlić i drugi”, rekao je Mešković.

-https://kamenjar.com/nobilo-laze-hrvatska-ni-u-jednoj-presudi-mksj-u-den-haagu-nije-proglasena-agresorom

Naglasio je da je svjestan svih poteškoća i prepreka s kojima će se suočiti u narednom periodu.

“Međutim, isto tako smo svjesni da ćemo vjerovatno i sigurno na kraju pobijediti i da će žrtve biti obeštećene. Ali relanost je jedna. Koliko god ne uvažavali neke presude, te preusude su definitivne i konačne. Sud je svoje kazao. Da je sud drugačije kazao mi uopšte ne bismo djelovali, poštovali bismo sve presude kao i dosad”, kazao je Mešković.

Profesor Alaudin Veledar, i jedna od bivših logoraša, izjavio je da su konačno morali doći do odluke da pokrenu ovu tužbu.

“Mi smo morali jedanput pokrenuti tužbu. Sud u Hagu je presudio i donio je presudu da je to bio međunarodni oružani sukob, znači da je izvedena agresija. Mi znamo šta je agresija. Dokazano je da su jedinice Herceg-Bosne učestvovale u zločinima”, rekao je Veledar., prenosi Dnevnik.ba

Nobilo LAŽE: Hrvatska ni u jednoj presudi MKSJ u Den Haagu nije proglašena agresorom

facebook komentari

Nastavi čitati