Pratite nas

Reagiranja

‘ANTIDEKLARACIJA’ – Otvoreno pismo autorima i potpisnicima Deklaracije o zajedničkom jeziku

Objavljeno

na

Nezahvalno je pisati osvrt na neki dokument prije njegove objave, ali s obzirom na to kako je on najavljen, molim Vas gospođe i gospodo autori i potpisnici shvatite ovo Otvoreno pismo kao kritiku njegovom predstavljanju, posebice vremenu u kojem to radite, a ne kao kritiku sadržaja, piše Ante Gugo/Večernji List

Prije nego pređem na suštinu problema želio bih Vam ispričati kratku priču čiji sam sudinik. Nisam suučesnik. Ništa u njoj nije krivotvoreno. Mislim da ni moj prijatelj iz Beograda ništa nije falsificirao. Imam automobil s dobrim strojem na unutarnje izgaranje. Krenuo sam u trgovinu u neboderu. Mislio sam, bit će tamo hljeb kruha i za mene. Nemam svoj vrt stoga kupit ću još malo sira, mrkvu, krumpir, špinat, raznog drugog povrća, gljive i tjesteninu, sve to ću staviti u posudu za kuhanje i u svom stanu na drugom katu skuhat ću dobru povrtnu juhu. Prljavo posuđe ću staviti u perilicu, a onda opeglati rublje.

Ante Gugo

Zamolio sam prijatelja u Beogradu da napravi isto, ali i da to i napiše. Evo kako je on to uradio. Imam automobil sa dobrom mašinom na unutrašnje sagorjevanje. Krenuo sam u dućan u soliteru. Predmnjevao sam, biće tamo hleba i za mene. Nemam svoje bašče, zato ću da kupim još malo kačkavalja, šargarepu, krtole, spanać, raznog drugog povrća, pečurke i makarone, sve to ću da stavim u šerpu i u svom stanu na drugom spratu ću da skuvam supu od povrća. Prljavo suđe ću da stavim u mašinu za pranje sudova, a onda ću da opeglam veš. Moj prijatelj je naišao na problem. On jednostavno nije mogao kupiti hljeb hleba. U mom hrvatskom jeziku hljeb označava komad kruha. U njegovom srpskom jeziku riječ hleb se koristi za kruh. Pitao sam ga zašto nije kupio hljeb hleba.

Odgovorio mi je da u srpskom jeziku hljeb ima isto značenje kao i hleb, samo je riječ o varijanti na ijekavici, odnosno onoj koja se koristila među Srbima koji su živjeli izvan Srbije. Ovo me je odmah podsjetilo na činjenicu da su baš zbog tih Srba, ne nužno i voljom svih njih, potpisnici Memoranduma SANU, dakle srpski akademici među kojima je bilo književnika i lingvističara, napravili političku platformu na kojoj su se kasnije provodili srpski osvajački ratovi u prvoj polovici devedesetih godina prošlog stoljeća. Da bi ijekavicu kojom su govorili Srbi izvan Srbije bilo moguće uzeti kao dio srpskog jezika, nužno je dokazati da su hrvatski i srpski jezik ustvari jedan jezik. Zaobilazni put prema tome svojevremeno je vodio preko nepriznavanja crnogorske nacije i crnogorskog jezika. U tome leži bit ove podvale s Deklaracijom o zajedničkom jeziku. Jeste li, gospođe i gospodo autori i potpisnici Deklaracije, svjesni toga kako je Vaš dokument previše nalik dokumentima koji su bili uvod u hegemonističke ratove devedesetih godina prošlog stoljeća na jugoistoku Europe. I ti dokumenti su bili uljepšavani pričama o težnjama za jedinstvom i boljim međusobnim razumijevanjem. Pogledamo li još jednom one primjere koje sam naveo na početku teksta, mi koji smo se školovali u doba Jugoslavije razumjet ćemo oba teksta, kako moj, tako i mog prijatelja beogradskog. Možda bi ga Jura Stublića nazvao drugom beogradskim, što u srpskom jeziku ima isto značenje kao i prijatelj.

Međutim u hrvatskom jeziku ta riječ znači nešto drugo. Naša djeca će razumjeti samo jedan od ona dva teksta s početka ovog Otvorenog pisma. Oni jednostavno više nisu u prilici svakodnevno koristiti izraze koji ne pripadaju njihovom jeziku te tako učiti i onaj drugi jezik kao što se inercijom uči svaki strani jezik, a što ne znači da je on isti jezik kao i naš materinji. Razumijem želju dobronamjernih ljudi, namjerno ne kažem Vas inicijatora i potpisnika ove Deklaracije, jer na nju gledam isključivo kao na pokušaj dobro smišljene podvale, da stvore platformu za lakše razumijevanje među ljudima. Valja nam se, međutim zapitati čemu ona forsiranje ideje o zajedničkom jeziku? Zašto to niste jednostavno nazvali nekom vrstom esperanta jugoistoka Europe ili nekako slično? Da, naziv zvuči pomalo nesuvislo, ali ništa više nego i Vaša ideja o zajedničkom jeziku. Ustrajavanje na tvrdnji kako svi u državama nastalim na prostoru bivše Jugoslavije govorimo istim jezikom počiva u definiciji nacije.

Od brojnih ponuđenih izabrao sam onu koju smatram najboljom, a koja kaže da je nacija „društvena zajednica koja se temelji na: a) uvjerenju svojih članova u zajedničko podrijetlo i sudbinu u prošlosti; b) posebnosti jezika, religije, običaja i niza simboličkih sredstava za obilježavanje kolektivne pripadnosti (himne, zastave, grbovi, spomenici, proslave); c) osjećaju zajedničke solidarnosti, ponosa i društvene jednakosti; d) političkoj organiziranosti u rasponu od pokreta za zaštitu kulturnih posebnosti do državne samostalnosti“. Citat sam preuzeo s web izdanja Hrvatske enciklopedije. Dakle, jedan od identiteta nacije je i jezik. Ako svi s područja bivše države govorimo istim jezikom, u pitanje dolazi i naša nacionalna posebnost. Ta ideja nije nova. Još u doba Jugoslavije nacionalnu svijest se željelo utišavati kroz pokušaje nametanja ideje o jednom jeziku.

Dodatni problem predstavljanja ove Deklaracije o zajedničkom jeziku jest i njezino tempiranje. Prije petnaestak dana obilježili smo 50. obljetnicu od donošenja Deklaracije o hrvatskom književnom jeziku. Da je u ovoj inicijativi bilo imalo dobronamjernosti, da je bolje sporazumijevanje bio cilj, pričekali biste još neko vrijeme. Svakome tko se upušta u takve inicijative jasno je da one mogu propasti i zbog loše izabranog vremena za njihovo predstavljanje. U ovom slučaju, vrijeme ste očito namjerno izabrali. Među Vama ima onih koji su nedavno pokrenuli političke stranke, u Hrvatskoj su na pragu lokalni izbori, a ovakve provokacije su dobar način brzog, odnosno agresivnog političkog marketinga. Svjesni ste kako nema mogućnosti da se jedan zajednički jezika ikad prizna ili standardizira, ali je zato ovo odlično vrijeme za još jednu provokaciju i unošenje podjela u hrvatskom društvu, jednako kao i u onom bosanskohercegovačkom. Točno onako kako je to i zapisano u Memorandumu II. Naime u jednoj od točaka tog dokumenta kaže se: „Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciju srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu“. Unitarna zajednica počiva i na zajedničkom jeziku.

Želio bih Vas na kraju pitati, jesu li Vaše želje da sisate fondove iz proračuna tri ili četiri države nastale na razvalinama jugoslavenskog političkog eksperimenta, dakle, je li Vaša neutaživa želja za bogaćenjem vrijedna novih ratova, novih nesreća i novih krvoprolića koje ovako perfidno i hladnokrvno provocirate. Vaša ideja o jednom jeziku mogla bi lako probuditi i neki sumanuti um koji će početi razmišljati i o jednoj državi. Svi ratovi, sva nepotrebna krvoprolića počela su idejama, riječima i porukama, deklaracijama ili memorandumima… I za kraj, ima među Vama povjesničara. Ne vjerujem da im je promaklo kako ste predstavljanje Vaše deklaracije o jednom jeziku, barem u hrvatskim medijima, najavili baš na godišnjicu odluke talijanskih vlasti da u Istri zabrane uporabu hrvatskog jezika. Bilo je to 28. ožujka 1923. godine.

Ante Gugo/Večernji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Bokeljska mornarica je i baština pripadnika hrvatske manjine u Crnoj Gori

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore odgovorilo admiralu Antonu Sbutegi

Nedavni istupi admirala Bokeljske mornarice iz Kotora Antona Sbutege izazvali su pozornost pripadnika hrvatske nacionalne manjine u Crnoj Gori, a što je dovelo do otvorenog odgovora kojega je spomenutom gospodinu poslao Zvonimir Deković,  predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, a koje kao najviše zastupničko tijelo predstavlja Hrvate Crne Gore. Odgovor nam je proslijeđen iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

U odgovoru se ističe  kako  Sbutega vez ikakvih argumenata na neprimjeren način govori o Hrvatskom nacionalnom vijeću te napominje da  Sbutega uopće ne razumije postupak nominacije kulturnih dobara na UNESCO-v popis nematerijalne kulturne baštine, jer kulturna dobra nominiraju države, a ne udruge građana.

Prema tome, Deković smatra da bi najbolje bilo da Hrvatska i Crna Gora zajednički nominiraju ovo iznimno vrijedno kulturno dobro, budući da je Bokeljska mornarica kao nematerijalna kulturna baština Crne Gore ujedno i baština pripadnika hrvatske manjine, a što je i bila preporuka Međuvladinog mješovitog odbora za zaštitu nacionalnih manjina između dvije države.

U nastavku ovog teksta Odgovor HNV Crne Gore admiralu Sbutegi donosimo u cjelosti:

Na sjednici Izvršnog odbora HNVCG održanoj u petak 15. veljače,2019. god. donosi se odgovor Hrvatskog nacionalnog vijeća na neosnovane i iskonstruirane izjave admirala BM Antona Sbutege izgovorene na sjednici UOBM održanoj 8. veljače 2019. god. u Kotoru

Poštovani gospodine Sbutega, admirale Bokeljske mornarice!

Na skupštini Bokeljske mornarice održanoj 8. 2. 2019., kako doznajemo iz medijskih  izvještaja sa tog skupa, na neprimjeren način govorili ste o Hrvatskom nacionalnom vijeću, iznoseći vlastito uvjerenje da HNVCG zastupa vrlo mali broj Hrvata u Crnoj Gori. Uz to,  uvrijedili ste sve naše članove koji nisu podržali podnesenu (naglašavam podnesenu) nominaciju Bokeljske mornarice za UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine, označivši nas osobama bez vjere i časti.

Pratimo Vaš rad kao admirala od same inauguracije, tako da nas taj izričaj nimalo nije iznenadio. Gotovo svaki Vaš javni istup u zadnje dvije godine poslužio Vam je za odapinjanje strijela natopljenih neprijateljstvom prema bokeljskim Hrvatima, najprije našijencima u Hrvatskoj, a sada, kao što svjedočimo, i prema nama doma. Učestalost kritika prema svemu što dolazi iz hrvatskih redova navodi nas na pomisao da ste u negiranju hrvatskog identiteta Boke pronašli smisao vlastitog djelovanja na dužnosti koju trenutno obnašate.

Hrvatsko nacionalno vijeće, kao krovna organizacija Hrvata u Crnoj Gori, zajedno sa svojim konstitutivnim dijelovima postoji da bi artikulirala, promicala i ostvarivala interese hrvatskog naroda, koji u Boki, kako to navodi uvaženi naš Bokelj, prof. dr. Miljenko Pasinović, obitava već drugi milenij. Obavljanje te teške, ali časne zadaće postaje sve težim jer se posljednjih godina susrećemo s velikim problemom smanjenja broja pripadnika naše zajednice. Sve češće, naime, svjedočimo pojavi da pojedini pripadnici našega naroda zatomljuju nacionalne osjećaje u nadi da će tako lakše ostvariti napredovanje na društvenoj, odnosno profesionalnoj ljestvici, a još teže se nosimo s činjenicom da ima i onih koji, zbog istih razloga, djelovanjem u svojoj radnoj okolini nastoje pokazati poslodavcu da su,kako kažu Hrvati,veći katolici od Pape ili, veći Crnogorci od sv. Petra Cetinjskog.

Distancu prema Hrvatima u Crnoj Gori iskazali ste ne učlanjenjem ni u jednu hrvatsku udrugu. Da jeste, znali biste da Hrvatsko nacionalno vijeće, osim neupitne potpore velike većine svojih članova, za svoj rad dobiva priznanja od crnogorske države, od predstavnika drugih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori, koje u našem djelovanju prepoznaju rad na dobrobiti naše domovine, Crne Gore i svih njezinih građana, bez obzira na nacionalnu pripadnost, od Hrvata iz Boke koji žive u Hrvatskoj, što nam, također, jako puno znači te od hrvatske države, a naše zauzimanje za očuvanje nacionalnog identiteta prepoznato je i u okviru hrvatske iseljeničke zajednice.

Nećemo špekulirati o tome možete li Vi osobno računati na lijepu riječ sa svih spomenutih adresa, to tim prije što nismo uvjereni da su Vam, osim jedne, one uopće važne.

Kao što možete zaključiti, gospodine Sbutega, onako kako nas Vi vidite, ne vidi nas nitko drugi. Zapravo, ipak vidi. Vaše istomišljenike mogli bismo pronaći u pojedincima, anonimnim komentatorima na društvenim mrežama, koji ustrajavaju na svojem načinu komentiranja aktualnih događaja, unatoč upozorenjima urednika portala da je zabranjen govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje.

Odredivši za cilj Vašega napada naše dosljedno i svakodnevno nastojanje da očuvamo vlastite nacionalne vrijednosti i želju da Crna Gora i Republika Hrvatska dogovorno riješe sva bilateralna pitanja, potakli ste nas da se zapitamo ne pripisujemo li pojmu časti Vi i mi različite sadržaje. Što mi smatramo moralnom vrijednošću, pokušat ću Vam pojasniti iznoseći vlastiti stav na temu koja je univerzalna, biblijska. Tako npr., osobno nikada ne bih prihvatio dužnost na koju se bira po kriteriju nacionalne pripadnosti ako bih znao da ću obnašajući je djelovati protiv interesa vlastitog naroda. Ako bih je ipak prihvatio ne znajući što se od mene očekuje, prvom prilikom kad bih došao u situaciju da moram izgovoriti makar i jednu riječ na štetu naroda iz kojega potječem, podnio bih ostavku. Vidite, poštovani admirale, ja to smatram moralnim stavom višega reda. Gotovo smo sigurni da bi ga trebalo dopisati na vrpci koju je austrijski nadvojvoda Albert darovao Mornarici kada je ona bila Plemenito tijelo, čime bi, na njoj već napisani apstraktni pojam „honor“ dobio konkretan sadržaj. Ne znamo kako Vi gledate na to, možemo samo naslućivati.

Protivno Vašim očekivanjima, a rekli bismo i praksi u prigodama redovitih godišnjih skupština udruga, Vaš govor prošloga petka, kao čelnika Bokeljske mornarice ostao je u sjeni glasa razuma koji se čuo iz zadnjih redova skupštinske dvorane. Kratak govor skupštinara, g. Denisa Vukašinovića popraćen je pljeskom, koji se za razliku od onog upućenog Vama, čuo i izvan dvorane, dapače diljem Boke, a i šire. Taj pljesak  mora da Vama je probušio uši, jer ste odmah na očigled većine prisutnih u dvorani, nervozno i ne mareći da to bude diskretno dali znak rukom predsjedavajućem da ne dopusti daljnji razgovor o Vama omraženoj temi suradnje i zajedništva s bratovštinama u Hrvatskoj.

Vaš mornar, zapravo je rekao isto što i tjedan dana prije počasni admiral, g. Filip Vujanović, koji je nakon osnivanja Podgoričkog kluba, u prisutnosti bivše hrvatske premijerke Jadranke Kosor, kako je navedeno na internetskim stranicama RTCG 1.veljače 2019., izjavio novinarima, da „pitanja između država regiona treba rješavati dijalogom, međusobnim povjerenjem i što brže“, a kao loš primjer odnosa između Crne Gore i Hrvatske naveo je Bokešku mornaricu, gdje se, kako je rekao, „nijesu dogovorili i poslali poruke koje nisu dobre“.

Sada kada znate kako razmišlja bivši predsjednik države, predlažem Vam stoga, poštovani gospodine admirale, da govor skupštinara Vukašinovića naučite napamet i da ga ponavljate u svakoj prigodi kada budete govorili o Bokeljskoj mornarici. Time ćete poslati poruku Bokeljima, baštinicima njezine tradicije da za Mornaricu, kakvu smo naslijedili od naših predaka mi Hrvati i crnogorska država, ipak ima nade, a UNESCO-vom tijelu da Vam je od samodopadnosti važnija Bokeljska mornarica.

S poštovanjem

Predsjednik HNV

Zvonimir Deković

 

P.S.

U dosadašnjim javnim istupima više puta ste pokazali da ne poznajete temu o kojoj govorite, a to smo uočili i u nedavnom intervjuu objavljenom u listu Pobjeda, kada ste izjavili da zajednička kandidatura Bokeljske mornarice od strane Crne Gore i Hrvatske nije bila moguća, između ostaloga, zbog toga jer „Mornarica nije dobila iz Hrvatske zvaničnu ponudu za zajedničku kandidaturu“. Ne znamo od koga ste očekivali ponudu, ali samo takvo očekivanje ukazuje na elementarno nepoznavanje postupka nominacije. Kulturna dobra za UNESCO-vu listu nominiraju države, a ne udruge, s toga je partner hrvatskoj državi u procesu nominacije trebala biti država Crna Gora, a ne Bokeljska mornarica. Hrvatska je, pak, na primjeren način Crnoj Gori predložila zajedničku nominaciju. Dokaz za moju tvrdnju je članak 5 Zapisnika sa sjednice Međuvladinog mješovitog odbora održanog i potpisanog od strane Republike Hrvatske i Crne Gore u Zagrebu dana 24. svibnja,2017. god.

„5. MMO predlaže objema stranama da razmotre mogućnost zajedničke nominacije kulturnog dobra Bokeljske mornarice radi upisa na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine,u kojoj će biti istaknuti sveti Tripun i to da je Bokeljska mornarica kao nematerijalna kulturna baština Crne Gore ujedno i baština pripadnika hrvatske manjine u Crnoj Gori“.

HNV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Marko Ljubić: Prijedlogom Katje Kušec za člana Vijeća za elektroničke medije, Vlada vara Sabor i potiče nezakonitost

Objavljeno

na

Objavio

Jučer su mediji izvjestili hrvatski narod i zaintresiranu javnost da je Vlada Republike Hrvatske na svojoj sjednici donijela odluku predložiti Saboru Republike Hrvatske novinarku Katju Kušec, aktualnu urednicu Prvog programa HTV-a i kako su naveli, aktualnu predsjednicu HNiP-a (Hrvatski novinari i publicisti) za novu članicu Vijeća za elektroničke medije. S obzirom na nadležnost Vijeća za elektroničke medije, njegove goleme ovlasti u uredovanju, nadzoru i standardizaciji na prostoru elektroničkih medija, te utjecaj u distribuciji i preraspodjeli državnih sredstava elektroničkim medijima u vidu financijskih potpora, te s obzirom da Vijeće često arbitrira o kaznama medijima prema različitim zahtjevima i ima goleme izvršne ovlasti (Z1, Bujica, Markov Trg), iznimno je bitno da u tom Vijeću budu ljudi o kojima nema javnih i profesionalnih sporova, a pogotovo da se na sve načine spriječi eventualni izbor ili imenovanje osoba o kojima postoje ozbiljni društveni i javni prijepori, te izrazito ozbiljne sumnje u nezakonito djelovanje u prethodnom referentnom razdoblju.

Upravo sve to postoji s prijedlogom o imenovanju Katje Kušec.

I više od toga.

Zbog činjenica o kojima postoje neupitni dokumenti, javna svjedočenja i dokazi, a koji jasno govore da je Katja Kušec kao predsjednica HNiP-a, registriranog kao udruga građana i koji je okupljao oko pedeset novinara, publicista i književnika, a zamišljen je kao alternativa monopolu HND-a u Hrvatskoj i razornim utjecajima dnevnih i stranačkih politika na medijski poredak, uz pomoć glavnog tajnika HNiP-a Hrvoja Juvančića, oboje zaposleni na HRT-u, teškim zlouporabama, krivotvorenjem, manipulacijama i nezakonitostima uništila tu organizaciju.

Nije naglasak na uništenju organizacije, jer je to stvar svake organizacije ako se ne događaju nezakoniti postupci, nego na metodologiji kojom su se služili, a koja ih u svakom uređenom društvu nužno mora dovesti pod sumnju i istragu državnih institucija.

Evo činjenica.

Prvo, Kušec i Juvančić su falsificirali Statut HNiP-a i krivotvorine prjevarom registrirali u Ministarstvu uprave, predstavljajući ih kao odluku Skupštine. O tome postoje čvrsti dokazi, a ključna krivotvorina i falsifikat se odnosi na ukidanje najvažnijeg upravnog organa HNiP-a, Tajništva, koga su Kušec i Juvančić jednostavno izbrisali, to predstavili kao odluku Skupštine koja se uopće nije sastajala i na taj način priskrbili sebi mogućnost upravljanja HNiP-om bez ikakvovga legaliteta i legitimiteta.

Drugo, Kušec i Juvančić tjekom zadnje tri godine nikada Skupštini nisu podnijeli izvješće o financijskom poslovanju, a aplicirali su na javna sredstva državnih i javnih institucija, naplaćivali članarinu od preostalih članova, dobivali ta sredstva i trošili ih bez ikakvoga zakonskoga nadzora. To izravno ukazuje na mogućnost financijskih malverzacije, te prjevaru javnih institucija u aplikacijskom postupku, jer su se lažno predstavljali i prikazivali organizaciju zakonitom iako to nije bila.

Treće, prema Zakonu o udrugama, registrirane udruge moraju najmanje jednom godišnje sazivati Skupštinu na kojoj se verificira rad, prvenstveno financijsko poslovanje, standardizacija akata, donošenje programskih odluka s izvještajnom obavezom o djelovanju rukovodstva. Statuti udruženja se isključivo mijenjaju i donose na skupštinama udruga. HNiP već gotovo tri pune godine upravo zbog samovolje i djelovanja Katje Kušec, izravno odgovorne za poštivanje zakonitosti u radu udruge, te njenoga suradnika glavnog tajnika Hrvoja Juvančića nije održao Skupštinu, pa je to izravno kršenje Zakona i povod za reakciju ne samo Ministarstva uprave i nadležnih inspekcija, nego i revizije financijskog poslovanja od strane državnih institucija. S obziorm da su ove informacije višestruko objavljivane u javnosti, nevjerojatan je prijezir državnih institucija prema ovim ozbiljnim činjenicama.

Katja Kušec predložena za članicu Vijeća za elektroničke medije

Ako udruga ne poštuje temeljne zakonske odredbe, nužan je inspekcijski nadzor, sankcioniranje odgovornih ljudi a ako ni to ne pomaže, kao što se vidi po ustrajnosti nesazivanja Skupštine u tom slučaju udruga se briše iz registra. HNiP je i po zakonskim odredbama i potpunom izostanku svakoga djelovanja stekao sve uvjete za brisanje iz registra, a njegovo rukovodstvo, Kušec i Juvančić nadzor i istragu državnih institucija.

Četvrto, zbog iznesenoga, jasno je kao dan da se Katja Kušec uz sve navedeno lažno predstavlja predsjednicom organizacije koja formalno-pravno ne bi smjela postojati jer ne ispunjava ni minimum zakonskih pretpostavki za legalno djelovanje, te da je Vladi Republike Hrtvatske ono što bi moralo biti povod za preispitivanje njezinoga javnoga i profesionalnog djelovanja, zapravo poslužilo kao referenca za imenovanja na visoke dužnosti, pa se to može i mora smatrati teškom prjevarom.

Peto, predlažući Katju Kušec za članicu Vijeća za elektroničke medije, Vlada Republike Hrvatske, odnosno koalicijski partneri na čelu s HDZ-om, jasno iskazuju prijezir prema realitetima, prema zakonima i poštivanju zakonitosti u javnome djelovanju, te se posredno dovode u svezu s možebitnim posredovanjem u takvim postupcima Kušec i Juvančića pred desetinama novinara, publicista i književnika u udruženju, za koje mnogi vjeruju kako je upravo uništeno navedenim postupcima po nalogu i utjecajima iz aktualnih vladajućih političkih struktura. Umjesto da Vlada Saboru predlaže ljude koji svojim profesionalnim i moralnim dignitetom mogu jamčiti pošten, uzoran i kvalitetan rad u prevažnom Vijeću, ovim postupkom Vlada iskazuje izravnu namjeru dodatnog dnevno-političkog i stranačkog instrumentaliziranja Vijeća i pozadinskog utjecaja na medijski prostor primjenjujući umjesto primjerenih standarda partikularna mjerila, ulazeći u vrlo opasnu zonu manipulacije saborskim zastupnicima koji nisu dužni znati činjenice koje sam naveo, no Vlada jest od trenutka kada ulazi u kandidacijski postupak. Ovim postupkom Vlada Republike Hrvatske Saboru predlaže odluku koja iskazuje prijezir prema važećim Zakonima Republike Hrvatske i minimumu civilizacijskih standarda.

Javnosti, hrvatskom narodu i vladi, te saborskim zastupnicima koji će glasovati o prijedlogu Vlade, predlažem da pitaju Juru Vujića, Dubravka Ljubića, Krešimira Čokolića, Sinišu Kovačića,Tanju Baran, Karolinu Vidović Krišto, Hrvoja Hitreca, Velimira Bujanca, Smiljanu Škugor, Marijana Križića, Osora Barišića, Javora Novaka, Nenada Piskača, Marka Juriča, te čitav niz drugih bivših članova HNiP-a, kada su zadnji put bili na Skupštini, kad su dobili poziv za Skupštinu, znaju li kad je bilo tko i bilo kada zadnji put nešto uradio u ime HNiP-a, imaju li saznanja o financijskom poslovanju udruge te što je najvažnije kada su i na kojoj Skupštini donijeli odluku o izmjenama Statuta, kojima se briše Tajništvo kao glavni organ upravljanja udrugom?

Odgovori će potvrditi sve što sam naveo.

Zbog toga sama jutros o istom, u kraćoj verziji obavijestio nekolicinu ministara u Vladi Republike Hrvatske, ministra Lovru Kuščevića, ministra Gorana Marića, potpredsjednike Sabora Milijana Brkića i Božu Petrova, te saborske zastupnike Hrvoja Zekanovića, Zlataka Hasanbegovića, Brunu Esih, Stevu Culeja, Davora Ivu Stiera i Miru Kovača kako bi imali saznanja koja su nužna u ovome postupku odlučivanja, a prije glasovanja u Saboru.

Jer, krajnje bi bilo vrijeme ljude koji se služe neviđenim prljavštinama početi sankcionirati i na taj način preventivno stvarati atmosferu poželjne razvojne klime u Hrvatskoj, a ne ih nagrađivati za svinjarije koje su uradili i o kojima postoji toliko relevantnih dokaza i činjenica, te toliko svjedoka.

Umjesto da je Vlada kao izvršni nositelj vlasništva nad HRT-om ispitala uvjete i razloge profesionalnog napredovanja i imenovanja Katje Kušec na mjesto glavne urednice Prvog programa HTV-a u konetkstu svega navedenoga o čemu rukovodstvo HRT–a ima informacije, kao i pripadajuća javnost jer smo o tome, ne smao ja, više puta pisali u hrvatskim medijima, Vlada svojom odlukom i prijedlogom Saboru zapravo potvrđuje i afirmira isplativost i poželjnost destruktivnog i opasnog djelovanja u javnome prostoru, imenujući sporne osobe, kao u ovome slučaju Kušec na vrlo značajne pozicije utjecaja na medijski prostor. To je i u slučaju neznanja, i u slučaju namjere, odluka s nesagledivim i ružnim posljedicama na opće stanje društvene kulture i nacionalnog duha, te elementarnih vrjednota hrvatskoga društva.

Marko Ljubić/ProjektVelebit

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari