Pratite nas

Kolumne

Anto Đapić u utrci za predsjednika kako bi pomogao Ivi Josipoviću?!

Objavljeno

na

Je li mogući pakt bivšeg “mjerača kukuruza” s “lijepom partizanskom kapom” u liku predsjednika Josipovića, njegov očajnički krik iz dosade jednog dokonog političkog penzionera, da o njemu palanka još malo priča, da bude u medijima i usput za Josipovićev konto još malo destruira na desnici?

Izgleda da će osim Josipovića, Grabar Kitarović i Milana Kujundžića, Hrvatska dobiti još jednog kandidata za predsjednika u liku propalog HSP-ovca Anta Đapića, aktualnog predsjednika Gradskog vijeća Grada Osijeka. Na upit, hoće li se kandidirati na predsjedničkim izborima, Đapić je odgovorio:

“Ne mogu biti podalje od politike, pa čitav je moj život vezan uz politiku! Zadovoljan sam svojom trenutnom situacijom. Kao saborskom umirovljeniku, više mi je nego ugodno baviti se ovom razinom politike, tu sam kao riba u vodi. No, to ne znači da ne pratim sva događanja u Hrvatskoj, posebno ona na desnici. Kada sve analiziram, kada promatram ovu predsjedničku predkampanju, naravno da u meni, kako bih rekao… nešto ‘grebe’. Desnica, jednostavno, nema kvalitetnog kandidata! Nisam pretenciozan da mislim kako mogu u ovom okolnostima baš pobijediti na izborima. Ako se ukaže prilika, daleko od toga da ne je bih iskoristio. Međutim, promatram stvari realno, protiv sebe bih imao dvoje kandidata koji će iza sebe imati stranačke mašinerije i na desetke milijuna kuna. No, da bi se moglo progovoriti o nekim stvarima na način na koji se u Hrvatskoj ne progovora, moglo bi… Bilo bi zanimljivo promatrati kako bi se dvoje vodećih kandidata ponašali kad bi im se postavila određena pitanja, a ja bih ih natjerao da se jasno definiraju i svjetonazorski i ideološki. Mislim da tu postoji prostor za dobro se zabaviti, a uz moje iskustvo i znanja, kandidatura za predsjednika države nije nemoguća opcija.”

Anto Đapić – igrač Ive Josipovića

969f9812323e09e2453d9aec7d44f579Premda je najveći dio javnosti ovu Đapićevu najavu shvatio kao dobar vic jednog vječitog političkog trgovca koji je uglavnom trgovao na desnici, pa tako, po mnogim njihovim članovima, postao grobar pravaštva u Hrvatskoj, ovaj put bi Đapić trebao biti igrač Ive Josipovića i još više razbiti glasove desnice i desnog centra. Naime, ovu svoju stidljivu najavu kandidature najavio je baš nakon sastanka s aktualnim predsjednikom Ivom Josipovićem.

Vijest je svuda preuzeta, komentari su mahom loši – postao je irelevantan, nema nikoga iza sebe, ni stranku ni novac, a ideje nikada nije ni imao, osim spretnost političkog šibicarenja.

Važno je napomenuti da je Đapiću ideja o kandidaturi sinula odjednom baš nakon sastanka s Josipovićem. Koliko su oni to zajedno skumplali teško je reći, no predsjednik Josipović je nervozan i svaki je “smutljivac” koji mu može ići u korist dobro došao, pa tako i Đapić.

Nedvojbeno će Đapić pokupiti koji glasić s desnice (tvrdi da njegovih 3000 zemljaka iz osječke Retfale kontrolira apsolutno), no njegovi snovi o nekoj novoj stranci koju najavljuje, razasutoj u 10 županija, ipak su samo fantazije jednog polurashodovanog političara kojemu je, u inflaciji kvalitetnih meksičkih sapunica koje obožava gledati, očito postalo dosadno. No, to je Hrvatska.

Budući da je na političkoj sceni ništavno značajan, vjerojatno će takav i ostati, odnosno njemu osobno i u eventualnoj predstojećoj trci za parlament ova stidljivo najavljena kandidatura neće Bog zna što donijeti. Čini se da je tek malo zločest te da ovaj “desničar” želi pomrsiti račune desnici – primarno HDSSB-u, a također i HDZ-u. Ljudi bliski HDSSB- u tvrde da je u toj njegovoj destruktivnoj smutljivosti tragična činjenica da je u slučaju Ribića na EU-izborima možda i on utjecao da ovaj klekne za 200-tinjak glasova. Đapić se, kruži pogovor po Osijeku, time hvali i tvrdi da je upravo on “zbombao” Savezu zastupnika u EU parlamentu.

Đapić zapravo šteti samo Karamarku

Ako je to točno, zašto ga to toliko veseli nije baš jasno, osim da uživa u ulozi zadnjeg veznog, destruktora igre na desnici pa, kao onomad Gatuso u Milanu, ide logikom da lopta može proći, ali igrač ne. A moguće je i da ne može Glavašu oprostiti razlaz u Osijeku? S druge strane u trci za Pantovčak Glavašu ne može pretjerano naštetiti jer je izvjesno da Kujundžić ne može u drugi krug, osim u slučaju čuda. Dakle, Đapić zapravo šteti samo Karamarku. No zašto mu je to interes? On i da uspije okupiti stranku do parlamentarnih izbora nema drugoga nego se opet priheftati prema HDZ-u sa svojim eventualno jednim zastupnikom (kakva smo zemlja to bi mogao naplatiti s dva ministarska mjesta).

Đapićev potez ne može se tumačiti drukčije nego kao daljnju destrukciju desnice, što je i u biti tih svih lidera na desnici. Dok se međusobno svađaju, lijevi vladaju. Osobno, sve se manje slažem s tezom da smo mi većinski konzervativan narod (desno, centar itd). Mi smo zapravo dosta šizoidni – molimo se Bogu (više od njega nešto skroz tražimo), ne živimo ni po kakvim moralnim načelima, lopovluk je posvuda, a sve nacionalno smatra se ustaškim.

Stoga mi se čini da je u osnovi Đapićeve kandidature kompleks zbog gubitka bilo kakve društvene uloge – saborsku mirovinu ima, a priča se i značajan kapital, višemilijunski. Dakako da mu je u penziji dosadno, politika je ipak kao droga, a trgovina temeljna vodilja njegovog programa oduvijek.

Dakle, teško je procijeniti što mu je Josipović mogao ponuditi, no, može mu ponuditi Karamarko da ne ide, a da lobira za Kolindu. Možda opet šibicari, jer sudjelovanjem u kampanji on Kolindi jako šteti jer će otvarati desne teme, prisiljavati ju na radikalnije izjave (da zadrži izvorne HDZ-ovce), i odmicati ju od glasača centra koji su joj potrebni za pobjedu.

Tu rak ranu Kolinda je pokazala baš u nedjelju gostujući kod Stankovića, gdje je štreberski sat vremena suvislo govorila ni o čemu određenom, izbjegavajući jasne stavove. S druge pak strane na taj će im način štetiti i Kujundžić, no on je ipak ozbiljniji kandidat od Đapića tako da ne znamo koliko i u srazu s njim Đapić može dobiti (ipak će doktor kao ozbiljan čovjek biti prihvatljiviji desnici).

Ionako nema što izgubiti, jer je odavno izgubio

Bilo kako bilo, ovom “desnom” “političaru” vrijeme je odavno prošlo. HSP je toliko razbijen da ga ni mađioničar ne može konsolidirati u neku buduću relativno respektabilnu stranku. Prošla su vremena snage mjerača kukuruza kada su trgovali s Tuđmanom i Sanaderom, zato mislim da je Đapićev potez njegova očajnička želja biti nešto, a već dugo je samo – ništa (u političkom smislu), pa se okreće “partizanu” Josipoviću, kao pravi rashodovani “ustaša”.

Zato se pitamo, je li mogući pakt ovog bivšeg “mjerača kukuruza” s “lijepom partizanskom kapom” u liku predsjednika Josipovića, njegov očajnički krik iz dosade jednog dokonog političkog penzionera, da o njemu palanka još malo priča, da bude u medijima i usput za Josipovićev konto još malo destruira na desnici? Prema onoj narodnoj – neka se o meni priča, makar i loše. Uostalom, kako i sam Đapić veli, on se ide dobro zabaviti, pa ako što mazne – mazne, ako što istrguje – istrguje, ako ne, opet dobro, i tako nema što izgubiti jer je odavno izgubio.

Uglavnom, ovaj prešutni pakt s Josipovićem mogao bi biti zaokruživanje Đapićeve tragikomične političke karijere u kojoj je startao sa “Za Dom, spremni!”, a završava ju sa “Za domovinu s Titom, naprijed!”.

Ivica Šola/Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Europa gori, a baba se češlja

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Reuters

Idu europski izbori, prazni temama, samo neke parole i prenemaganja, s mnogo etiketa populisti, suverenisti, briselski ćate… Propitivanja Europe i svijeta nigdje.

Sve gluposti hrvatske politike kada su međunarodne integracije u pitanju, pa i EU članstvo, mogu se svesti na jednu: brkanje svrhe i sredstava. Za razliku od Poljaka, Mađara, Čeha…, koji su svoje članstvo u EU-u shvatili kao sredstvo, a ne svrhu, mi smo napravili obrnuto.

Nevidljiva ruka

Isto je bilo i s ulaskom u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Ista glupost radi se i s uvođenjem eura, iako već i njemački think tank “CEP”, ne grčki ili talijanski, u izvješću “Dvadeset godina eura: dobitnici i gubitnici”, jasno kaže da su od uvođenja eura najviše koristi imale ekonomije tipa Njemačke ili Nizozemske, dok je isti taj euro ekonomije poput Italije, Francuske ili Španjolske, bacio na koljena.

Primjerice, dok su Talijani imali liru i monetarni suverenitet, mogli su je u slučaju pada produktivnosti deprecirati i tako očuvati konkurentnost, čitaj snagu izvoza.

Euro, pojednostavljeno, je deprecirana dojčmarka, a tvrdnja da je on ključan zbog olakšane trgovinske razmjene, rasplinu se kao mjehur od sapunice kada gledamo robnu razmjenu zemalja u EU-u koje nisu i onih koje jesu u eurozoni, piše Ivica Šola / Glas Slavonije

Kod nas se opet čini ista pogreška, euro i njegovo uvođenje gleda se kao svrha, bez izračuna koristi i šteta, samo zato što je neko suho zlato tako odlučilo. Mi nismo, u kontekstu opasne ideje “više Europe” i stvaranja neke nadnacionalne megadržava, nigdje u javnosti vidjeli ozbiljnu raspravu, iako je nakon Trumpa jasno da ideologija globalizma, pa onda i EU ideologija europeizma kao njena inačica, postaje stvar prošlosti.

Umjesto toga – plašenja naroda, discipliniranja raznih Orbana i prosipanje prevladanih neoliberalnih dogmi i laži. Tako se Trumpa optužuje za protekcionizam, za rušenje temeljnog pravila tzv. slobodne trgovine.

Zato ću ponoviti što već napisah u Slobodnoj, jer, kažu, ponavljanje je majka znanja: Dok nije bilo Trumpa, nije bilo protekcionizma, nije bilo zaštite domaćeg tržišta, sve se ravnalo “providnošću” koju je Adam Smith nazvao “nevidljiva ruka”, sintagma koja govori kako ljudska sebičnost na tržištu na kraju ima dobre posljedice za sve, da se tržište samo regulira, da je poput pape – nezabludivo. Ma nemoj! Adam Smith, moralni filozof, nije vjerovao u tržište kako mu lažno pripisuju današnji tržišni fundamentalisti.

Tiha invazija na Europu

Kako nisam ekonomist nego također moralni filozof kao Smith, kako sam kao mazohist išao čitati Smithove goleme knjižurine – ni on sam ne gleda na tržište apsolutno, kao samoregulatora, kao “nevidljivu ruku”, on to dopušta, ali kada bi postojali uvjeti “savršene konkurentnosti”.

No u stvarnosti to nije moguće, pa bi jače države požderale slabije, pa i njegovu Škotsku, tada ne baš bogatu. Slikovito govoreći, nevidljivu ruku nikada nitko nije vidio, pa ni sam Smith, ali svi o njoj govore kada govore o tržišnoj utakmici, pogotovo globalistički anacionalni tržišni fundamentalisti. Smith nije bio glup, njegova djela i misli, za razliku od njegovih interpreta i globalista, pa i kada je nevidljiva ruka u pitanju, prepuna su “ali” i “ako”.

“Protekcionizam” je, i po zloupotrebljavanom i krivo interpretiranom Smithu, dio “slobodnog” tržišta, osim kada ga zagovara tip poput Trumpa.Evo nekoliko službenih podataka kada je “slobodno tržište” u pitanju danas, i Trump koji, vidi gada, želeći štititi svoje (“Prvo Amerika”), uvodi nikada viđeni protekcionizam.

Prema podacima Instituta Euler Hermes (Allianz grupa) za razdoblje od 2014. do 2017. godine, razne države uvele su ukupno 3439 tisuća protekcionističkih mjera. Najviše SAD za vrijeme Obame ukupno 401 mjeru (!?). Trump do tada 90. Indija je u tom razdoblju uvela 393 protekcionističke mjere, Rusija 247, Njemačka 185…, da dalje ne nabrajam.

Praznina

Što se, pak, eura tiče, pardon, deprecirane dojčmarke, on nije suverena moneta, jer mu ni jedna europska država nije vlasnik, on je izmišljotina bankara, pa je samim time jasno kome služi.

U tom smislu nije pitanje ili dilema ostati ili izići iz EU-a, dilema je njeno redefiniranje u eri trumpizma i galopirajućeg postglobalizma, na dobrobit svih suverenih naroda Europe unutar šengena, zajedničke granice.

EU koja će biti sredstvo, a ne svrha narodima Europe, koja će služiti njima, a ne bankarima i nadnacionalnim, netransparentnim plutokratima. A kod nas glavna tema – Nutela, kao metafora praznine euroizbora u vremenu koje možemo nazvati “Europa gori, a baba se češlja”.

Ivica Šola / Glas Slavonije

 

Nino Raspudić: Kada je izgorjela Notre-Dame?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Tiha invazija na Europu

Objavljeno

na

Objavio

Notre Dame – islamistička Bastilja

Pad Bastilje – Francuzi obilježavaju kao državni praznik sjećajući se 14. srpnja 1789. kada je jurišem revolucionarnih snaga osvojena zloglasna tvrđava Bastille, tamnica u pariškom predgrađu Saint Antoine.

Istini za volju, nije bilo nikakvih juriša revolucionarnih snaga, nije bila zloglasna tvrđava, tada ni tamnica, i nije trebalo nikakvih juriša, jer Bastilja je bila potpuno prazna osim jednog čuvara i šest ili sedam duševnih bolesnika. Nitko ju nije branio, pa se nikada nije trebala ni osvajati jurišima.

Povijesno je nepravedno da se taj događaj, kojeg nikada nije ni bilo, slavi kao dan “Pobjede” revolucionarnih snaga. I to, tu laž, slave već punih 230 godina u jednoj Francuskoj.

Mnogo bi dostojnije bilo da su slavili pobjede jedne djevojke, više djevojčice najveće heroine u povijesti svijeta – Ivane Orleanske. A nju su zbog nacionalnih uspjeha splili na lomači kao najveću zločinku. Zašto je to tako?!

Nije teško odgonetnuti jer svi revolucionari, u povijesti svijeta, bili su skloni lažima i izmišljanju, a tadanjim francuskim revolucionarima trebao je simbol. I našli su ga upravo u lažnom jurišu i tzv. padu Bastilje u njihove ruke.

Baklja koja je zapaljena u Notre Dame, njen plam buktinje vidio je cijeli svijet. Jedni su bili indiferentni, drugi su plakali, a treći su likovali.

A četvrti i oni najopasniji u toj baklji su vidjeli svoj simbol, simbol tihoh islamskog pohoda na kršćansku vjeru, a da ne kažem na kršćansku Francusku ili kršćansku Europsku uniju. I Francuska i Europska unija (bolje rečeno njihove vlasti) već je odavno prestala biti kršćanska, i taj atribut gotovo im više i ne treba.

Ne ulazeći u to tko ili što je potpalilo taj veliki simbol kršćanstva, to nimalo nije značajno. Značajno je to da će crkvu Notre Dame proglasiti simbolom pobjede islamističkog nasrtaja na Europu. Bez obzira na to, netko, tipa isilovca, svojatat će paljenje te baklje, i svi će to prihvatiti kao istinu.

Tiha najezda islamista

Već su brojne kršćanske crkve u arapskom svijetu, Kini i drugdje (kao najnovije veliki pokolji u više crkava u Šri Lanki i sl.) zapaljene i to s živim izgorjelim vjernicima u velikom broju. To se jedva gdje spominje, kao da se nije ni dogodilo. I to ne može imati status simbola. Crkva Notre Dame bit će simbol pobjede islamističkog osvajanja Europe.

Kao što nikoga nije bilo da brani Bastilju od ulaska revolucionrnih hordi, jer u njoj je bilo samo nekliko duševnih bolesnika, jednako danas nema tko da brani Europu, od tihe najezde islamista, već u milijunima i to pretežno zdravih mladih ljudi.

Europsku “tvrđavu” ne mogu braniti današnji političari, kao duhovni slabići, koji se nalaze na vrhu njene vlasti. Sav otpor koji bi Europa pod njima pružila, bio bi po prilici takav kao da prolaze kroz paučinu.

Odreda, osim jedne iznimke u Mađarskoj, svi odreda nisu dorasli situaciji u Europi, situaciji u svijetu. Obična su politički i moralno nedorasla činovničija, koja će u datom trentku samo dati petama vjetra.

Grčki junaci izišli su iz Trojanskog konja tek nakon što je dovučen u prostor grada Troje, a iz današnjeg islamskog Trojanskog konja izišlo ih je u prostor Europe njih u ogromnom broju – u milijunima.

Kršćani, pogotovo u Europi, umukli su. I dolazi vrijeme da kamenje progovori…

U Europi će se na svakom koraku rušiti europski kršćanski identitet

križ

Čak ni trenutni Romanus Pontifex, ne uspijeva sagledati oblake tame koji se nadvili nad kršćanstvo, nad cijelu Europu, a posebno na njeno katoličanstvo.

Masovno ubijanje kršćana, a posebno katolika u svijetu kao da se prešućuje i u samom Vatikanu. Trebao bi se čuti glas boli, krik do nebesa i to svaki dan.

Nema nikakvog protesta, a ni s najvišeg mjesta crkvenih vlasti u svijetu, jedva se mledno izgovara glas kritike kojeg malo tko čuje.

U svim društvima u Europi zavladao je liberalizam, što simboliziraju riječi – Pa što onda, neka dolaze! To im je manji problem, nego da negdje na vlast dođe nacionalna domoljubna koalicija.

Makar koliko da je poštena i plemenita, u redovima liberala i komunističkih sljednika uvijek će biti nacionalistička, antiliberalna, nedemokratska, pa često će joj davati i atribut – fašistička i nacistička.

>>> Šola: Ovo je smišljeni plan, invazija, pomno planirana i financirana od ‘filantropa’ Sorosa koji stoji iza svega toga

Kao što su velikosrpski teroristi ulaskom u Hrvatsku i BiH, odmah počeli spaljivati i rušiti ponajprije crkve, samostane, potom i džamije, rušli groblja, stare objekte kulture – zapravo uništavan je povijesni identitet jednog naroda. U Europi će se na svakom koraku rušiti europski kršćanski identitet.

Tragedija cijeloj Europi tek slijedi, domaće stanovništvo neće se smjeti okupiti ni u crkvama, ni na bilo kojim humanističkim institucijama, divlje zvijeri ekstremnog islamizma, ne priznaju čovjeka, ne priznaju humanizam, ne priznaju živote djece – i svi će se kajati na svoj način što su to dopustili, ali svima će biti kasno.

Gorko zvuči “proročanstvo” Babe Vange o invaziji islama na Europu, svi su mislili da je riječ o oružanoj invaziji, pa su se tome smijali, ali ta tiha invazija sve pred sobom plavi poput plime. A zlokobno zvuči i njeno proročanstvo, da će za trideset godina u Vatikanu biti uspostavljen islamski kalifat.

Više se ne bi smjelo u Rusiji gledati neprijatelja, već treba tražiti savez svih kršćanskih država – nikada kao dosada je nužno uspostaviti novo Antemurale christianitatis (Predziđe kršćanstva).

Bez kršćanstva nije ni pod kojim uvjetima moguć opstanak Europe. To nam svima treba biti jasno. To je otok spasa.

Mile Prpa / HKV

 

Ivica Šola: Islamisti su učenici Francuske revolucije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari