Pratite nas

Intervju

ANTON KIKAŠ: JNA je znala da dolazimo, ali nisu znali kada

Objavljeno

na

Anton Kikaš, Ivan Ban, Rijeka - Pula

Hrvatski iseljenik, poduzetnik i pjesnik Anton Kikaš ovih dana obilazi Istru i Primorje. Prenio je dojmove i pozitivne reakcije publike na njegov film ”Nisam se bojao umrijeti”, koji govori o njegovom hrabrom pokušaju dovođenja aviona s 18 tona oružja u Hrvatsku 31. kolovoza 1991. godine. Isto tako, ovdje je i zbog filma “Hrvatske sportske legende – 120 godina hrvatskog sporta”, čiji je producent. Riječ je o filmu koji prikazuje najslavnije trenutke hrvatskog sporta. Oba filma u režiji su Jakova Sedlara, piše direktno.hr

Anton Kikaš za vrijeme Domovinskog rata pomagao je Hrvatskoj na razne načine. Prije svega, za obranu Hrvatske prikupio je milijune dolara, a svojim i novcem hrvatskih iseljenika kupio je oružje za obranu domovine.

Riječ je o čovjeku koji je za svoj doprinos Kanadi 2012. godine dobio Dijamantnu jubilarnu medalju Kraljice Elizabete II. Na pitanje oprašta li ljudima koji su mu činili zlo u vojnom zatvoru u Beogradu, u jednom dahu govori kako ih ni u jednom trenutku tih tri mjeseca nije mrzio jer njegovo srce… I zastaje. Hrabro nastavlja kako ga batine i prijetnje nisu slomile.

Za što su vas teretili i gdje ste nalazili svoj mir? Što vas je očuvalo da ne klonete?

Pripisivali su mi da radim po nalogu dr. Franje Tuđmana, da se hrvatski bojovnici obučavaju na mojoj farmi blizu Toronta, da rušim Jugoslaviju i tome slično. Međutim, uporno sam tvrdio da sam organizirao dobrotvorne večere za osnivanje hrvatskih katedri na američkim sveučilištima, da sam prikupljao i davao novac za gradnju hrvatskih crkvi, uključujući i izgradnju nove velebne crkve Kraljice Mira u Hrvatskom franjevačkom središtu u Norvalu pokraj Toronta, te Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu itd. Pisao sam pjesme i čitao pravnu literaturu. To me držalo.

Imali ste najbolju namjeru, no želja se pretvorila u noćnu moru. Kao što vidimo u filmu, plan je bio da se ide u Trst, no greškom pilota ruta je promijenjena?

Na upit kontrole leta iz Beograda, umjesto da kaže da zrakoplov ide u Trst, pilot je rekao da ide za Ljubljanu, nakon čega su se digla dva MIG-a JNA iz Pule i prisilila nas da sletimo na Pleso. Znalo se da dolazimo, ali nisu znali kada jer ni ja nisam točno znao kada do zadnjeg trenutka. Ubrzo sam uhićen i helikopterom odveden u Bihać, a potom avionom u Beograd na Batajnicu. Iako je hrvatska dijaspora nudila novac za puštanje, nakon torture od tri mjeseca na kraju sam ipak razmijenjen za generala JNA Milana Aksentijevića i nekoliko oficira, uz, naravno, posredstvo hrvatske Vlade i tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška. Nakon povratka u Kanadu, održao sam tiskovnu konferenciju i na kraju sam rekao novinarima: ”Ne daj Bože, kad bi moja nova domovina Kanada bila napadnuta od stranog agresora kao moja Hrvatska, ja bih za Kanadu učinio isto što i za svoju domovinu Hrvatsku”. Tek su s takvim objašnjenjem Kanađani shvatili dubinu moje akcije i domoljublja. No, unatoč neuspjehu, sve bih ponovio bez razmišljanja. Žao mi je samo što smo bili nadomak cilju.

Kako gledate na današnju situaciju u Hrvatskoj i kakav je osjećaj domoljublja u inozemstvu?

Nisam sasvim zadovoljan. Kao narod znamo, možemo i moramo bolje, jer naši potencijali su u svakom spektru društva ogromni. Svatko pojedinačno mora dati sve od sebe i truditi se da bude bolje. Imamo svoju zajednicu i državu i potrebno ju je uređivati. Moj životni moto uvijek je bio: ”Res non verba – Djela, a ne riječi”. Mi Hrvati diljem svijeta itekako pratimo situaciju u domovini. U mom biću spojila su se dva podneblja, ono iz Hrvatske i BiH, te ono iz Kanade, moje druge domovine. Ovo je moj sedmi dolazak u Lijepu našu u posljednjih godinu dana, što samo po sebi govori kako se lijepo osjećam, kao da nikad nisam ni otišao, a bilo je to prije 50 godina. O potvrdi snažnih veza govori i činjenica da postoje direktne avionske linije Toronto-Zagreb.

Mislite li da dijaspora mora biti više uključena u hrvatska zbivanja?

Dijaspora ne smije biti ni zanemarena ni favorizirana. Domovina nam leži u srcu i uvijek smo spremni pomoći. Istini na volju, druga domovina živi u inozemstvu. Pitanje je, čini li druga strana ono što bi morala činiti djelima? Hrvatska mora privući investitore, a ne da ih koči birokracija i nedostatak povlastica kojima ih druge države privlače.

Mislite li se aktivnije uključiti u razvoj Hrvatske? Koja je vaša vizija?

Hrvatsku sanjam u najljepšim bojama. Sanjam je kao što smo je sanjali 15. siječnja 1992., kada je priznata kao neovisna i suverena država. Odgojen sam u duhu koji njeguje obitelj, ljubav, vjeru i domoljublje. Sve je na nama. Imamo bogomdan geografski položaj, imamo pamet i sve je na nama. Vrijeme ne treba gubiti.

Bili ste zapaženi sportski djelatnik u Kanadi. Godine 1988. bili ste predsjednik nogometnog kluba Croatia Toronto, jednog od najstarijih i najtrofejnijih klubova u dijaspori. Što nam možete reći o tom razdoblju?

Davne 1982. godine poklonio sam Nogometnom klubu Dinamo američku turneju. Bio sam organizator gostovanja Hrvatskog narodnog kazališta, hrvatskih glazbenika, projekcije velikog broja hrvatskih filmova, predavanja i promocije novih knjiga iz Hrvatske, a što činim i danas. Vodim i uređujem hrvatski televizijski program CROATICA TV. Mladi se kroz sport povezuju i poistovjećuju s Hrvatskom. Bio bih najsretniji čovjek kada bi naši Vatreni došli na turneju među jaku hrvatsku zajednicu u SAD-u i Kanadi. To bi bio najljepši dar nama iseljenim Hrvatima. Trofeji i trenuci slavlja, to je ono meni najsvetije, ono što nas spaja.

Vaša su ljubav također pjesma i poezija? Koji motivi dominiraju u Vašim pjesmama?

Tako je. Pisao sam pjesme za Đuku Čaića, Tomislava Ivčića i Mladena Grdovića, Krunoslava Cigoja, Veru Svobodu i druge glazbenike. Ponosan sam na svoj hrvatski narod što se najbolje oslikava u mojim stihovima. Objavio sam zbirku pjesama i omogućio izdavanje nekoliko knjiga na engleskom jeziku s hrvatskom tematikom. I dozvolite mi još nešto, inertnost ustanova i institucija prema povijesnom filmu “Hrvatske sportske legende” motivirala me da se aktivno uključim kako bi film ugledao svjetlost dana, jer kroz njega promoviramo i potvrđujemo da je Hrvatska u sportu svjetska velesila. Nemjerljiv je doprinos hrvatskih sportaša i pjevača bio u promociji zemlje 90-tih.

Priredio: Ivan Ban

Izvor: direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Škoro o Mati Radeljiću: Ja se do sada nisam nikada nikoga odrekao; O osnivanju stranke: Dakle, nema više nazad, kad je politika u pitanju

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednički kandidat Miroslav Škoro za N1 televiziju govorio je o dosadašnjoj kampanji, Kolindi Grabar-Kitarović, Miloradu Pupovcu, odnosima sa Srbijom…

Prenosimo dio intervjua:

Zbog odgovornosti prema društvu ste vi spremni svoje milijune, koje ste zaradili, potrošiti?

Pa bih li ja bez toga društva zaraditi te milijune? Pa nisam ih ja zaradio na način da sam posredovao nekome u nekakvim poslovima. Nisam ja to zaradio u državnoj upravi. Dakle, u Njemačkoj je, recimo, normalno da veterinar bude predsjednik udruge za zaštitu životinja u nekakvom selu. Ti moraš u jednom trenutku fokus sa sebe prebaciti na zajednicu, samo je pitanje koliko će zajednica moći to prepoznati to i prepoznaje li to. Mislim da je taj ekskluzivitet, koji oni drže za sebe pa meni poručuju neka se ja bavim svojim poslom, a oni će raditi odgovoran posao. Za Boga miloga, pa to je odgovoran posao. Kakav je odgovoran posao, djeca ne idu u školu 36 dana? Onda se ti pojaviš kao frajer i kažeš sad ćemo mi to riješiti i kao vuk sit, ovce na broju. Da, ali onda pastir u zatvoru. Nemoguće.

Da bi netko duže preživio na političkoj sceni, potrebni su mu dobri savjeti, dobri prijatelji. Jako ste često odgovarali na pitanje o Mati Radeljiću. Možete li jamčiti da, ukoliko dođete na Pantovčak, Mate Radeljić neće biti u vašem timu?

Možete li vi meni dati jedan razlog zašto Mate Radeljić ili bilo tko drugi ne bi trebao biti tamo? Ja razumijem taj interes javnosti i to pitanje. Ja sam odgovorio uvijek i odgovorit ću opet. Dakle, što se tiče gospodina Mate Radeljića, kao i velikog broja drugih ljudi koje poznajem, ne samo u javnom prostoru, s mnogima sam kontaktirao i razgovarao i dali su mi dragocjene savjete. U krajnjoj liniji i on. On je radio tamo ne jedan dan, radio je tri ili četiri godine pa su ga maknuli otamo. Nisam još uvijek uspio saznati koji je to krimen koji je napravio, očito vi znate, ja ne znam, ali bih volio da mi to netko kaže. Definitivno mogu reći da, kada budem došao na Pantovčak, da ću napraviti inventuru svih onih ljudi koji tamo rade. To je normalno, ne zbog toga što je došla nova metla pa bi nešto maknula. Ja sam uvjeren da tamo postoji veliki broj ljudi koji vrlo profesionalno obavlja svoj posao, ali onaj dio, koji se pogotovo odnosi na te savjetnike, definitivno ću provjeriti i definitivno ću tražiti da budu ljudi kojima ja vjerujem. Međutim, ne na način da onda te savjetnike koji su sada ostavljam, što se događa i na HRT-u i na puno mjesta, pa onda dovodiš nove i povećavaš ih i hipertrofiraš tu cijelu birokraciju, državni aparat, nego na način da zahvalim. Mislim da bi to bila elementarna pristojnost. A kad je u pitanju konkretno gospodin Mate Radeljić, ja smatram da je čovjek koji zna taj svoj posao vrlo dobro, nisam do sada uspio saznati koji je krimen napravio, ali vjerujem da ću biti u poziciji pa ćemo onda moći vi i ja kompetentnije moći razgovarati na tu temu.

Ja ću ovaj odgovor shvatiti kao ne. Ne isključujete mogućnost da jednog dana on bude s vama na Pantovčaku, ukoliko dođete tamo.

Ja se do sada nisam nikada nikoga odrekao. Mene su se odrekli mnogi. Neki su bili izbačeni iz stranaka, jer su mi davali podršku, ne zbog toga što kalkuliram, igram ispod stola. Meni je najmanji problem reći ne pa to napraviti drugačije. Dakle, ja sam preodgovorna osoba da bih tako postupao. Tako se ne radi, u biznisu se tako ne radi. U poslu iz kojeg ja dolazim, dakle, iz realnog sektora, se ne može raditi tako da si isključiv ni u čemu. Dopustite mi da vi to tumačite kako vi hoćete, vaši gledatelji kako oni hoće, ali, ponavljam, dok ne napravim ozbiljnu inventuru svega što se događa i što se događalo, i što narod treba znati. Ono što ću napraviti, definitivno, to ću napraviti javno. Dakle, što god se bude događalo, birači će znati što se događa.

Jedno ideološko pitanje, s obzirom na vaš svjetonazor. Hoćete li biti na idućem Hodu za život?

Ni to nije nikakva tajna. Već su me to pitali. Taj ideološki set pitanja kod nas je vrlo osebujan, uvijek se svodi na dva-tri pitanja ovoga tipa, pa se malo ode u razdoblje’41.-’45., jer prije toga nije bilo svijeta, i ja sam na njega odgovorio pa ću odgovoriti opet. Ja stvarno uistinu podržavam život i jesam za život i čovjek sam koji će, ako ga budu pozvali na taj Hod za život, definitivno i doći. Ja ću biti prvi hrvatski predsjednik koji će sudjelovati u tom Hodu za život, naravno ako me organizatori pozovu.

Ako ne uspijete u ovoj utrci, gdje se vraćate?

Za razliku od svih ovih drugih mojih političkih takmaca koje sam stekao u zadnjih nekoliko mjeseci, ja ću se za pet godina, ako se ne budem odlučio ponovno kandidirati za predsjednika države, bez obzira koliko to bahato zvučalo, imati gdje vratiti, jer stvarno imam nekoliko poslova i ti poslovi su meni vrlo dragi. Ja sam sve svoje poslove, hvala Bogu, uspio složiti tako da sam sve svoje hobije pretvorio u posao i uspio sam ih posložiti tako da su samoodrživi. To bih volio napraviti i kad je u pitanju cijela ova naša lijepa zemlja.

Nećete se vratiti u neku političku priču?

Za razliku od ovih koji mi šalju takve poruke, mene više zanima ajte pitajte njih gdje će se oni vratiti. Gdje će se vratiti Andrej Plenković? Ja sam biznismen, imam tih svojih nekih firmi, nikoga od tih tamo ljudi gore ne bih zaposlio u svojoj firmi. Nikada im ne bih dao posao zbog toga što smatram da bi napravili više štete nego koristi.

Kažete da imate svoje poslove, isključujete li onda daljnji politički angažman ako ovaj ne uspije?

Ja sam rekao i danas na skupu i mislim da nije ništa preambiciozno, bilo bi dobro nakon ovih predsjedničkih izbora koji su još jedan test i unutarstranačkih demokracija i svega toga što se događa kod nas u političkom životu, bilo bi dobro, s obzirom da će to biti ozbiljna poruka gospodinu Andreju Plenkoviću, jer on je čovjek koji je kandidirao gospođu Grabar Kitarović za još jedan mandat, bilo bi dobro da Vlada podnese ostavku, da se raspusti Sabor i da se raspišu novi parlamentarni izbori. Definitivno nemam namjeru sve ovo što sam napravio do sada, a bili ste i na skupu, ostaviti ljude na cjedilu i taj narod koji jednostavno vapi za promjenama. Dakle, nema više nazad, kad je politika u pitanju.

Imate li u vidu ime stranke koju ćete formirati?

Nemam. Možemo se sad vi i ja probati dogovoriti. Ja sam mislio nešto da bude kao simpatično svima ljudima, da objedini sve. Imate vi neku ideju? Šalim se. Ja se silno radujem ovim izborima, sve pozivam da izađu na te izbore, neka daju glas kome god hoće. Bilo bi dobro da se dogode promjene. Ovo je za mene jedno sveto, veliko vrijeme, ja sam tako odgojen. Mi smo u Adventu, radujem se izborima, radujem se Božiću, radujem se novoj godini, bit će što Bog bude htio, i što hrvatski narod bude htio. Ja sam uvjeren, hrvatski narod nikada nije pogriješio, Boga nikad nije ostavio, neće ni ovoga puta, 22. prosinca će biti jedno veliko slavlje koje je ovaj narod zaslužio i zavrijedio.

Cijeli intervju možete pročitati OVDJE.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Predsjednica: Mislim da se štrajk učitelja pretvorio u politički igrokaz

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Media servis

Uoči službenog početka kampanje za predsjedničke izbore u Intervjuu tjedna Media servisa aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović progovorila je o kampanji, izborima, štrajku prosvjetara, ali i gafovima zbog kojih je kroz tekući mandat često bila na meti kritika. S predsjednicom je razgovarala urednica Media servisa Andrea Barać.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari