Pratite nas

Gost Kolumne

Antife i Hitler – ljubav koja ima duboke korijene

Objavljeno

na

Prije nešto više od dva mjeseca, na skupu Antifa-aktivista u Chicagu (SAD) aktivist jedne od tamošnjih desničarskih pro-nacističkih organizacija, Adam Richard, izveo je vrlo zanimljiv performans koji je dobio zapaženi publicitet u svjetskim medijima i posebice na internet mreži.

Skup u Chicagu Antife su započele svečanom prisegom u kojoj se zaklinju kako nastavljaju svoju borbu „protiv fašizma, kapitalizma i ‘Trumpovog režima’“.

Dakako, njihova glavna motivacija jest svrgavanje predsjednika Trumpa i otuda ovako radikalno buđenje „antifašizma“ u mnogim gradovima SAD-a. Naime, današnjeg američkog predsjednika i njegov režim nastoji se poistovjetiti s Hitlerovim Trećim Reichom i tako zakotrljati lavinu, odnosno, izazvati masovno nezadovoljstvo građana, pri čemu bi mu presudila ulica i natjerala ga na ostavku.

Svakomu tko išta zna o nacističkom pokretu, Drugom svjetskom ratu i svemu što se u vrijeme uspona Hitlera događalo u Europi i SAD-u, poznata je i činjenica da su Amerikanci imali (u najmanju ruku) benevolentan odnos prema njemačkom nacizmu i talijanskom fašizmu i da ih stvar nije zanimala sve dok od strane Japana nisu ugroženi njihovi kolonijalni interesi. Čak što više, postoje bjelodane činjenice kako su mnogi od uglednih američkih biznismena u to vrijeme podupirali i financirali Hitlera.

I nije poznato da su se ikad i igdje među građanima javili oni kojima bi to smetalo. O tradiciji bilo kakvog „antifašističkog“ ili „antinacističkog“ pokreta u SAD-u, dakle, nema niti govora.

Ovo što se trenutačno događa režirano je od gubitnika izbora koji od početka nastoje Trumpa natjerati na ostavku, u čemu on istini za volju svojim protivnicima itekako pomaže – svojim nepromišljenim izjavama i postupcima.

Od kad mu je još tijekom izborne utrke (studeni 2016. godine) zloglasna bjelačka rasistička organizacija Ku Klux Klan putem jednoga od svojih listova    (The Crusader) izrazila potporu uz želju da „Ameriku učini ponovno velikom“, krenula je lavina optužbi na račun Trumpa koji je odmah etiketiran kao rasist.

Uzalud su bili demantiji bilo kakvih veza Trumpa s Ku Klux Klanom i odbijanje njihove potpore, pa čak i ono što je u službenom priopćenju izrekao glasnogovornik kampanje republikanaca Steven Cheung (netom poslije oglašavanja Ku Klux Klana), navodeći:

 „Gospodin Trump i kampanja odbacuju mržnju u svim oblicima. Ovaj magazin je odbojan i njihovi stavovi ne predstavljaju desetke miliona Amerikanaca koji su ujedinjeni u našoj kampanji”. (http://balkans.aljazeera.net/vijesti/ku-klux-klan-podrzao-trumpa)

Čak su se u dijelu medija pojavile tvrdnje kako je Trump kao 27-godišnjak bio uhićen zbog članstva u Ku Klux Klanu i rasističkog djelovanja.

Sredstva se očito ne biraju.

Lavina koju su zakotrljali gubitnica izbora Hillary Clinton i njezini suradnici i pristaše, krenula je u smjeru rušenja Trumpa, pa i po cijenu građanskog rata.

No, vratimo se Adamu Richardu, američkom neonacistu koji je kao dobar poznavatelj lika i djela svoga idola Adolfa Hitlera napravio kolaž sastavljen od isječaka njegovih govora i teza iznesenih u Mein Kampfu i potom se uvukao u redove „antifašista“ kao jedan od govornika na spomenutom na čikaškom skupu, početkom srpnja o.g.

Njegove riječi dočekane su pljeskanjem i klicanjem okupljenih. A evo što je govorio:

Mi smo socijalisti, mi smo neprijatelji kapitalističkog ekonomskog sustava koji eksploatira ekonomski slabe sa svojim nepravednim plaćama, sa svojim neprimjerenim vrednovanjem ljudskih bića prema zaradi i imovini a ne prema odgovornosti i učinku, i mi smo odlučni uništiti taj sustav pod svaku cijenu! Korist za društvo dolazi ispred koristi za pojedinca! Država mora uspostaviti nadzor i svaki kapitalist mora smatrati da je imenovan od države. Njegova je obveza da ne smije upotrebljavati svoje vlasništvo protivno interesima drugih unutar svog naroda. To je ključno pitanje.”

(Citat potječe iz govora Adolfa Hitlera iz 1927. godine, a isti je objavljen u knjizi Johna Tolanda  Adolf Hitler: The Definitive Biography iz 1991. godine, na str. 224.; Povjesničar Toland  je inače dobitnik Pulitzerove nagrade, a ova njegova knjiga smatra se jednim od najboljih, najcjelovitijih i najobjektivnijih prikaza A. Hitlera i njegove ideologije).

Richard je nastavio citatom iz jednog kasnijeg Hitlerovog govora, ali s time što je riječi „Treći Reich“ zamijenio riječima „Američka nacija“:

Američka nacija će uvijek pridržati sebi pravo da nadzire vlasnike… Politika ‘laissez fairea’ (slobodnog poduzetništva) u ovom području je ne samo okrutna prema pojedinačnim nedužnim žrtvama nego i prema naciji u cjelini.”

i potom ulomcima iz drugih govora vođe Reicha, kao i iz njegova najpoznatijeg djela:

Ne smijemo nikad zaboraviti da većina ne može zamijeniti pojedinca;  (iz Mein Kampfa) itd.

U jednu rečenicu – izjavu ministra Hitlerove propagande Goebbelsa, namjerno je ubacio Donalda Trumpa:

Donald Trump misli ako kažete laž koja je dovoljno velika, i ponavljate je dovoljno često, postat će istina”.

i nastavio s citatima Hitlera:

 “Istina nije važna, nego pobjeda! Propast nacije je moguće spriječiti samo olujom strasti, a samo oni koji su sami strastveni mogu pobuditi strast u drugih. (citat iz Mein Kampfa)

Nakon što je završio svoj performans, Richard je okupljenima zahvalio i ispraćen je burnim pljeskom, no odlazeći, nije izdržao a da grohotom se smijući, u kameru ne kaže (no, tek pošto se udaljio na sigurno rastojanje od Antifa-mase): Pa, svi su pljeskali Adolfu Hitleru”.

(Snimka s govorom A. Richarda).

Na jednom od portala, čitatelj koji tvrdi kako je opredijeljen za fašističku opciju, u svome komentaru Antifa-skupa u Chicagu, kaže :

„(…) svi fašisti su sretni što su i antife konačno shvatile i prepoznale prave vrijednosti.
Mi fašisti smo jako zadovoljni zbog toga samo nam nije jasno zašto se vi ljutite zbog spoznaje istine, jel zato što ste j***** licemjeri il’ retardi.
Prihvatite svoj fašizam…to ste vi, budite svoji. Ideje fašizma i nacionalsocijalizma su nam vrlo bliske i fašistima i antifašistima jedina je razlika što antife žive u poricanju svog bića. Drugovi i drugarice,dame i gospodo istom Fireru aplaudiramo čemu onda sukobi?
(http://ex-iskon.forumcroatian.com/t20043p80-hitler-po-drugi-put-meu-antifasistima; istaknuo: Z.P., stranica posjećena 11.09.2017.)

Vrlo zanimljiva opservacija anonimnog čitatelja koji se potpisao kao „danni1“…zar ne?

Dugogodišnji ekonomski savjetnik i prijatelj A. Hitlera, Otto Wagener u knjizi Hitler aus nächster Nähe. Aufzeichnungen eines Vertrauten 1929-1932, donosi brojne citate iz Hitlerovih govora i teze iz Mein Kampfa u kojima vođa Reicha zastupa tvrda socijalistička stajališta, naglašavajući bliskost između nacista na jednoj strani i boljševika – komunista na drugoj i dodirne točke lijeve i desne radikalne ideologije za koje na više mjesta kaže kako imaju mnogo više zajedničkog, nego onoga što ih dijeli.“

Nisu li to dokazali Staljin i Hitler u godinama prije Drugoga svjetskog rata, kad su ujedinjeni planirali osvojiti i porobiti svijet? I nisu li samo splet okolnosti i brzopletost Hitlera doveli do sukoba dvije po ljudski rod jednako pogubne ideologije?

Uzimajući u obzir užasne posljedice kako lijevog tako i desnog totalitarizma, najgora stvar koja bi se svijetu mogla dogoditi jeste savez ovih zločinačkih koncepcija čiju srž čine nasilje, zločin i tiranija.

Svjedoci smo da se i u redovima naših (hrvatskih) anarhista i ekstremnih ljevičara javljaju tendencije približavanja Hitleru i njegovoj ideologiji, na sreću (za sada) još uvijek samo na retoričkoj razini. U javnosti je poznat slučaj od prije 2 mjeseca, kada je aktivist Živog zida kojega su usporedili s vođom Reicha, to prihvatio s ponosom i simpatijama, bez ikakvih ograda.

Možemo li zamisliti koju bi buru u javnosti (ne samo domaćoj nego i međunarodnoj) izazvalo neko slično identificiranje bilo kojega hrvatskog „desničara“ sa zločincem kakav je Adolf Hitler?

Zlatko Pinter

facebook komentari

Gost Kolumne

Na svijetu ima jedan Richembergh i taj je izvanredni raritet zapao upravo nas Hrvate

Objavljeno

na

Objavio

Kažu mi dobri poznavatelji njemačkog jezika da prezime Richembergh ne postoji na njemačkom govornom području. Richemberga, naravno, ima, Richembergha ne. S njima se slaže i najveći autoritet suvremenog svijeta – Google.

Ipak, ima jedan Richembergh na svijetu, i taj je izvanredni raritet zapao upravo nas Hrvate. Kad smo srećkovići! Naš unikat je Goran Beus Richembergh, član stranke GLAS i zastupnik u Saboru republike Hrvatske. On je, kako pišu mediji, s dvadesetak godina osvijestio svoje njemačke korijene i, shodno tomu, uzeo prezime Richembergh. Ovo ‘h’ na kraju je valjda dodao da mu novo prezime zvuči još njemačkije.

Kad je u Saboru najavljena minuta šutnje za generala Praljka, Beus Richembergh se javno oglasio da odbija odati počast ”ratnom zločincu”. Nedavno se obrušio i na generala Glasnovića, očito je da iz nekoga razloga ne voli hrvatske generale. Zatražio je da se general Glasnović podvrgne psihijatrijskom vještačenje jer on misli ”da taj čovjek nije zdrave glave”. Možete li zamisliti da se u parlamentu bilo koje zemlje jednom ratnom generalu tako obraća čovjek tako beznačajne biografije kao što je Richemberghova!? Biografije u kojoj je pamćenja dostojna jedino činjenica da je promijenio prezime. I to krivo, to jest u neskladu s jezikom naroda čijim se pripadnikom tom promjenom htio prikazati. No, to je njegova stvar, može se osjećati i Klingoncem ako želi, no to mu ne daje pravo da vrijeđa one koji su stvarali države u kojoj on dobro živi.

To, na žalost, ponešto govori i o nama, a ne samo o njemu. Da Richembergh nije usamljen, pokazuje to i Pupovčevo prezrivo obraćanje generalu Glasnoviću kako nije dostojan da mu on, Pupovac, i odgovori na postavljeno pitanje. S Pupovcem je HDZ u dugogodišnjem savezništvu, tješnjem i sudbonosnijem od obične koalicije, dok se od Glasnovića oštro distancirao.

S druge strane naši su političari i te kako uviđavni prema inozemnim političarima i, što je još gore, njihovim politikama. Evo, netom što nas je propisno opleo nakon ionako mlakih prosvjeda protiv sramotne srpske izložbe o Jasenovcu u UN-u – predsjednica Kolinda Grabar Kitarović pozvala je Vučića u posjet Hrvatskoj. I tako obezvrijedila i te mlake prosvjede. Dobro je što je Plenković ovaj put bio nešto oštriji prema Vučiću i spomenuo ratnu odštetu, no nije dobro ako je isključivi povod za to njegova averzija prema predsjednici.

U svim tim političkom pripetavanjima sa susjedima Hrvatska uvijek ostane nekako ispljuskana, nerijetko i ukorena od Bruxellesa. Ono što osobito iritira jest da i nakon tih ”međunarodnih batina” naši politički prvaci i dalje papagajski ponavljaju da je naš najvažniji vanjskopolitički interes da Srbija uđe u Europsku uniju i da je Slovenija prijatelj Hrvatske. Budimo iskreni, stvari stoje upravo suprotno. Najvažniji vanjskopolitički cilj Hrvatske mora biti onemogućavanje Srbije da uđe u EU sve dok na zadovoljavajući način ne riješimo i zadnje otvoreno pitanje među. A ni onda ne bismo trebali popustiti – budući da smo iz Jugoslavije otišli upravo zbog Srbije, ne čini mi se baš pametnim čeznuti opet za zajednicom država u kojoj će biti i Srbija. Slovenci nam, nemojmo se lagati, nisu nikakvi prijatelji, učinili su sve što je u njihovoj moći da naškode našim državnim interesima. Uostalom, još uvijek drže vojsku na našem tlu.

Te jednostavno dokazive stvari naše političke elite jednostavno ignoriraju i sviraju glupe uspavanke za narod po notama koje stižu iz Bruxellesa dok Ramljak i četrdeset savjetnika vrte tuđu lovu kao u filmu. Sve mi se nekako čini da će na kraju ispasti da je to ipak bila naša lova. A dašak suverenističkog vjetra koji je počeo piriti u srednjoj Europi nikako da stigne do nas.

Damir Pešorda/Hrsvijet.net

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Islamski radikalizam na djelu u Tešnju – Pripremaju djecu za ratovanje protiv ne-Bošnjaka

Objavljeno

na

Objavio

U početku veljače 2018., u vremenu kada je bošnjački član beha tronacionalnog Predsjedništva Bakir Izetbegović u Briselu, a zatim i u Zagrebu, obmanjivao javnost da nema islamskog terorizma u nefunkcionalnoj, i neodrživoj Bosni i Hercegovini, neki beha mediji su objavili video snimku u kojoj se vidi kako se u turističkom odmaralištu Jelah, na jezeru Jelen kod Tešnja, podučavaju muslimanski dječaci od devet do sedamnaest godinana islamu i prolaze neku vojnu obuku.

Uistinu, nigdje se u svijetu ne ubija tako brutalno istina i brani laž kao u Bosni i Hercegovini. I nigdje se ne govori toliko laži i ne brani terorizam i teroristi kao u europskoj bosanskohercegovačkoj zemlji vehabija, mudžahedina, isilovaca. Ono što cijeli demokratski, europski i slobodni svijet vidi bošnjački politički i vjerski čelnici to ne vide.

Naime, ništa se u ratom razrušenoj i još uvijek razarajućoj Bosni i Hercegovini ne događa osim priprema za rat, za genocid, za progone. Sve druge društvene aktivnosti, gradnja mira, suživota, tolerancije, praštanja, dijaloga i materijalnog boljitka, su po strani, na njih se ratnici i branitelji laži ne osvrču, zbog čega se stječe dojam da je beha društvo ratno, konfliktno, i više nikad pomirujuće. Bošnjački ratnici su okupirali sve institucije beha društva, škole, vjerske objekte, fakultete, tvrtke. Kamo god se čovjek okrene naiđe na ratnika, vjerskog fanatika, islamistu, radikalistu, te sa svih strana, i iz svih institucija odjekuju povici “Alahu ekber!”. Uzvik pjesma koju muslimanska djeca izgovaraju i prije negoli kažu mama.

Ono zašto se mislilo da je muslimanskom korpusu u Bosni i Hercegovini strano, neprihvatljivo kao europskom narodu, ono je njima zavladalo u tolikoj mjeri da u nekim fanatičnim ponašanjima nadmašuju i mnoge radikalne islamske narode. Mislilo se, naime, da je vjerski radikalni islam, s teroristickim dimenzijama, stran i odvratan, neprihvatljiv i nepoznat beha Muslimanima, ali očito da se u tim nadanjima, susjeda Hrvata i Srba, iznevjerilo i prevarilo.

Jesu li beha kršćani bili toliko naivni pa vjerovali u nemogućnost vjerskog muslimanskog radikalizma, ili su beha muslimani bili toliko podli da su uspjeli sakriti taj svoj vjerski fundamentalizam. Bit će i jedno i drugo, a ipak, nažalost, više ovo drugo, koje je uistinu jedna sodomsko-gomorska vjerska islamska opasnost za Bosnu i Hercegovinu kao svijet u malom, a time i za svijet, u prvom redu Europu. Tko je kriv i odgovoran za tako brzu vjersku radikalizaciju Muslimana, naroda koji sam sebe predstavlja europskim, pokazujući i demonstrirajući vjerski fanatizam, šireći ga svakim danom po Bosni i Hercegovini i njime prijeti susjedima kršćanima, Srbima, te napose Hrvatima kao federalnom partneru. Lažno je i prozirno muslimansko opravdanje tih vjerskih akcija građansko-vjerskim beha ratom u kojem su, navodno, oni bili jedine njegove žrtve, te da je ta, naravno lažna, činjenica radikalizirala njihov narod.

Zar u građansko-vjerskom beha ratu nisu bili svi narodi, sve vjere, žrtve jedni drugi. Jesu, i to je nepobitna istina, kao jedini i ničim zamijenjivi temeljac buduće zajedničke Bosne i Hercegovine, i koju, polako ali sigurno prihvaća cijeli svijet. Mali korak za veliku buduću sigurnu, slobodnu i za sva tri beha naroda prihvaćenu Bosnu i Hercegovinu. Ako je to tako, a jest, nije li onda i stradanje Hrvata katolika od strane Muslimana, koji su počinili strašne zločine u dimenzijama genocida i konfesiocida na spaljenim i opustošenim hrvatskim prostorima, moglo postati razlogom vjerskog katoličkog fanatizma. Nije, niti će, i niti može. Kada bi se vodili muslimanskom teorijom razvoja i podupiranja vjerskog islamizma, i Hrvati katolici bi imali daleko više razloga od Muslimana da svoju sadašnjost pretvore u vrijeme vjerskog terorizma, priprema za rat, obuke ratnika, širenje mržnje, svega onoga negativizma koji dolazi iz muslimanskih sredina. To nije dio mentalnog sklopa eurospkih naroda, čije obitelji je dio tisućljeće stari hrvatski narod, niti nauk katoličke vjere.

Okupirani hrvatski prostori, bilo od Srba ili Muslimana, poligoni su za vojnu obuku budućih ratnika. Činjenica da se na tim teritorijama odvijaju pripreme okupatorskih ratnika, Srba ili Muslimana Bošnjaka, potvrđuje ratni cilj zaraćenih beha strana, borba za teritorij. I kao što je kroz prošlost bilo, a tako je i danas, okupator se uvijek ukopava na osvojenim teritorijima, pokazujući namjeru trajnog ostanka na njima, ali i demonstraciju moći nad porobljenim narodom od kojeg je osvojio zemlju.

U nekim koordiniranim i planiranim vremenskim intervalima svjetska i beha javnost se obaviještava o vojnim centrima obuke srspki i muslimanskih ratnika. Obim tih priprema za rat, jedne i druge strane, je toliko raširen da se i djeca obučavaju ratnim vještinama, trenirajući fizičku izdržljivost do iznemoglosti. Jedan mjesec vijesti dolaze iz genocidne Republike srpske kako se njihovi ratnici obučavaju i pripremaju ili u etnički čistom njihovom entitetu, ili u majčici Rusiji. Drugi mjesec javnost se obaviještava da Bakir Izetbegović sprema i naoružava deset tisuća isilista, koji čekaju zapovijed „Za Alaha, spremni!“.

Budući da Bakir uviđa Dodikovu vojnu superiornost, bilo u broju ratnika ili u njihovoj opremljenosti u Rusiji, Izetbegović mobilizira djecu za budući rat, u ratu gotovo nestale Bosne i Hercegovine. Po uzoru na islamske zemlje gdje su djeca glavni ratnici, i to najbrutalniji, ne svojom krivnjom več zaslugom vjerski učitelja, u samoubilačkim akcijama opasani eksplozivom, i bošnjačko čelništvo priprema djecu za te brutalne i razarajuče akcije ubijanja neprijatelja i samoubijanja. Kao i sve druge terorističke islamske akcije u Bosni i Hercegovini i ove pripreme djece za ratnike bit će za svjetsku javnost i Visokog predstavnika, „psi laju karavana prolazi“.

Gdje su međunarodne organizacije za zaštitu djece. Zloporaba djece u pripreme za rat u Bosni i Herecgovini, a zasigurno kasnije i šire, prelazi i granice turske otimačine kršćanske djece od roditelja i njihovo odvođenje u Tursku na prisilnu islamizaciju, pripreme za ratnike i vojskovođe, te zatim slanje da ubijaju čak i roditelje po Bosni. Mora se čovjek upitati, kakva je to vjera islam, na kojim postulatima, zapovjedima se ona temelji. Je li ubijanje njen temeljni nauk, ili je krivo tumače vjerske vođe, poput Mustafe Cerića ili onoga vehabije sa bradom i kratkim hlačama, Envera Hebibovića koji u Jelahu kod Tešnja obučava muslimansku djecu „o razvijanju motoričkih vještina, ali i moralnih osobina kroz vjersku naobrazbu”. Nadati se da islam ne počiva na tim temeljima, na kakvima se danas odgajaju i za rat pripremaju muslimanska djeca-askeri.

Muslimanski askeri, odnosno djeca-vojnici, po onome kako odgovaraju na upit učitelja tko su, očito da su spremna za akcije, bilo u BiH bilo u svijetu. Kako bi ih što bolje sakrili od javnosti, ali i njima manipulirali, obučavaju ih na turskom ili arapskom jeziku, nije li to novi oblik janjičarenja bosanske djece, pa su im zbog toga i tu ratnu organizaciju nazvali Asker, vojnik. Na pitanje učitelja „Tko smo mi?“ djeca vojnički jasno odgovaraju „askeri“, sa turskog prevedeno – vojnici. I za ovo će Izetbegovići, Cerić, Genjac, Mlaćo, Halilović, Suljagić i ostala bratija reći, nema radikalnog isilizma u Bosni i Hercegovini. Neka definiraju i kažu nemuslimanima u Bosni i Hercegovini, što je to onda islamski terorizam?

Vinko Đotlo

Djeca sa zoljama i u uniformama na proslavi tkz Armije (VIDEO)

Ivo Lučić: Tko sprema Askere za novi rat u Bosni i Hercegovini

facebook komentari

Nastavi čitati