Pratite nas

Analiza

ANTONIO ŠIBER KAO IDEOLOG SLOBODE

Objavljeno

na

Antonio Šiber u svom tekstu „Totalitarni liberalizam“ (30. 04. 2015. „napisano povodom 1. 5. 2015.“ http://antoniosiber.org/totalitarni_liberalizam.html) iznosi nekoliko abecedarnih pogrešaka koje bi bilo poželjno popraviti. Pišem ovaj osvrt jer je autor nakon godinu dana jučer ponovno postavio isti tekst bez ikakvih korekcija i s uvjerenjem da je sve tamo napisano točno, piše prof. dr. sc. Kristijan Krkač.

[ad id=”93788″]

Iako je čak i prema važećem zakonu RH „trgovac osoba koja trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti“, ipak nije jasno što je to loše u ostvarivanju dobiti? No, autor piše da kad se „govori o slobodi tržišnog natjecanja“ tad se zaista govorio o „slobodi stvaranja profita pod svaku cijenu“. Svoj ideološki prvi odjeljak završava zaključkom koji glasi: „Stoga je uporaba riječi sloboda („sloboda“ tržišta, ekonomska „sloboda“) zapravo perverzija, podvala.“ (nav. mj.) Već su klasici, a i mlađi predstavnici Austrijske libertarijanske ekonomske škole, ljudi poput Mengera, von Misesa i Hayeka, a i neki mlađi američki libertarijanci poput Hansa-Hermanna Hoppea, jasno argumentirali, tj. i a priori i a posteriori, da ako je maksimizacija profita jedini cilj, onda je maksimizacija učinkovitosti jedini cilj, no ako je maksimizacija učinkovitosti jedini cilj, onda će maksimizacija učinkovitosti rezultirati pojavom neučinkovitosti i konačnom maksimizacijom neučinkovitosti. Stoga su zaključili da ex principio maksimizacija profita ne može biti jedini cilj i pitali se što je tad cilj?

Pričao mi je svojevremeno u restoranu u Maksimiru spomenuti Hans-Hermann Hoppe, autor bestselera „Democracy: The God That Failed“ (2001.), što je za Nijemca značio bijeg iz Istočne u Zapadnu Njemačku nakon 2. svjetskog rata, napose za članove njegove obitelji. To je bio bijeg iz okova prisile i zabrane u slobodu. Slobodu da čini što želi, da posjeduje što želi i koliko želi (malo, puno ili ništa) i da živi od plodova svog rada koliki god ti plodovi bili. Tako je primjerice od plaće mogao štedjeti i kupiti automobil. Mogao je kupiti i drugi i treći i četvrti automobil i otvoriti npr. privatnu taxi službu, i sam voziti taxi, ali i zapošljavati druge vozače. Tako dugo dok je to činio prema pravilima i u skladu sa zakonom, nitko mu se nije smio miješati u posao, jer je to njegova privatna stvar. Ništa od toga nije mogao u Istočnoj Njemačkoj. Štoviše, u Zapadnoj Njemačkoj mogao je prethodno naučiti voziti auto, osnovati kompaniju, upravljati njome, itd., dok u Istočnoj ništa od toga nije mogao. To je za njega bila sloboda, točnije za njegove roditelje kad su prešli granicu između prisile i slobode. Tako shvaćena sloboda, možda je i ekonomska, ali je prije svega i antropološka, jer se radi o tome da je čovjek slobodan činiti što želi i živjeti od plodova svog rada i vlasništva. Dakle, ne samo da nema ništa loše u ostvarivanju dobiti, nego je sprječavanje čovjeka u ostvarivanju i posjedovanju dobiti elementarno neljudsko.

Sad, maksimizacija profita pod svaku cijenu očito dovodi do urušavanja prakse, da ne velimo čak i prakseologije, da nastavimo malo s Austrijskom školom. Čak je Milton Friedman u svom klasiku „The Social Responsibility of Business is to Increase its Profits“ (1970.) tvrdio kao i u naslovu uz ograde slijeđenja zakona i morala koji je dominantan u društvu. Maksimizacija profita pod svaku cijenu je politikantska floskula, jer u minimalno razvijenom društvu „pod svaku cijenu“ ne uključuje zaobilaženja i kršenja zakona i općeprihvaćenih moralnih normi (koja dovode do kazni i/ili gubitka reputacije i dakle propasti posla), jer rizici i potencijalne štete relevantno nadvisuju vjerojatni „maksimizirani profit“.

Realnost je ostvarivanje profita koji je prosječan ili malo iznadprosječan za zadani sektor tržišta i gospodarstva. No, nije jasno što je tada cilj? Cilj očito može postojati negdje na početku samog poslovanja, primjerice u zamisli o tome, da nastavimo s primjerom, da čovjek pruži bolju, ugodniju, možda istovremeno i jeftiniju taxi uslugu svojim sugrađanima. Da pruži neku inovaciju pred konkurentima, a možda i uključi neki izum čija bi primjena našla mjesto na tržištu ponude i potražnje (primjerice korištenje električnih automobila). Dakle, s jedne strane, zamisao o poslu koji uključuje inovacije, a možda i izume i, s druge strane, zamisao o tome kako se time odgovara na potrebe tržišta, a možda ih se i formira (npr. podiže svijest o korištenju ekoloških automobila u taxi poslu i uopće) jesu dvije stvari koje počivaju na početku svakog dobrog posla i čine njegovu trajnu temeljnu djelatnost i temeljni cilj. Neki profit, a nikako „maksimizacija pod svaku cijenu“, zaista je nusprodukt tako shvaćenog i izvršavanog posla.

Ostatak teksta autora dobrim dijelom je posljedica ove početne pogreške; kako prvi dio teksta u kojem se predaje čarima opće kritike slobodnog tržišta, tako i drugi dio teksta u kojem se predaje čarima kritike hrvatskog slobodnog tržišta. Paradoks teksta je u tome što u slučaju Hrvatske iznosi i solidne misli, ali nažalost utemeljene na pogrešnoj evidenciji (primjerice, ne spominje kako je privatizacija u Hrvatskoj počela ne u Republici Hrvatskoj, nego u Socijalističkoj republici Hrvatskoj što se može utemeljiti na činjenicama i da je već tad bila provedena i komunistički i jugoslavenski i partijski i neslobodno na što se kasnija privatizacija samo nadovezala, možda ne zakonskom teorijom i načelima, ali praksom bez dvojbe).

Kad se analitičnost, logička struktura, dokazni materijal i argumenti teksta uzmu u obzir, proizlazi ozbiljna slutnja ili čak indicija kako se radi o ne previše stilski inventivnom lijevom ideološkom pamfletu koji svojom retorikom nije dospio dalje od sličnih mu kakvi se pišu već više od 150 godina. Zašto je tome tako ne znam? Stručnost u fizici, koju autor očito posjeduje, čini se nije dostatna kako bi se nekom mističnom „transakcidentacijom“ pretvorila u stručnost u općoj kulturi, ekonomiji ili sociologiji.

Koliko god one bile na određen način „manje znanosti“ u odnosu na fiziku ili pak danas mondenu „biologiju“, ipak su i dalje vrlo stručna i složena područja u kojima je čak i autor ovog teksta samo priučen amater, te se stoga u kritici ovdje zaustavlja.

prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Analiza: Plenković sad zapravo tvrdi da je lani u samo par dana zaboravio lica i imena Grupe Borg s kojom se sastajao

Objavljeno

na

Objavio

Borg grupa, u kojoj su uz Martinu Dalić bili Ante Ramljak i Tomislav Matić iz tvrtke Texo Management, Matko Maravić i Tonći Korunić iz InterCapitala, Branimir Bricelj iz tvrtke Altera Savjetovanje i Odvjetničko društvo Šavorić i Partneri, radila je na pripremi Lex Agrokora da bi taj posao bogato naplatili savjetničkim ugovorima u Agrokoru, otkrio je Index pišući o Aferi Hotmail.

Upravo je premijer Plenković “molio” buduće pisce Lex Agrokora da se s njim sastanu “vezano za temu na kojoj rade”. Evo kako o tom pozivu piše Martina Dalić 5. ožujka, piše Index.

“Premijer moli da sutra dodete u Vladu u 15:30 vezano uz temu na kojoj radimo. Nadam se da cete uspjeti”, napisala je Dalić. Poziv se nije odnosio samo na članove Borg grupe nego i na Zdravka Marića, ministra financija.

Nakon poziva Dalić, Korunić će poslati u prilogu “uradak”, a riječ o hodogramu aktivnosti iz kojeg je razvidno da ta grupa radi tajno za vladu. “Draga Martina, U prilogu naš uradak. Skrećemo pažnju na listu pitanja koju bismo htjeli uputiti firmi”, napisao je Korunić.

Na tom sastanku raspravljalo se o aktualnoj situaciji u Agrokoru, ali i o izlasku iz te situacije, odnosno budućem zakonu. Bio je to vrlo bitan sastanak, a upravo je zbog tog sastanka odvjetnik Boris Šavorić odgodio direktan let za London. U Veliku Britaniju ipak je otišao tog dana, ali preko Beča u 18:40 sati i to nakon sastanka s Plenkovićem.

“Da li mogu povesti svog kolegu od povjerenja partnera Tonija, kojeg svi znaju. Pa ako se rasprava odulji, da imate pravnu podršku”, napisao je Šavorić u mailu.

Toni iz Šavorićeva maila je odvjetnik Toni Smrček, tako da ne stoji još jedna Plenkovićeva tvrdnja da nije znao o detaljima angažiranja tog odvjetničkog ureda jer su na sastanku bila dva odvjetnika iz Šavorićeva ureda.

Drugi sastanak tjedan dana prije nego je vlada prihvatila Lex

Drugi sastanak Borg grupe s premijerom održan je 23. ožujka, tjedan dana prije nego što će Lex Agrokor biti usvojen na vladi. Pisanje Lex Agrokora u to se vrijeme već dobro “zahuktalo”, pisao jeIndex.

Plenković ne može reći da nije znao za angažman Grupe Borg

Naime, 12. travnja 2017. Ante Ramljak je javno predstavio svoje suradnike i njihov angažman nakon donošenja Lex Agrokora. Teško je povjerovati da ih premijer nije prepoznao nakon tri sastanka s njima. Mediji su prenijeli sastav:

Povjerenik za Agrokor Ante Ramljak odabrao je osam najbližih suradnika koji bi mu trebali pomoći stabilizaciji poslovanja Agrokora i izvlačenju koncerna iz krize.

U savjetničkom timu su Marko Delić i Branimir Bricelj iz tvrtke Alter Capital, Tomislav Matić iz Texo Managementa, za pravna pitanja angažiran je odvjetnički ured Šavorić i partneri, za komunikaciju Kristina Laco iz Komunikacijskog ureda Colić, Laco i partneri, a iz samog Agrokora tu su Vladimir Bošnjak, Luka Cvitan i Anja Linić Sikavica.

BRANIMIR BRICELJ Spominjao se u kombinacijama i kao kandidat za vladina povjerenika u Agrokoru. Partner je u financijskoj tvrtki “Altera savjetovanje” i ima bogato iskustvo na području preuzimanja i spajanja, korporativnog upravljanja i restrukturiranja u različitim gospodarskim djelatnostima. Između ostalog, bio je voditelj razvoja u Plivi, a radio je u CA-IB-u gdje i Ante Ramljak.

MARKO DELIĆ Osnivač i partner u tvrtki “Altera savjetovanje” u području investicijskog bankarstva sa sjedištem u Zagrebu, usmjerene na pružanje usluga klijentima s područja Jugoistočne Europe. Prije osnivanja Altere, radio je kao direktor Deutsche bank za Centralnu Europu te u J.P. Morganu gdje je proveo 10 godina.

TOMISLAV MATIĆ Ramljakov partner iz tvrtke Texo Management koja se bavi pružanjem usluga financijskog savjetovanja prilikom prodaja, spajanja ili preuzimanja kompanija, te usluga financijskog i investicijskog konzaltinga. Radio je u Ministarstvu financija te u Quaestus fondu gdje je također radio i Ramljak.

VLADIMIR BOŠNJAK Radi u Agrokoru na poziciji izvršnog direktora za strategiju i tržišta kapitala, na kojoj je prije njega radio sadašnji ministar financija Zdravko Marić. Bošnjak je bio direktor za ulaganja u bivšoj Hypo banci, a također je radio u CA-IB-u, investicijskoj banci, članici Bank Austria Groupa.

LUKA CVITAN Od 2011. radi u Agrokoru na poziciji menadžera za strategiju i tržišta kapitala. Prije toga radio je i školovao se u Velikoj Britaniji.

ANJA LINIĆ SIKAVICA Direktorica Ureda za odnose s javnošću Agrokora. U koncernu radi od 2002. godine.

BORIS ŠAVORIĆ Za pravna pitanja povjerenik Agrokora angažirao je odvjetnički ured Šavorić i partneri. Ured pruža odvjetničke usluge u Hrvatskoj iz područja trgovačkog prava, tržišta kapitala, međunarodnih akvizicija i projekata razvoja nekretnina. Boris Šavorić bio je vođa odvjetničkih timova nekoliko važnih projekata i preuzimanja kompanija u Hrvatskoj, a nositelj je priznanja Svjetske Banke za rad i doprinos u Investing Across Borders.

KRISTINA LACO U timu Ante Ramljaka za komunikacijsku strategiju zadužena je Kristina Laco, direktorica i partnerica u Komunikacijskom uredu Colić, Laco i partneri. Laco je poznata komunikacijska stručnjakinja s bogatim iskustvom u savjetovanju menadžera domaćih i međunarodnih tvrtki koje posluju na hrvatskom tržištu, pisao je dnevnik.hr 12. travnja 2017. godine.

O tome je pisao i tportal i drugi mediji.

“Jedino problematično pitanje po meni je pitanje odabira podizvođača. Pozivam sve ljude o kojima se radi, a to su ljudi sa svojim poslovnim i ljudskim integritetom, neka naprave jednu gestu. Neka osim troškova i naknade koju je dobio Ante Ramljak vrate novac kompaniji.

Sve ono što smatraju da je suvišno i da odagnamo jednom za uvijek bilo kakvu logiku nekakvog ili nečijeg profiterstva koje samnom nema veze, niti me je itko pitao, niti sam znao tko će biti podizvođač, a još manje kolike će im biti naknade. I ne dolazi u obzir da ja politički, a još manje Vlada i HDZ trpi štetu ili odgovara zbog te situacije. Ja se svaki dan budim miran i idem spavat miran i nemam nikakav problem i rado bi da se sve rasvjetli”, rekao je jučer Plenković, nakon više od godinu dana, a nakon što su svi saznali da se ekipa koja je pisala Lex Agrokor odmah nakon toga počela masno naplaćivati.

hrvatska-danas.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Europa je ugrožena iznutra

Objavljeno

na

Objavio

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati