Pratite nas

Komentar

Antun Babić pojasnio zašto se kandidirao za predsjednika države

Objavljeno

na

Na svaki moj komentar javljaju se razni “zabrinuti prijatelji”, koji me, zbog moje kandidature za predsjednika države, žele što prije otpremiti u Australiju, mirovinu ili ludnicu. Iako bih trebao imati više razumijevanja za te duhom, intelektom i znanjem siromašne ljude, ponekad nisam u stanju prijeći preko svake uvrede i ponižavanja, pa im onda pokušavam što kraće, ali jasno odgovoriti. Evo jednog takvog odgovora jednom “zabrunutom prijatelju”. U pripremi je moje opširno otvoreno pismo za javnost, pa ovaj kratak uradak stavljam na svoj profil kako bih još jedanput pojasnio zašto sam se kandidirao za predsjednika države i zašto sam izložen totalnoj blokadi medija, kako onih mainstream, tako i onih tzv. domoljubnih portala.

“Sve opet totalno promašeno. Od početka sam bio svjestan da ne mogu pobijediti, iako imam više znanja i iskustva u politici, međunarodnim odnosima i realnom sektoru od svakog pojedinačnog kandidata. Osim toga za razliku od njih bio sam jedan od stvaratelja hrvatske države, od koje, osim plaće, nisam ništa ukrao ili opljačkao. Nikada nisam pripadao niti jednom lobiju, mafiji, sekti ili rođačkom klanu. Nitko me nije uspio potkupiti, a uvijek sam nepokolebljivo branio interese hrvatske države i hrvatskog naroda, kako ovdje u Hrvatskoj tako i u diplomaciji u inozemstvu, o čemu ćete se osvjedočiti kad objavim svoju knjigu, u kojoj opisujem sukobe s Matom Granićem zbog toga što me je htio baciti iz Ministarstva vanjskih poslova 1994. godine zato što sam u Vijeću Europe oštro branio interese Hrvatske i hrvatskog naroda.

Svaku dužnost koju sam imao u Hrvatskoj državi obavio sam časno, pošteno i na najvišoj profesionalnoj razini, a često i bez plaće, što će Vam potvrditi svi moji suradnici od 1990. godine. Naravno, od samog početka bio sam buntovnik i disident, ali sam važnost i prednost dao stvaranju, obrani i međunarodnom priznanju Hrvatske, u čemu sam sudjelovao na vrlo visokim razinama.

ZNAO SAM DA NE MOGU BITI IZABRAN

Naoružan golemim životnim i radnim iskustvom, iako u mirovini, što u normalnim državama nije nikakva prepreka ili hendikep, odlučio sam još jedanput pokušati pomoći svojoj domovini i svojem hrvatskom narodu. Znao sam da nemam nikakve šanse biti izabran, ali, kao u svakoj drugoj “demokratskoj državi”, želio sam kroz kampanju upozoriti na strahote koje se događaju hrvatskom narodu i sve očigledniji put u propast.

Nažalost, Vaš je mozak još uvijek jugoslavenski i komunistički, a moj nije. Ja sam domoljub, ali i čovjek s dugim životom u razvijenom i demokratskom društvu. Izgleda da se previše trudim objasniti nešto što ne postoji u Vašim moždanim ćelijama. Tragično je što ste Vi u Vašem razmišljanju bliži sjevernokorejskom društvu nego demokraciji i slobodi te pravu svakog čovjeka da sudjeluje u društvenim i političkim aktivnostima bez obzira na mladost ili starost.

Namjerno nisam tražio pomoć stranaka, jer su sve u rukama lopova, udbaša, bivših komunista i licemjera, s kojima se i Vi družite. To je ujedno i razlog zašto me se vladajuće strukture boje od kako sam se vratio u Hrvatsku u travnju 1990. i zašto u medijima postoji blokada moje predsjedničke kampanje.

Pozivam Vas na direktno sučeljavanje o našim stajalištima i pogledima na politiku, gospodarstvo, međunarodnu situaciju, stanje u Crkvi, nemoral i lopovluk u hrvatskom društvu. Vi izaberite mjesto i vrijeme, ja ću doći bez imalo straha, jer sam još uvijek spreman i svoj život dati za Hrvatsku, istinu i moja uvjerenja. Želim Vam ugodan dan.

Ovaj moj vrlo kratak odgovor vrijedi i za sve druge moje kritičare.

P.S. Objavljujem sliku iz 1977. godine kad sam u mojem malom stanu, na kuhinjskom stolu u Melbourneu, na pisaćem stroju počeo izdavati hrvatske državotvorne novine, koje su nosile ime “Hrvatska istina”. Bio sam glavni urednik, tehnički urednik, daktilograf, lektor, prodavač na mjestima gdje su se okupljali Hrvati itd. Glavni razlog za pokretanje tih novina bila je borba protiv Titove komunističke Jugoslavije i za uspostavu slobodne i demokratske hrvatske države. U tom pogledu silno sam sretan što smo kao narod to uspjeli ostvariti, iako nam se država pretvorila u lopovluk i banana državu. Sve svoje kritičare pitam gdje su bili 1977? Vjerojatno u Komunističkoj partiji, ili se još nisu ni rodili.

Mogu se još sto puta razočarati, biti ljut i žalostan zbog zatupljenosti, pokvarenosti i političke nepismenosti hrvatskog naroda te sluganstva strancima hrvatskih političara, jedno je sigurno. Hrvatsku kakvu sam sanjao ću ponijeti u grob sa sobom.

Antun Babić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

dr. Herman Vukušić poručio Beljaku: U skoro vrijeme može očekivati ‘šačicu pijanaca’ u Samoboru

Objavljeno

na

Objavio

Poznati psihijatar dr. Herman Vukušić osvrnuo se na najnoviji istup predsjednika HSS-a Kreše Beljaka:

BELJAK OPET U ELEMENTU😡

Ne kaže badava narod: “Nitko ne može protiv budale koliko budala može protiv samoga sebe!”

Krešo Beljak, oličenje političkog hubrisa, bahatosti i primitivizma opet je jučer, prilikom godišnje skupštine križevačko-kalničkog HSS-a sa govornice “opleo” po hrvatskim braniteljima.

Beljak je tom prigodom, između ostaloga, rekao “kako je njegov prijatelj Zoran Milanović dvije godine trpio šator šačice pijanaca u Savskoj”.

-Da sam bio ministar ili premijer to nepoštivanje zakona, ustava, propisa ne bi trpio 24 sata – rekao je Beljak i napomenuo kako nema hrvatskog generala koji nije multimilijuner (citat sa portala “Kamenjar”).

Šačica pijanaca???

Kao prvo, kao što sam već naveo u prethodnoj objavi o apsolutnoj depolitizaciji FB inicijative protiv Beljakovog govora mržnje, jedan sam od prvih koji je kritički pisao i govorio o nekim objektivnim negativnostima vezanim za braniteljski prosvjed u (tada) Savskoj 66.

Međutim, svesti jedno opravdano okupljanje nezadovoljne a zaslužne društvene skupine na “šaćicu pijanaca” može samo devijantni i zločesti um koji nema niti malo poštovanja za žrtve Domovinskog rata.

Iako argumenti Beljaku ništa ne znače, ovim putem želim njega i njegove istomišljenike podsjetiti da su prosvjedu u Savskoj prethodila zakidanja prava najtežih ratnih invalida, kao i neodgovorne izjave visokih dužnosnika Ministarstva branitelja po kojima su pripadnici neprijateljske vojske ispadali “otporni heroji” u odnosu na naše branitelje.

Kada je prosvjed počeo, još se tijelo pokojne Nevenke Topalušić nije niti ohladilo, a sa petog kata Ministarstva branitelja ismijavali su se žrtvama Domovinskog rata, kako vojnim, tako i civilnim.

Sve se to moglo čuti na audio zapisu kolegija koji je tadašnji ministar Predrag Matić osobno vodio, a Bojan Glavašević zavijao “Busovača, zdravoooo!”

Grupa “BRANITELJI PROTIV BELJAKA” u nepunih je 24 sata prikupila skoro 1.000 članova bez (za sada) većeg tehničkog i organizacijskog angažmana, a cijelo me jutro zovu ratni prijatelji od Vukovara do Dobrovnika i šalju poruke potpore.

Stoga, ovim putem poručujem Kreši Beljaku da u skoro vrijeme može očekivati ” šačicu pijanaca” u Samoboru, na legalno prijavljenom, mirnom i dostojanstvenom prosvjedu protiv njegovih poruka mržnje i netolerancije.

Ili to smiju samo Rada Borić i Jelena Veljača?, napisao je Vukušić na facebook-u.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Željko Glasnović: Bez istine i pravde nemoguća je katarza i pomirba!

Objavljeno

na

Objavio

Nazivi hrvatskih ulica još slave ubojice Hrvata. A cijela Hrvatska zemlja je veliko skriveno grobište hrvatskih žrtava.

Dijelim ovu objavu koja samo djelomično prikazuje stratišta Hrvata u okolici Zagreba. A ostala naša stratišta, od Austrijske do Bugarske granice?

“POLITIČKA PROMIRBA NA KOSTIMA MUČKI UBIJENIH ZAGREPČANA PARA BOŽJA NEBESA PRAVEDNOSTI!

A što su do sada uradili, sve veliki katolici: Predsjednica RH, predsjednik Vlade i Sabora RH, te zagrebački Gradonačelnik, koji u svom dugom mandatu nije imao vremena ni promijeniti ime ulice Titovog kapetana Vlade Ranogajca, koji je je potpisao na stotine i stotine smrtnih presuda, bez sudskoga procesa, te kasnije za nagradu postao ugledni predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza?

Zašto oni da sada nisu barem postavili spomen obilježja na sva poznata zagrebačka stratišta, nego se kite tuđim perjem, a LUK NI JELI, NI LUK MIRISALI?

1. Bukovečka šuma – broj žrtava nepoznat – Obavljane masovne likvidacije;
2. Brestovec – 1945 (poraće) – Ranjenici iz bolnice Brestovec i uhićeni domobrani odvede su u šumu gdje su likvidirani. Broj žrtava je nešto preko 50;
3. Čučerje (selo Trstenik) – srpanj 1945 – likvidirano 7 domobrana koji su najprije sebi iskopali grobove. Grobište je u zaseoku Fabijanec kod Trstenika;

4. Galovići – 1945 – likvidirano 13 njemačkih vojnika koji su zakopani u dva grobišta – ubili ih partizani;
5. Gornji Mikulići – likvidiran nepoznat broj njemačkih vojnika koji su
6. Dotrščina (šuma) – svibanj 1945 – broj žrtava 7 000 i više – postoji više grobišta; – poubijali ih partizani

7. Gornje Vrapče – 1945 – broj žrtava 2 000 – 2 500. Likvidirani zarobljenici iz logora Senjak i bačeni u špilju zvanu Dragulinec na Horvatnici. Žrtve su uglavnom bili Zagrebčani te bolesnici iz psihijatrijske bolnice u Vrapču. – patizani i vlast FNRJ;
8. Gornje Vrapče (Kolarska Gora) – 1945 – izvršene masovne likvidacije na više od 70 osoba;
9. Gornje Vrapče (u blizini Kolarske Gore) – 1945 – ubijeno oko 180 osoba i bačeno i zatrpano na šest lokacija;

10. Gornje Vrapče (špilja ispod kote Brežan) – 1945 – ubijeno i pokopano oko 30 žrtava;
11. Gračanska cesta – travanj i svibanj 1945 – Nepoznat veliki broj civila doveden i ubijen. Prilikom dizanja zemlje na mjestu zvanom Tri humka, iskopan je jedan od posmrtnih ostataka te bačen u Savu. Ostali su u masovnoj grobnici na tom mjestu;

12. Lokacije:
I. Gračani (Stremec;
II. Ribnjak;
III. Matkov Brijeg;
IV. Golača;
V. Đurkov voćnjak;
VI. Lonjšćina;

VII. Šiftarov vrt;
VIII. Šiftarov vinograd;
IX. Bešđićev vrt; Trnčićevo dvorište;
X. Trnčićev brijeg;
XI. Sljeme-Stare Sjenokoše;
XII. Okrugljak;
XIII. Banićevo dvorište;

XIV. Zlodijev brijeg;
XV. Peščenka;
XVI. Zdenčec (prva lokacija);
XVII. Zdenčec (druga lokacija);
XVIII. Zdenčec (treća lokacija);
XIX. Bjelčenica;

XX. Obernjak – Brestovac;
XXI. Krivćev brijeg (prva lokacija);
XXII. Krivćev brijeg (druga likacija);
XXIII. Jelačićev brijeg (prva lokacija);
XXIV. Jelačićev brijeg (druga lokacija)

19.V.1945 – u svim ovim lokacijama ubijeno je i pokopano, što vojnika što civila do 2000;
13. Horvati – 1945 – u hrastovoj šumi, a cesti Zagreb Karlovac u krugu 500 m razbacano je preko 50 grobišta
14. Jarek – 8.V.1945 – žrtve su streljane, pretpostavlja se da su bili pripadnici domobranstva i ne zna se točan broj;
15. Jelenovac – svibanj 1945 – 12 osoba je streljano i zakopani su u potoku kod Čulumovićeve šume;

16. Kupinečki kraljevec (Hasan Breg) – uhapšeno 15 osoba, likvidirani i bačeni u jamu;
17. Lipnica (šuma Radovanec) – 1945 – uhvaćeno 10 njemačkih vojnika i streljano;
18. Ljubijska ulica – svibanj 1945 – likvidirano preko sto hrvatskih i njemačkih voj nika i civila. Bačeni u jamu;
19. Kanal (logor) – 1945 – u taj su logor sabirali zarobljene hrvatske vojnike, koje su noću ispražnjavali likvidiranjem. Broj osoba nepoznat;

20. Prečko (logor) – 1945 – likvidirani zarobljeni hrvatski vojnici;
21. Maksimirska šuma – svibanj i lipanj 1945 – broj žrtava nepoznat. Dovažani đaci i studenti iz zatvora u Petrinjskoj ulici i streljani u Maksimirskoj šumi – partizani i vlasti FNRJ;
22. Perivoj Maksimir – svibanj 1945 – Nepoznat broj hrvatskih zarobljenih vojnika mučen i streljan. Zakopani u ombrambene jarke u blizini zgrade Poljoprivrednog fakulteta;
23. Maksimir (ulica Gospočak) – svibanj 1945 – Prko 30-ak vojnika i civila vezanih žicom, bačene u jarak i rafalima pobijeni;

24. Markovo polje – 24/25. siječnja 1947 – dvije civilne osobe likvidirane i pokopane pokraj groblja;
25. Markuševac – svibanj 1945 – strijeljan veći broj osoba većinom civila;
26. Ulica Miholićev Put – 10. svibnja 1945 – streljano 108 hrvatskih vojnika;
27. Mirogoj (kraj krematorija) – 1945 – streljano mnoštvo osoba i zakopano podno krematorija;

28. Mlinovi – Nepoznat broj osoba zakopan nakon likvidacije;
29. Miroševac (kod potoka Trnava) – 1945 – streljano oko 40 osoba čiji su ostaci nađeni na istočnoj obali potoka;
30. Pedagoška akademija u Savskoj ulici – dovedeno oko 300 zarobljenika iz zatvora i streljano. Zakopani su u jamu u dvorištu Akademije. Jama je zatrpana i na njoj zasijano raslinje;
31. Šuma iznad Prečkog – svibanj 1945 – likvidirano 750 domobrana;
32. Pod Sljemenom – svibanj 1945 – sve su zatvorenike zatvora Nova Ves odveli i streljali i zakopali u jame….”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari