Pratite nas

Komentar

Antun Babić pojasnio zašto se kandidirao za predsjednika države

Objavljeno

na

Na svaki moj komentar javljaju se razni “zabrinuti prijatelji”, koji me, zbog moje kandidature za predsjednika države, žele što prije otpremiti u Australiju, mirovinu ili ludnicu. Iako bih trebao imati više razumijevanja za te duhom, intelektom i znanjem siromašne ljude, ponekad nisam u stanju prijeći preko svake uvrede i ponižavanja, pa im onda pokušavam što kraće, ali jasno odgovoriti. Evo jednog takvog odgovora jednom “zabrunutom prijatelju”. U pripremi je moje opširno otvoreno pismo za javnost, pa ovaj kratak uradak stavljam na svoj profil kako bih još jedanput pojasnio zašto sam se kandidirao za predsjednika države i zašto sam izložen totalnoj blokadi medija, kako onih mainstream, tako i onih tzv. domoljubnih portala.

“Sve opet totalno promašeno. Od početka sam bio svjestan da ne mogu pobijediti, iako imam više znanja i iskustva u politici, međunarodnim odnosima i realnom sektoru od svakog pojedinačnog kandidata. Osim toga za razliku od njih bio sam jedan od stvaratelja hrvatske države, od koje, osim plaće, nisam ništa ukrao ili opljačkao. Nikada nisam pripadao niti jednom lobiju, mafiji, sekti ili rođačkom klanu. Nitko me nije uspio potkupiti, a uvijek sam nepokolebljivo branio interese hrvatske države i hrvatskog naroda, kako ovdje u Hrvatskoj tako i u diplomaciji u inozemstvu, o čemu ćete se osvjedočiti kad objavim svoju knjigu, u kojoj opisujem sukobe s Matom Granićem zbog toga što me je htio baciti iz Ministarstva vanjskih poslova 1994. godine zato što sam u Vijeću Europe oštro branio interese Hrvatske i hrvatskog naroda.

Svaku dužnost koju sam imao u Hrvatskoj državi obavio sam časno, pošteno i na najvišoj profesionalnoj razini, a često i bez plaće, što će Vam potvrditi svi moji suradnici od 1990. godine. Naravno, od samog početka bio sam buntovnik i disident, ali sam važnost i prednost dao stvaranju, obrani i međunarodnom priznanju Hrvatske, u čemu sam sudjelovao na vrlo visokim razinama.

ZNAO SAM DA NE MOGU BITI IZABRAN

Naoružan golemim životnim i radnim iskustvom, iako u mirovini, što u normalnim državama nije nikakva prepreka ili hendikep, odlučio sam još jedanput pokušati pomoći svojoj domovini i svojem hrvatskom narodu. Znao sam da nemam nikakve šanse biti izabran, ali, kao u svakoj drugoj “demokratskoj državi”, želio sam kroz kampanju upozoriti na strahote koje se događaju hrvatskom narodu i sve očigledniji put u propast.

Nažalost, Vaš je mozak još uvijek jugoslavenski i komunistički, a moj nije. Ja sam domoljub, ali i čovjek s dugim životom u razvijenom i demokratskom društvu. Izgleda da se previše trudim objasniti nešto što ne postoji u Vašim moždanim ćelijama. Tragično je što ste Vi u Vašem razmišljanju bliži sjevernokorejskom društvu nego demokraciji i slobodi te pravu svakog čovjeka da sudjeluje u društvenim i političkim aktivnostima bez obzira na mladost ili starost.

Namjerno nisam tražio pomoć stranaka, jer su sve u rukama lopova, udbaša, bivših komunista i licemjera, s kojima se i Vi družite. To je ujedno i razlog zašto me se vladajuće strukture boje od kako sam se vratio u Hrvatsku u travnju 1990. i zašto u medijima postoji blokada moje predsjedničke kampanje.

Pozivam Vas na direktno sučeljavanje o našim stajalištima i pogledima na politiku, gospodarstvo, međunarodnu situaciju, stanje u Crkvi, nemoral i lopovluk u hrvatskom društvu. Vi izaberite mjesto i vrijeme, ja ću doći bez imalo straha, jer sam još uvijek spreman i svoj život dati za Hrvatsku, istinu i moja uvjerenja. Želim Vam ugodan dan.

Ovaj moj vrlo kratak odgovor vrijedi i za sve druge moje kritičare.

P.S. Objavljujem sliku iz 1977. godine kad sam u mojem malom stanu, na kuhinjskom stolu u Melbourneu, na pisaćem stroju počeo izdavati hrvatske državotvorne novine, koje su nosile ime “Hrvatska istina”. Bio sam glavni urednik, tehnički urednik, daktilograf, lektor, prodavač na mjestima gdje su se okupljali Hrvati itd. Glavni razlog za pokretanje tih novina bila je borba protiv Titove komunističke Jugoslavije i za uspostavu slobodne i demokratske hrvatske države. U tom pogledu silno sam sretan što smo kao narod to uspjeli ostvariti, iako nam se država pretvorila u lopovluk i banana državu. Sve svoje kritičare pitam gdje su bili 1977? Vjerojatno u Komunističkoj partiji, ili se još nisu ni rodili.

Mogu se još sto puta razočarati, biti ljut i žalostan zbog zatupljenosti, pokvarenosti i političke nepismenosti hrvatskog naroda te sluganstva strancima hrvatskih političara, jedno je sigurno. Hrvatsku kakvu sam sanjao ću ponijeti u grob sa sobom.

Antun Babić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Godinu danas nakon eksplozije nacionalne euforije ponovno tamo gdje smo bili

Objavljeno

na

Objavio

Godinu je dana prošlo od fantastičnoga rezultata hrvatskih nogometaša na svjetskom prvenstvu u Rusiji. Dalićeva trenerska filozofija „vjera, pozitiva, karakter“ u kombinaciji s nogometnom kvalitetom Hrvatsku je dovela gotovo na sam vrh svijeta. Tih dana cijela je država zračila pozitivom i zajedništvom, a uspjeh viceprvaka svijeta pokazao nam je na kakve su podvige Hrvati spremni kada imaju pravo vodstvo.

Na žalost, godinu dana iza nogometnog podviga, „stanje nacije“ vraćeno je na ono pred prvenstvo u Rusiji: apatija, rezigniranost, kriminal, korupcija, grabež, gubitak ideala, dezavuiranje svih vrijednosti, moralni relativizam… Iz Hrvatske se i dalje iseljava, i to ne više toliko zbog ekonomskih razloga koliko zbog nesređene države koja se pretvorila u hajdučiju i podjelu ratnog plijena. Hrvatska danas je država kojom vladaju partikularni interesi koji se ostvaruju kroz kriminalne i mafijaške načine djelovanja. Tko nije dio nekoga klana, ne piše mu se dobro i sustav ga sili da preživljava ili potraži sreću negdje drugdje.

Stanje takvo kakvo jest, posljedica je nesretnoga povijesnog naslijeđa, ali i nespremnosti svih nas da mijenjamo stare navike i mentalitete. Protivno fantazmagoričnim pripovijestima o (pre)svetome narodu i zlim političarima, u pluralističkim demokracijama svaki narod ima vlast kakvu i zaslužuje. Narod je taj koji bira političare, a Bog je ljudima dao slobodnu volju i zdrav razum da prosuđuju i na temelju prosudbi donose odluke. Slaba politička kultura i nedostatak iskustva državništva imaju značajnu ulogu u svemu, no razlog zašto birači biraju uvijek iste političke opcije koje uništavaju državu i društvo svih ovih godina krije se u nečemu drugome.

Naime, stotine tisuća ljudi (prema nekim procjenama gotovo 60 % ljudi s primanjima) direktno ili indirektno vezane su pupčanom vrpcom na proračun i interese velikih stranaka, tako da je bilo kakve promjene vrlo teško očekivati. S druge pak strane, protestna biračka baza ili odlazi u inozemstvo ili je vrluda od jednoga do drugoga protestnog kandidata (riječ je o biračkoj bazi koja se vrlo lako i brzo razočara). Problem je, dakle, Sustav koji je okrenut naopačke i stimulira izokrenute vrijednosti i moduse djelovanja. Sve ostalo je samo posljedica takvoga sustava.

Sve što se događa u državi, sva pljačka i grabež, ne bi bili mogući kada ne bi imali protekciju vlasti. I to ne samo izvršne vlasti, nego i treće, sudbene grane vlasti. Besprizorna korupcija i kriminal koji su premrežili sve pore društva ne bi bili mogući kad bi pravosuđe radilo svoj posao. No, pravosuđe je u Hrvatskoj samostalno i neovisno samo na papiru, a u praksi se svaki dan krše kaznenoprocesna načela i umjesto njih inaugurira načelo političkog kriterija. Povremeni procesi protiv političara uglavnom se odnose na međusobne obračune unutarstranačkih i međustranačkih klanova. U takvoj raboti ulogu igra i „četvrta sila“, a to su mediji kojima primarni cilj nije informiranje građana, nego doziranje informacija i čuvanje leđa kriminalnim strukturama. Otkrivanje afera, baš kao i slučaju pravosuđa, dio je spomenutih stranačkih obračuna.

U isto vrijeme ljudi bježe glavom bez obzira iz države, nerijetko i na dezerterski način, i uništavaju perspektive da se u budućnosti bilo što promjeni na bolje jer tamo gdje nema ljudi nema ni života i napretka.

Veliki Chesteron je u knjizi „Pravovjerje zapisao: „Moje prihvaćanje svijeta nije optimizam, ono je više nalik patriotizmu. To je stvar temeljne odanosti. Život nije zgrada za iznajmljivanje soba u Brightonu, koju ćemo napustiti zato što je jadna. To je tvrđava našeg roda, sa stijegom koji vijori na kuli, i što je jadnija, to je važnije da ju ne napustimo. Nije problem u tome što je ovaj svijet odviše žalostan da bi ga se voljelo ili odviše radostan da ga se ne bi voljelo. Problem je u tome da kada zaista nešto volite, onda je njegova radost razlog da ga volite, a njegova tuga razlog da ga volite još i više. Sva optimistična razmišljanja i sva pesimistična razmišljanja o Engleskoj jednako su valjani razlozi da se bude engleski patriot. Slično tome, optimizam i pesimizam su jednako valjani razlozi da se bude kozmički patriot“.

Koliko smo danas u Hrvatskoj blizu ovakvog načina razmišljanja?

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Glasnović: Ideologija Multikulturalizma želi samo kaos

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Anadolija

Multikulturalizam je pretvaranje monoetničke kulture u multietničku kulturu bez kompromisa (Alternativlos). Kao jedan od projekta frankfurtske škole je multikulturalizam specifična ideologija s pogledom iz samo jedne perspektive u kojoj ne postoji drugo mišljenje.

Budući Ekofašizam, koji će kroz CO2-porez financijski pogurati Multikulturalizam, podupiru novo doseljene etničke skupine da gaje svoju kulturu pa čak ih ohrabruju u tome da stvaraju manje paralelne kulturne zajednice u postojećoj domaćoj etničkoj zajednici koja ih je prihvatila. Takvo stanje bi onda navodno bilo pozitivno za sveukupnu svjetsku zajednicu.

Multikulturalizam tvrdi da je raznovrsnost svega i svačega snaga jedne svjetske zajednice ali u realnosti je to kaos identiteta svih etničkih zajednica i ima svoje dugotrajno negativne posljedice za sve.

KROZ MASOVNU ZAMJENU STANOVNIŠTVA multikulturalizam postaje vrlo kontroverzan i mnogi političko znanstveni stručnjaci i vjerne vođe poput Afričkog Kardinala Robert Sarah koji je etnički Afrikanac, kritiziraju taj eksperiment. A i sama povijest je svjedok da su takvi socijalističko marksistički eksperimenti završili u krvavim masovnim ubojstvima.

Samo u 20 stoljeću je pobijeno preko 110 milijuna stanovnika koji su zatečeni u tim sustavima totalitarne RASE U OBLIKU KLASE. Ista ta ideološko elitna RASA U OBLIKU KLASA stvara jedan fiktivni multikulturalizam i utopijski komunitarizma na način da ga umjetno uljepšaju i pozitivno iskrive kroz medije. Multikulturalizam stvaraju na napućenom prostoru u kojemu dolazi do rascijepa prisutnih raznolikosti.

Primjerak tome su konflikti i masovne tuče u izbjegličkim prihvatilištima njemačke i drugdje, na osnovu čega se onda mora zvati specijalna policija u pomoć da bi smirili situaciju. Modus operandi je da se uz negativnu selekciju šlepa u Europu bez mjere, bez cilja i navedenog racionalnog razloga mase stranih kultura, vjere i običaja.

Uz to se novo doseljenike manipulativno ohrabruje u getoiziranju, jer novi doseljenici stvaraju svoju zajednicu u zajednici domaćeg prihvatitelja, također stvaraju svoje kulturne centre, crkve, vrtiće, udruge, trgovačke zone i nameću svoja pravili u sektorima svoje nove etničke zajednice koje postaju NO-GO zone za sve ostale kao što imamo već u Švedskoj, Engleskoj, Njemačkoj I.T.D.

– Jedina istina je da Ideologija Multikulturalizma želi samo kaos kojega upravo nove RASE U OBLIKU KLASE kontroliraju i manipuliraju jer oni će se u svim tim teškim trenucima kulturnog šoka i tranzita nalaziti u sigurnim sektorima gdje teće svima poznato med i mlijeko. Hrvatski Narode otvorite oči i očistite um, sve će vam biti jasno – da je bolje spriječiti nego liječiti, komentirao je Saborski zastupnik Željko Glasnović (NHR)

 

Szijjarto: Snage koje organiziraju migracije ponovno su u ofenzivi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari