“Antifašisti” Jasenovac i zločini

Dok su o ustaškim zločinima u vrijeme II svjetskog rata i o logoru Jasenovac do sada ispisane nebrojene stranice na kojima se najčešće manipulira brojevima žrtava ,dok se o zločinima u Jasenovcu održavaju okrugli stolovi u orgnizaciji SPC-a   na kojima se laže i manipulira uz neizostavni udjel u lažima Goldstaina dok se iz godine u godinu odžavaju parastosi na kojima se šalju zlokobne poruke Hrvatima    o srpskim logorima u istom razdoblju, jedva da se sporadično, i s vremena na vrijeme progovori.

[ad id=”68099″]

Nema okruglih stolova nema parastosa SPC-a  nema Goldstaina ,nema Pupovaca i Milanovića nema Josipovića .

O  tim zločinima “antifašisti ”  nikada ne dižu glas .  Svaki razuman čovjek s pravom se može upitati je li uistinu za te silne “antifašiste”  zločin zločin ma ko ga počinio .

Jedan od tipičnih primjera je takovog zločina sa egzakktnim dokazima je   stratište Jajinci (u okviru logora Banjica), na kojem je prema raspoloživim podacima pogubljeno između 69.400 i 80.000 ljudi, u logoru Sajmište 47.000 itd.

Ako se već moramo baviti tako morbidnom temom kao što je broj žrtava, onda se neminovno nameće zaključak da je prema svim do sada raspoloživim pokazateljima i podacima, broj žrtava srpskih okupacijskih i kvinsliških snaga na području Srbije, samo na ova dva stratišta, višestruko  veći od onoga koji je do danas utvrđen za ustaški logor Jasenovac čak i sa manipuliranim uvećanim komunističkim brojkama žrtava .

Dok su logor Banjica i stratište Jajinci donekle još i poznati široj javnosti, to se ne bi moglo reći za mnoga druga mjesta na kojima su masovno ubijane žrtve od strane srpskih suradnika okupatora i njihovih pomagača, poput logora: Crveni krst; Loznica, Sajmište, Šabac itd.

Philip J. Cohen,* zasigurno spada među najagilnije istraživače kada je u pitanju srpsko manipuliranje povijesnik činjenicama. On, primjerice, u svojoj knjizi (Srpski tajni rat: manipulacije historijom, Sarajevo 1996.), opisuje jedan od monstruoznih načina masovnih pogubljenja, koja su se tijekom Drugoga svjetskog rata često događala na ulicama Beograda, usred dana.

Žrtve su, naime, vožene gradom u specijalnom vozilu – gasnoj komori, gdje su na putu do odredišta (odn. mjesta pokapanja ili spaljivanja) polagano gušene plinom, te su skončavale u dugim i teškim mukama. U to vrijeme, ova zločinačka praksa bila je javna tajna, na koju u “slobodarskom Beogradu”  nitko nije reagirao.
Vozilo se zvalo dušegupka

*Intelektualac židovskog podrijetla koji se (pored Alaina Filkenkrauta i još nekih), na pošten i argumentiran način bori za povijesnu istinu, iako time na sebe navlači gnjev srpskih nacionalista i njihovih istomišljenika.

Jesu li, i u kojoj mjeri ovi zločini bili manji ili bezazleniji od onih koje je činila bilo koja duga strana u sukobima na prostoru tadašnje Jugoslavije?

Načelo humanosti nam govori da je svaka žrtva podjednako vrijedna, neovisno o njezinoj rasnoj, nacionalnoj, vjerskoj, političkoj ili kojoj drugoj pripadnosti.

U kakvoj je nesrazmjeri, pak, prezentiranje ovih zločina i onih koji  su  počinjeni u  vrijeme NDH (u historiografiji, publicistici, medijima – posebice srpskim i jugoslavenskim), i kako i na koji način je javnost obaviještena o tim činjenicama, poznato je svakom prosječno informiranom građaninu na ovim prostorima.

Poradi svega toga  “gospodo antifašisti ”   prestanite trovati  svojim licemjernim porukama sve oko sebe . Prestanite prikazivati Hrvate kao genocidan i zločinački narod  .

Prestanite sa svojim lažima ….

Daran Bašić/ Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?