Pratite nas

Kolumne

Anto Periša: Efraim Zuroff, peta kolona i Jasenovac

Objavljeno

na

Tko iole prati zbivanja u Hrvatskoj čuo je za dr. Efraima Zuroffa. Povjesničar, direktor Simon Wiesenthal Centra u Jeruzalemu, i poznat kao lovac na ratne zločince iz II. svjetskog rata.

I dalje ih lovi iako je od rata prošlo 70 godina tako da su to mahom 90-godišnjaci ili stariji. Da bi preduhitrio prirodnu smrt onih za kojima je raspisana tjeralica, početkom 2000-ih pokrenuo je operaciju ‘posljednja šansa’ (operation last chance) u 9 europskih zemalja, jedna od kojih je i Hrvatska.

Pokrenuo je to u Zagrebu (30. 6. 2004.), nudeći 10.000 USA$, onome tko prijavi ratnog zločinca s tim da bude sudski procesuiran i osuđen. Operacija i dalje traje što se može vidjeti na www.operationlastchance.com.

Na web-stranici, za Hrvatsku, uz druge zemlje, stoji podatak da je prije 1941. u Hrvatskoj bilo 40.000 Židova od kojih je stradalo 30.000. U knjizi ‘The Holocaust–The Destruction of European Jewry 1933.-1945.’, Shocken Books, New York (1968.), Nora Levin navodi da je bilo 30.000 (str. 515.).

Koji je od ova dva podatka točan ostaje na povjesničarima da to utvrde, međutim, postoji opasnost da se to ne proglasi revizionizmom. Dakle, za one koji znaju za nekog ratnog zločinca iz NDH prilika je da dobiju novčanu nagradu koja, za hrvatske prilike, nije mala. Telefonski je broj koji treba nazvati: 01/617-1530.

U to vrijeme na njegovoj potjernici bili su Ivo Rojnica (Argentina), Milivoj Ašner (Austrija) i Šandor Kepiro (Mađarska) za koje je tražio izručenje u Hrvatsku da im se sudi. Za prvu dvojicu do izručenja i sudskog procesa nije došlo jer su u međuvremenu umrli, a za trećeg održan je sudski proces, u Mađarskoj (2011.), u kojem je oslobođen optužbe (te godine je i umro).

Prije toga uspio je da se Dinko Šakić izruči iz Argentine (1997.) i osudi nakon čega je izjavio da mu je to najuspješniji proces koji je ostvario u jednoj postkomunističkoj zemlji. Proces D. Šakiću opisali su dr. sc. B. Matković, M. Koić i Nikola Baniću u feljtonu (HT, 638, 639, 640, 641) te dokazali da je taj proces bio politički, a ne pravni.

Autori su uspjeli dokazati neosnovanost optužbe i osude na sramotu hrvatskog pravosuđa i sudaca koji su u tom sudjelovali. Proces je bio tipični staljinistički na kojemu je optuženi unaprijed osuđen bez ikakve šanse da dokaže svoju nedužnost. Izgleda da je u toj farsi optužnicu i presudu napisao Zuroff, a sud samo potvrdio.

Potraga za ratnim zločincima nije jedina preokupacija E. Zuroffa što se tiče Hrvata i Hrvatske. Naime, svjedoci smo njegovih čestih istupa u zadnjih 20-ak godina koje udarno prenose agitpropovski mediji.

Ti istupi su uvijek neki zahtjevi, osude, prijetnje i upozorenja. Tako je on protiv kanonizacije i ukidanja presude bl. Alojziju Stepincu, za smjenu Z. Hasanbegovića zbog ‘proustaških’ stavova i publikacije knjige Normana Finkelsteina, smjenu ravnatelja Tehničke škole u Šibeniku zbog izložbe o Anni Frank (koju ravnatelj nije dopustio zbog jedne podvale), smjenu svećenika koji su držali misu za A. Pavelića, uklanjanje spomenploče u Jasenovcu palim HOS-ovcima, protiv Marka Perkovića Thompsona, itd.

Zuroffa informira moćna peta kolona

Nedavni posjet Andreja Plenkovića Izraelu iskoristio je da kritizira premijera, Benjamina Netanyahua, što nije svog gosta upozorio na: ‘Croatia’s poor record towards genocide’. Za posjeta B. Netanyahu zahvalio je hrvatskoj Vladi na podršci Izraelu na međunarodnom planu. Posebno se zahvalio na pomoći u gašenju požara u Izraelu (studeni, prošle godine), u kojem su sudjelovala dvojica vrsnih hrvatskih pilota koristeći poznate kanadere i za što su dobili priznanja od samog Netanyahua.

No, peta kolona preko Zuroffa ovaj put nije uspjela da se, uz pomoć koju je Hrvatska pružila Izraelu, A. Plenković još dodatno i ispriča. Podrška i pomoć Izraelu Zuroffu ne znači ništa i riječ drskost nije dostatna da se to okarakterizira.

Iz njegovih istupa vidi se da je dobro informiran o događajima u Hrvatskoj što uopće ne iznenađuje. Po već uhodanom obrascu, zahvaljujući petoj koloni koja ga najprije obavijesti, on promptno reagira, a onda agitpropovski mediji prenesu kao udarnu vijest.

A moćna peta kolona, koja se proteže od Hrvatskog Sabora preko nevladinih udruga do poznatih ‘antifašista’, ‘kulturnjaka’, pojedinaca, je egzekutor u rovarenju protiv Hrvatske, a Efraim Zuroff je istodobno njen glasnogovornik i, možda, financijer. To je glasnogovornik koji negira genocid u Srebrenici jer, kako on tumači: ‘Srpske snage su pustile žene i decu da odu iz Srebrenice, nisu ih ubili. To očito nije genocid. Genocid je pokušaj da se potpuno zbrišu ljudi, a ako želite da potpuno zbrišete jedan narod, ne puštate žene i decu da odu, već ih ubijete. To je genocid. Ali, sve to je politika…'(politika.rs, 16.7.2015.).

Može li se to definirati kao neki ‘polu-genocid’? Da je na isti način toliki broj Židova ubijen u to vrijeme, treba li uopće spominjati da bi cijeli svijet grmio i to nazvao genocidom. A što se tiče pobijenih u Srebrenici, s obzirom na manipulacije o broju stradalih u Jasenovcu, ne bi iznenadio prijedlog da se njihova imena uvrste na postojeći popis.

Da peta kolona, preko Zuroffa, namjerno manipulira vijestima iz Hrvatske vidi se iz sljedećeg primjera. O nedavno postavljenoj spomenploči u Jasenovcu poginulim HOS-ovcima, za posjeta A. Plenkovića Izraelu, uz ostalo, Jewish Telegrapf Agency (JTA), (24. 1 .2017.), piše: ‘That month, World War II veterans engraved a Ustasha slogan on a commemorative plaque installed in the town of Jasenovac. Authorities ignored the Jewish community’s pleas to have the plaque removed’ Iz ovako sročene vijesti jedino se može zaključiti da su ti veterani ‘ustaše’ koji su ugravirali slogan na spomenploču koja je, ne zna se od kad, bila tamo. Ovakve vijesti nisu daleko od toga da se hrvatski branitelji proglase ‘ustašama’ i koje bi posthumno trebalo osuditi što su, braneći Hrvatsku, koristili pozdrav Za dom spremni.

Izvor na koji se ovaj JTA-izvještaj poziva je, poznati nam dr. Ognjen Kraus, predsjednik Koordinacije židovskih općina koji kritizira hrvatsku Vladu: ‘The Croatian government’s ”failure” to address publicly the role of the pro-Nazi members of the Ustasha fasicst movement in the murder of Croatian Jews during the Holocaust.’ I drugo: ‘The problem is that the government relativizes everything that has to do with the Holocaust.’ Prevedeno na hrvatski: ‘… ”propust” hrvatske Vlade da javno osudi ulogu pro-nacističkog ustaškog pokreta za zločine počinjene nad hrvatskim Židovima za vrijeme holokausta, i drugo, da ‘Vlada relativizira sve što je u vezi s holokaustom’.

To je dr. Ognjen Kraus koji je prošle godine odbio sudjelovati na službenoj komemoraciji u Jasenovcu, uspoređujući Hrvatsku s Njemačkom 1933. Moramo se složiti s njim što se tiče ove usporedbe, ali s obrnutim predznakom. Ocrnjivanje Hrvata u zadnjih nekoliko godina poznatom ‘fašizacijom’, ‘nacionalizmom’, ‘revizionizmom’, ‘ksenofobijom’, i sl., je zastupljena u propagandi koju Kraus s ostatkom pete kolone koristi, slična je onoj nacističkoj 1933., s tim da su sad Hrvati koji iseljavaju. Nakon te izjave dr. Kraus nije napustio Hrvatsku unatoč ‘antisemitizmu’ i ‘fašizaciji’.

Otvorena i podmukla rabota i Mesićevo odlikovanje

O otvorenoj i podmukloj raboti E. Zuroffa, preko pete kolone, protiv Hrvata i Hrvatske se zna, ali se prešućuje. I da apsurd bude veći on za to biva i odlikovan jednim od najviših hrvatskih odličja, Redom kneza Trpimira, koje mu je dodijelio, a tko drugi nego jedan od ‘antifašističkih perjanica’: Stjepan Mesić, naš Lažni Šćepan Mali. Usput, visoko odličje dodijelio je, za slične ‘zasluge’ i svom prijatelju Slavku Goldsteinu, koji ide po svijetu blateći Hrvatsku i izjašnjavajući se kao Jugoslaven (El Pais, Diga que soy yugoslavo, 14.8.2014.).

I u revnoj angažiranosti u djelovanju protiv Hrvata i Hrvatske malo je tko mogao očekivati da će baš E. Zuroff ipak iznijeti nešto čime zaslužuje podršku. U intervjuu koji je dao, za posjeta carigradskog patrijarha u Zagrebu i Jasenovcu (rujan, 2016.), kada se ponovno spominjalo stotine tisuća stradalih, izrazio je čuđenje da jedna međunarodna komisija nije utemeljena koja bi utvrdila broj stradalih. Detaljnije na poveznici.

Nadajmo se da za ovu izjavu nije bio na neki način prisiljen kao Stipe Mesić 1992. Naravno, ideju E. Zuroffa, DJL i drugi povjesničari, koji se bave istraživanjem Jasenovca, podržavaju.

Došlo je vrijeme da se, sine ira et studio, konačno otkrije istina, ma koja god bila. Prvo, arhivi i drugo, puno važnije, pretražiti područje logora koristeći suvremene antropoforenzičke metode i tehnike (jedna od njih je i Ground Penetrating Radar (GPR)). Ako su tamo posmrtni ostatci od 83.145 ubijenih, kako se tvrdi, uopće nema dvojbe da će se to lako otkriti.

U intervijuu B. Pofuku (VL, 16.4.2016.), Slavko Goldstein, kritizirajući knjigu ‘Jasenovački logori–Istraživanja’, pored ostalog iznosi: ‘Temeljito sam upoznao povijest jasenovačkog logora i usuđujem se reći da pripadam uskom krugu ljudi koji o tome najviše znaju i mogu pouzdano govoriti’. I sljedeće: ‘Svi mi koji govorimo o Jasenovcu gotovo jednoglasno se oslanjamo na popis na kojem je sada 83.145 žrtava i na dokaze stručnih demografa i statističara’.

Uopće ne iznenađuje što S. Goldstein apodiktički tvrdi jer su dokazi ‘demografa i statističara’ prava podloga za manipulaciju, što ima za cilj da Jasenovac trajno ostane kao toljaga kojom će se Hrvate udarati. Unatoč svom ‘apsolutnom’ znanju on izbjegava javno suočavanje s I. Vukićem, Sipom Pilićem iz Društva za proučavanje trostrukog logora Jasenovac (DLJ), navodeći neke smiješne razloge.

On svoje ‘temeljito poznavanje jasenovačke povijesti’ rado iznosi u Beogradu promovirajući svoje knjige, ne znajući ili se pravi da ne zna, da su Židovi najgore stradali u Srbiji na području tadašnje tvorevine, kako Nora Levin tvrdi u svojoj knjizi (str.510). Nepoznate su još njegove reakcije na Zuroffovu ideju da se utvrdi broj stradalih.

Pravo je S. Goldsteina da se oslanja na ‘svoje dokaze’, međutim, pravo je i drugih da se jednoglasno, kao i on, oslanjaju na svoje dokaze, a to su isključivo materijalni. Njegova logika podsjeća na primjer iz srednjeg vijeka, obilježenog kao mračno razdoblje, kada su bogoslovi negdje na jednom učilištu, raspravljali koliko konj ima zubi. Mladi bogoslov, da prekine besmislenu raspravu, predložio je da se jednostavno konju prebroje zubi, na što su ga ostali napali da on ne razumije logički način razmišljanja. Dakle, vrijeme je da konačno konju prebrojimo zube.

A dotle dok se istraživanje ne završi, prekinuti s komemoracijama koje su se zadnjih godina pretvorile u političke mitinge. Tako se prošle godine, ‘antifašist’ Mesić, glavni govornik, toliko zanio, da je govorio samo o ‘ustašama’ kao da je 45-a. Nadamo se da će biti glavni i na sljedećem mitingu s tim da Pupovcu i Krausu prepriča vic iz 1992., o malom Jovici koji se želi dočepati bicikla.

Anto Periša / HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Trumpova velika strategija mira

Objavljeno

na

Objavio

U sklopu priprema za drugi summit Trumpa i Kim Jong-una, koji će se narednog tjedna održati u Hanoju, saznali smo da je japanski premijer Shinzo Abe nominirao američkog predsjednika za Nobelovu nagradu za mir.

I dok su mediji odmah pokrenuli raspravu o tome je li nominacija uslijedila na zahtjev američke vlade ili se radi o inicijativi samog japanskog premijera, time su samo pomogli utvrđivanju onoga što su željeli dovesti u pitanje – vezali su sliku Trumpa uz Nobela za mir.

Dok se bave finesama nominacije, jasno je da sada ni najveći oponenti ne osporavaju da je Trump “nobelabilan”, a njegova bi agenda oko denuklearizacije Sjeverne Koreje, ako se ovaj summit čudnih frizura pokaže uspješnim, s pravom zaslužila takvo priznanje.

Doduše, to priznanje je dosad u puno navrata kompromitirano, jer se dodjeljivalo više u skladu s proklamiranim namjerama, a ne ostvarenim ciljevima.

Tako se i moglo dogoditi da već u prvoj godini svog mandata njen laureat postane bivši američki predsjednik Barack Obama, iako će on do kraja svoje vladavine ući u niz ratova a svijet učiniti nesigurnijim mjestom, umanjujući moć Amerike a povećavajući utjecaj Rusije, Irana i Kine.

Privrženost ideji da je proklamirana odluka velikih sila za mir njegov najsigurniji jamac vjerojatno snosi najveću odgovornost za to što povijest čovječanstva liči na koloplet gluposti, nasilja i beskrajnih ratova.

Ne postoji ništa tako opasno kao velika sila koja objavljuje svoju bezuvjetnu volju za mirom. Treba samo baciti pogled na tužnu sudbinu Lige naroda nakon Velikog rata i Hitlerov ulazak u niz ratova, koji će konačno kulminirati u najvećem pokolju koji je vidjela ljudska povijest.

Hitler se tako lako odlučivao na okupaciju susjednih zemalja i rat upravo zato što je bio siguran u privrženost velikih sila miroljubivom rješavanju sukoba.

Slično će biti i tijekom Hladnoga rata između Zapada i SSSR-a. Dok god je Zapad pokazivao svoju bezuvjetnu volju za mirom, SSSR je uspješno dizao revolucije i širio komunizam po svijetu.

Njihova je politika bila odvući stvari ka ekstremnim rješenjima, znajući da će Zapad igrati na kartu proklamiranoga “popuštanja napetosti”, gdje bi kroz ustupke SSSR uvijek dobivao više nego što je imao prije eskalacije sukoba.

Rat sa Zapadom bio je isplativ. Zato je i bilo toliko kriza i ratova. Ne kaže se uzalud kako je put u pakao popločan dobrim namjerama onih koji su pozvani boriti se protiv zla, ali pritom ništa ne čine.

Takav “klizavi nagib” politike detanta izvjesno bi vodio ka sve većim sukobima između Amerike i SSSR-a da se osamdesetih nije pojavio Ronald Reagan, koji je prevrnuo stol i okrenuo strategiju komunista protiv njih samih, dovukavši Pershinge u Njemačku i proglasivši SSSR “imperijem zla”.

Sjećamo se masovne histerije koju je to izazvalo u zapadnoj javnosti, koja je predsjednika Reagana prozvala “ratnim huškačem” i “kaubojem”, koji želi uništiti svjetski mir.

Međutim, kako smo vidjeli, upravo taj njegov postupak je natjerao SSSR na ustupke, a ideja komunizma je odjednom izgubila svoju čar za mase, jer nitko ne voli luzere koji pred protivnikom prave ustupke.

Kada je Trump preuzimao predsjedničku dužnost, Obama mu je navodno rekao da je Sjeverna Koreja najveći problem, za koji se ne nazire rješenje. Tako je i izgledalo. Poludjeli komunistički diktator je svako malo ispaljivao rakete iznad Japana, očekujući sve veće ustupke od Amerike.

Takva dinamika sukoba mogla je samo voditi do trenutka kada će rat postati jedini mogući izlaz. A onda je Trump zaprijetio Kim Jong-unu “ognjem i bijesom”, narugavši mu se u UN-u kao “malom čovjeku-raketi”. I opet je zapadna javnost upala u histeriju, nazivajući Trumpa “opasnim luđakom” i optužujući ga kako želi započeti “treći svjetski rat”.

Međutim, ništa od toga se nije dogodilo, osim što je ta histerija pomogla Trumpu da djeluje uvjerljivije pred Kimom III., čija tajna služba nikako nije mogla dati jednoznačan odgovor na pitanje “je li Trump stvarno lud ili pak prepametan”?

Vidimo da je to bila strategija koja je “čovjeka-raketu” natjerala da savlada svoj strah od letenja i dovela ga za pregovarački stol o denuklearizaciji.

Trump je prevrnuo stol i okrenuo Kimovu strategiju zastrašivanja protiv njega samog, pa on sada pravi ustupke i strahuje za svoj mladi život, dok Trump afirmira svoju “veliku strategiju mira” i vraća narušeni ugled Americi bez ispaljenog metka.

Mudri Sun Tzu je govorio kako “savršenstvo rata nije pobijediti u sto bitaka, već poraziti neprijatelja bez borbe”.

Trump zna da u temelju svakog dobrog mira mora biti i dosta dinamita. Kao što ga, uostalom, ima i u Nobelu, piše Borislav Ristić / Večernji list

 

Donald Trump: Pobjeda ne znači pobjedu za našu stranku, pobjeda znači pobjedu za našu zemlju

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Hrvati trpe i pobjeđuju!

Objavljeno

na

Objavio

Prošlo je gotovo 24. godina od povijesne, pobjedničke i ponosne operacije Hrvatske Vojske „Oluja“, rezultirajući s time gotovo 24. godina od Domovinskog rata, koji je temelj naše Domovine Hrvatske. No, kako vrijeme od završetka Domovinskog rata odmiče, položaj hrvatskog naroda u Republici Hrvatskoj ali i u Bosni i Hercegovini nažalost je čini se sve gori. Ne trebamo posjedovati veliku razinu inteligencije, da bismo došli do takvog zaključka. Potrebno je samo uključiti zdrav razum i biti realan. Svakoj trezvenoj osobi bi trebalo biti jasno, da se položaj hrvatskog naroda počeo konstantno pogoršavati nakon smrti hrvatskog državnika dr. Tuđmana, odnosno nakon preuzimanja vlasti Ivice Račana i njegovih komunističkih istomišljenika. Međutim, u ovoj kolumni ne želim analizirati sve događaje koji su rezultirali ovakvom trenutnom situacijom, iznimno lošom po hrvatski narod. Čak u ovoj kolumni previše ne želim ni nabrajati mnoge simptome, koje hrvatskom narodu u Republici Hrvatskoj ali i u Bosni i Hercegovini zagorčavaju život. Naime, poanta ove kolumne bi trebala ići u potpuno drugom smjeru.

Dušmani hrvatskog naroda svakodnevno likuju!

Iako sam gore naglasio, da se neću previše obazirati na one negativne stvari, koje se nažalost svakodnevno događaju u našoj Domovini Hrvatskoj, kratko ću ipak uspostaviti dijagnozu za trenutnu situaciju, u kojoj se hrvatski narod nalazi. To ću učiniti, kako bismo se nakon te konstatacije u nastavku kolumne mogli okrenuti prema pozitivi.

Naime, svakodnevno gledamo kako jugokomunistički ostaci, velikosrbi i svi mrzitelji Hrvatske i hrvatskog naroda s velikim zadovoljstvom reagiraju na sve negativne pojave po hrvatski narod i Republiku Hrvatsku. U većini medija glavna tema je odlazak mladih, iako je ta tema iznimno bitna, mrzitelji hrvatskog naroda imaju sasvim druge ciljeve plasiranjem te teme u hrvatski javni prostor.

Umjesto da pričamo o tome, kako na najbolji i najkvalitetniji način zaustaviti takav trend iseljavanja iz Republike Hrvatske, protivnici naše Domovine Hrvatske nas svakodnevno preko svojih medija bombardiraju naslovima, kako se svi ljudi koji su iselili iz Hrvatske nikada neće vratiti, kako je u inozemstvu život puno bolji itd. Namjerno zanemaruju činjenicu, da život u inozemstvu nije tako idealan kako se na prvi pogled čini. Cilj tih protivnika Hrvatske države je samo jedan, potaknuti što više mladih osoba da isele iz Hrvatske, kako bi nam oni mogli prodavati maglu kako je u komunističkoj, pokvarenoj i propaloj Jugoslaviji sve bilo bolje. Nažalost mnoge osobe koje su opravdano frustrirane trenutnom situacijom u Republici Hrvatskoj, podržavaju svjesno ili nesvjesno tu tezu mrzitelja cijelog hrvatskog naroda i Hrvatske države, iako im to možda nije ni namjera.

Mogli bismo konstatirati, da sramotna događanja u trenutnom sazivu Hrvatskog sabora idu u korist osobama, koji do danas nisu prežalili činjenicu, da im je hrvatski narod na čelu s predsjednikom Tuđmanom srušio njihovu državu Jugoslaviju. Sada gotovo 29. godina nakon raspada komunističke Jugoslavije, takve osobe osjete, da su u prilici ponovno manipulirati s hrvatskim narodom, kako bi stvorili neku novu Jugoslaviju. Ne bismo se zato trebali čuditi komentarima osoba jugokomunističkog uvjerenja na društvenim mrežama, poput sljedećih. „Ustaše odlaze“, „ raspada se Ustaška država“ itd. To su samo neki od mnogih zlobnih komentara osoba, koje su poražene 90-tih godina u Domovinskom ratu.

Međutim, u Bosni i Hercegovina je trenutna situacija za hrvatski narod još puno dramatičnija. Naime, po treći put je uzurpirana pozicija hrvatskog člana predsjedništva BiH, protiv hrvatskog naroda se vodi medijska agresija orkestrirana iz Sarajeva, Hrvati se proglašavaju članovima „UZP-a“ itd. To su samo neke od mnogih aktivnosti, koje velikobošnjački unitaristi svakodnevno vode protiv hrvatskog naroda Herceg-Bosne. U tome im nažalost pomažu i mnogi neupućeni u Republici Hrvatskoj.

Kada uzmemo u obzir sva trenutna događanja u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, možemo bez velikih napora konstatirati, da su mrzitelji hrvatskog naroda iznimno sretni trenutnom situacijom, te se neće predati u naumu da obezvrijede vrijednosti hrvatskog naroda, kako bi omogućili povratak u neko stanje, koje bi za Hrvate bilo pogubno, kao što je bila i komunistička Jugoslavija. Činjenica je, da dušmani hrvatskog naroda likuju, te se osjećaju iznimno moćno i vjeruju kako će se raspasti za njih „Ustaška“ država. No, kao što sam na početku i najavio, ovu kolumnu želim usmjeriti prema pozitivi, što ću u nastavku i učiniti.

Mrzitelji Hrvata nisu ništa naučili iz povijesti!

Mnogi narodi na svijetu su učili iz svojih grješaka, pa su ih izbjegavali u budućnosti. Međutim, čini mi se kako dušmani hrvatskog naroda, velikosrbi, jugokomunisti, velikobošnjački unitaristi i ostali nisu naučili apsolutno ništa iz povijesti, te svoje grješke konstantno ponavljaju. Jer da su kojim slučajem išta naučili znali bi, da su uvijek na kraju poraženi, koliko god se trudili uništiti hrvatski narod na cijelome svijetu.

Sada će se vrlo vjerojatno mnoge osobe, koje su počele sumnjati u svijetlu budućnost hrvatskog naroda upitati, kako unatoč svemu dolazim do konstatacije, da će hrvatski narod na kraju pobijediti sve te neprijatelja svega što ima hrvatski predznak?

No, odgovor na to pitanje želio bih dati referirajući se na gore postavljen misao, da dušmani Hrvata ništa nisu naučili iz povijesti. Sva povijesna događanja ukazuju na to, da će hrvatski narod pretrpjeti sve nevolje, te će kao i uvijek do sada upisati novu važnu pobjedu. Činjenica je, da je hrvatski narod diljem svijeta, ali posebice u svojoj Domovini Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u velikoj opasnosti, neke razloge za takvo stanje sam naveo već maloprije. No, isto tako je činjenica, da se hrvatski narod u svojoj novoj i davnoj povijesti nalazio u sličnim situacijama, nekada čak i puno težima od ove. Hrvatski narod je kroz svoju dugu povijest preživio Osmansko Carstvo. Opstao je i nakon prve Jugoslavije, odnosno Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, te Kraljevine Jugoslavije. Ovaj ponosni hrvatski narod opstao je i nakon druge komunističke Jugoslavije.

Ovaj narod preživio je Bleiburg, Vukovar, Škabrnju, Križančevo selo i mnoge druge tragedije ali je nakon svega opstao, te izašao iz svih tih nevolja još puno jači. Mnogi režimi nisu preživjeli, propadali su zaredom a hrvatski narod je opstao, ponosan i hrabar od stoljeća sedmog na svojoj zemlji, a tako će biti i u budućnosti. Na veliku žalost, velikosrba, jugokomunista, velikobošnjačkih unitarista i ostalih mrzitelja Hrvata i Hrvatske države. Mislim, da sam ovime dao jasan odgovor na gore postavljeno pitanje. Iskreno, nekada mi je žao gledati sve one antihrvatske elemente kako svakodnevno ulažu ogromni trud, kako bi uništili hrvatski narod, bez da realiziraju, da puno jače vojske i sile ovaj narod nisu uništile, te bez da realiziraju, da ovu bitku protiv hrvatskog naroda nikada dobiti ne mogu. Uz nas Hrvate stoje Svemogući Bog i sva povijesna događanja, to je ono što antihrvatskim elementima smeta, ali isto tako njihovu borbu čine bezvrijednom.

Međutim, pitanje je vremena kada ćemo kao hrvatski narod ostvariti novu pobjedu, jer činjenica je, da ovakvo trenutno stanje trpimo 19. godina. Hrvati su poznati po tome da imaju snagu dugo trpjeti, to nekada može biti pozitivno, u nekim situacijama to je ipak kontraproduktivno. Ovaj hrvatski narod je punih 45. godina trpio jugokomunistički teror, pa postoji sasvim legitimna sumnja, da će i ovu trenutnu situaciju trpjeti još mnogo godina. Ipak, hrvatski narod je taj koji sam odlučuje kada će zaustaviti to trpljenje, te krenuti prema novoj pobjedi u nizu, pobjeda koja će imati značaj kao operacija „Oluja“, te će okončati medijsku i političku agresiju na hrvatski narod sa strane jugokomunista i ostalih dušmana. Vjerujem, da su sada i oni zadnji prepoznali koja je doista poanta ove kolumne.

Mnogi će se ponovno upitati kako unatoč svemu okrenuti kormilo prema pobjedi, odnosno kako poraziti sve mrzitelje cijelog hrvatskog naroda i Hrvatske države?

No, odgovor je vrlo jednostavan. Prema pobjedi možemo krenuti samo zajedničkim snagama, zajedništvom Hrvata u Republici Hrvatskoj, Hrvata u Bosni i Hercegovini i Hrvata diljem svijeta. Prema pobjedi ćemo se usmjeriti onog trenutka kada prepoznamo prijetnje velikosrpske ali i velikobošnjačke politike, te takve politike nazovemo pravim imenom. Pobjedu ćemo ostvariti ukazujući na mnoge loše stvari koje se događaju u našoj Domovini (korupcija, kriminal itd.), a ne okretanjem glave od njih. Umjesto potenciranja priče, da je žrtva hrvatskih branitelja bila uzaludna moramo se usmjeriti na to, da njihovu žrtvu nikada ne zaboravimo, da im pružimo sav mogući pijetet, da poštujemo njihovu žrtvu, njihove pozdrave i obitelji, kako njihova žrtva doista ne bi bila uzaludna.

Usmjerit ćemo se prema pobjedi onog trenutka, kad umjesto konstantnog kritiziranja hrvatskog naroda u BiH budemo podržavali sve odluke legitimnih predstavnika naše braće i sestara u BiH, te ih budemo zaštitili od velikobošnjačke politike. Umjesto što pravimo cirkus od najvišeg zakonodavnog tijela Republike Hrvatske, Hrvatskog sabora, usmjerimo se na to, da iz tog sabora dolaze odluke koje će imati isključivo pozitivne konotacije za Republiku Hrvatsku. Mi smo ti koji biramo Hrvatski sabor i o nama isto kao i o zastupnicima ovisi, kakva će atmosfera u njemu djelovati. Našoj Domovini ne ćemo pomoći tvrdeći, da ne treba glasovati na izborima jer su svi isti. Nego ćemo joj pomoći glasovanjem za one koji našoj Domovini mogu donijeti dobro, a njih uvijek ima samo ih treba prepoznati.

Hvala Bogu imamo razum darovan od Duha Svetoga, možda ćemo i pogriješiti i to je dio procesa, no bolje je griješiti nego ne činiti ništa. Kad tad grješke će nestati, a pravi potezi će se nizati. Domovini ne ćemo pomoći pljuvajući po njoj, pak suprotno, pomoći ćemo joj prezentirajući je svima u svijetu, ukazujući na sve probleme koje se događaju u našoj državi, bez vrijeđanja Domovine. Ovo su samo neki od mnogih primjera kako zaustaviti patnju hrvatskog naroda, te kako na koncu snage usmjeriti prema novoj velikoj pobjedi, koja će uz Božju pomoć zasigurno doći, samo je pitanje vremena. Mi Hrvati smo zasigurno ti koji možemo utjecati na brzinu nove pobjede.

Kako ovu kolumnu želim okončati na pozitivan način, citirat ću našeg uzoritog kardinala Blaženoga, za nas Svetoga, Alojzija Stepinca, te se želim kratko nadovezati na te divne riječi.

„Uzalud vam sav tisak i sve radiopostaje, našim srcima nikada nećete ovladati.“

To su riječi koje i danas imaju ogromni značaj, one pokazuju, da će se hrvatski narod osloboditi od svih nevolja koje trenutno ima. Uvijek pričamo o našem Kardinalu, međutim, budimo spremni boriti se za vrijednosti koje je i on zastupao. To podrazumijeva borbu do kraja za hrvatski narod i našu Domovinu Hrvatsku, kako bismo na kraju bili sretni i ponosni kao i svi Hrvati 05.08.1995-te godine. Ne dopustimo, da našim srcima zavladaju antihrvatske informacije, propagirane svakodnevno kroz mainstream medije. Narod koji je porazio Miloševića i njegove istomišljenike, krvavog bravara Broza Tita, porazit će i ove, koji mu danas ponovno žele naštetiti.

Davor Čelan/Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari