Pratite nas

Reagiranja

‘ANTIDEKLARACIJA’ – Otvoreno pismo autorima i potpisnicima Deklaracije o zajedničkom jeziku

Objavljeno

na

Nezahvalno je pisati osvrt na neki dokument prije njegove objave, ali s obzirom na to kako je on najavljen, molim Vas gospođe i gospodo autori i potpisnici shvatite ovo Otvoreno pismo kao kritiku njegovom predstavljanju, posebice vremenu u kojem to radite, a ne kao kritiku sadržaja, piše Ante Gugo/Večernji List

Prije nego pređem na suštinu problema želio bih Vam ispričati kratku priču čiji sam sudinik. Nisam suučesnik. Ništa u njoj nije krivotvoreno. Mislim da ni moj prijatelj iz Beograda ništa nije falsificirao. Imam automobil s dobrim strojem na unutarnje izgaranje. Krenuo sam u trgovinu u neboderu. Mislio sam, bit će tamo hljeb kruha i za mene. Nemam svoj vrt stoga kupit ću još malo sira, mrkvu, krumpir, špinat, raznog drugog povrća, gljive i tjesteninu, sve to ću staviti u posudu za kuhanje i u svom stanu na drugom katu skuhat ću dobru povrtnu juhu. Prljavo posuđe ću staviti u perilicu, a onda opeglati rublje.

Ante Gugo

Zamolio sam prijatelja u Beogradu da napravi isto, ali i da to i napiše. Evo kako je on to uradio. Imam automobil sa dobrom mašinom na unutrašnje sagorjevanje. Krenuo sam u dućan u soliteru. Predmnjevao sam, biće tamo hleba i za mene. Nemam svoje bašče, zato ću da kupim još malo kačkavalja, šargarepu, krtole, spanać, raznog drugog povrća, pečurke i makarone, sve to ću da stavim u šerpu i u svom stanu na drugom spratu ću da skuvam supu od povrća. Prljavo suđe ću da stavim u mašinu za pranje sudova, a onda ću da opeglam veš. Moj prijatelj je naišao na problem. On jednostavno nije mogao kupiti hljeb hleba. U mom hrvatskom jeziku hljeb označava komad kruha. U njegovom srpskom jeziku riječ hleb se koristi za kruh. Pitao sam ga zašto nije kupio hljeb hleba.

Odgovorio mi je da u srpskom jeziku hljeb ima isto značenje kao i hleb, samo je riječ o varijanti na ijekavici, odnosno onoj koja se koristila među Srbima koji su živjeli izvan Srbije. Ovo me je odmah podsjetilo na činjenicu da su baš zbog tih Srba, ne nužno i voljom svih njih, potpisnici Memoranduma SANU, dakle srpski akademici među kojima je bilo književnika i lingvističara, napravili političku platformu na kojoj su se kasnije provodili srpski osvajački ratovi u prvoj polovici devedesetih godina prošlog stoljeća. Da bi ijekavicu kojom su govorili Srbi izvan Srbije bilo moguće uzeti kao dio srpskog jezika, nužno je dokazati da su hrvatski i srpski jezik ustvari jedan jezik. Zaobilazni put prema tome svojevremeno je vodio preko nepriznavanja crnogorske nacije i crnogorskog jezika. U tome leži bit ove podvale s Deklaracijom o zajedničkom jeziku. Jeste li, gospođe i gospodo autori i potpisnici Deklaracije, svjesni toga kako je Vaš dokument previše nalik dokumentima koji su bili uvod u hegemonističke ratove devedesetih godina prošlog stoljeća na jugoistoku Europe. I ti dokumenti su bili uljepšavani pričama o težnjama za jedinstvom i boljim međusobnim razumijevanjem. Pogledamo li još jednom one primjere koje sam naveo na početku teksta, mi koji smo se školovali u doba Jugoslavije razumjet ćemo oba teksta, kako moj, tako i mog prijatelja beogradskog. Možda bi ga Jura Stublića nazvao drugom beogradskim, što u srpskom jeziku ima isto značenje kao i prijatelj.

Međutim u hrvatskom jeziku ta riječ znači nešto drugo. Naša djeca će razumjeti samo jedan od ona dva teksta s početka ovog Otvorenog pisma. Oni jednostavno više nisu u prilici svakodnevno koristiti izraze koji ne pripadaju njihovom jeziku te tako učiti i onaj drugi jezik kao što se inercijom uči svaki strani jezik, a što ne znači da je on isti jezik kao i naš materinji. Razumijem želju dobronamjernih ljudi, namjerno ne kažem Vas inicijatora i potpisnika ove Deklaracije, jer na nju gledam isključivo kao na pokušaj dobro smišljene podvale, da stvore platformu za lakše razumijevanje među ljudima. Valja nam se, međutim zapitati čemu ona forsiranje ideje o zajedničkom jeziku? Zašto to niste jednostavno nazvali nekom vrstom esperanta jugoistoka Europe ili nekako slično? Da, naziv zvuči pomalo nesuvislo, ali ništa više nego i Vaša ideja o zajedničkom jeziku. Ustrajavanje na tvrdnji kako svi u državama nastalim na prostoru bivše Jugoslavije govorimo istim jezikom počiva u definiciji nacije.

Od brojnih ponuđenih izabrao sam onu koju smatram najboljom, a koja kaže da je nacija „društvena zajednica koja se temelji na: a) uvjerenju svojih članova u zajedničko podrijetlo i sudbinu u prošlosti; b) posebnosti jezika, religije, običaja i niza simboličkih sredstava za obilježavanje kolektivne pripadnosti (himne, zastave, grbovi, spomenici, proslave); c) osjećaju zajedničke solidarnosti, ponosa i društvene jednakosti; d) političkoj organiziranosti u rasponu od pokreta za zaštitu kulturnih posebnosti do državne samostalnosti“. Citat sam preuzeo s web izdanja Hrvatske enciklopedije. Dakle, jedan od identiteta nacije je i jezik. Ako svi s područja bivše države govorimo istim jezikom, u pitanje dolazi i naša nacionalna posebnost. Ta ideja nije nova. Još u doba Jugoslavije nacionalnu svijest se željelo utišavati kroz pokušaje nametanja ideje o jednom jeziku.

Dodatni problem predstavljanja ove Deklaracije o zajedničkom jeziku jest i njezino tempiranje. Prije petnaestak dana obilježili smo 50. obljetnicu od donošenja Deklaracije o hrvatskom književnom jeziku. Da je u ovoj inicijativi bilo imalo dobronamjernosti, da je bolje sporazumijevanje bio cilj, pričekali biste još neko vrijeme. Svakome tko se upušta u takve inicijative jasno je da one mogu propasti i zbog loše izabranog vremena za njihovo predstavljanje. U ovom slučaju, vrijeme ste očito namjerno izabrali. Među Vama ima onih koji su nedavno pokrenuli političke stranke, u Hrvatskoj su na pragu lokalni izbori, a ovakve provokacije su dobar način brzog, odnosno agresivnog političkog marketinga. Svjesni ste kako nema mogućnosti da se jedan zajednički jezika ikad prizna ili standardizira, ali je zato ovo odlično vrijeme za još jednu provokaciju i unošenje podjela u hrvatskom društvu, jednako kao i u onom bosanskohercegovačkom. Točno onako kako je to i zapisano u Memorandumu II. Naime u jednoj od točaka tog dokumenta kaže se: „Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciju srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu“. Unitarna zajednica počiva i na zajedničkom jeziku.

Želio bih Vas na kraju pitati, jesu li Vaše želje da sisate fondove iz proračuna tri ili četiri države nastale na razvalinama jugoslavenskog političkog eksperimenta, dakle, je li Vaša neutaživa želja za bogaćenjem vrijedna novih ratova, novih nesreća i novih krvoprolića koje ovako perfidno i hladnokrvno provocirate. Vaša ideja o jednom jeziku mogla bi lako probuditi i neki sumanuti um koji će početi razmišljati i o jednoj državi. Svi ratovi, sva nepotrebna krvoprolića počela su idejama, riječima i porukama, deklaracijama ili memorandumima… I za kraj, ima među Vama povjesničara. Ne vjerujem da im je promaklo kako ste predstavljanje Vaše deklaracije o jednom jeziku, barem u hrvatskim medijima, najavili baš na godišnjicu odluke talijanskih vlasti da u Istri zabrane uporabu hrvatskog jezika. Bilo je to 28. ožujka 1923. godine.

Ante Gugo/Večernji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Sve ćemo zaboraviti, kad se izgradi nova katedrala!

Objavljeno

na

Stravičan požar koji je zahvatio katedralu Notre-Dame u Parizu, prije svega, postavio je pitanje: Je li se to dogodilo slučajno ili namjerno?

Još dok istraga nije ni započela kako treba, vlasti u Francuskoj počele su izjavljivati da nije bilo nikakve namjere!?

Neki poput admirala Davora Domazeta Loše kažu da se takve stvari ne događaju slučajno, da se ovdje ne radi o „teoriji urote, već o pravoj pravcatoj uroti protiv simbola kršćanske i katoličke Europe“, tim prije jer se požar dogodio kad je započeo Veliki petak, dakle pred najveći kršćanski blagdan, Uskrs.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron je uvjeren da će se ovo nekada prekrasno zdanje obnoviti za pet godina, dok stručnjaci prognoziraju da će to ipak  potrajati iznimno dugo.

Nakon ove tragedije odmah su se javili milijarderi te se počeli „nadmetati“ tko će darovati više milijuna eura za obnovu. Pojedinci se spremaju dati  ili su već dali i sto milijuna eura.

Nu, da je netko od njih samo nekoliko dana ili tjedana donirao recimo milijun eura, katedrala bi najvjerojatnije i danas bila na svojem mjestu, jer bi se taj novac, uz ostalo utrošio i na svestranu zaštitu ovog iznimno značajnog kulturnog spomenika u svijetu, za nadzorne kamere ili dežurstva vatrogasnih službi. Nekima od njih je očito lakše sada dati tolika financijska sredstva, jer će se time „upisati u povijest kao veliki donatori“ (što, istina, nije za podcjenjivati.)!

Katedralu bi što prije trebalo obnoviti, ili je pak ostaviti takvu kakva je nakon požara, kao opomena, pa je istu takvu ili sličnu izgraditi na drugom mjestu!?

Ne, to se ne će dogoditi, ali, zašto i nešto takvoga odmah odbaciti?

Naime, u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, (što možda nije za usporedbu), u Vukovaru je, od strane srpskog i inog agresora,. razrušeno sve što se razrušiti dalo. Čak i katolička crkva i bolnica!

Hrvatska država je to u relativno kratkom vremenu obnovila i danas ti i drugi objekti izgledaju i bolje nego prije.

  • Ne mogu barbari toliko uništiti i razrušiti, koliko mi možemo ponovno izgraditi – čulo se i u ovom gradu-junaka.

Stoga, kad danas dođete recimo u Vukovar, ali i u mnoge druge gradove i mjesta diljem Hrvatske, koji su bili zahvaćeni ratom, „osjećate se“ kao da tu rata nije ni bilo. Čak je i čuveni vukovarski vodotoranj u obnovi!

Veliko je pitanje, je li trebalo ostaviti barem ovaj grad razrušen (konzerviran), pa da i generacije nakon nas mogu vidjeti što je značio i što znači rat, kojeg su u ovom slučaju vodili Srbi?

Ovako, poglavito mladima, koji dolaze i na ekskurzije u Vukovar, pričaju se priče kako je to izgledalo, što je posve drugo nego da oni sami vide i ocijene zločinački čin.

Vukovar je trebalo ostaviti takav kakav je i bio nakon rata, a novi, ljepši i suvremeniji  izgraditi odmah do njega!

To bi bila najstrašnija i najbolnija poruka!

Uništena katedrala Notre-Dame u Parizu također nosi iznimnu poruku, bez obzira je li se požar dogodio namjerno ili slučajno.

Prava istina, kako to već ide u takvim i sličnim „ekscesima“, nikad se ne će saznati.

Sad su se u Hrvatskoj mnogi uplašili te pitaju: jel bi se možebitno nešto takvoga moglo dogoditi i zagrebačkoj katedrali, tim prije što se na ovom također svjetskom kulturnom objektu skele desetljećima  „ne miču“ s njezina tornja, pa čovjek ne zna jel se obavljaju radovi ili sve stoji na mjestu?

U svakom slučaju, obnova ove  katedrale, koja je zaštitni znak Zagreba, kao Eiffelov toranj u Parizu, predugo traje.

Prije će, izgleda, sagraditi (obnoviti) novu, uništenu crkvu u Parizu, nego skinuti skele sa  zagrebačkog  bisera, tj. naše katedrale.

Dakle, kako bilo da bilo, nekada je možda i bolje (?) ne dirati ono što se (ne)namjerno dogodilo, jer bez obzira na koji će to način danas-sutra biti obnovljeno to ipak više nikada ne će biti isto, kao original!

A u svega nekoliko sati uništena katedrala u Parizu strašna je opomena, koju ćemo, bojimo se, nažalost relativno brzo zaboraviti, ako se izgradi, a hoće, (i što nije nemoguće), ljepša, veća i bolja!

Mladen Pavković

Davor Domazet Lošo: Ništa ovdje nije slučajno! Ovo je prava istina o požaru u Parizu…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Kervatin iz Blokiranih žestoko po Borzan i Nutelli

Objavljeno

na

Objavio

Draga naša Maria Antoinette, pardon Biljano – veze Vi nemate s realnim životima ljudi u Hrvatskoj

Miriam Kervatin, kandidatkinja za Europarlament Liste br. 3 Blokirani-Deblokirajmo Hrvatsku, reagirala je danas na objavu vijesti o Nutelli iste kvalitete za EU.

AKO STE VI NORMALNI, MI NISMO!

Čitam danas Biljanu Borzan iz SDP ( skroz dosadna partija) kako se junački hvali po Twitteru da ona skoro poginula u Europskom parlamentu, ali nije se bojala jer borila se za narod svoj! 5 dugih godina borila se po Europskom parlamentu i skoro mrtva zginula ali konačno je pobijedila!
Sad će Hrvati jesti istu Nutellu kao i Nijemci jer svi moramo bit ravnopravni u Nutelli! WAU! JE BOTE! (excuse my French)

Koja Nutella? Koji uspjesi? O čemu Vi govorite, ženo Božja? Tko si od Hrvata može uopće priuštiti staklenku Nutelle? Da je može kupiti, oblizao bi staklenku u po ure, jer što jest jest, dobra je. Ali ako mjeri hoće li kupiti kg, dva vratine (smrznute još u doba dinosaura) ili staklenku Nutellu, prosječni će Hrvat kupiti meso jer od toga može jesti 2 tjedna i preživjeti s plaćama i mirovinama kakve imamo.

Je li Vi Biljana nas zezate? Poslali smo vas u Europarlament, gdje 5 godina svirate …, i primate 60 000 kn mjesečno da biste nas spasili i spustili zatezne kamate, PDV na hranu i usluge, najskuplje bankarske usluge, doveli investitore, usuglasili zakon, osobito pljenidbene sa presudama europskih sudova, a ne da nas goveda koji ovdje skapavamo pod vašom 12 cm visokom štiklom, zezate Nutellom?

Osim ukoliko Vam je Nutella platila provizije? Mislim, to je prvo pitanje nas, koje ste navikli da živimo u zemlji gdje i korupcija boluje od korupcije, može pitati kad vas vidim kako se na pozornici Parlamenta, zadignutih ušesa od sreće slikavate sa staklenkom?!

Hajde, ako su Vam platili, hajde de jer pos’o je pos’o što bi rek’o Jozo šofer, koji šverca kinesku Nutellu za poznati lanac supermarketa. Ali.
300 000 obitelji u Hrvatskoj živi s manje od 2.000 kn mjesečno. Tisuću, dvije radnika Brodogradilišta nije primilo sedam mjeseci plaće.
Preko 90 000 umirovljenika ima mirovine manje od 1.200 kn mjesečno! Blokiraju nam sve račune i s njih si uzme kad se kome digne i koliko mu se čini zgodno, toga nema nigdje u Europi, a naša nas hrabra Biljanče obranila od Nutelle! I njezinog kolege kupusa?

Koja j…a Nutella, znači nešto u životu Blokiranima ili radnicima Uljanika koji će to tek biti?

Staklenka Nutelle u Hrvatskoj košta 40 kn! Od 40 kn si penzioner skuha ručak za 5 dana i još mu ostane za hraniti mačke i golubove po susjedstvu!
Od 40 kn si prosječna obitelj kupi galofak pile ili čak 2 (na akciji) pa ga secira, i od jednog batka po Isusovom modelu pravi ručak za 6 članova i još im ostane za večeru!

Koja f….ng Nutella! uspjeh, slikavanje, ceremonije i aplauzi! O čemu Vi pričate ženo!

Što Vas je Hrvat poslao u Europski parlament da se borite za gluposti ili da se izborite npr. da nam ne može svaka šuša sjest na račune kod FINE pa sisat sve dok nam ne uzme stan za 20.000 kn! Jeste vi Biljano, čuli za Blokirane? Za siromašne? Za stare ljude koji nemaju penziju jer su im vaši frendovi tajkuni ugasili proizvodnju, pa nisu dobili ni za penziju od 50 kn ( s kojom bi si , da je po vašem) i sav sretan odlepršao do prve samoposluge i mogao kupiti staklenku Nutelle u kojoj gle nema više 5 lješnjaka nego šesti, Biljanin ..khm..lješnjak…

Draga naša Maria Antoinette, pardon Biljano – veze Vi nemate s realnim životima ljudi u Hrvatskoj. Ni vi, ni vaša lijeva i desna i centar Partija!

Vrijeme jest da vas, svih zajedno konačno odvedemo do biračke giljotine i smaknemo. Pa konačno napunimo Europski parlament s ljudima koji će se boriti da se stare političke elite više nikada ne pojave za političkom pozornicom.

Pa kad se to i dogodi, a dogodit će se kadtad, e onda….poslat ćemo Vam vreću graha, domaćeg za 40 kn.

Jer to je ono što jede većina, paštu fažol, i djeca nam piju Sky ,a ne pravu Coca Colu, i ližu mast, a ne Nutellu! Neka nova naša djeca, jedu Nutellu, da. Al u Irskoj. U Hrvatskoj im je (za Novu godinu) dobar i Eurokrem.

Jer ste nam vi i vaši, lijevi i desni , zasladili živote pa sad psujemo čim vam vidimo sliku. S Nutellom! Pa sad ja više ne znam tko je ovdje lud, Vi ili ja, ali znam jedno : “”Ako ste Vi normalni, mi nismo!”, napisala je u reakciji Kervatin

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari