Pratite nas

Komentar

Antun Babić: Predlažem Višnju Starešinu za novinara zadnjeg desetljeća

Objavljeno

na

Novinarka Višnja Starešina je hrvatska novinarka, publicistkinja i autorica dokumentarnih filmova. U Hrvatskoj je javnosti najpoznatija po praćenju rada Haaškog suda od samog početka. Već u prvim njezinim izvještajima dalo se nasluti kako se radi o političkom sudu, koji je dobio zadaću izjednačiti žrtvu i agresora u ratu koji je na prostoru bivše Jugoslavije imao za cilj stvaranje Velike Srbije. Neumorno i tvrdoglavo je, pišući brojne članke i knjige, upozoravala sve hrvatske vlade i hrvatsku javnost o opasnostima koja u sebi za Hrvatsku i Hrvate u Bosni i Hercegovini nosi to sudište.

Posebno je poznata po nastupima u televizijskim emisijama u kojima je uglavnom bila usamljena u njezinim stajalištima i upozorenjima, koja su, kako danas znamo i vidimo, bila stručna, ispravna i nadasve dobronamjerna. Nažalost, na tragediju hrvatskog naroda, nitko ju nije uzimao previše za ozbiljno.

Prije nekoliko dana na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, pred oko petsto ljudi, predstavljena je nova knjiga Višnje Starešine – Hrvati pod KOS-ovim krilom. Na predstavljanju knjige Starešina je rekla kako nije imala namjeru pisati tu knjigu, koja ustvari predstavlja svojevrsan završni račun Haaškog suda. Više o knjizi pročitajte u vrlo otrežnjavajućem govoru koji je održao dr. Robin Harris bivši savjetnik premijerke Vlade Ujedinjenog Kraljevstva Margaret Thatcher.

U ovom kratkom komentaru moja je nakana skrenuti pozornost na nemjerljivu hrabrost, stručnost i domoljublje Višnje Starešine, koju sam upoznao dok sam vodio Odjel za informiranje u Ministarstvu vanjskih poslova ranih devetesetih godina prošlog stoljeća. Mi Hrvati smo, to je moje osobno mišljenje, vrlo neskloni davati zasluge osobama iz javnog života i raznih profesija za njihov golem doprinos u obrani nacionalnih interesa hrvatske države ili velikih profesionalnih tj. znanstvenih dostignuća.

Stoga, želim da barem preko domoljubnih portal i Facebooka proglasimo Višnju Starešinu za novinara tj. novinarku desetljeća zbog njezinih neosporno ispravnih zaključaka o opasnostima koje za Hrvatsku i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini predstavljao i dalje predstavlja Haaški sud. Da su brojne Vlade Republike Hrvatske barem i djelomično poslušale upozorenja Višnje Starešine, danas bi general Slobodan Praljak možda bio živ, a hrvatski narod u cijelini ne bi u međunarodnim medijima ponovno bio stavljen na stup srama.

Našim lajkanjima ovog komentara barem mi obični ljudi i domoljubi pokažimo da duboko i iskreno cijenimo dugogodišnji sveukupni rad Višnje Starešine, a posebno njezino neumorno zalaganja da probudi neodgovorne hrvatske političare i eutanaziranu hrvatsku javnost o opasnostima koja su iz Haaga dolazila za današnju i buduće generacije nas Hrvata.

mr. Antun Babić

 

Višnja Starešina: U Hrvatskoj su dvije države – jedna hrvatska i druga jugoslavenska čije je temelje udario KOS!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Glasnović: Štovatelji šumskog maršala nemaju pravo tumačiti povijest…

Objavljeno

na

Objavio

Štovatelji šumskog maršala nemaju pravo tumačiti povijest ili govoriti išta u ime hrvatskog naroda.

1945. su prodali hrvatsku državu Beogradu, a narod izručili najkrvavijoj boljševičkoj tiraniji u Europi.

Oni su moralno i intelektualno osakaćeni, njima se nikada ne smije vjerovati, napisao je general Glasnović na twitteru.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Ivan Selak: Zlatko Mejaški nema svoj trg, ulicu, ni sokaka nema, a zaslužio je jer je ovu zemlju itekako zadužio…

Objavljeno

na

Objavio

Vojni pilot i brigadir Hrvatske vojske Ivan Selak na svom facebook profilu prisjetio se Zlatka Mejaškog, kolege iz Domovinskoga rata, koji je poginuo 21.travnja 1995. uvježbavajući se za operaciju Bljesak.

Njegov dirljiv status u nastavku prenosimo u cijelosti.

– Na današnji dan prije 23 godine, na zadaći uvježbavanja za operaciju Bljesak, poginuo je moj kolega i prijatelj, hrvatski vitez, pilot i junak Zlatko Mejaški.

Nema njegove spomen sobe, trga, ulice, ni sokaka nema, ni spomena kad je prigoda, a zaslužio je jer je ovu zemlju itekako zadužio.

Pa tko je bio Meš?

Rođen u Bariloviću, nedaleko Karlovca, od prvoga dana stao je u obranu svoga kraja, pilot, s kalašnjikovom u rukama tukao se u rovovima oko Karlovca, Duge Rese i Barilovića, nije on bio u Maksimirskoj dok su padale granate po njegovu kraju…

Nije letio do 93., dok nismo nabavili avione, imao je prekid od gotovo četiri godine jer njegov zadnji let bio je u Bihaću… Sjećam se, zima 89./90., letimo noću, aerodrom Željava, više od pola metra snijega, hladno je, Meš na slijetanju dodiruje predpolje 60 metara prije praga piste, udar je strahovit, dijelovi kotača ostaju na pisti, a avion završava u dubokome snijegu 600 metara od praga i 60 metara pored piste, nema eksplozije, nema prevrtanja, snijeg u usisniku zabetoniran, pilot koji je tu noć bio na startnoj nije skužio da se čovjek rasuo, da je avion uništen, slijećemo još trojica nakon njega na istu pistu punu ostataka Mešova aviona, i nitko ništa nije zakačio, što ti je sudbina!

Parkiramo avione, a Meša nema, dovozi ga kolega koji je bio na startu i koji se vraćao pistom nazad, Meš ga je stopirao, ovaj u šoku… Koliko je volio taj avion, rekao mi je još na stajanci: “Kad sam vidio što je ostalo od aviona, da sam imao pištolj, ubio bih se”…

I sjeo je ponovno 93. i ja sam bio za to, trebali su nam takvi jer bilo nas je malo, bio je svjestan da puno više može za ovu zemlju uraditi avionom, dao je sve od sebe, ponovno je bio najbolji u poznavanju ZTUP-a, od svih nas garant najviše… Često smo letjeli skupa. Ove fotke su iz zime 94./95., snimio sam ga nekim kršem od fotoaparata.

Dva i pol mjeseca kasnije zadnji put sjeda i odlazi. Odlazi i više se nikad ne vraća, pozvali su ga Žile,Vule, Anton, Miroslav, poletio je s Batariletom (ni njega više nema) u paru kao pratilac. U nekom jebenom zaokretu na maloj visini i velikoj brzini dira krilom zemlju koju je toliko volio i nestaje, odlazi i pridružuje se plejadi hrvatskih vitezova, kažu da duše takvih idu u sazviježđe Coma Berenices, e tamo su moji heroji…

Meš, vječna ti slava, velika hvala, počivao u miru… – napisao je na Facebooku Ivan Selak

 

Foto: Ivan Selak

Foto: Ivan Selak (Zlatko Mejaški stoji u sredini)

 

15. svibnja 1992. – Herojski prelet Selaka i Ivandića

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati