Pratite nas

Satira

ANTIFAŠISTIČKA UROTA HABULIN-PUSIĆ-PUPOVČEVA

Objavljeno

na

Personae drammatis:
FRANJO HABULIN, predsjednik tzv. „SABA“
ZORAN PUSIĆ, predsjednik tzv. „Antifašističke lige“
MILORAD PUPOVAC, predsednik SNV
VESNA TERŠELIĆ, nije nazočna, zakasnila ili nema novaca za put?
VOJIN BAKIĆ, nije nazočan, ali tu je njegov izaslanik „Spomenik“
Vrijeme i mjesto „dešavanja“: U subotu 16. svibnja prije mitinga, u jednoj izbi na Petrovoj gori godine Gospodnje 2016.
[ad id=”93788″]
HABULIN: Drugovi, situacija je složena. Danas se pokušava izjednačiti ustaše i partizane, a to je za nas neprihvatljivo.
PUSIĆ: Paaaaa… Slažem se, druže Habulin… K-hm…
PUPOVAC: A gdje je Teršelička?
PUSIĆ: Ne znam zašto nije došla, ali rekla je da će doći.
HABULIN: Trebala je doći, zajedno smo jači.
PUSIĆ: Možda će ipak doći… Šta sam htio da kažem?
PUPOVAC: Ono o izjednačavanju ustaša i partizana.
PUSIĆ: Da, tako je!… K-hm… Nedavno je to rekla i predsjednica, mislivši da citira Tuđmana, a riječ je o originalnom citatu Maksa Luburića.
HABULIN: Sramota!
PUPOVAC: U posljednje vrijeme… u našem javnom prostoru mnogo se govori… o antifašizmu…
PUSIĆ: Ali se malo toga kaže… K-hm…
PUPOVAC: Ali se malo toga kaže, to sam i mislio reći.
HABULIN: Malo se toga kaže, a trebalo bi reći više i jasnije. Antifašizam je civilizacijska vrijednost koja se zalaže za mir i toleranciju.
PUSIĆ: Nedopustiva je pomirba ideologija koje su stajale iza ustaškog pokreta s jedne strane i partizanskog pokreta s druge.
PUPOVAC: Neka nas čuju!
PUSIĆ: Neka nas čuju, ja se apsolutno slažem!
PUPOVAC: Neka nas čuju i oni koji nisu došli na obilježavanje ovoga antifašističkog dana, ali jesu otišli tamo gdje je poražena jedna od fašističkih vojski.
HABULIN: Tako je! Ustaše su bili pripadnici fašističkog režima koji u svom programu ima rasne zakone i podrazumijeva progone i ubojstva.
PUSIĆ: Slažem se apsolutno… K-hm… Vidite, drugovi, često čujemo da budućnost treba graditi na pomirbi djece ustaša i partizana.
PUPOVAC: Ali to ne ćemo dozvoliti.
PUSIĆ: I ne smijemo dozvoliti.
PUPOVAC: Ja to ne dozvoljavam! Jedan govori da je antifašizam floskula pa ga opravdavaju da je to rekao prije nego je postao ministar.
HABULIN: S takvima se ne treba pomiriti, nego suditi im!
PUSIĆ: Ja se apsolutno slažem, drugovi. Ali moramo javno reći da smo mi za to da nitko nema problema s time da se pomire ljudi, ali da se te dvije ideologije ne mogu pomiriti. Ne možemo to dozvoliti.
PUPOVAC: Drugi kaže da antifašizam koji njeguju Savez antifašističkih boraca i Antifašistička liga nije evropski.
PUSIĆ: Ali je, evropski je, čak i više nego evropski.
PUPOVAC: Tko je od 1941. do 1945 dijelio antifašizam na evropski i neevropski, na liberalni i neliberalni? Zar talijanski, španjolski, austrijski, francuski kao i jugoslavenski, među kojima pogotovo borci iz Hrvatske, nisu bili jedni te isti?
HABULIN: Antifašizam se ne može izgraditi na obnavljanju fašizma kao ni na lažima o prošlosti. Ne dozvolimo reviziju povijesti koju smo mi ustanovili i stavili točku!
PUSIĆ: Ja se apsolutno slažem. Ne mogu se pomiriti razbojnici i pošteni i moralni ljudi.
PUPOVAC: Ova država nije s nama danas. Predstavnici ove države su na drugom mjestu i to ne u svojoj zemlji, nego u tuđoj. Ne sa onima koji su branili ovu zemlju, nego s onima koji su počinili zločine i pobjegli iz nje.
HABULIN: Tako je!
PUSIĆ: Ja se apsolutno slažem!
PUPOVAC: Ja pitam, a posebno ONU koja kaže da je Hrvatska utemeljena na antifašizmu…
HABULIN: ONA koja nam podmeće Maksa Luburića misao?!
PUPOVAC: …što je sa onim hiljadama kukastih križeva i uhatih U koji su ispisani po ulicama svih naših gradova?
HABULIN: To je njihovo razumijevanje antifašizma! To je nedjelo Maksa Luburića!
PUSIĆ: Ja se i s time apsolutno slažem! Dole Maks Luburić!
PUPOVAC: Živio Vojin Bakić!
PUSIĆ: K-hm… Zar je došao drug Vojo Bakić? Gdje je?
PUPOVAC: Nije s nama, na žalost, ali živio i slava njemu na ovome veličanstvenom spomeniku!
HABULIN: Smrt fašizmu!
PUSIĆ i PUPOVAC: Sloboda narodu!
PUSIĆ: Druže Habulin, možeš me prevesti do Zagreba, nemam novaca za autobus.
HABULIN: Ma nema problema… Zar nisi ti, Milorade, obećao da će nam seljaci dati nešto za jelo? Gladan sam, nisam jeo od sinoć.
PUPOVAC: Bit će, bit će, samo da im održimo taj miting, a onda će nam nešto pripremiti za jelo. Šteta što nije došla Teršelička.
HABULIN: Šteta. Treba nam nešto žensko…
PUSIĆ: Pa rekla je da će doći, ne znam zašto nije došla…
PUPOVAC: Prijatelji, malo se strpite, idem vidjeti da nađem par svjedoka koji će svjedočiti kako je to onda bilo. Ipak smo mi ovdje gosti, a dobro je da se čuje i domaći seljak.
HABULIN: Zdravo druže Pupovac!
PUSIĆ: Zdravo, druže Pupovac!
PUPOVAC: Vratim se brzo!
HABULIN: Pametan je Pupi.
PUSIĆ: Izuzetno pametan, pravi drug. Nitko na Balkanu ne razumije se bolje od njega u etno biznis. Takvi nama trebaju!
Nema tu konca, kraja i svršetka!
Siniša Posarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Satira

Primjena Istanbulske konvencije u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Ovih je dana počela primjena Istambulske konvencije u Hrvatskoj. Pogledajte kakve novosti i poboljšanja društvenog života donosi primjena tog važnog dokumenta. I na kraju posebni dodatak – CSI Velebit rekonstrukcija: Kako Milorad P. provodi svoje slobodno vrijeme.

Dnevni SHOWinist — Satirički video komentari aktualnih političkih apsurda, U izvedbi ‘stand up’ komičara, Domagoja Pintarića, koji rasvjetljava nelustrirane budalaštine hrvatske svakodnevnice.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Satira

Uhićenje ‘atentatora’ s Dolca, događaj je desetljeća, garant!

Objavljeno

na

Objavio

Agrokor, Mamić, Bandić, Uljanik, 3. MAJ, Afera sms…ma dajte, prosim vas lepo, sve je to luk i voda u odnosu na skandal nad skandalima koji je potresao (i još uvijek trese) Hrvatsku, a bogme i region (kak’ vele naši istočni susedi).

Što sve može napraviti komadić limuna ako se baci u pravo vrijeme na pravo mjesto! Za nevjerovati! Gotovo smo očekivali objavu rata od strane bivšeg Šešeljevog potrčka Ace Vučića. Malo je falilo da s kosovske granice povuče jednu diviziju i pošalje je ravno na Zagreb u obranu svoga Milorada. A kako i ne bi, kad ga vidi onako tužnog, jadnog i žalosnog, nemre mu nikako bit’ svejedno. Da nisam okorjeli hrvatski nacionalist (i stoga potpuno neosjetljiv na patnje spomenute žrtve “atentata”), zasigurno bi i mene ganula njegova tugaljiva, čak paćenička faca. Pamtim je zadnjih tridesetak godina i uvijek mi nekako jednako snuždena, melankolična, tugaljiva, ali zadnjih dana kao da je postala za nijansu još depresivnija, mračnija…

Nije ni čudo. Jesu li vas kad gađali komadićem limuna na javnom mjestu? Nisu, dakako. Zato i ne možete razumjeti tu bol, neizvjesnost, psihozu koju izaziva nesretni ogavni agrum na kojega normalni ljudi ne mogu ni pomisliti a da ne iskrive facu skroz na skroz, do neprepoznatljivosti.

Da, upravo tako. Nekima je i sama pomisao na limun odvratna i blokira im čak normalne fiziološke reakcije, uključujući osjetila okusa, probavu i motoriku.

Ne vjerujete? Pitajte trubače i klarinetiste, neka vam oni kažu!

Eto, čuo sam prije par godina kako je neki nestašni posjetitelj jednog trubačkog koncerta (čini mi se negdje u Beogradskom pašaluku odnosno Šumadiji – ali nemojte me držati za riječ) izazvao skandal i namjerno “minirao” priredbu.

Kako?

Vrlo jednostavno.

Sjeo je u prvi red i prije nego su trubači puhnuli u svoje instrumente, usred tišine koja je nastala u dvorani, pozvao jednoga od njih po imenu. I, naravno, on i nekoliko njegovih kolega okrenu se i pogledaju u tom smjeru, kad ono…čovjek liže kolut limuna i to lagano, prelazeći jezikom preko cijele površine odvratnog kiselog agruma – gore, dolje, gore, dolje, gore, dolje i tako sve dok ga redari nisu izbacili van s glavom prema naprijed.

A na pozornici, društvo se priprema započeti koncert. Dižu trube, probaju puhati, domunđavaju se, osvrću, opet probaju, ali, jok! Ne ide. Usta im se skupljaju, slina curi, ponekad se iz nekog od instrumenata otme poneki zvuk nalik na škripanje vrata ili mukanje rogate stoke, ali nema šanse da orkestar započne išta od planiranih numera.

Potrajalo to jedno vrijeme, sve dok raja pozornicu nije zasula kojekakvim predmetima, a trubači trkom pobjegli put garderobe.

Tko će cijeloj dvorani objasnit’ da je za sve kriv limun!? Platili karte i traži svirku, a ne kravlje mukanje.

Vjerovali ili ne, baš tako je bilo.

I što mislite, narode, da sad, primjerice, Culej, Glasnović ili Zekanović ovaj recept primjene u vrijeme kad se Milorad Pupovac nakašlje i pripremi za svoj pledoaje za saborskom govornicom!? Da netko od njih uzme i liže limun (kao onaj nesretnik na koncertu u Beogradskom pašaluku)!? Možete li zamisliti čemu bi tek onda sličila faca našeg frontmena manjinske političke misli i kakva bi katastrofa uslijedila nakon što mu se usne skupe, slina procuri na mikrofon, a riječ zapne u grlu?

Mislim da bi taj događaj nadmašio čak i onu aferu na Dolcu, kad je spomenuti komadić agruma bio uporabljen kao dalekometno oruđe, na sramotu svih nas, pogotovu “atentatora” (kojega će to koštati skoro 1.500 kuna – pa neka se sad misli!).

Baš me živo zanima, smije li tko od spomenutih (ili bilo koji drugi zastupnik) ponijeti limun u saborsku dvoranu i liznuti ga pred Miloradom!

 

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari