Pratite nas

Komentar

Antun Babić pojasnio zašto se kandidirao za predsjednika države

Objavljeno

na

Na svaki moj komentar javljaju se razni “zabrinuti prijatelji”, koji me, zbog moje kandidature za predsjednika države, žele što prije otpremiti u Australiju, mirovinu ili ludnicu. Iako bih trebao imati više razumijevanja za te duhom, intelektom i znanjem siromašne ljude, ponekad nisam u stanju prijeći preko svake uvrede i ponižavanja, pa im onda pokušavam što kraće, ali jasno odgovoriti. Evo jednog takvog odgovora jednom “zabrunutom prijatelju”. U pripremi je moje opširno otvoreno pismo za javnost, pa ovaj kratak uradak stavljam na svoj profil kako bih još jedanput pojasnio zašto sam se kandidirao za predsjednika države i zašto sam izložen totalnoj blokadi medija, kako onih mainstream, tako i onih tzv. domoljubnih portala.

“Sve opet totalno promašeno. Od početka sam bio svjestan da ne mogu pobijediti, iako imam više znanja i iskustva u politici, međunarodnim odnosima i realnom sektoru od svakog pojedinačnog kandidata. Osim toga za razliku od njih bio sam jedan od stvaratelja hrvatske države, od koje, osim plaće, nisam ništa ukrao ili opljačkao. Nikada nisam pripadao niti jednom lobiju, mafiji, sekti ili rođačkom klanu. Nitko me nije uspio potkupiti, a uvijek sam nepokolebljivo branio interese hrvatske države i hrvatskog naroda, kako ovdje u Hrvatskoj tako i u diplomaciji u inozemstvu, o čemu ćete se osvjedočiti kad objavim svoju knjigu, u kojoj opisujem sukobe s Matom Granićem zbog toga što me je htio baciti iz Ministarstva vanjskih poslova 1994. godine zato što sam u Vijeću Europe oštro branio interese Hrvatske i hrvatskog naroda.

Svaku dužnost koju sam imao u Hrvatskoj državi obavio sam časno, pošteno i na najvišoj profesionalnoj razini, a često i bez plaće, što će Vam potvrditi svi moji suradnici od 1990. godine. Naravno, od samog početka bio sam buntovnik i disident, ali sam važnost i prednost dao stvaranju, obrani i međunarodnom priznanju Hrvatske, u čemu sam sudjelovao na vrlo visokim razinama.

ZNAO SAM DA NE MOGU BITI IZABRAN

Naoružan golemim životnim i radnim iskustvom, iako u mirovini, što u normalnim državama nije nikakva prepreka ili hendikep, odlučio sam još jedanput pokušati pomoći svojoj domovini i svojem hrvatskom narodu. Znao sam da nemam nikakve šanse biti izabran, ali, kao u svakoj drugoj “demokratskoj državi”, želio sam kroz kampanju upozoriti na strahote koje se događaju hrvatskom narodu i sve očigledniji put u propast.

Nažalost, Vaš je mozak još uvijek jugoslavenski i komunistički, a moj nije. Ja sam domoljub, ali i čovjek s dugim životom u razvijenom i demokratskom društvu. Izgleda da se previše trudim objasniti nešto što ne postoji u Vašim moždanim ćelijama. Tragično je što ste Vi u Vašem razmišljanju bliži sjevernokorejskom društvu nego demokraciji i slobodi te pravu svakog čovjeka da sudjeluje u društvenim i političkim aktivnostima bez obzira na mladost ili starost.

Namjerno nisam tražio pomoć stranaka, jer su sve u rukama lopova, udbaša, bivših komunista i licemjera, s kojima se i Vi družite. To je ujedno i razlog zašto me se vladajuće strukture boje od kako sam se vratio u Hrvatsku u travnju 1990. i zašto u medijima postoji blokada moje predsjedničke kampanje.

Pozivam Vas na direktno sučeljavanje o našim stajalištima i pogledima na politiku, gospodarstvo, međunarodnu situaciju, stanje u Crkvi, nemoral i lopovluk u hrvatskom društvu. Vi izaberite mjesto i vrijeme, ja ću doći bez imalo straha, jer sam još uvijek spreman i svoj život dati za Hrvatsku, istinu i moja uvjerenja. Želim Vam ugodan dan.

Ovaj moj vrlo kratak odgovor vrijedi i za sve druge moje kritičare.

P.S. Objavljujem sliku iz 1977. godine kad sam u mojem malom stanu, na kuhinjskom stolu u Melbourneu, na pisaćem stroju počeo izdavati hrvatske državotvorne novine, koje su nosile ime “Hrvatska istina”. Bio sam glavni urednik, tehnički urednik, daktilograf, lektor, prodavač na mjestima gdje su se okupljali Hrvati itd. Glavni razlog za pokretanje tih novina bila je borba protiv Titove komunističke Jugoslavije i za uspostavu slobodne i demokratske hrvatske države. U tom pogledu silno sam sretan što smo kao narod to uspjeli ostvariti, iako nam se država pretvorila u lopovluk i banana državu. Sve svoje kritičare pitam gdje su bili 1977? Vjerojatno u Komunističkoj partiji, ili se još nisu ni rodili.

Mogu se još sto puta razočarati, biti ljut i žalostan zbog zatupljenosti, pokvarenosti i političke nepismenosti hrvatskog naroda te sluganstva strancima hrvatskih političara, jedno je sigurno. Hrvatsku kakvu sam sanjao ću ponijeti u grob sa sobom.

Antun Babić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Istina je ‘voda duboka’, teško dohvatljiva plitkim umovima priprostih aktivista

Objavljeno

na

Objavio

Štefica Galić – apologet propale Jugoslavije i zločinca Tita dijeli lekcije i protežira svoju ‘povijest’ raspada SFRJ i rata u BiH

Kad čovjek pročita tekst sredovječne „novinarke“ Štefice Galić (fotografkinje po struci) koja bi barem sudeći po godinama već trebala ponešto znati o zanatu kojim se bavi (tim više što uređuje portal Tačno.net) i uz to sebi daje za pravo docirati ljudima oko sebe, a vidi pri tomu kako ista nije u stanju sklepati suvislu prosto-proširenu rečenicu, onda se upita komu ovakvo „novinarstvo“ uopće treba i gdje su granice prizemnih medijskih manipulacija kakve svojom verbalnom akrobatikom i diletantskim pristupom ozbiljnim i složenim temama prakticira Štefica Galić na svome matičnom portalu.

No, na stranu dikcija, interpunkcija, zbrkan stil, nevješto i pučkoškolski složene metafore čiji je cilj pokazati i dokazati neku tobožnju objektivnost iako je „iz aviona“ vidljivo da je nema ni u tragovima jer već je na prvu jasno kao dan kako iz nje progovara amortizirani i razočarani komunistički aparatčik koji je izgubljen u vremenu i prostoru bez nane Partije i babe Tita (da se izrazimo po „bošnjački“) i sad mu (joj) je svatko živ kriv zbog tog nenadoknadivog i neprežaljenog gubitka – a posebno „velikohrvatski nacionalizam“ kojega često apostrofira u svojim nebuloznim opservacijama raspada jugo-tvorevine.

Baš kao da su Hrvati sa Srbima opkoljavali i razarali Sarajevo, ubijali u Srebrenici i Goraždu, etnički čistili BiH, a ne ginuli za prostore što su ih „viteške“ brigade „Armije BiH“ izgubile bježeći glavom bez obzira od Karadžićevih i Mladićevih trupa.

Naime, u njezinoj viziji krvavog raspada mile i drage „Juge“, ključno mjesto zauzimaju „velikosrpski i velikohrvatski nacionalizam“, dok „velikobošnjačkog“ ili „muslimanskog“ nema nigdje – baš kao da nikad nije bilo ni „Patriotske lige“, ni „Zelenih beretki“, ni Abu Nidala, Abu Hamze, Maktoufa Abdiladhima i tisuća drugih krvnika i zločinaca – mudžahedina niti njihovih napada na hrvatske prostore i masovnih zločina što su ih činili u suradnji s Alijinim i Seferovim jurišnicima, žareći i paleći od Mostara preko Jajca i Lašvanske doline do Konjica, Uzdola, Grabovice, ritualno odsijecali glave, ubijali, pljačkali i silovali po hrvatskim selima – „tako da kokoš ne ostane“.

Drugarica Štefica koja potpisuje tekstove muslimanske paraobavještajne službe koja krivotvori podatke i pravi konstrukcije, a pri tome druge proziva za laži, ovoga se puta dohvatila dr. Ive Lučića u namjeri da mu doskoči svojim improvizacijama i verbalnom ekvilibristikom nesvjesna činjenice da mu ni intelektualno ni retorički, niti u bilo kojem drugom smislu parirati ne može.

„Budali je more do koljena“ – kaže jedna stara narodna koja dobiva svoju potvrdu i u ovom slučaju.

No, da se ne bismo upuštali u analizu njezinih polupismenih nebuloza i prozirne kombinatorike, objavljujemo odgovor dr. Lučića s njegovog facebook profila, pa neka čitatelji prosude sami o čemu je riječ i tko je u pravu – amortizirana antifa aktivistkinja bošnjačkog usmjerenja Štefica Galić ili on, doktor znanosti i povjesničar – koji se (po našem skromnom sudu) možda i ne bi trebao upuštati u rasprave s dotičnom, koliko god ga prozivala.

Evo citata:

„Dva je članka potpisala Štefica Galić u kojima opisuje neke ratne događaje u Ljubuškom tijekom ljeta 1993. Oba su objavljena na portalu www.tacno.net, a u oba me spominje i citira:

„Ivo Lučić kaže – laže: ‘Herceg Bosna je imala svoje grijehe – ratni zločini na tom prostoru se jesu dogodili. Logori za ratne vojne zarobljenike jesu postojali. Civili jesu stradavali. Mnogi od njih jesu protjerani, ali to se nije radilo sustavno. Naime, bošnjački civili jesu protjerivani iz zapadnog dijela Mostara, ali nisu ni iz Livna ni iz Tomislavgrada ni iz Ljubuškog. K tomu, na teritorij Herceg Bosne ljudi su se nesmetano vratili, što se ne može reći ni za današnju Republiku Srpsku a niti za teritorij koji se tad zvao RBiH.’“

Šteficu Galić jako je naljutilo to što u citatu piše kako bošnjački civili nisu protjerani iz Ljubuškog. O tome se doista može razgovarati, pa i s pravom prigovarati, ali kakve to veze ima sa mnom? Naime, riječi koje mi Galić pripisuje nikada nisam napisao niti izgovorio. To je izvadak iz članka Jurice Gudelja „IDEAL SLOBODE Što danas simbolizira Herceg Bosna?“ objavljenom 24. kolovoza 2018. na portalu www.dnevnik.ba. Lako je provjeriti i utvrditi tko zapravo laže. Evo i poveznice: https://www.dnevnik.ba/…/ideal-slobode-sto-danas-simbolizir….

Ne tražim ispriku niti ispravak, takav zahtjev podrazumijevao bi barem relevantnost onoga od koga se traži. Ovaj osvrt napisao sam zbog javnosti kako ne bi više puta ponovljena laž postala istina. Jer, istina je doista „voda duboka“ teško dohvatljiva plitkim umovima priprostih aktivista.“

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Javor Novak: Gdje ste sada drugovi, po profesiji, antifašisti?

Objavljeno

na

Objavio

Gdje ste sada drugovi, po profesiji, antifašisti? Gdje ste sada vi obilježavatelji i oblizatelji partizanskih i lažnih spomenika i lokacija? Gdje ste uhljebi za Milanovićevu nasmiješenu, prosperitetnu i znatiželjnu Hrvatsku? Gdje ste ponosni antifašistički Istrijani? Da li šutite zbog talijanskih mirovina?

Gdje su sada sisatelji proračuna, drugarica i drug, supružnici Radin? Gdje su mesići, goldsteini, krausi ili josipovići? Gdje je osuda od strane zvjezdastih, otužnih kumrovačkih Titovih performera? Gdje je sada zazivatelj brenda Tito u Hrvatskome zagorju, Hajdaš Dončić?

Gdje je nestala lijepa Josipovićeva zvijezda? Gdje je sada Titovo pripojenje Istre matici domovini? Gdje je SDP, a gdje glasoviti kapitalistički antifašist Linić? Je li se to, ali među Talijanima, ukazala ona stara Josipovićeva guja? A sada tretirana tek kao benigna pastrva?

Zar se nije trebala dići i zemlja i nebo i more? Zar se osuda talijanskoga fašizma nije morala zbiti i iz bratskog vam Beograda? Čuvara svih lažnih antifašizama i istinskih pravoslavnih fašizama.

Kako to da izumitelji novovjekog fašizma u Hrvatskoj, umotvorci tzv. puzajućeg fašizma sada šute kad je otvoreni (ne puzajući) fašizam neupitan? Kad se u Trstu slavi fašistički okupator komunističke Rijeke. I ne samo da se iredentistički slavi, već mu podižu i spomenik. Već se i tršćanski gradonačelnik ponosi tim otvorenim fašizmom. Kad se u Rijeci vijore okupatorske i fašističke zastave jednog zločinca D’annunzia. Iredentiste i važnog inspiratora kepeca, fizičkog i duhovnog, Mussolinija.

Gdje ste sada antifašisti? Gdje su sada pusići, stazići, klasići, jakovine, frljići i markovine? U kojem ste (ili čijem) Jajcu, špilji ili rupi? Zašto ne grmite?

Gdje ste sada antifašisti? Gdje ste famozni socijaldemokrati? Gdje ste sljednici Titove Jugoslavije, Titova ukupna djela i bratstva i jedinstva? Kakvo je bratstvo moguće kad je vama fašizam i dopustiv i moguć? Kako to slavite antifašizam a sada vam je fašizam prirodan? Logičan i normalan. Na tlu Trsta ali i Rijeke. Gdje ste moderni ljevičari? Šminkeri u laži.

ProvokacijeOvo nije marginalni grafit u nekoj pustopoljini, naručen, plaćen i odigran da bi se optuživalo Hrvatsku. To nije nasilje nekolicine navijača, ovdje grad Trst, slaveći, za vijeke vjekova podiže fašistički spomenik!

Tko bi za vas sada Istrijani, nikada Istrani, trebao odraditi osudu? U čijem se susjedstvu danas, 2019., odvija opaki fašizam…, a vi, ovako hrabro, šutite. Spomenici će vas se odreći.

Gdje ste svi vi manjinci od Pupovca i Kajtazija do Radina, sada? Zar eklatantni fašizam (trenutno u Rijeci i Trstu) nije vaš hitri i vječni, poduzetnički moto, okidač i biznis?

Kažete da ste sljedba herojskih partizanskih jedinica a gdje je sada vaše herojstvo pradjedova? Jeste li ih izdali? Jeste li pokopali pobjedu? Vaša je svjetla budućnost zgažena na najmračnijem suvremenu pitanju.

Na pitanju oko kojeg nema diskusije niti nejasnoća. Spomenik je podignut fašistu, zastava u Rijeci vijorila se kao fašistička, uhićeni su fašisti s majicama i simbolima. Ali vi, pravovjerni drugovi, samozvani čuvari naše luči, niste ni zucnuli, nekmoli se oglasili. Čak ni Pavičić splitski, ni Pofuk dežurni. A tako krupnim i opasnim vidite Keleminca i hrvatske branitelje.

Rijeka

Fašizam maršira Rijekom kako jučer tako i nedavno kada je predstavnik talijanske manjine u Hrvatskome saboru, Furio Radin, glatko i beposljedično, na opću sramotu, pozvao u Rijeku neupitnog fašistu Gianfranca Finija. Da li sada Radin šuti zbog toga? Da li je on hrvatski antifašist i talijanski fašist? Ili još ne zna? Ili je oboje upitno?

Gdje ste antifašisti, samozvanci i profiteri s državnoga proračuna? Zašto hermafroditski šutite? Što nalazite spornim? Što veleum od balvana pupovčeva smatra ovdje spornim? Zar ga ne smeta ovo novovjeko otkidanje od matice Jugoslavije? Zar mili mu partizani nisu ovim aktom talijanskoga fašizma u dva susjedna grada, povijesno pobijeđeni i dotučeni? Velebne su europske vrijednosti šaptom pale.

Gdje su hrvatski predstavnici u Europskoj uniji? Hoće li oni uložiti prosvjednu notu ili će pjevati falš? Kako europska Italija smije njegovati fašizam i čak presizati na drugu članicu EU?

Znam drugovi, tužni ste jer se ovakvim mračnim i prljavim manifestacijama ne može optuživati Hrvatska. Žao mi vas je. Ne možete nabijati Jasenovac na kolac. Ni NDH. A nije bilo ni poziva Za dom spremni. Zamislite. Nema ni omiljenog vam Pavelića. Ne možete tražiti ni osudu velikih okupljanja u Bleiburgu. Sve vama omiljeno upravo vam je ispalo iz ruku. Vi ste slučaj a ne antifašisti.

Jedino što je ostalo jest vaš neupitni fašizam koji se pokazuje u vašoj šutnji i vašem prešućivanju. U odobravanju. U izostanku bilo kakve vaše reakcije. Si tacitus…

Konačno, pa vi se, sada se to najljepše vidi, i ne borite protiv fašizma. Vi niste antifašisti. Vi ste antihrvati, vi se koprcate i borite protiv Hrvatske.

Javor Novak / HKV

 

20 fašista pokušalo doći u Rijeku s tri aviona

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari