Pratite nas

Analiza

Antifašizam 2016. je besmislica iza koje se krije jugoslavenstvo

Objavljeno

na

KRAJNJE JE VRIJEME POPU REĆI POP, A BOBU BOB

Antifašizam 2016. je besmislica iza koje se krije jugoslavenstvo. Zašto ga postojeća vlada ne razotkrije u njegovu pravom značenju, nego prihvaća igru pa se svi sada moraju zaklinjati u antifašizam, u besmislicu i floskulu, za koju znadu što je, a prave se ludi kao i ta agresivna četničko-jugoslavenska opozicija?

USTAŠTVO

Ustaštvo je isključivo povjesna kategorija i jedino se u tom smislu o njemu može govoriti. S obzirom da cijela ta generacija ljudi više nije na životu, sve ove rasprave o ljudima koji se vole tako obući i paradirati u ustaškim uniformama, spada u domenu pomodarstva koje onda drugi gledaju iskoristiti kako bi naštetili Hrvatskoj, pa mu pripisuju veliki značaj kako bi obezvrijedili hrvatsku državu.

Piše: Dinko Dedić / Kamenjar.com

Ustaštvo općenito predstavlja pogrešan izraz, jer se njime nastoji zaokružiti, ne samo period NDH, nego ga se pripisuje svima kojima je, kao antiteza jugoslavenstvu, na srcu hrvatska državna samostalnost do današnjih dana, pa je i sam Tuđman nazivan ustašom, branitelji u Domovinskom ratu ustašama pa i svi danas koji se suprotstavljaju ovom besmislenom antifašizmu 21. stoljeća.

O periodu od osnivanja UHRO-a pa do pada hrvatske države se treba govoriti, jer na snazi je jedna jugoslavenska, velikosrpska i antihrvatska verzija, koja mora biti srušena povijesnom istinom, kako bi spriječili njenu daljnju uporabu u provodu programa hrvatske kolektivne krivnje.

Što god se dogodilo u tom periodu vremena, koje je imalo svojih nekoliko faza, od one prijeratne još iz vremena atentata na Kralja Aleksandra, preko uspostave države do njenog pada i što god bilo, čime se možemo ili ne možemo ponositi, mogu riješiti samo povjesničari a nikako oni koji ustašuju iz pomodarstva ili iz inata.

Nedavno mi se na fb s komentarom javio jedan čovjek rečenicom koja počinje riječima: “Mi ustaše tvrdimo tako i tako….” Pogledam mu datum rođenja i vidim da je rođen 1987.

E sada, njemu bi svaki onaj ustaša, koji je stvarno bio ili vojnik ili državni funkcioner ili političar, zavrnuo uho i rekao: “Sinko ti nisi ustaša, jer si se kasno rodio. Ti možeš biti samo nastaša.”

Kratkim riječima, nitko ne može biti ustaša, tko nije bio ustaša. Nije ustaša nekakav lik iz stripa kao supermen, pa sada svaki klinac oblači uniformu i trči uokolo raširenih ruku. Kapu na glavu ili pamet u glavu. Nismo mi jugoslaveni, izmišljena nacija koja mora izmišljati heroje Boška Buhu i Žikicu Španca ili stripove Mirka i Slavka. Nama nije potrebno izmišljati uniforme da bi netko mogao proznati da postojimo. Mi smo povjesni narod, svoj na svome, čovjek Hrvat koji može gol kao od majke rođen ponosno stajati na hrvatskom tisućgodišnjem tlu i svatko će ga prepoznati i nitko ga nebi smio poplašiti antifašističkim babarogama.

Ja sam kao dugodoišnji politički emigant imao prilike susreti mnoge ljude, koji su bili vojnici, časnici, državni službenici pa čak i ministri za vrijeme NDH. Da sam se ja, emigrant iz generacije Hrvatskog proljeća, njima predstavio kao ustaša, oni bi to shvatili kao uvredu.

Nikada ni Pavelić niti itko u njegovoj organizaciji HOP, niti Luburić niti itko u njegovoj oraganizaciji Otpor, nije govorio o restauraciji ustaštva, nego o obnovi hrvatske države. Ustaški pokret i ustaška vlast su za njih bili svršen čin, predmet povijesti koji zaslužuje ispravno povijesno tumačenje umjesto jugoslavenskog i velikosrpskog propagandnog.

RAZLIKOVATI DRŽAVU I REŽIM

Drugo što su svi oni jasno razlikovali, bili su pojmovi države i pojmovi režima, a baš to hrvatski štovatelji partizanskog pokreta, ZAVNOH-a i Tita ne žele niti uzeti u obzir kao dva odvojena pojma, jer dok bi im se moglo na bazi ideoloških razlika priznati pravo na ustanak protiv režima, rušenje države i ponovno uklapanje u Jugoslaviju se ne može nikako.

Hrvatska je politika u ime danas savim jasno zloupotrijebljene i izigrane pomirbe, odustala čak i pokušati tražiti povijesnu istinu, nego ju je banalizirala, posebno onu Drugog svjetskog rata, i svela ju na pitanje totalitarizma i demokracije, kao da je pitanje državne samostalnosti i nasuprot nje, restauracije u ratu nestale države Jugoslavije, drugorazredno pitanje. U drugom svjetskom ratu nije bilo niti jedne demokracije. Ratovi se ne vode demokratskim procesom, a pogotovo ne Drugi svjetski rat koji je uključio i demokrate i totalitariste i stvorio saveznike od potpuno suprotstavljenih sustava, poput Amerike i Rusije, čije su se razlike pokazale u hladnom ratu koji je trajao 10 puta dulje od Drugog svjetskog rata i kubanskom krizom stavio svijet u daleko veću opasnost, opasnost od uništenja kompletne ljudske civilizacije upotrebom atomskog naoružanja s kapacitetom uništiti svijet 5 puta za redom. Drugi svjetski rat je proglašen i vodio se radi okupacije a ne radi demokracije. Njegovim završetkom neki su dobili demokraciju a neku poput nas, novu okupaciju.

Baš radi toga što se nastankom hrvatske države, u ime pomirbe, izbjeglo pristupiti povjesnoj analizi ratnih događaja i na našem prostoru sukoba, ne samo dviju ideologija, nego dviju država, otvorena su vrata ovom procesu koji se odvija na dva najgora načina, političkom manipulacijom i reakcijom na tu manipulaciju na razini gostionice. To što Milanović i cijela njegova “antifašistička” liga rade, je potpaljivanje fitilja i čekanje na detonacije na ulici i u gostionici. Pupovac objavljuje “Llijepe naše haubice” a onda šalje prigovor presjednici da se pojačava antisrpsko raspoloženje u Hrvatskoj. To je teorija Moše Pijade, u ustaškim uniformama paliti srpska sela i izazivati pobunu.

ŽRTVE RATA I PORAĆA

Huda-Jama-REUTERS-as-Smart-Object-1230Proces utvrđivanja povijesne istine Drugog svjetskog rata započeo je general Tuđman u Hrvatskoj 60-ih godina, da bi uspostavom državne samostalnosti taj proces bio potpuno zaustavljen. Za očekivati je bilo da će jedan od prvih zadataka u tom procesu biti iskapanje grobnica, onih partizanskih i onih ustaških, na način na koji je to učinjeno sa Srebrenicom, uz prisustvo međunarodnih promatrača. Za razliku od žrtava Srebrenice, čija su tijela trpana u jedne jame, pa ostaci onda iskapani i prebacivani u druge, kako bi im se zameo trag i za razliku od partizanskih zločina iz procesa poznatog kao Bleiburg i Križni put, gdje su ubijeni zatrpavani u preko 1000 jama na ogromnom prostoru, sve žrtve Jasenovca nalaze se oko Jasenovca. Ja sam bio siguran da će prvi forenzičko-arheološki pothvat nakon osamostaljenja biti otvaranje grobišta i utvrđivanje stvarnog broja žrtava na obje strane. To međutim, očito nije bilo u interesu onih kojima bi time bilo oduzeto oružje kojim danas ovu hrvatsku državu, kao što su nekada onu, prikazivali proizvodom zločina.

POVIJESNI REVIZIONIZAM

Ne samo da je zabranjen i onemogućen ovaj način prikupljanja stvarnih podataka, nego se baš sada i najviše sada, osuđuje povijesni revizionizam kao nešto vrlo negativno. Povijesni revizionizam se definira kao ponovna procijena ili reinterpretacija, do tada od većine kao valjanim priznatih spoznaja ili stavova na području povijesti, ponovnim razmatranjem ili postavljanjem novih pitanja.

U ovom slučaju, ne radi se o ni o spoznajama koje su priznate kao valjane, već naprotiv o nevaljalim statistikama i na osnovu njih povijesnom tumačenju za koje većina zna da su proizvod političke propagande a ne naučno dokazane povijesne istine. Prema tome, revizionizam nije nešto štro treba osuditi, već naprotiv, nešto što treba pod hitno provesti.

Hrvoje KlasićZašto onda nitko ne stane pred Hrvoja Klasića koji nastupa na razini temperamentnog aktiviste a ne kao ozbiljni povjesničar i na jednoj od televizijskih debata mu direktno ne upre prstom u potrebu povjesne revizije kojoj se on toliko protivi iz samoobjašnjivog razloga koji s povjesnom istinom nema ništa zajedničko već baš naprotiv.

Rasprava o ustašama i partizanima, o komunistima i fašistima bila bi davno završena da je izvršena znanstvena revizija povijesti a za to je bilo 20 godina vremena, uz troškove koji su zanemarivi u uspoređenju s cijenom koju Hrvatska plaća i još će plaćati za ovu polarizaciju koja se danas već pretvorila u verbalni građanski rat i nitko ne zna kuda će stići.

Danas se koplja lome na osobi hrvatskog ministra kulture Hasanbegovića i opet na način da se pod svaku cijenu izbjegne diferencijacija između države i režima. Dok svuda po svijetu, kroz čitavu povijest, režimi propadaju a države ostaju, u Hrvatskoj mora propadati i država, što se tako prikazuje i danas, jer se sakriveno iza tumačenja o opravdanosti rušenja ondašnje države, spremaju planovi za rušenje ove, kojoj su već prilijepili etiketu zločinačke, koju je stvorilo zločinačko udruženje, obranilo zločinačkom akciojom Oluja, čiji su glavni vojni akteri lovljeni kao zločinci, deportirani u Haag a za njima poslana arhivska građa koja ni danas nije dostupna hrvatskim povjesničarima, kako bi mogli provesti proces revizije.
Sve mora ostati onako kako je utvrđeno u vrijeme Jugoslavije i tansplantirano u Hrvatsku, jer ako istina izađe na vidjelo, odletjeti će i Tito i ZAVNOH i zajedno s njima svi sljedbenici i nosioci tih ideja, zajedno s Klasićem, Milanovićem, Stazićem, Manolićem, Pusićima, Josipovićem, Mesićem i svim njihovim sljedbenicima, u najcrnju jamu povjesne ropotarnice.

STVARANJE MAGLE

Na žalost, u stvaranju magle, namjerno ili nenamjerno, sudjeluje i tzv. hrvatska desnica, samim tim što sebe naziva desnicom a svoje neprijatelje ljevicom, pa je nacionalno pitanje, pitanje države a ne režima, baš kao što je to bio slučaj s NDH, opet poistovjećeno ili u najmanju ruku zamagljeno.

S tzv. ljevice koja ne postoji jer ne posjeduje niti jedne karakteristike kojom je određen taj internacionalni pojam, Hrvate se dijeli na antifašiste i ustaše a s pozicija desnice, čije ime opet daje prednost ideološkom a ne nacionalno faktoru, Hrvate se dijeli na antikomuniste i katolike, protiv komunista i ateista.

U Hrvatskoj nema ni ustaša ni antifašista, ni komunista ni antikomunista, a ako ima ljevičara i desničara, oni ne pripadaju u ovaj nego u neki drugi sukob, kakav postoji u drugim demokratskim državama.

U HRVATSKOJ JE U TOKU SUKOB IZMEĐU JUGOSLAVENA I ANTIJUGOSLAVENA.

Komunisti nebi mogli biti u sprezi s nosiocima četništva u Hrvatskoj kroz SPC i civilne institucije u Hrvatskoj i u Srbiji. Oni bi trebali biti krvni neprijatelji. Komunisti nebi ali jugosalveni bi.

Komunisti nebi prijateljevali s Karađorđevićima i provodili londonske planove tzv. zapadno-balkanske regije. Komunisti nebi a jugoslaveni bi.

Mlatiti po komunistima je mlaćenje mrtve kobile isto kao što je udaranje po fašistima. Sve je to davno završilo i nikad se neće vratiti. Što god dođe a može i gore od toga, neće biti ni komunizam ni fašizam.

Sasvim je jasno zašto je jugoslavenima u interesu mutiti vodu. Dobar dio ovog teksta sam posvetio razjašnjavanju njihovih motiva ali nije jasno zašto državotvorni hrvati, domoljubi, nacionalisti ili kako god se izvole zvati, izbjegavaju bobu reći da je bob, nego i oni mute vodu, pa jurišaju na “komuniste” koji su se, dobro uhljebljeni pljačkom i otimačinom, najtipičnijom kapitalističkom praksom koja svijet dijeli na bogate i siromašne, fantastično snašli pretvorbom u kapitalizam, još 91. javno odrekli partije, čak se i krstili da naglase svoj raskid s bezbožnim komunizmom, i natrpali su u kapitalističke stranke desnog i lijevog centra, pa im nije teško poreći optužbe da su komunisti.

NACIJA — IDEOLOGIJA — VJERA

Pitanje hrvatske državne samostalnosti, kojemu jugoslavenstvo predstavlja apsolutnu negaciju, zasebno je od ideološkog nadmetanja koje traje u svim pa i u najrazvijenijim zapadnim državama.
Zašto u tu borbu jugoslavenstva i antijugoslavenstva trpati svoja ideološka i vjerska uvjerenja?

Kakve veze ima raprava o istospolnim brakovima s pravom Hrvata da svoju sudbinu određuju po hrvatskom a ne po jugoslavenskem naslijeđu. Te se rasprave vode u svim državama. U Australiji se takve odluke stavljaju u drugi plan kao nevažne. Ako je to pitanje od drugorazredne važnosti za stabilnu i bogatu Australiju, kako nije u Hrvatskoj koja se nalazi u gospdarskoj krizi na rubu bankrota i političkoj krizi na rubu građanskog sukoba?

Zašto u sukob koji se vodi po pitanju hrvatske državnosti unositi vjeru do granice koja od naroda stvara vjersku skupinu a od vjere blasfemiju? Na fb stranici u podršku Zlatku Hasanbegoviću čitam nečiji “pravilnik” od 10 točaka od kojih jedna kaže da dobrar Hrvat ne može biti netko tko nije dobar katolik. To u obranu Zlatka Hasabnegovića? Ako je to savjet njemu da se pokrsti, jer muslimani se mogu pokrštavati dok se pravoslavni ne mogu prekrštvati, onda je to jedan od načina kako otupiti oštricu protiv Hasanbegovića, jer da je katolik, bio bi samo jedan od protivnika a ne simbol jugoslavenskog über-neprijatelja u formi Hrvata muslimana.

Država i narod, režim i ideologija, vjera i vjernici nisu nakakvo tijesto koje se miješa zajedno i stvara mješavina po vlastitom ukusu i svjetoznazoru. Ova nacija je postojala i kad nije bilo demokracije osim one robovlasničke u Grčkoj, kad katoličanstvo nije ni postojalo a Hrvati vjerovali u 100 bogova i kad je o fašizmimu i komunizima jedino Nostradamus u svojoj glavi proricao.

Čini mi se da mi morali najprije ispravno definirati sebe da bi mogli prepoznati njih.
Kad spominjem jugoslavenstvo onda ne mislim na obnovu Titove SFRJ, a na to ne misle ni oni koje krstim jugoslavenima. Jugoslavija je postala široki pojam koji uključuje i šire regionalne planove i tumačenja od teorije Igora Mandića o Srbima i Hrvatima kao jednom narodu, preko rasprava o hrvatskom suverenitetu i “narodima i narodnostima Hrvatske”, do današnje Republike Hrvatske, koja i po ZAVNOH-u u ustavu, i po službeno prihvaćenm tumačenju povijesti i po ponašanju zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, danas nije ništa drugo nego Jugoslavija pod krivim imenom.

Danas, kad se pokazalo da bi se mogli naći na nacionalnoj prekretnici, pod najvećim napadom od Domovinskog rata, mi djelujemo nekoherentno i sami brkamo pojmove, pa se ne zna tko je lud a tko je zbunjen.

ANTIFAŠIZAM 2016. JE FLOSKULA

Njihov antifašizam je floskula iskrivljena čak i u povijesnom značenju. Zapadni saveznici su vodili rat protiv nacizma. Hitlerov pokret je bila jedna socijalistička varijanta poznata kao nacional-socijalizam za razliku od ruskog i jugoslavenskog internacional-socijalizma. Njegovi nosioci su se nazivali nacistima a fašizam je talijanska pojava transplantirana u Španjolsku u vrijeme građanskog rata, preko koje je internacionalni komunizam pod vodstvom Sovjetskog Saveza, uključujući i ideologe KPJ, stvorio profil svog klasnog neprijatelja.

Kad tu prijedrugosvjetskoratnu krivotvorinu netko oživi u 21. stoljeću, kad o tome na cijelom svijetu nitko, ama baš nitko, više niti ne govori osim na satovima povijesti, onda to postaje super-floskula.
Antifašizam nije ništa drugo nego prihvatljivo ime za jugoslavenstvo, jer jugoslavenstvo po samom terminu znači negaciju hrvatske samostalnosti i otkriva namjere vladati ovom državom kao da je Jugoslavija ili ju rušiti. Tako se preko antifašizma, jugoslavenstvo uvuklo i u hrvatski ustav, preko antifašizma Milanović rušitelje hrvatske države proglašuje jedinom vojskom koju on priznaje i opravdava pokolj na Bleiburgu a sve koji se ne slažu s njegovim jugoslavenskim uvjerenjem, imenuje ustašama i fašistima. Antifašizam 2016. je formula za početak građanskog rata.

Njima uoće nije teško obraniti se od optužbe da su komunisti, jer to nisu ni po svom uvjerenju ni po svojim djelima. S druge strane, njima se nije moguće obraniti od optužbe da su jugoslaveni, jer to jesu po svemu što rade, samo pod imenom antifašizma.

Na žalost, o jugoslavenstvu nitko ne govori a da govori, bilo bi jasno da su to neprijatelji, onakvi kakvi su bili 1918., 1941., 1945, 1971., 1991. i kakvi su danas, uvjek u savezu s četnicima i velikosrbima, uvijek u procesu zatiranja hrvatske samostalnosti i neovisnosti, uvjek krivitvoreći istinu i namećući velikosrpske i jugoslavenske laži, uvijek u procesu fizičke i moralne likvidacije svega što je ponosno hrvatsko, od Karađorđevićevih žandara, Titovih knoja, ozne i udbe do Mesićevih, Josipovićevih i Milanovićevih stormtrupera pod imenom nevladinih udruga i Pupovca koji stvara trojni pakt hrvatskih “antifašista”, SPC i četničke vlasti u Beogradu.

Dinko Dedić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Upoznajte tenk M-84A4 Snajper – Udarnu snagu Tenkovske bojne Hrvatske vojske! (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Vojni analitičar Jan Ivanjek proveo je jedan dan s najmoćnijom postrojbom Hrvatske vojske, Tenkovskom bojnom Gardijske oklopno-mehanizirane brigade, i pritom snimio ovu ekskluzivnu terensku reportažu, kako bi se iz prve ruke upoznao s tenkovima HV-a i njihovim posadama.

Tenkovska bojna Gardijske oklopno-mehanizirane brigade udarna je snaga Hrvatske vojske.

Ranije ove godine je preustrojena te sada ima 5 tenkovskih satnija, čime joj je znatno uvećana vatrena moć, a sudjelovanje s mehaniziranom pješaštvom sada se ostvaruje formiranjem namjenski organiziranih snaga.

U ovoj ekskluzivnoj epizodi saznajte kako tenk M-84A4 djeluje na terenu, koje su zadaće posade, što je s modernizacijom, te kakvim se tenk pokazao na međunarodnim vježbama.

Posebno zahvaljujem sjajnoj snimateljskoj ekipi iz AV Media Split

Jan Ivanjek: Vojna analiza glavnog tenka Hrvatske vojske – Tenk M-84A4 Snajper

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Što Davor Bernardić ne razumije o preuzimanju eura, ulasku u Schengen, funkciji ESB-a, djelovanju EU u cjelini

Objavljeno

na

Objavio

Euractiv.hr prati izjave hrvatskih i važnijih europskih političara vezanih uz funkcioniranje Europske unije te ih analizira i ocjenjuje njihovu podudarnost sa stvarnim činjenicama. Tako u novoj analizi Željka Trkanjeca Euractiv.hr donosi:

Davor Bernardić, predsjednik SDP-a, dao je intervju Jutarnjem listu u kojem je govorio i o problematici odnosa Hrvatske i EU.

1. “Hrvatska je zadnja u EU po iskorištenosti sredstava iz fondova EU, Hrvatska zbog nesposobnosti ove vlade nije iskoristila više od 50 milijardi kuna”.

Uglavnom netočno

“Hrvatska je 2019. godine dosegla prosjek EU-a u povlačenju tog novca, ocijenjeno je u Bruxellesu, gdje se održava četverodnevna konferencija Europski tjedan regija i gradova … Na začelju je Španjolska s 58 posto ugovorenih projekata”. Hina, 8. listopad 2019.

Prema podacima Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije (MRRFEU), koordinacijskog tijela, na dan 31.10.2019. godine s prijaviteljima iz RH ugovoreno je ukupno 78% ukupne alokacije u okviru svih Operativnih programa, međutim isplaćeno je samo 37% sredstava.

Hrvatska je imala problema s iskorištavanjem sredstava iz fondova, ali u posljednje tri godine (od 2016.) situacija se bitno popravila.

Dakle, potpuno je netočna tvrdnja da “Hrvatska nije iskoristila više od 50 milijardi kuna”: dio sredstava još nije isplaćen, ali je ugovoren.

2. “Hrvatska treba iskoristiti Europski stabilizacijski mehanizam”.

Potpuno netočno

“Države članice europodručja koje se susreću s financijskim poteškoćama, ili kojima prijete takve poteškoće, mogu dobiti financijsku pomoć putem Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM) – financijske institucije koju su osnovale države članice europodručja”. Izvor ovdje.

Dakle, sredstava iz ESM-a su dostupna samo zemljama koje imaju euro.

3. “Vlada nije iskoristila europski kanal likvidnosti s Centralnom bankom”.

Potpuno netočno

“Hrvatska narodna banka dogovorila je s Europskom središnjom bankom (ESB) uspostavljanje linije za valutni ugovor o razmjeni, tzv. valutni swap (engl. swap line), koji će joj stajati na raspolaganju u slučaju potrebe. Valutni swap omogućuje razmjenu kuna za eure u iznosu od 2 milijarde eura”. Izvor ovdje.

Vlade ne sklapaju aranžmane s ESB-om već to radi isključivo Središnja banka, u Hrvatskoj HNB.

Dodajmo ovome i sljedeći detalj: Drugi tjedan zaredom izostao je interes banaka za dodatnom likvidnošću putem jednotjednih kredita po kamatnoj stopi od 0,05 posto, pokazuju podaci Hrvatske narodne banke (HNB). Hina, 25. svibnja

4.“Premda se Viktor Orban slika ispred zastave Velike Mađarske…ministar vanjskih poslova na to šuti”.

Potpuno netočno

“Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman u četvrtak je komentirao objavu mađarskog premijera Viktora Orbana s kartom velike Mađarske … Generalno su bilo kakve teritorijalne pretenzije u Europskoj uniji nezamislive jer su sve države priznale jedna drugu …uvijek se znala granica između Mađarske i Hrvatske. Postojanje povijesnih karti koje se mogu kupiti u antikvarijatu, a ne tražiti po ormaru, ne odražavaju stvarnost i mislim da su na neki način skretanje pozornosti s tema koje nisu stvarni život, a to je gradnja zajedničke budućnosti“. Izvor ovdje.

5. “Hrvatska još nije u Schengenu iako smo ispunili sve tehničke pretpostavke”.

Potpuno netočno

“Europska komisija je danas (22. 10. 2019.) izvijestila o napretku Hrvatske u ispunjavanju potrebnih uvjeta za pristupanje schengenskom području”. Izvor ovdje.

Dakle, prije sedam mjeseci su zadovoljeni tehnički uvjeti za pristupanje Schengenskom prostoru. Nakon toga je Hrvatska preuzela predsjedavanje EU pa je sasvim razumljivo da nije mogla stavljati na dnevni red raspravu u primanju u Schengen.

Odluka o prijemu u Schengen je politička, ne tehnička. Donose ju zajedničkom odlukom sve članice Schengenskog prostora među kojima i nečlanica EU. Bugarska i Rumunjska su također ispunile tehničke uvjete, ali je izostala politička podrška. Slovenija se snažno protivi ulasku Hrvatske u Schengen. Dakle, vlada je učinila sve što se od nje očekivalo. Sada je riječ o političkom procesu.

5. “Nismo u eurozoni, premda smo krenuli u taj proces, doduše prekasno”.

Potpuno netočno

Ulazak u Euroskupinu uvjet je koji je Hrvatska preuzela ulaskom u članstvo EU. Hrvatska taj proces nije mogla pokrenuti dok nije izašla iz procedure prekomjernog proračunskog manjka (2017. godine) te prekomjerne makroekonomske ravnoteže. Nacionalna strategija za uvođenje eura je prihvaćena u travnju 2018. godine. U srpnju 2019. godine je Euroskupina na svom sastanku prihvatila pismo namjere o ulasku Hrvatske u Europski tečajni mehanizam (ERM II), prvi korak prema članstvu u Euroskupini. Od tog trenutka je počeo teći procesu pristupanja Euroskupini koji može trajati do tri do deset godina. Više o tome: ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje i ovdje.

Dodajmo i sljedeći podatak: Zoran Milanović, kao predsjednički kandidat SDP-a, rekao je kako ne smatra da treba preuzeti euru. “Kakva je takva je, kuna je naša”. Davor Bernardić na tu izjavu nije reagirao.

6. “Hrvatska nije reformirala Dublinski protokol, nije nametnula agendu njegove promjene kad su u pitanju migranti”.

Potpuno netočno

Dublinski protokol (u punom naziv Konvencija) odnosi se na utvrđivanje kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva. Riječ je o dokumentu Europske komisije koji ne može reformirati neka zemlja članica.

Kad je riječ o nametanju agende, na sastanku ministara unutarnjih poslova EU 24. siječnja u Zagrebu, ministar Davor Božinović je rekao: “Novi institucionalni ciklus Komisije prilika je da odgovorimo na očekivanja naših građana kada je riječ o sigurnosti i postavljanju temelja vezanih za novi pristup zaštite načela slobode kretanja, migracijama i azila”. Po pitanju izrade novog Pakta o migracijama i azilu trenutno se provode savjetovanja u državama članicama kako bi se došlo do najdjelotvornijeg rješenja. Božinović je rekao da mjere i koraci ”o kojima su danas razgovarali moraju biti provedene na sve tri migrantske rute” (istočno, srednjoj i zapadnomediteranska).

Ylva Johansson, povjerenica za unutarnju politiku, tom je prigodom rekla: “Do proljeća ćemo predstaviti novi Pakt o migracijama i azilu”. Sve je zastalo zbog pandemije, ali je povjerenica Johansson 18. svibnja izjavila: “Nadam se da ćemo moći predstaviti (Pakt) početkom ljeta”. Mediji spominju lipanj.

7. “Nismo uspjeli izboriti ni datum početka pregovora za Albaniju i Makedoniju”.

Potpuno netočno

Odluku o otvaranju pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom su u listopadu prošle godine blokirale Francuska i Nizozemska. U ožujku ove godine na summitu Europskog vijeća donesena je odluka o otvaranju pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom. Nije donesena odluka o datumu zbog protivljenja tih dvaju, ali i nekih drugih članica.

Odluka o početku pregovora je politička i mora biti donesena jednoglasno. Hrvatska je učinila korak više od Finske koja je predsjedala u jesen 2019. godine.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari