Pratite nas

Nebuloze

Ante Tomić: Moj glas za Antu Gotovinu

Objavljeno

na

Gotovina MAsline

Za godinu ili dvije vidjet ćete možda na ulici Ivana Vilibora Sinčića i zaustaviti se pokušavajući se sjetiti otkud vam je poznato njegovo lice.

“Vi ste ono bili u televizijskom kvizu ‘Tko želi biti milijunaš?’” upitat ćete mladića.
“Ne, ja sam sudjelovao u reality showu Tko želi biti predsjednik Republike Hrvatske”, odgovorit će vam on ljubazno.

Manje od dva tjedna prije izbora, predsjednička utrka sve više nalikuje jednoj od onih čudnovatih emisija koje nam je donijela nastrana celebrity kultura, gdje osobe postaju poznate jednostavnom činjenicom da su odlučile biti poznate.

Kao da gledate Big Brother, Milijunaša, Farmu ili Mijenjam ženu, gdje su se nekakvi bezveznjaci i nikogovići iznenada i neobjašnjivo zatekli u žišku javnosti, za dvoje od četvero predsjedničkih kandidata ne poimate kako su se uopće našli gdje su se našli, pa im se dijelom smijete i rugate, dijelom ih sažaljevate, a dijelom se sramite umjesto njih, kad već oni sami nemaju pameti da shvate kako se budalasto ponižavaju.

Gotovinin primjer

Svjedočimo okrutnoj manipulaciji koja mnogo ne mari za dostojanstvo osobe, gledamo medijski i politički karneval koji do jučer normalne građane pretvara u redikule, i zaista jedino što možete napraviti da sačuvate zdrav razum i zrno čovjekoljublja koje vam je nakon svega još možda ostalo, jest da se iz svega isključite, upravo kao što se prije nekoliko dana isključio umirovljeni general Ante Gotovina.

Njegova rezerviranost, oprez, brižljivo, promišljeno i sporo biranje riječi u svim izjavama, pa i u ovoj, kad je odlučio ne podržati ni jednoga predsjedničkog kandidata, vrijedna je lekcija u ovome vremenu brzopletog i neumjerenog političkog divljanja.

Nekadašnji visoki časnik i ratni junak, zatim haaški optuženik, a danas ribar tu je lekciju, istina, naučio na teži način. I on je sam jednom bio u središtu sličnog reality showa i izgubio jedanaest dugih godina daleko od obitelji, prvo u besmislenom bjegu, a onda nevin zatočen u zatvoru.

Njegovo ime prodavalo je knjige, cedeove, majice, naljepnice i privjeske za ključeve, bogatstva i političke karijere su se na njegovoj nevolji gradile, a da on sam od toga zapravo nije imao ništa osim štete. Bogzna kad je točno shvatio da ga iskorištavaju, možda u trenutku kad su šupci koji su se najgorljivije kleli u njegov svijetli lik dali otkaz njegovoj supruzi, ali kako bilo, iz Haaga se vratio mnogo mudriji.

Razuman i skroman

Razočarao je stotine tisuća izmičući se od politike i otimajući se zavodljivom zovu da bude vođa. Nagađali su svojedobno da bi on mogao biti novi predsjednik Hrvatske, i imao je doista zrele šanse da to i postane, no on je ponudu uljudno, ali odlučno odbio. I stotine tisuće drugih tada zadivio.

Nešto je paradoksalno da bih za tu osobu, toga Antu Gotovinu, koji me je nekad strahovito živcirao, ja danas bez zadrške glasao. Takav netko razuman i pomirljiv i skroman, kakav je Gotovina danas, bio bi izvrstan izbor na čelu države. Poštujem ipak njegovu odluku da ostane po strani i vodi svoj biznis s uzgojem tuna ne obazirući se na bjesomučne političke bitke.

Njegova izjava “ja sam samo ribar”, kojom okončava svaki prijepor u kojemu traže njegovo mišljenje, od ćiriličnih ploča u Vukovaru do davanja potpore ovome ili onome predsjedničkom kandidatu, zbilja je jedino umno u ovome bezumlju, jedino čovječno u ovome posvemašnjem poživinčenju.

Lovite, ljudi, ribu

Gledajući prije neki dan kako je još jednom odbio ući u naš histerični politički cirkus, palo mi je nešto na pamet.
Otišao sam do police, ali nisam našao knjigu. Ne sjećam se više kome sam je posudio. Ne mogu vam stoga točno citirati čitavo poglavlje, ali jasno se sjećam rečenice, ostala mi je, kao i svakome tko je ikad pročitao “Tvrđavu” od Meše Selimovića: “Lovi ribu, Ahmete Šabo.” Nevoljnog Selimovićeva junaka politika je prožvakala i ispljunula upravo kao i Gotovinu, i on na kraju ostaje sam sa štapom na obali rijeke.

Ahmet Šabo je samo ribar, baš kao i što je nekadašnji general i ratni junak odlučio biti. I to je valjda jedino pametno što se pametno može poručiti glasačima.

Lovite, ljudi, ribu.

Ante Tomić/SlobodnaDalmacija


Komentar Davor Dijanović: Da se Gotovina zaista kandidirao onda bi protiv njega pisao naručene pamflete i trabunjao o militarizaciji zemlje, ovako politički neaktivan odgovara tebi i onima koji te masno plaćaju za trećerazredne pseudosatirične uratke (više humora se može čuti u dva sata provedena u svakoj seoskoj kavani Dalmatinske Zagore nego u svim Tomićevim kolumnama). Tko te ne zna skupo bi te platio, a tko te zna zalio te je onime što čini sadržaj tvojih pisanih sastavaka.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

MUP i Isusovačka služba za izbjeglice potpisali sporazum o suradnji na integraciji preseljenih

Objavljeno

na

Objavio

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović i ravnatelj Isusuvačke službe za izbjeglice (JRS) Tvrtko Barun potpisali su u četvrtak Sporazum o suradnji na području integracije preseljenih osoba iz Turske, čime Hrvatska po ministrovim riječima potvrđuje da je otvorena zemlja i da je spremna prihvatiti određen broj osoba koje ispunjavaju uvjete za odobravanje međunarodne zaštite.

Hrvatska time potvrđuje kontinuitet politike prihvata ljudi kojima je potrebna međunarodna pomoć kao i da se u stanju poistovjetiti s problemima ljudi koji nemaju mogućnost sigurnog života u svojim državama, ali da postupak vodi racionalno na održiv način, rekao je Božinović nakon potpisivanja sporazuma u sjedištu MUP-a.

Podsjetio je da je vlada 2015. donijela odluku o integraciji 150 izbjeglica, ali da je u odluku provela nova vlada 2017. Vlada je te godine u listopadu, dodao je ministar, donijela odluku o dodatnih 100 izbjeglica i na njih se odnosi ugovor s obzirom da su prve 152 izbjeglice iz Sirije uspješno integrirane.

To je dio na koji se Hrvatska obvezala, a kad je riječ o premještaju izbjeglica iz Italije već je iskazala puno veću spremnost nego što je bila spremnost ljudi da dođu u Hrvatsku s obzirom da ih je u Hrvatsku integrirano tek 82. Napominjući kako je u procesu integracija potrebna suradnja između više institucija, ministar je rekao da u dosadašnjem procesu integracije nije bilo nikakvih problema u lokalnim zajednicama.

“Interes nam je da ti ljudi počnu živjeti normalnim životom, da djeca idu u školu, a da roditelji rade”, kazao je Božinović, dodavši da Hrvatska, iako tranzitna zemlja, želi dati svoj obol jednom međunarodno prihvatljivom načinu rješavanja pitanja izbjeglica.

No, Hrvatska, dodao je ministar, ne može podnijeti ni primiti na sebe teret neuspjeha migracijske politike na globalnom planu čemu svjedočimo od početka stoljeća.

Preseljenje izbjeglica je po Božinovićevim riječima s jedne strane izraz međunarodne solidarnosti i podjela odgovornosti s državama koje su se našle pod najvećim pritiskom izbjeglica, ali i alat upravljanje migracijama kako bi se spriječilo krijumčarenje ljudi.

Program integracije – od učenja jezika do zapošljavanja

“Hrvatska time potvrđuje svoju politiku predstavljenu puno puta hrvatskoj i međunarodnoj javnosti da je Hrvatska otvorena zemlja, ali i da će štiti svoje granice. Kao pomoć za aktivnosti integriranja koje će voditi Isusovačka služba za izbjeglice, Hrvatska će biti u stanju povući oko 430 tisuća eura, rekao je ministar.

Ravnatelj Isusuvačke službe za jugoistočnu Europu pater Tvrtko Barun rekao je da su sretni i ponosni što svoje znanje i iskustvo mogu staviti na raspolaganje Hrvatskoj, MUP-u i nevladinom sektoru kako bi pomogli oko integracije stotinjak izbjeglica koji će doći iz Turske u Hrvatsku.

Tvrtko Barun: ‘Izbjeglice se žele integrirati, naći posao, svojim rukama zarađivati i doprinositi društvu’

Program integracije sastoji se od učenja hrvatskog jezika do konačnog cilja za dugoročnu integraciju, odnosno zapošljavanja.

To je, kazao je Barun, korak koji će izbjeglicama omogućiti da se kvalitetnije integriraju u društvo, dobiju sredstva za svakodnevni život i doprinosu društvu u kojem su našli sigurnost i zaštitu.

Osobe koje na takav način dolaze u Hrvatsku, za razliku od onih koji dolaze na neregularne načine, znaju da će im Hrvatska biti zemlja budućnosti i čim stignu zapičinje proces integracije s intenzivnim tečajem hrvatskog jezika. Djeca su jako brzo uključena u nastavu i već za dva tri mjeseca kvalitetno govore jezik, pomažući roditeljima da se prije integriraju, rekao je Barun.

Barun je kazao i da pronalazak posla neće predstavljati problem jer ima puno poslodavaca zainteresiranih za suradnju. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Nebuloze

Morbidna je ideja da se Radićeva ulica nazove po notornom zlikovcu kakav je bio Ashdown

Objavljeno

na

Objavio

Na jučer održanoj sjednici Skupštine Sarajevske županije, zastupnica SDA  Samra Ćosović-Hajdarević  podnijela je inicijativu o promjeni imena Ulice Stjepana Radića u Ulicu Paddyja Ashdowna. Nakon te ideje, uslijedile su burne reakcije u hrvatskom dijelu javnosti u BiH i Hrvatskoj. Novinar portala Dnevnik.ba Ivan Crnjac rekao je za Hrvatski Medijski Servis  da je ova ideja zasigurno predložena uz blagoslov vrha SDA.

“SDA je zatvorena poput ulišta u kojem prebivaju pčele u kojem su trutovi i matice glavni stoga odluku SDA ove kantonalne zastupnice možemo promatrati kao nešto što je blagoslovljeno iz vrha stranke”, smatra Crnjac i dodaje da je ova ideja morbidna s obzirom na sve ono što je Ashdown učinio Hrvatima u BiH.

“Morbidna je ideja da se Radićeva ulica nazove po notornom zlikovcu kakav je bio Ashdown, ali je istovremeno dobra jer tako SDA kao najjača bošnjačka stranka pokazuje cijelom svijetu koliko je sklona podobnosti i ulizivanju prema najobičnijim imperijalističkim zlikovcima koji bh. narode promatraju kao roblje koje treba pogoditi”, naveo je Crnjac za HMS.

Novinar Dnevnika.ba smatra i da je ova ideja pokazatelj kako bošnjačke stranke Sarajevo žele učiniti nehrvatskim gradom.

“Micanje Stjepana Radića iz Sarajeva bila bi šaka u glavu svim Hrvatima s obzirom na to da je Sarajevo i hrvatski grad unatoč težnjama pojedinaca iz raznih bošnjačkih opcija da ga ‘odhrvate’ do neprepoznatljivosti”, zaključio je Crnjac.

Paddy Ashdown, bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini i nekadašnji lider Liberalno-demokratske partije u Ujedinjenom Kraljevstvu, preminuo je 22. prosinca u 77. godini života. Hrvati u BiH Ashdowna će pamtiti po tome što je nametnuo Statut Mostara, prema kojem je vrijednost glasa Bošnjaka bila višestruko veća od vrijednosti glasa Hrvata, što je Ustavni sud BiH ocijenio diskriminirajućim te poništio nametnuta izborna pravila za Mostar, piše HMS.

Ovim potezom pokazali su što misle o hrvatskome narodu u cjelini i u kojem smjeru žele odvesti kompletnu Bosnu i Hercegovinu, rekao je Mario Karamatić, predsjednik HSS-a BiH i izaslanik u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamenta BiH komentirajući za Hrvatski Medijski Servis inicijativu Samre Ćosović-Hajdarević.

Na upit zašto se baš ulica Stjepana Radića želi preimenovati u Ulicu Paddyja Ashdowna, a ne neka druga, Karamatić naglašava da je utemeljitelj Hrvatske seljačke stranke Stjepan Radić važna politička i povijesna ličnost za hrvatski narod, ali i za sve južnoslavenske prostore uključujući i Sarajevo koje je nekada bilo isti takav grad.

“Međutim, ovim potezom pokazali su što misle o hrvatskome narodu u cjelini, cjelokupnom povijesnom nasljeđu i u kojem smjeru žele odvesti kompletnu Bosnu i Hercegovinu”, rekao je Karamatić u izjavi za HMS te dodao:

“Hvala im jer su otvorili oči onima koji su imali zablude oko Sarajeva kao nekakvog europskog Jeruzalema”.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari