Connect with us

Komentar

Anto Đapić upozorio: Krajnje je vrijeme ove procese do kraja razobličiti i uništiti

Objavljeno

-

Poziv Nine Raspudića, navodno nezavisnog saborskog zastupnika koji djeluje u klubu MOST-a, da se u Hrvatskoj uspostavi “ideološki moratorij” ili nekakvo ideološko političko primirje s ciljem rušenja HDZ-a s vlasti, ima duboko ideološki predznak i značenje.

“Ideološki moratorij” potpuna je suprotnost samoj biti demokratskog poretka, izravan je poziv na odreknuće od političke osobnosti i slobode stvaralačkog mišljenja.

Taj poziv je u svojoj biti posve istoznačan tzv. izravnoj demokraciji koju su godinama u bitkama za pacifikaciju Sveučilišta u Zagrebu provodili plenumaši na Filozofskom fakultetu i Fakultetu političkih znanosti, a u izvornom smislu to je istoznačnica tzv. stvarne demokracije, kojom su svoj rigidni boljševizam i totalitarizam prikrivali ondašnje države sovjetskog bloka, sve redom s nazivom “demokratska”, današnja Sjeverna Koreja i donedavna Jugoslavija s modifikacijom u tzv. samoupravljanju.

Poziv na ideološko primirje je u stvari poziv na poslušnost masa, radnih ljudi, građana i poštene inteligencije, kako bi rekli jugoslavenski komunisti, jer će kao i u komunizmu, kao na plenumima Filozofskog fakulteta, tako i u ovom raspudićevskom proglasu, odabrani, nadasve prosvijetljeno i avangardno predvoditi “narod” u svijetlu budućnost.
Tito, Honecker, Kim Jong-il i Brežnjev su ih vodili i predvodili protiv mrskih fašista i kapitalista izrabljivača, Mate Kapović protiv povlaštene elite i neslobodnog ograničavajućeg društvenog uređenja za “autonomiju” Sveučilišta, a Raspudić, Grmoja i Petrov, s Grbinom, Baukom, Tomaševićem, Benčićkom, Matulom uz potporu i neformalno vodstvo avangardnog vođe Milanovića predvodili bi “narod” protiv mrskih hadezeovaca, svakojakih lupeža, lopova, bitangi i žderača kako kaže Zoran Milanović.
Sloboda je na obzorju.

A je li?
I, što bi to u biti trebali pomirivati ili zamrzavati “desni, kršćanski centristi” kako se Mostovci deklariraju, s rigidnim projugoslavenskim, neokomunističkim i globalističkim, jednim imenom anti-nacionalnim strankama i inicijativama u Hrvatskoj, koje se predstavljaju ljevicom.

U biti, nemaju oni što zamrzavati, jer ispod deklarativne galame i zvučnih zagovora na javnoj sceni se skrivaju detalji, elementi, zakonitosti u nastanku i djelovanju, koje ukazuju na snažnu organsku i ideološku vezu današnjeg Mosta, “nezavisnih” Raspudića i cijeloga spektra vrlo minuciozno ucjepljenih “desničara” u ostale alternativne desne stranke, uzgojenih u istom ideološkom inkubatoru ili vrtu, kako kome drago.

Kriminalistički forenzičari kažu da se sve savršeno može detektirati prateći trag novca. U politici se sve može detektirati prateći nastanak i ponašanje političara u specifičnim prilikama.
Petrov, lider do tada potpuno nepoznate inicijative iz Metkovića, na kojoj je nastao MOST nezavisnih lista, niotkuda se pojavio u udarnim emisijama HTV-a kojim je totalitaristički, prema izmijenjenom Zakonu i odlukom Milanovićeve većine u Saboru, ravnao bivši predsjednik Titove omladine Goran Radman. Naglašavam da je emisiju Nedjeljom u 2 kreirao dugogodišnji visokoutjecajni komunistički kadar Mirko Galić, uz detaljne kadrovske čistke na HTV-u. Danas, godinama nakon toga, svakome je slijepcu jasno da je ta emisija svojim formatom, tajmingom i profilom voditelja bila udarna šaka za preobrazbu društvene klime i poticanje, raspoloženja, ili neraspoloženja javnosti.

Petrov, zatim nekako istodobno nepoznati mostarski egzibicionist Raspudić, koji se predstavio perverzijom sa spomenikom Bruce Leeju u zakrvljenom Mostaru, doslovno su se ukazali u toj emisiji.
I nastavili ukazivati.

Raspudiću se otvaraju vrata već uveliko prepariranog Večernjaka pod ključem famoznog patera Tolja i lažnom katoličkom krinkom austrijske Styryje, a Petrov i legenda o mladim, lijepim i pametnim antibirokratskim i antilopovskim revolucionarima postaje svakodnevnica na Radmanovom HTV-u.
Usprkos svim kadrovskim promjenama, golema većina ljudi u Hrvatskoj i danas će, s ozbiljnim uporištem, reći da se HTV nije bitnije promijenio.

Raspudić zauzima trajnu debatnu poziciju na HTV-u, a tu se navodno slučajno pojavljuje i njegova supruga Marija Selak.

Javnost je oduševljena njihovim debatama s pomno izabranim rigidnim aktivistkinjama i aktivistima s ljevice, a ista ta javnost zaboravlja da se isti taj Nino Raspudić u jeku akademsko-političke inicijative za afirmaciju ZDS, pojavljuje samo mjesec dana nakon prethodnog gostovanja u Nu2, i brutalno nasrće na inicijativu, nositelje i ZDS.
Težina tog nasrtaja je bila upravo u tome što je Raspudić udruženim snagama HTV i VL patera Tolja, te tada stvorenog “kršćanskog” Narod hr., Željke Markić, profiliran kao svojevrsna intelektualna ikona desnice.

Došao je i odradio posao.
Odnosno zadatak!

Duboko u pozadini događaja vidljivih na površini, Karolina Vidović Krišto, novinarka koju je netko nepoznat bez zvanja i znanja instalirao na HTV, snima dokumentarni portret do tada nepoznatog, navodno potpuno produhovljenog i fanatiziranog vjernika Relkovića, o njegovom pozivu hodočastiti u Međugorje usred rata i preko tzv. RSK.

Gle čuda, film pretendira vjerovanju u nadnaravnu zaštitu, što je relativno lako prodati u velikoj većini katoličkom i u dubini vjerničkom hrvatskom puku, a i lijepo je povjerovati u dobre stvari. Relkovićev put preko RSK, boravka po srpskim zatvorima sretno završava u Međugorju, a nakon nekog vremena u – Metkoviću.

Strateg MOST-a, čovjek koga predstavljaju idejnim tvorcem te političke priče, da bi nakon pokušaja miniranja dvije HDZ-ove vlade promoviran u mainstreamu, uveliko pod kontrolom ljevice u genijalnog analitičara, stratega, mislioca a put ga vodi pod skute Puljka u Splitu.
Neki će reći – čudni su putevi Gospodnji!

Ali, toliko slučajnosti, toliko ispreplitanja puteva, karijera, s najrazličitijih pravaca koji vode u točku proglašenja ideološkog moratorija nije nikakvo čudo. Čudo bi bilo, a djelomično i jest, da vrlo rijetki ljudi uočavaju toliku zakonitost u tim “slučajnostima”.

Kakva je to čudesna volja usmjerila čovjeka koji je preživio srpsko zločinstvo i kao promovirani katolički fundamentalist završio kod Puljka, koga je politički partner Mosta, navodno nezavisni gradonačelnik Vrgorca dovodio u vrtiće i škole zbog navodnog promoviranja znanosti, a on dječici objašnjavao da – nema Boga!?
Kad samo površno pogledamo sve te ljude, skupine i skupinice, njihov javni, aktivistički i politički nastanak, kad to usporedimo s njihovim ponašanjem u prijelomnim društvenim i političkim procesima, apsolutno se može potvrditi teza koju odavno zagovaram.

Nakon što se s ljevice frontalnim udarima još od Račanovog programskog usklika o stranci opasnih namjera preko detuđmanizacije do danas nije uspjelo, jasno je da su se stratezi ljevičarskog projekta potpunog političkog preuzimanja Hrvatske odavno, minuciozno planirano s aktiviranjem desetina spavača, satelita i korisnih budala opredijelili za operaciju ljevičarskog preuzimanja s tzv. desne strane.

Sjetimo se samo Markićkine referendumske inicijative uoči i u jeku izbornog okršaja Kolinde Grabar Kitarović s Josipovićem, zatim pojave MOST-a u izborima na kojima je bilo presudno srušiti po svjetskim ocjenama najlošiju, ali i ideološki najrigidniju Milanovićevu vladu, zatim MOST-ovih kadrova, za koje mnogi danas naivno tvrde da su ih pokupili putem od Metkovića do Markova trga.
Ne pije ta logika vode.

Jer da su Petrov i Grmoja skupljali slučajnim izborom ministre valjda bi u pretežito desnoj Hrvatskoj pokupili i nekoga desnog i nacionalnog profila. A Petrov “slučajno” pokupi Vlahu Orepića, Jurlinu Alibegović, Kovačića, te Roberta Podolnjaka, koji je opet valjda “slučajno” pisao sve Markićkine izborne referendumske inicijative, uvijek u trenutcima kad je trebalo zavesti ili eutanazirati desno izborno tijelo ili utišati akumulirano nezadovoljstvo.
“Slučajno” najvažnije ljude MOST-a karijerni put vodi do i preko Ive Josipovića, prijatelja, istomišljenika i partnera Gorana Radmana s HTV.
A Josipovića će ljudi s pristojnim sposobnostima pamćenja pamtiti kao čovjeka koji je eksplicitno prokazan kao nositelj plana okupljanja trusta za uništenje HDZ-a.

Samo površnim uvidom u referendumsku inicijativu “Narod odlučuje” i u aktualnu SDP-ovu inicijativu za promjenu izbornog zakona i laici će zaključiti da se radi o potpuno istom programu, a oni koji pažljivije prate pokušaje promjena državnog poretka lako će u tome prepoznati sadržaj Josipovićeve nesuđene ustavne reforme smišljene kao federalizacija Hrvatske.
Posljedice su trebale biti komadanje nacionalne državnosti, transformacija nacionalnog na regionalne identitete, a ishod – uništenje.

Sve te inicijative su s komentatorskih i političkih, ili aktivističkih pozicija snažno javno podupirali uvijek i bez izuzetka Nino i kasnije Marija Selak Raspudić, Petrov, Grmoja i MOST su se potpuno identificirali s njima, zatim Zlatko Hasanbegović, Igor Peternel, Stjepo Bartulica, a i Markić-Podolnjak inicijativama i SDP-ovoj inicijativi zajedničko je potpuno ignoriranje državnih i političkih prava Hrvata izvan Republike Hrvatske, i što je interesantno – uvažavanje ustavne pozicije nacionalnih manjina u izbornom sustavu.
Čudno?

Samo naivnima koji nisu shvatili operaciju pojave DP s javno potentnim manekenom Škorom, koja je urodila dovođenjem Milanovića na mjesto predsjednika Republike. Krug je bio zatvoren, samo je trebalo rutinski odraditi parlamentarne izbore s udruženim snagama svih spomenutih aktera u ovoj analizi.

Krug nisu ipak uspjeli zatvoriti pa je operacija nastavljena još brutalnije, ovaj put uz vodeću ulogu i koordinaciju svih politika i inicijativa s Pantovčaka, jer upravo je Milanović ta točka koja organski sjedinjuje ljevicu i nazovi desnicu.

Za nastavak operacije koja je vidljiva svakom zdravih očiju, Raspudić očito uvjeren da još uvijek ima simpatije desnice, zaziva ideološki moratorij.
To je završna i najpodmuklija upravo ideološka zamka. Jer, figurativno rečeno, kao što je najopasnija zamka Sotone tvrdnja da ne postoji, tako je najopasnija podvala prljavih ideoloških namjera proglašenje besmislenosti ili u ovom slučaju moratorija na ideologiju. Ogromna odgovornost za nesmetani razvoj ovih procesa je na HDZu! Ne samo zbog pogrešaka, loših odluka kojih je zaista bilo, ima ih, a bit će ih još, već najviše zbog nečinjenja, neuočavanja ovih procesa koji udaraju u same temelje države!

Kao Starčevićanac i suverenist Hrvat, moja dužnost je upozoriti HDZ, ali i hrvatski narod na krajnje opasne procese, političke modele, namjere i posljedice u režiji ovih promotora “ideološkog moratorija”.

Krajnje je vrijeme ove procese do kraja razobličiti i uništiti! To se može i mora učiniti, napisao je Anto Đapić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari