Pratite nas

Komentar

Antun Babić: Hrvatski političari potcjenjuju inteligenciju izvandomovinskih Hrvata

Objavljeno

na

U razvijenim demokratskim zemljama diljem svijeta živi daleko veći broj visoko obrazovanih Hrvata tj. intelektualaca nego u Republici Hrvatskoj. Na primjer, na Hrvatskom iseljeničkom kongresu, održanom u Zagrebu u lipnju ove godine, sudjelovalo je preko sto vrhunskih hrvatskih intelektualaca iz svijeta, a među njima je bilo i nekoliko akademika i znanstvenika koji se nalaze u samom vrhu svjetske znanosti. Međutim, to niti malo ne spriječava hrvatske političare, s jedne i druge strane političke scene, da s vremena na vrijeme daju izjave i vuku poteze koji jednostavno potcjenjuju zdrav razum i inteligenciju izvandomovinskih Hrvata.

Da ne bi bilo nikakve dvojbe oko mojeg političkog svetonazora, želim istaknuti kako bi danas glavna demokratska politička aktivnost i društvena zadaća svih hrvatskih domoljuba, u domovini i izvan domovine, trebala biti usmjerena prema izglasavanju nedvojbenog nepovjerenja dr. Ivi Josipoviću na dolazećim predsjedničkim izborima i SDP-u, u koaliciji ili bez koalicije s ORaH-om, na parlamentarnim izborima krajem iduće godine. Ukoliko se to ne dogodi Hrvatska će se naći u najvećoj opasnosti u svojoj novijoj povijesti. Društvena i gospodarska kriza koju danas imamo je raj u usporedbi s onim što nas čeka, ako hrvatski narod na vrijeme ne shvati kakve bi mogle biti posljedice drugog predsjedničkog mandata dr. Ive Josipovića i lijeve koalicijske vlade, na čelu sa Zoranom Milanovićem ili Mirelom Holy. Tu nema nikakve razlike. Što su nam sve spremni učiniti dr. Ivo Josipović i Zoran Milanović možemo zaključiti i po današnjem prijedlogu Kluba SDP-a da se tri mjeseca prije predsjedničkih izbora izmijeni Zakon o izboru predsjednika Republike, kako bi se hrvatskim iseljenicima dodatno otežalo glasovanje za predsjednika RH.

iseljenicki-kongres-hikHrvati izvan domovine, koje se najčešće naziva hrvatskim iseljeništvom, ponovno su postali predmet političke rasprave oko zastupljnosti izvandomovinske Hrvatske u Saboru i glasačkih prava hrvatskih građana koji žive diljem svijeta. U nastojanju da nađu nekako objašnjenje za njihovo protivljenje referendumskoj inicijativi udruge «U ime obitelji» za promjenu izbornog zakonodavstva, čelnici Hrvatske demokratske zajednice u više su navrata izjavili kako ta inicijativa nije predvidjela izmjenu ustavne odredbe kojom je broj zastupnika iz dijaspore fiksiran na tri zastupnika, te da to nije pravedno prema hrvatskom iseljeništvu.

Na spomenutom iseljeničkom kongresu u Zagrebu otvoreno se govorilo o negativnom institucionalnom odnosu Republike Hrvatske prema hrvatskom iseljeništvu od 1991. godine, a posebno nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana 1999. godine. Najveća zamjerka koja je bila upućena od strane izaslanika na Hrvatskom iseljeničkom kongresu nije se odnosila na fiksni broj dijasporskih zastupnika u Saboru Republike Hrvatske nego na na činjenicu da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja na svijetu koja ima ogromnu dijasporu, a nema državno ministarstvo koje bi se bavilo svim aspektima odnosa između Republike Hrvatske i iseljeništva. Ne treba posebno naglašavati da ni HDZ nije od 2000. godine ništa poduzeo da bi se promijenio taj odnos prema izvandomovinskim Hrvatima, premda se radi o gospodarskim, demografskim i drugim značajnim potencijalima koji bi mogli spasiti Hrvatsku.

Gospodine Karamarko, iako je pitanje broja zastupnika iz dijaspore u Saboru Republike Hrvatske vrlo važno pitanje, moje je saznanje, a ono se temelji na stalnom izravnom kontaktu s hrvatskim iseljenicima diljem svijeta, da to nije više i najvažnije pitanje koje muči izvandomovinske Hrvate. Hrvati u iseljeništvu danas su u daleko većoj mjeri zabrinuti što se današnja samostalna hrvatska država nije razvila u sređeno, razvijeno i pravedno društvo, slično društvima u kojima oni žive i napreduju. Hrvati u iseljeništvu današnju Hrvatsku vide kao nesređenu, nedemokratsku, korumpiranu i osiromašenu zemlju tj. državu bez perspektive ukoliko u njoj budu i dalje vladala djeca udbaša i komunista, koji zatiru sve povijesne, civilizacijske i kulturne vrijednosti hrvatskog naroda.

Iz tih razloga odgovorno tvrdim da Hrvati u iseljeništvu nisu uopće zabrinuti zbog toga što referendumska inicijativa udruge «U ime obitelji» ne nudi rješenja za povećani broj zastupnika iz dijaspore, koji je smanjen na sadašnji broj zahvaljujući dogovoru između HDZ-a i SDP-a. Hrvati u iseljeništvu zapravo dijele strah domoljubnog dijela Hrvata u domovini da zbog udružene kampanje predsjednika Josipovića, SDP-a i HDZ-a protiv referendumske inicijative udruge «U ime obitelji» ta inicijativa ne uspije te da nakon slijedećih parlamentarnih izbora Hrvatskom nastave vladati oni koji zbog vlastitih, ali i antihrvatskih, interesa koče razvoj demokratskog i prosperitetnog društva u Hrvatskoj.

Nije potrebno sakrivati činjenicu da su Hrvati u iseljeništvu izgubili i svaku volju za glasovanje na izborima u Republici Hrvatskoj, kako onim parlamentarnim tako i onim predsjedničkim. Na zadnjim izborima za Europski parlament u Australiji je glasovalo manje od 100 ljudi. Osim dubokog razočaranja s današnjom političkom i društvenom krizom u Hrvatskoj, Hrvati u iseljeništvu ne glasaju u većem broju iz još druga dva razloga. Jedan je razlog to što je za hrvatske isljenike jako teško dobiti hrvatsko državljanstvo, pa sve manje onih koji su rođeni izvan Hrvatske traže hrvatsko državljanstvo. Drugi razlog je taj što hrvatski iseljenici s pravom glasa u Australiji moraju putovati i preko tisuću kolimetara da bi došli do glasačkog mjesta u hrvatskim diplomatskim i konzularnim predstavništvima. No, valja naglasiti, da referendumska inicijativa udruge «U ime obitelji» nudi, kroz dopisno i elektroničko glasovanje, vrlo kvalitetno rješenje za taj veliki problem u Australiji i drugim državama.

Da je referendumska inicijativa udruge «U ime obitelji», a koja nudi zaustavljanje propadanja Hrvatske, naišla ne veliko odobravanje i u iseljeništvu svjedoči poruka koju sam dobio od jednog dugogodišnjeg hrvatskog iseljeničkog djelatnika da bi «zbog njezine neumorne i hrabre borbe protiv ujedinjenog političkog establišmenta, koji, što iz namjere, a što iz neznanja, vodi Hrvatsku u sigurnu propast, Željka Markić trebala biti proglašena osobom godine u Hrvatskoj u 2014. godini».

Antun Babić

bivši pomoćnik ministra povratka i usljeništva

U Zagrebu 26. rujna 2014.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marijan Knezović: Jesu li parazitske udruge štetnije od parazitskih stranaka?

Objavljeno

na

Objavio

Kako je moguće da isti koji su zagovarali skidanje parazitskih udruga s proračuna Ministarstva kulture (što je sjajno) neumoljivo zagovaraju financiranje stranaka iz državnog proračuna? Gdje je uopće razlika?

Jesu li parazitske udruge štetnije od parazitskih stranaka? I ako se udruga treba financirati svojim aktivnostima kroz tržište, zašto stranka ne bi trebala?

Pogotovo su zanimljivi “politički Hrvati” koji kao ne žele financirati Vedranu Rudan, Markovinu i slične kroz udruge, ali se zato otimaju da ostanu u sustavu u kojem su prisiljeni plaćati Nenada Stazića, Vesnu Pusić ili Milorada Pupovca kroz njihove stranke. Genijalno.

 

Marijan Knezović: O nekim se stvarima očito ne smije pričati na većim razinama

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Mirjana Hrga: Uvijek su me fascinirali ti ljudi ‘odozdola’. Što god ih zadesilo, ne izgube strast života…

Objavljeno

na

Objavio

Jučerašnji događaj ‘Dan otvorenih vrata za Hrvate Bosne i Hercegovine’ na svome facebook profilu prokomentirala je Mirjana Hrga, savjetnica Predsjednice Republike Hrvatske za strateške politike, odnose s Hrvatskim saborom i Vladom Republike Hrvatske…

Ovaj sunčan i lijep dan posebno veselim učinili su Hrvati Bosne i Hercegovine. Potegnuli su iz Hercegovine, Sarajeva, Središnje Bosne, Posavine da se susretnu s Predsjednicom RH.

Meni je ovo druženje bilo posebno drago. I moji su “odozdola”, i meni je “dolje” kuća. I ja volim svoj viganj, svoje Livanjsko polje, svoju jarugu…ma sve.

Nema više dede i bake, otjerao ih rat kao i “obvezu” da odeš barem jedanput, ljeti, za Svetog Antu ili Svetu Anu kad se gleda “tko je svojima došao”.

Nisam nikada prestala osjećati taj kamen, taj miris, tu ljepotu…Treba mi mrvica da me vrati…

Sudbina je htjela da me poslom vrati na više od pola desetljeća u tu zemlju. S putovnicom.

Bilo je to veliko iskustvo. Upoznala sam svoje prijatelje, “Ne-hrvate”, koji imaju neku svoju priču, neka svoja nadanja, ali i oni dijele istu ljubav.

Uvijek su me fascinirali ti ljudi “odozdola”. Što god ih zadesilo, ne izgube strast života. Ostaju pristupačni. S njima uvijek, i kad si posve osamljen, možeš baciti neku “šuplju”.

Ne boje se komunikacije. Ne boje se da im se smiju oči. Ne boje se da budu svoji. I ne vole da ih poništavaš. Da ih “pakiraš”. S koje god “strane” bili.

Ajde sve danas nekako…I fratar koji super pjeva, i glazbenici iz Nove Bile, ali kada su izašle četiri djevojčice da zapjevaju gangu koju ni dan danas ne shvaćam, srce mi je zarobila čista sreća.

Ta jedna mala, prva slijeva, koja izgleda kao hajduk i vodi gangu, neustrašiva, bistra pogleda i mangupskog stava vratila mi je slike djetinjstva. Ljeta na kamenu, spaljenoj travi, gdje se družiš s ovcama i “hvataš” zmije…

Ta mladost koja je danas došla, ti mladići i djevojke. Lijepi, sređeni, dostojanstveni, ponosni…

Bez namjere da ostave dojam. Jer oni su to što jesu. Baš su mi uljepšali dan – napisala je Hrga.

 

Kolinda Grabar Kitarović: Hrvatsko zajedništvo i snažna Hrvatska – to je cilj moje politike!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari