Pratite nas

Gluposti

Anto Nobilo: “Hrvatska će biti proglašena krivom za agresiju na BiH, a Herceg-Bosna je bila paradržava”

Objavljeno

na

Anto Nobilo, nekadašnji tužitelj iz bivše komunističke Jugoslavije i odvjetnik bivših šefova jugoslavenske službe državne sigurnosti, u razgovoru za ‘INS – Bosnian News Service’ ustvrdio je da će Hrvatska biti proglašena krivom za agresiju na BiH, a da je Herceg-Bosna bila paradržava.

Razgovor s njime vodio je glavni urednik Faruk Vele, a riječ je o bošnjačkom portalu kojega je osnivač i vlasnik “Udruženje Udruženja za njegovanje i promociju tradicije, kulture, običaja bošnjačkog naroda i društvenog aktivizma “Misbah””.

Bošnjački INS Nobila predstavlja kao uglednog hrvatskog odvjetnika, branitelja brojnih osoba iz javnog života, široj bh. javnosti poznatog kao odvjetnika generala HVO-a Tihomira Blaškića tijekom suđenja u Haagu. Ističu da je Nobilo procijenio da će drugostupanjska presuda bivšem i političkom vrhu tzv. Herceg-Bosne na čelu s Jadrankom Prlićem vjerojatno potvrditi sudjelovanje Hrvata u međunarodnom oružanom sukobu u Bosni i Hercegovini.

Nobilo je za INS također govorio o “tzv. Herceg-Bosni i pokušajima da se ona reafirmira, a čemu smo svjedočili i jučer na obilježavanju njezine 24. godišnjice u Mostaru i Grudama”, upozorava svoje čitateljstvo INS u utorak.

“Herceg-Bosne je idejno trebala biti organizacijska mreža hrvatskog naroda u BiH usmjerena na obranu od agresije. Nedvojbeno je da se tada BiH raspala po nacionalnim šavovima i da kao država nije mogla osigurati jedinstvenu zajedničku obranu. U toj situaciji došlo je do organiziranja naroda. Kasnije kad su apetiti hrvatskih političara, prije svega onih iz Hrvatske, porasli, onda su oni Herceg-Bosni, dakle, organizacijskoj strukturi hrvatskog naroda u BiH, dodali teritorijalni princip i na taj način oni stvaraju paradržavu. U jednom trenutku su rekli da gdje god su Hrvati relativna ili apsolutna većina, ta općina ulazi u Herceg-Bosnu. Ako vlasti dodate teritorij, onda imate državu. I dalje su se oni ponašali prema Herceg-Bosni kao da se radi o državi, a problem je bio u tome što se u osnivačkim aktima HZ HB nedvojbeno govori da je to organizacija ekskluzivno hrvatskog naroda”, tvrdi Nobilo.

Iz te činjenice, dodaje, proizlazi da je onda i Herceg-Bosna bila paradržava jednog, hrvatskog, naroda.

Govoreći o reaktiviranju ideje Herceg-Bosne kaže da primjećuje inicijativu dr. Miroslava Tuđmana, sina prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, koji je napisao knjigu te hrvatski mediji donose njegove intervjue i izvode iz knjige.

On, s jedne strane, navodi Nobilo, pokušava odbraniti hrvatsku politiku u BiH i tzv. Herceg-Bosnu i potencirati opasnost od navodnih radikalnih islamskih elemenata u BiH, uz opaske da je Herceg-Bosna prva doživjela «udar džihadista i stranih ratnika». Nadalje, Nobilo primjećuje da se na svim stranama dižu tenzije, što ne upućuje na dobro.

U očekivanjima od drugostupanjske presude u slučaju «Prlić i ostali», Nobilo je vrlo precizan, navodi INS.

“Ja očekujem, ponavljam to, da će biti označeno da je do zločina (na prostorima Hercegovine, te srednje Bosne) došlo u okvirima međunarodnog oružanog sukoba, gdje je strana sila, dakle, van BiH, praktički Hrvatska. Haški tribunal je utvrdio da se u okviru hrvatsko-bošnjačkog rata radilo o međunarodnom oružanom sukobu, jer je HVO tretirao ka agenta Republike Hrvatske, kao nekog ko u ime i za račun strane države djeluje, a Hrvatska ima sve poluge zapovjedne odgovornosti nad HVO, što je objektivno i sasvim točno. U to sam apsolutno siguran jer to je nedvojbena praksa Haškog tribunala”, objašnjava Nobilo.

Hrvatska je, dodaje, u toj konstelaciji ratovala na tuđem terenu.

“Možemo je zvati agresorom ili kako god hoćemo. Druge dvije stvari su problematične. Jedna je udruženi zločinački poduhvat (UZP). Ja osobno kao branitelj ne vodim UZP jer kada nemate dokaza o konkretnoj odgovornosti svih koje ste obuhvatili optužnicom, pokušavate dokazati taj udruženi zločinački poduhvat. To je pravna konstrukcija koja je vrlo suspektna. Treća, i za javnost najvažnija stvar, jeste da li će u UDZ-om biti obuhvaćen i predsjednik Franjo Tuđman. To su otvorena pitanja koja i Hrvatsku, bez obzira na individualne sudbine okrivljenika može interesirati. Što se tiče međunarodnog oružanog sukoba, mislim da će to biti apsolutno potvrđeno”, zaključio je Nobilo.

Tko je Anto Nobilo?

Anto Nobilo rođen je 4. prosinca 1950. godine u Splitu, a proveo je mladost u Splitu, Osijeku i Karlovcu gdje mu je otac, inače zaposlenik u Udbi i pomoćnik Josipa Boljkovca, službovao. Nobilo je studirao i završio pravo u Zagrebu. Krajem 1970-ih godina radio je kao pripravnik u Okružnom javnom tužiteljstvu, a nakon toga je četiri godine bio tužitelj u Donjoj Stubici. Kad se vratio u Zagreb, 1986. godine postao je tužitelj u procesu protiv Andrije Artukovića.

Nobilo je 1989. prekršajno prijavio dr. Franju Tuđmana zbog njegova istupa u Klubu hrvatskih književnika. Usprkos svojoj zapaženoj ulozi u represivnom i totalitarnom sustavu bivše komunističke države, Nobilo je u državnom odvjetništvu radio od počeka i tamo ostao do kraja 1992. godine. Pokrenuo je istragu ubojstva zagrebačke obitelji Zec te zločina u Pakračkoj Poljani. Nakon rada u Državnom odvjetništvu, otvorio je odvjetnički ured. Nobilo je jedno vrijeme bio i HNS-ov kandidat za ministra pravosuđa. Zastupao je generala Tihomira Blaškića u Haagu.

Glavna teza mu je bila „dvostruka linija zapovijedanja“, no protiv Nobila je Haaški sud pokrenuo istragu radi davanja povjerljivih podataka medijima i odavanja imena zaštićenog svjedoka. Branio je i prvog hrvatskog ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca koji je bio osumnjičen da je počinio ratni zločin u svibnju 1945. godine protiv civilnog stanovišta u Dugoj Resi. Odvjetnik je bivših šefova jugoslavenske službe državne sigurnosti, Zdravka Mustača i Josipa Perkoviću, koje je Visoki zemaljski sud u Münchenu nepravomoćno osudio na doživotnu kaznu zatvora zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. u Wolfratshausenu.

Bivšim čelnicima UDB-e, s obzirom na veliki broj dokaza ni Nobilo nije mogao pomoći. Inače, spomenuti odvjetnik poznat je i po veličanju jugoslavenskog diktatora Josipa Broza Tita.

Izvor: narod.hr/ins.ba

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Gluposti

‘Nedjeljno sijelo pokojnjeg Mandića’: Domoljublje ne postoji. Patriotizam je za hulje

Objavljeno

na

Objavio

Šesnaest godina je uplaćivao novac za svoj pogreb i u trenutku kad je bio bez novca, odlučio je povući novac. Kako je rekao, taj je novac je pojeo i zapio – sam se počastio za svoje karmine. Počastio sam se biftekom i bocom vina, rekao je. Na sprovodu neće imati križ i žuri se umrijeti jer kaže da je već kroz proteklih 50 godina dodijao svojoj supruzi pa je želi što prije učiniti udovicom. Na riječi tko živ, tko mrtav ljudi već godinama bježe od mene. Kad je riječ o smrti, radi se o ništaviluZašto se užasavaju smrti, posebno vjernici koji se nadaju vječnom životu, dok mene čeka ništavilo, rekao je Mandić u emisiji NU2.

Ispričava se što nije stigao umrijeti u prosjeku, jer je prosjek života muškaraca u Hrvatskoj 76 godina. Očekivao sam da je to moj rok istekaIspričavam se, umrijet ću, naravno ,ne svojom voljom i svojom rukom, nastojat ću, dodao je Mandić.

Najčešće se podcjenjujem, nisam ostvario sve svoje kapacitete kako sam trebao zbog svoje lijenosti. Podcjenjujem, dovodim u sumnju intelektualne sposobnosti i radni kapacitet, rekao je.

Smrt je izvjesna, sat je neizvjestan. Svojoj okolini užasno idem na živce svojim fatalizmom. Bio je ovaj tjedan blagdan Svih svetih i Dušni dan koji su posvećeni temi smrti. Bio sam na groblju dan-dva prije jer ne mogu trpjeti tu gužvu. To je masovna orgija sudjelovanja ni u čemu, smatra.

Do 2004. godine, kad sam postao svjestan smrti, smrću svojeg djeteta, smrt mi nije predstavljala opsesiju niti sam o njoj razmišljao. Supruga Slavica ga pokušava uvući u život nakon života, dajući mu u ruke literaturu o paralelnim svemirima. To je znanstvena fantastika, s time se ne želim ozbiljno baviti jer mi to izaziva vrtoglavicu goru nego religija i filozofija. No ‘science fiction’ je bar zabavan za razliku od religije, rekao je Mandić.

Dosta mi je svega ovoga, smrt priželjkujem što prije. Danas se Crkva, posebno kršćanska, ne odnosi se negativno prema samoubojstvima. Prestala su vrijediti pravila da im se ne pridaje misni obred. Katolička religija je u tome popustila, prihvatila je mogućnost da je čovjek toliko slab i grešan da mu odluka o oduzimanju vlastitog života pripada u domenu njegove slobodne volje. Samoubojstvo je kod nas gore nego duševna ili spolna bolest, smatra Mandić.

O alkoholu

Osnovna ideja moderne medicine i civilizacije je da nam uskrati sve. Opijam se prosječnim vino, a pivo pijem u samoobrani, citirao je voditelj emisije Aleksandar Stanković Igora Mandića, uz opasku da se u emisiji ne propagira alkohol nego da se nastoji pričati o Mandićevu iskustvu s alkoholom. Ja sam dipsoman, kroz mene nešto treba točiti, makar čaj ili voda, Ako mi je dostupan alkohol, onda pijem pivo u malo većim količinama jer kad bih popio toliko vina, onda bih mogao naprosto umijreti ili se razboljeti npr. od ciroze jetre koja je dobrodošla, ali je užasna smrt. Pijanstvo je neka vrsta mučne religije za neke osobe, rekao je Mandić.

Dostojanstvena starost

Za mene je dostojanstvena starost s rentom od 100.000 eura mjesečno da bih mogao dostojanstveno živjeti. Išao bih na Havaje vlastitim avionom, živio u egzotičnim krajevima sa Slavicom, no to su pusti snovi nas siromaha, smatra.

O ljubavi

Pišem otkad sam naučio pisati. To je moja životna opsesija. Ne možeš protiv vlastite naravi. Ljubav je kolosalna masna laž kojom se zamazuju oči muškarcima ne bi li se što više trsili da dopru do ženskoga mesa. Jednako je laž kao i priča o duši, smatra.

Što je to onda sa suprugom Slavicom?

Mijenja se iz godine u godinu karakter muško-ženskog odnosa. Stvar je da si trebao izdržati nešto ako si se primio posla. Ovdje je brak posao. Brak je ujedinjen zajedničkim potomstvom i to je najjače ljepilo koje postoji na svijetu. Dijete, koje vezuje oca i majku, muža i ženu je ljepilo nadljudske, nadzemaljske snage i to nas je u sredini našeg bračnog života toliko spojilo da smo ostali nerazdvojni unatoč svim burama i nedaćama naših karaktera koji su dosta svadljivi i oprečni, katkad i kontradiktorni, ali nekim opet čudnim našim kemizmom na kraju pošaljemo jedno drugomu pusu i kažemo: hajde, nije to važno, rekao je Mandić.

O patriotskoj ljubavi

To je ljubav za hulje. Patriotizam je posljednje utočište hulja, To je stara definicija engleskog leksikografa. Domoljublje ne postoji. Što volite od doma? Stol, kamen, čašu vina, pejsaž? Ja ne znam što znači voljeti svoju domovinu, to mi je potpuno nejasan pojam, rekao je Mandić.

Pa nisu baš svi hulje oni koji su domoljubi. Da su baš hulje ako vole svoju domovinu. Ako vam je nejasan pojam, kako onda možete etiketirati ljude karakterno tvrdeći da su to hulje, rekao je Stanković.

Onda smo izgubili svako mogućnost dijaloga, ako se zaustavimo na apsolutiziranju jednog iskaza govoreći da on ne dolazi u kontakt s drugim. Dolazi, misli Mandić.

Projekt Hrvatske je propao. Svi desničari su to konstatirali. Mlaki ili oštriji desničari se užasavaju nad time da im je državica rasprodana, potrošena, na čelu s braniteljima koji kažu da se za ovo nisu borili. Kad nisu, znači da je to promašeno i nema nikakve razlike u tome. Ništa ne podjarujem. Društveni resursi su vlasništvo svih nas. Pokrali su nas, rekao je Mandić.

facebook komentari

Nastavi čitati

Gluposti

Tvrtko Jakovina: ‘Jugoslavija je bila naša prva Europa, u Hrvatskoj još nije završio Drugi svjetski rat’

Objavljeno

na

Objavio

Povjesničar Tvrtko Jakovina za portal Avangarda.ba govorio je o poziciji Jugoslavije na međunarodnoj sceni i pritom naglasio kako njemu osobno “izgleda nestvarno da je Jugoslavija, koja je izašla iz rata, ipak uspjela formirati vlastitu, originalnu politiku prema svijetu i konzekventno je provoditi”.

Na nedavno održanoj konferenciji na temu jugoslavenskog iskustva i budućnosti regije, u Beogradu je predstavljen zbornik “Jugoslavija u povijesnoj perspektivi”. Cilj zbornika je, rekla je Sonja Biserka, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, objasniti “što je bila Jugoslavija i zašto je razbijena na brutalan način”.

Jedan od sudionika spomenute konferencije bio je i Tvrtko Jakovina koji kaže:

“Još u vrijeme SFRJ, manje-više sve federalne jedinice bile su sklone da iz republičkih perspektiva promatraju svijet. Po stjecanju neovisnosti, sve su svijet počele gledati iz novih, “komunalnih” perspektiva. Što hoću reći? Maribor je, primjerice, u SFRJ bio manje provincija nego što je to danas u Sloveniji; Slobodna Dalmacija bile su manje regionalane novine nego što su to danas. Zašto? Ako si smanjite svijet koji ste sami napravili, onda sa mnogo manje napora u njemu bivate dobri, najbolji.”

Raspadom Jugolavije, kultura je na gubitku, smatra Tvrtko Jakovina.

“Jugoslavenski prostor je, dakle, veliki gubitak za sve nas koji dijelimo jedan jezik. To posebno vrijedi kada je riječ o kulturi, koja je zasigurno najviše izgubila. Međutim, veliki broj kulturnjaka na prostoru bivše SFRJ upravo je pomoću nacionalizma krenuo u novu afirmaciju. Koliko je, recimo, loših hrvatskih glumaca koji su, zahvaljujući svom političkom i nacionalnom angažmanu, dobili svojih pet i više minuta velike slave?! Naravno da knjiga koju smo prošlog tjedna promovirali u Beogradu to ne može promijeniti, ali može pokazati da je bez ulaska u arhive nemoguće dobiti jasnu viziju Jugoslavije, koja nije funkcionirala na uzak način koji sam upravo opisao. Naprotiv.

Na pitanje novinara ima li pravo povjesničarka Latinka Perović kada kaže da je Jugoslavija bila naša prva Europa Jakovina kaže da ima u svakome smislu.

“Nakon dvadeset i šest godina neovisnosti, ispostavlja se, primjerice, da su pojedini jugoslavenski narodi svoje ekonomske vrhunce ispucali 1978. ili 1979. godine i da od tog trenutka nisu dalje rasli. Ako ta zaostajanja usporedite sa razvitkom Kine, Koreje, pa i nekih europskih zemalja, vidjet ćete da su oni prilično teško nadoknadivi. Nije, dakle, samo stvar u tome da će postjugoslavenske države, kako to tvrdi profesor Vladimir Gligorov, za nekih tridesetak godina imati europski prosjek plaća, nego je problem i u tome što je ta vrsta “napretka” uvjetovana politikama koje neće biti ovakve kakve danas imamo. Pogledajte, primjerice, što se posljednjih mjeseci događalo u Hrvatskoj”, kaže Jakovina misleći pritom kako je “Vlada Hrvatske, govoreći o ekonomskim pokazateljima, inzistirala na tome da je protekla turistička sezona bila odlična i da će, nakon američko-turskih zavrzlama, i naredna biti sjajna. I? Što je sa Agrokorom?! Umjesto o tome, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ponavljala je da je Hrvatska, odnosno Jugoslavija, bila iza željezne zavjese; da je Istra Hrvatskoj pripojena zbog “crkvenih knjiga”, što, naravno, otvara barem dva nova pitanja: zašto te “crkvene knjige” nisu vrijedile 1918. godine i, možda još i više – na koji način bi te “crkvene knjige” u Rovinju, primjerice, pomogle Jugoslaviji, odnosno Hrvatskoj i Sloveniji, gdje su živjeli Talijani.”

Spominje i bistu Ive Lole Ribara o kojoj se posljednjih mjeseci živo raspravljalo u kontekstu odluke Milana Bandića da vrati bistu u Zagreb.

“Gradonačelnik Bandić je, pod pritiskom Hasanbegovića, najprije maknuo naziv Trg maršala Tita, a sada, kao vrstu kompenzacije, bistama sedam sekretara SKOJ-a nastoji popraviti svoju lošu odluku”, tvrdi Jakovina dodajući kako u Hrvatskoj još nije završio Drugi svjetski rat.

Govoreći o Hasanbegoviću, Jakovina nastavlja:

“Duboka fascinacija postjugoslavenskih političara Jugoslavijom i Titom – koja može biti i negativna, pogledajte Hasanbegovića! – pokazuje frustriranost naših malih, zatvorenih društava, koja doista nemaju ne samo lidere Titovog formata, nego i ulogu u svijetu kakvu je imala Jugoslavija. Bojim se da će ta frustracija još zadugo ostati. Kao povjesničar, upravo sam od toga i krenuo: prošlost proučavamo ne da bi je ponovili, nego da bi je se oslobodili.

Jakovina kaže kako se tema ratova 90-ih ne otvara te priča o ulozi Hrvatske u ratu u BiH uopće ne postoji u hrvatskom javnom prostoru.

“Nažalost, današnja Hrvatska nema stvarne politike prema BiH, čak ni tamo gdje bi ju mogla imati i gdje bi toj zemlji mogla pomagati na njezinom europskom putu. Ako bi takvu politiku formulirala, Hrvatska bi morala preuzeti ulogu koja joj je bila namijenjena prije njenog ulaska u EU: stabilna, sidrišna zemlja; most između EU i ovoga dijela Europe. Naravno, sve to na način koji bi bio zdrav, a ne onakav za kakav se zalagao Franjo Tuđman kada je predlagao europeiziranje bosanskohercegovačkih muslimana.”

Tvrtko Jakovina poznat je po obrani Jugoslavije i Josipa Broza Tita. “Hrvatska je imala lidera koji je bio svjetski poznat”, branio je u jednoj raspravi na televiziji Tita. (narod.hr)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari