Connect with us

Komentar

Antifašizam iz njihovih ustiju stvarno zvuči kao floskula

Objavljeno

on

Antifašizam je njima ništa do li radna uniforma, čarapa navučena preko glave kojom su pljačkali državu kao banku, a bili su i u dosluhu s radnicom na šalteru.

[ad id=”93788″]

Čitam danas napade raznoraznih tkz. kulturnjaka na novog ministra Hasanbegovića.

Nema u njima nikakve ideologije.

Antifašizam iz njihovih ustiju stvarno zvuči kao floskula. Antifašizam je njima ništa do li radna uniforma, čarapa navučena preko glave kojom su pljačkali državu kao banku, a bili su i u dosluhu s radnicom na šalteru.

I dogodi se to da je napokon došao netko i pregledao sigurnosne kamere i uočio gestikulaciju radnice koja je pokazala iza kojih vratiju se krije sef s najviše para. Taj netko je očito novi ministar. Radnica je najurena na ulicu, trajno zapečaćena i anatemizirana iz struke, a čeka ju i naporan sudski proces. I sad su bijesni i ona i identificirani pljačkaši koje čeka neumoljiva sudbina iza zatvorskih rešetki i pod tuševima.

Novom ministru se pronalazi baš svaka dlaka u jajetu, ide se i ad hominem, propitkuje se cijelo rodoslovno stablo pa je tako pronađena i neka fotografija njegovog djeda, Sabrije Prohića, kako hrani golubove u Veneciji 1938., pa kako je 1946. pobjegao pred novom vlašću jer je ustašama i Nijemcima prodavao kojekakvu robu.

Bio je trgovac.

Tako se stvara slika da bilo tko tko je u krvnom srodstvu s ministrom je, ustvari, ništa drugo nego li doušnik, suradnik, ili sam po sebi nacist. Nakon toga su na repoertoaru za javno linčovanje došle ministrove riječi o imamu Huseinu efendiju Đozi koji je bio pripadnik 28. Regimente 13. SS Wafen Handžar divizije s činom kapetana.

Odslužio je u “onoj” državi i pet godina zatvora zbog kolaboracionizma, a nakon svega je postao Titov prevoditelj u Nesvrstanom Egiptu s arapkog jezika.

Uglavnom, u njega je ispaljena sva municija etiketa iz dežurnih tkz. kulturnjaka, a kad oni pucaju onda činjenice padaju kao pokošene. U fojbu. A o onima koji su fojbi se ne pita, oni su aposlutni zločinci bez ijedne dobre karakteristike i zaslužuju smrt bez ikakvog suđenja. I sve to bezusješno. Mnogo bezupješno.

Nisu uspjeli od čovjeka napraviti zločinca, a to je u profesionalnom antifašizmu gubitak radne dozvole.

No, to su uspjeli napraviti, primjerice, od generala Mirka Norca.

I ajmo karikirati malo.

Mirko Norac je učenik, gimnazijalac, koji ima sve petice, ali jebiga, pao je godinu jer je na popravnom dvaput pao iz likovnog koji je smatrao sprdnjom pa se zamjerio profesorici.

Majka nesretnog učenika će razumjeti patnju svojeg sina jer je i njemu u glavu ušlo da je ipak vječnosti poklonio godinu svog ovozemaljskog života i to u nepovrat. No, Mirko je danas dobar čovjek, divan otac i uredan platiša poreza što je najbitnije. Jer eto, ima pravo glasovanja. I da, prošao je tu gimnaziju s pet, i tako maturirao, također.

No, s druge strane postoje Mirkovi susjedi s kojima njegovi nisu u dobrim odnosima jer su im svojedobno u polju među pomakli duboko na njihovu njivu. I tako ti susjedi, koji za sebe smatraju da imaju puno plaviju krv nego li imaju i da su uber-kulturnjaci, kad netko pita za Mirka, oni s naslađivanjem govore da je to onaj koji je pao godinu iz likovnog. A i da nije na koga imao pametan ni biti.

Hrvatski narod će pamtiti generala Norca kao dragovoljca Domovinskog rata tijekom koji je više puta ranjavan, bio prisilno umirovljen hrvatski general-bojnik i alkarski vojvoda, kao supotpisnika Otvorenog pisma dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti, od 28. rujna 2000. godine, kao nekog tko je izvojevao pobjede u VRO Maslenica i Medački džep.

Kroatocentrična javnost će se osvrnuti sa sjetom na činjenicu da je propucao tamo neku babu i s time se neće dičiti.

No, s druge strane kroatofobna kamarila tkz. kulturnjaka koja ovih dana uličari i slobodno se smuca po Markovom trgu, baš i kao njihovi ideološki srodnici, će za generala Mirka Norca isključivo govoriti kao koljaču baba i čovjeku koji je generalu Stipetiću rekao da je za njega jedini general Vjekoslav “Maks” Luburić nakon što mu je ovaj donio od predsjednika Tuđmana riješenje o razriješenju dužnosti.

O tome će ni larmati, baš kao i o imamu Đozi, jer je cilj svakoga tko ne misli kao oni proglasiti fašistom, a sebe antifašistom jer je antifašizam međunarodno priznato oružje i ne mora se puno objašnjavati tko je pravednik, a tko nije.

Važno je pokupiti primat nad etiketama, a kad to imaš, možeš od nerada jako dobro i kvalitetno živjeti. Baš kao i Urša Raukar i još 13 “Kulturnjaka 2016” .

Neće ići, ‘razbojnici’, ni vama ni tisućama cvjetova što rastu.

“R. B.” /Kamenjar.com

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari