Pratite nas

Nebuloze

Ante Tomić: Moj glas za Antu Gotovinu

Objavljeno

na

Gotovina MAsline

Za godinu ili dvije vidjet ćete možda na ulici Ivana Vilibora Sinčića i zaustaviti se pokušavajući se sjetiti otkud vam je poznato njegovo lice.

“Vi ste ono bili u televizijskom kvizu ‘Tko želi biti milijunaš?’” upitat ćete mladića.
“Ne, ja sam sudjelovao u reality showu Tko želi biti predsjednik Republike Hrvatske”, odgovorit će vam on ljubazno.

Manje od dva tjedna prije izbora, predsjednička utrka sve više nalikuje jednoj od onih čudnovatih emisija koje nam je donijela nastrana celebrity kultura, gdje osobe postaju poznate jednostavnom činjenicom da su odlučile biti poznate.

Kao da gledate Big Brother, Milijunaša, Farmu ili Mijenjam ženu, gdje su se nekakvi bezveznjaci i nikogovići iznenada i neobjašnjivo zatekli u žišku javnosti, za dvoje od četvero predsjedničkih kandidata ne poimate kako su se uopće našli gdje su se našli, pa im se dijelom smijete i rugate, dijelom ih sažaljevate, a dijelom se sramite umjesto njih, kad već oni sami nemaju pameti da shvate kako se budalasto ponižavaju.

Gotovinin primjer

Svjedočimo okrutnoj manipulaciji koja mnogo ne mari za dostojanstvo osobe, gledamo medijski i politički karneval koji do jučer normalne građane pretvara u redikule, i zaista jedino što možete napraviti da sačuvate zdrav razum i zrno čovjekoljublja koje vam je nakon svega još možda ostalo, jest da se iz svega isključite, upravo kao što se prije nekoliko dana isključio umirovljeni general Ante Gotovina.

Njegova rezerviranost, oprez, brižljivo, promišljeno i sporo biranje riječi u svim izjavama, pa i u ovoj, kad je odlučio ne podržati ni jednoga predsjedničkog kandidata, vrijedna je lekcija u ovome vremenu brzopletog i neumjerenog političkog divljanja.

Nekadašnji visoki časnik i ratni junak, zatim haaški optuženik, a danas ribar tu je lekciju, istina, naučio na teži način. I on je sam jednom bio u središtu sličnog reality showa i izgubio jedanaest dugih godina daleko od obitelji, prvo u besmislenom bjegu, a onda nevin zatočen u zatvoru.

Njegovo ime prodavalo je knjige, cedeove, majice, naljepnice i privjeske za ključeve, bogatstva i političke karijere su se na njegovoj nevolji gradile, a da on sam od toga zapravo nije imao ništa osim štete. Bogzna kad je točno shvatio da ga iskorištavaju, možda u trenutku kad su šupci koji su se najgorljivije kleli u njegov svijetli lik dali otkaz njegovoj supruzi, ali kako bilo, iz Haaga se vratio mnogo mudriji.

Razuman i skroman

Razočarao je stotine tisuća izmičući se od politike i otimajući se zavodljivom zovu da bude vođa. Nagađali su svojedobno da bi on mogao biti novi predsjednik Hrvatske, i imao je doista zrele šanse da to i postane, no on je ponudu uljudno, ali odlučno odbio. I stotine tisuće drugih tada zadivio.

Nešto je paradoksalno da bih za tu osobu, toga Antu Gotovinu, koji me je nekad strahovito živcirao, ja danas bez zadrške glasao. Takav netko razuman i pomirljiv i skroman, kakav je Gotovina danas, bio bi izvrstan izbor na čelu države. Poštujem ipak njegovu odluku da ostane po strani i vodi svoj biznis s uzgojem tuna ne obazirući se na bjesomučne političke bitke.

Njegova izjava “ja sam samo ribar”, kojom okončava svaki prijepor u kojemu traže njegovo mišljenje, od ćiriličnih ploča u Vukovaru do davanja potpore ovome ili onome predsjedničkom kandidatu, zbilja je jedino umno u ovome bezumlju, jedino čovječno u ovome posvemašnjem poživinčenju.

Lovite, ljudi, ribu

Gledajući prije neki dan kako je još jednom odbio ući u naš histerični politički cirkus, palo mi je nešto na pamet.
Otišao sam do police, ali nisam našao knjigu. Ne sjećam se više kome sam je posudio. Ne mogu vam stoga točno citirati čitavo poglavlje, ali jasno se sjećam rečenice, ostala mi je, kao i svakome tko je ikad pročitao “Tvrđavu” od Meše Selimovića: “Lovi ribu, Ahmete Šabo.” Nevoljnog Selimovićeva junaka politika je prožvakala i ispljunula upravo kao i Gotovinu, i on na kraju ostaje sam sa štapom na obali rijeke.

Ahmet Šabo je samo ribar, baš kao i što je nekadašnji general i ratni junak odlučio biti. I to je valjda jedino pametno što se pametno može poručiti glasačima.

Lovite, ljudi, ribu.

Ante Tomić/SlobodnaDalmacija


Komentar Davor Dijanović: Da se Gotovina zaista kandidirao onda bi protiv njega pisao naručene pamflete i trabunjao o militarizaciji zemlje, ovako politički neaktivan odgovara tebi i onima koji te masno plaćaju za trećerazredne pseudosatirične uratke (više humora se može čuti u dva sata provedena u svakoj seoskoj kavani Dalmatinske Zagore nego u svim Tomićevim kolumnama). Tko te ne zna skupo bi te platio, a tko te zna zalio te je onime što čini sadržaj tvojih pisanih sastavaka.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Nebuloze

Srpski dužnosnici odbijaju se suočiti s činjenicama, Mladića nazivaju herojem

Objavljeno

na

Objavio

Gotovo svi srpski dužnosnici u tijelima vlasti u Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj bez obzira na međusobne prijepore u srijedu su bez ikakve rezerve branili Ratka Mladića koji je zbog ratnih zločina osuđen na doživotni zatvor ignorirajući tako pozive da se suoče s činjenicom kako je riječ o individualnoj odgovornosti koja bi trebala poslužiti za konačno utvrđivanje istine o ratu i pomirenje na toj osnovi.

Među onima koji su na to pozvali bio je i poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovinu Husein Kavazović, koji je ocijenio kako je presuda Mladiću prilika da se svi, a posebice Srbija ali i dužosnici i među bosanskim Srbima, suoče s prošlošću.

“Jedino istina o onome što se ovdje događalo može biti osnova za povratak pomirenja”, izjavio je Kavazović kako ga citira agencija Fena.

Dodao je kako pomirenja neće biti nastavi li se s glorificiranjem zločinaca i politika koje su rezultirale zločinima.

Udruge koje okupljaju bivše pripadnike vojske bosanskih Srba u Istočnom Sarajevu su, nakon izricanja presude Mladiću, pokušale organizirati prosvjedno okupljanje, no na njihov poziv odazvalo se tek pet osoba koje su ulicama prošetale gotovo nezamijećene s ranije pripremljenim transparentima na kojima su bile poruke poput one “Stidi se, Europo” i “Naš heroj”.

No predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji je i ranije veličao Mladića, presudu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), koju je nazvao “sramotnom”, iskoristio je kao povod za nove hvalospjeve sada već osuđenom ratnom zločincu.

Dodao je kako haaške presude “ne mogu utjecati na činjenice”, a Mladiću, tvrdi Dodik, može suditi samo povijest, a ne neki sud.

Dodik je izrazio čuđenje što je za ratne zločine u BiH pred ICTY-em do sada osuđeno 90 Srba, dok je za zločine nad Srbima tamo optuženo “samo 9 Bošnjaka i samo 28 Hrvata”, što je za Dodika dokaz kako je ICTY nepravedan.

Najavio je kako će stoga zatražiti da se iz školskih udžbenika u RS iz sadržaja izbaci sve što se odnosi na ICTY i njegov rad.

Iako Dodikov politički protivnik, član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić u sličnom je tonu kazao kako je ovom presudom nastavljena “negativna politika prema Srbima”.

“Haški tribunal ostat će upamćen po tome da nije dijelio pravdu, već politiku”, kazao je Ivanić ustvrdivši kako će sve to dovesti do novih političkih sukoba.

I Vukota Govedarica, predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS), koja je dio vlasti na razini BiH, a najveća je oporbena stranka na entitetskoj razini, ocijenio je kako presuda Mladiću ne može biti doprinos pomirenju.

“Mladić nije jedini Srbin koji je, na ovakav ili sličan način, postao žrtva Haškog tribunala”, zaključio je Govedarica.

Podsjetimo, Mladiću na Haškom sudu nije bilo suđeno za zločine počinjene u Hrvatskoj, među kojima je i masakr u Škabrnji.

Također, zastupnici Skupštine Srbije različito su u srijedu komentirali presudu ratnom zapovjedniku vojske bosanskih Srba Ratku Mladiću, a dominiraju ocjene nacionalnih stranaka, desnog bloka i konzervativaca da je riječ o “političkoj presudi srpskom narodu” sračunatoj da se Srbima “stavi žig zločinačkog naroda”.

Vođa radikala (SRS) Vojislav Šešelj, koji je i sam bio optuženik Haškog suda, drži da je presuda Ratku Mladiću uperena protiv Srba i Srbije. “Presuda je politička, a uperena je protiv srpskog naroda koji je sudjelovao u ratu, pomalo i protiv Srbije, a najviše protiv Republike Srpske”, rekao je Šešelj beogradskim medijima.

Podsjetimo, Vojislav Šešelj na haškom je sudu 2016. prvostupanjskom presudom oslobođen svih optužbi za zločine u Hrvatskoj, BiH te progone i likvidacije Hrvata iz Vojvodine.

Zamjenik šefa SRS Nemanja Šarović također drži da je presuda Mladiću uperena protiv srpskog naroda te da će “Srbi nositi žig genocidnog naroda”. Šarović kaže kako “genocida apsolutno nije bilo” i da se “ne može svaki zločin nazivati genocidom”.

Vođa oporbenog konzervativnog pokreta Dveri Boško Obradović kaže kako “odbacuje sve presude Haškog tribunala kao antipravne, nepravedne i antisrpske” ta naglašava kako je za njega Ratko Mladić heroj. Obradović je novinarima u Skupštini Srbije za presudu ICTY-a rekao kako je “vrhunac antisrpskog djelovanja tog suda” te da ga on “ne priznaje jer je antisrpski”.

Predsjednik Demokratske stranke Srbije (DSS) Miloš Jovanović presudu Mladiću vidi kao “formalno-pravno presudu jednoj osobi”, dok je “politički gledano to presuda srpskom narodu i Republici Srpskoj”.

Jovanović odbacije tezu da je u Srebrenici učinjen genocid, navodeći kako “to nije ispravna kvalifikacija” već “zloupotreba pravne kvalifikacije u političke svrhe” te da se ”zločin u Srebrenici ne može definirati kao genocid”.

Potpredsjednik srbijanske vlade Rasim Ljajić poručio je u povodu izricanja presude Ratku Mladiću da “treba spriječiti novi val etničkih netrpeljivosti”.

Doživotna kazna Mladiću nije iznenađenje ni za Ljajića ”imajući u vidu dosadašnju sudsku praksu u Tribunalu, kao i ranije presude Mladićevim potčinjenima”.

“Bez obzira na to što će u ovom trenu nacionalne tenzije u regiji vjerojatno biti pojačane, pomirenje zasnovano na istini i pravdi imperativ je za sve države i narode regije. Moramo učiniti sve da spriječimo novi val etničkih netrpeljivosti”, rekao je Ljajić.

“Ovom presudom obitelji žrtava vjerojatno će dobiti djelomičnu satisfakciju, ali u javnosti zemalja regije neće prestati rasprave o interpretaciji ove odluke Tribunala, u zavisnosti od etničke prizme iz koje se ona promatra”, prokometirao je Ljajić.

Podsjetimo, Mladiću na Haškom sudu nije bilo suđeno za zločine počinjene u Hrvatskoj, među kojima je i masakr u Škabrnji. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

Nebuloze

“Vjeran Grković” misu zahvalnicu za Gotovinu i Markača u katedrali nazvao ‘naci-orgijama’

Objavljeno

na

Objavio

Objava novinara Drage Pilsela alias “Vjeran Grković” na twitteru doslovno glasi da je sveta misa zahvalnica u zagrebačkoj katedrali povodom pet godina od oslobađajuće presude hrvatskim ratnim herojima i generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču – ‘nacistička orgija’.

Ispod te objave stoji slika gdje, osim Gotovine i Markača sjedi i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović. Tamo su i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ministar obrane Damir Krstičević i drugi.

Ovako glasi twitter objava Drage Pilsela:

“Ante Gotovina, nemoj huliti! Ne svjedoči lažno! Tvoj bog se zove Theodor Meron i njemu se samo klanjaj (U povodu naci-orgije u katedrali).”

Drago Pilsel u novinarstvu je od rujna 1979., kada je počeo surađivati s lokalnim radijom i televizijskim Canal 9, u patagonijskom gradu Comodoro Rivadavia. U Hrvatskoj, kao novinar uređivao je i vodio emisije na OTV-u (od ožujka 1992. do studenog 1994.), pisao je za Novi list (od travnja 1995. do kolovoza 2009.), Slobodnu Dalmaciju, Nedjeljnu Dalmaciju, Feral Tribune, Globus, Zarez, Glas Koncila, Kana, Svjetlo riječi, Erasmus, Novi Plamen, Vjesnik, Identitet, Politička misao, Forum, itd. Bio je komentator i vanjski suradnik sarajevskog Oslobođenja te sarajevske NTV Studio 99. Bio je dopisnik španjolske radijske mreže COPE, katoličkog tjednika Vida Nueva iz Madrida te španjolskog vodećeg dnevnika El Pais, a povremeno se javljao i za BBC i Radio Slobodna Evropa.

Objavljivao je i u crnogorskom tjedniku Monitor, u beogradskom dnevniku Danas, u banjalučkim Nezavisnom novinama, a bio je dopisnik ljubljanskog tjednika Mladina i dnevnog lista Dnevnik.

Izbačen je iz članstva Hrvatskog društva katoličkih novinara, 25. siječnja 2002. Na sjednici je 41 od 49 novinara glasovalo protiv njega. Nekoliko dana prije izbacivanja, više je puta vrlo kritički napao biskupe, a za Katoličku Crkvu u Hrvatskoj izjavio je, da je “kao mala neljudska, nacionalistička i žalosna katolička sekta, od koje želi ostati daleko”.

Na haaškom suđenju, hrvatskim generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču, u veljači 2009., odvjetnik Luka Mišetić, izjavio je, da je Drago Pilsel, poslije Operacije Oluja, tada član HHO-a, pod pseudonimom Vjeran Grković intervjuirao predsjednika HHO-a Petra Mrkalja. Svjedok tužiteljstva Žarko Puhovski, rekao je, da ne zna za to. Pilsel je to demantirao u emisiji Nedjeljom u 2 u kojoj je gostovao Žarko Puhovski.

Sudjelovao je u predsjedničkoj kampanji Ive Josipovića na izborima 2009.-2010. godine. Nakon njegove pobjede na izborima, bio je predstavljen kao jedan od ljudi Ureda predsjednika, kao voditelj Odjela za analitiku. Nakon kolumne, koja je objavljena na istarskom portalu Regional express, početkom ožujka 2010., u kojoj je koristio psovke i neprimjerene izraze, nakon čega je nastala afera, otišao je iz Ureda predsjednika. Pilsel tvrdi da je odluka o napuštanju Ureda donešena ranije.

Član je hrvatskog P.E.N. centra, Hrvatskog novinarskog društva, Sindikata novinara Hrvatske, Saveza antifašista Republike Hrvatske (član predsjedništva) i Savjeta saveza antifašista Republike Hrvatske (podpredsjednik), Koalicije za REKOM, PfP Consortium (Akademija za nacionalnu obranu – Institut za mir i rješenje sukoba Ministarstva obrane Republike Austrije) kao član studijsko-istraživačke grupe za menadžment krize na Balkanu (Jugoistok Europe), Instituta Vlado Gotovac, HKD Napredak te Sabora stranke Naprijed Hrvatska – Progresivni savez, piše Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari