Pratite nas

Antun Branko Šimić

Objavljeno

na

Antun Branko Šimić (Drinovci kod Gruda, 18. studenog 1898. – Zagreb, 2. svibnja 1925.) je pjesnik, esejist, kritičar i prevoditelj.
Jedan od najistaknutijih hrvatskih pjesnika modernizma, zaslužan za sve veću raširenost slobodnog stiha i novih kompozicijskih načela, zasigurno je Antun Branko Šimić koji je najveći doprinos novoj hrvatskoj književnosti, a prije svega pjesništvu dao svojom kratkom zbirkom pjesama poznatijoj kao “Preobraženja”.

Velik dio stručnjaka u koje slobodno možemo ubrojiti književne kritičare, smatraju Antuna Branka Šimića najboljim hrvatskim pjesnikom.

Naš najveći pjesnik rodio se u Drinovcima kod Gruda u Hercegovini, 18. studenog 1898. godine u obitelji Vide i Martina Šimića, gdje akademski život započinje u pučkoj školi u rodnim Grudama, nakon čega tri razreda franjevačke klasične gimnazije završava u Širokom Brijegu. Četvrti razred upisuje u Vinkovcima nakon čega školovanje nastavlja u zagrebačkoj donjogradskoj gimnaziji, gdje u osmom razredu napušta školovanje zbog objavljivanja književnog časopisa Vijavica 1917. godine.

Nakon što je prekinuo svoje školovanje, pokreće književni časopis Juriš pod utjecajem ekspresionističkog lista Der Sturm. Godine 1923. pokreće i treći časopis poznatiji kao Književnik.

Možemo reći kako je svoju karijeru odlučio posvetiti kreativnom i umjetničkom izražavanju što je pokazao pored časopisa i svojim brojnim djelima.

Prvu zbirku pjesama pod nazivom “Zimska pjesma”, objavio je 1913. godine u časopisu Luč. U Vinkovcima je napisao zbirku pjesama “Cibaliana”. Napisao je brojne eseje, književne i likovne kritike, polemike o novom pjesništvu, nekoliko kraćih proza, dnevnik, autobiografiju, nekoliko dramskih fragmenata te je uz to započeo roman “Dvostruko lice”. Puno kasnije obajvljena su djela kao “Tijelo i mi”, Croatica i Vinkovci.

Potrebno je spomenuti kako je velik dio djela ostao neobjavljen do 1950-ih i 1960-ih, među koje treba ubrojiti i nekoliko dramskih fragmenata te započeti roman “Dvostruko lice”, kada su mu objavljena “Sabrana djela”, 1960. godine. Uz Tina Ujevića smatra se najistaknutijim hrvatskim pjesnikom modernizma. Njemu u čast pokrenuta je kulturna manifestacija pod nazivom Šimićevi susreti, prvi put održana 30. i 31. svibnja 1970. godine, u Grudama i Drinovcima.

Svoj život završio je od teške bolesti tuberkuloze u Zagrebu 2. svibnja 1925. godine.

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

 

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

 

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!

 

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!

 

kamenjar.com

facebook komentari

Događaji

U povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – povezivanje škola u Vukovaru, Širokom Brijegu i Chicagu

Objavljeno

na

Objavio

U subotu, 18. studenog 2017., u organizaciji Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, održana je videokonferencija u okviru pilot projekta Korijeni kojim se ostvarila suradnja osnovnih škola Dragutin Tadijanović iz Vukovara, Prve osnovne škole Široki Brijeg i Hrvatske škole Kardinal Stepinac Chicago pri župi Sv. Jeronima u Chicagu te Hrvatske škole pri Hrvatskom kulturnom centru Chicago.

Tijekom videokonferencije djeca iz Chicaga su pokazala što znaju o domovini i otpjevala pjesmu Bože čuvaj Hrvatsku, maleni Vukovarci održali su zanimljivo predavanje. Svojim vršnjacima pričali su o Gradu heroju, o mjestu kojem se svatko od nas nakloni i zahvali na žrtvi. Iz Širokog Brijega naglasili su da je najvažnije zajedništvo našeg naroda, ma gdje bili, jer nas veže jedna ljubav prema istoj domovini Hrvatskoj.

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, tom je prigodom poručio kako je projekt Korijeni usmjeren na izgradnju i jačanje zajedništva hrvatskog naroda, svijesti da smo jedan – nedjeljiv narod ma gdje živjeli te je prvenstveno usmjeren na djecu i mlade koji su budućnost Hrvatske „ Draga djeco iz Vukovara, Širokog Brijega i Chicaga stvorite nova prijateljstva utemeljena na činjenici da ste Hrvati, da dijelite jedan jezik jednu povijest, jednu kulturu i jednu budućnost. A svaki vaš uspjeh je hrvatski uspjeh, dogodio se on u Vukovaru, u Chicagu ili u Širokom Brijegu.

Svi ga zajedno iščekujemo i svi ćemo ga zajedno slaviti, a Vaša hrvatska država se s Vama i danas već ponosi“.

Cilj projekta Korijeni, između ostalog je, međusobno upoznavanje i zbližavanje djece iz Republike Hrvatske, BiH i iseljeništva u osnovnoškolskoj dobi, radi jačanja svijesti o nedjeljivosti hrvatskog naroda i poticanja njegovog zajedništva, ali i  svladavanja komunikacijskih barijera između Hrvata u Republike Hrvatske i izvan nje, poglavito među najmlađim generacijama.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Sramota. U svijetu nitko  ne zna ništa o Vukovaru!

Objavljeno

na

Sipa Press

Prolazi još jedna obljetnica sjećanja na nevine žrtve Grada Vukovara, ali i Škabrnje u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. Koliko djeca u školi uistinu znaju o ovim velikim tragedijama hrvatskog naroda, koliko znaju o agresorima? Malo ili ništa. Međutim, još je žalosnija činjenica da se recimo o onome što se događalo u Vukovaru tijekom 1991. gotovo ne zna ništa u Europi, a kamoli u svijetu.

Mnogi ne znaju ni pokazati na zemljopisnoj karti gdje je Vukovar, a kamoli Škabrnja, iako je riječ o jednoj od najvećih ratnih katastrofa nakon II. svjetskog rata. O ovom razorenom gradu vrlo malo ili bolje rečeno ništa ne znaju ni žitelji susjednih država, poput Madžarske, Italije…

U školama diljem Europe se ne uči o Domovinskome ratu. Tome se ne treba čuditi kad se ni u hrvatskim školama ovoj temi ne pridaje zaslužena pažnja. Međutim, što rade hrvatska veleposlanstva diljem svijeta, je li ona barem prigodom ovakvih događanja upozoravaju tamošnje medije, odnosno iznose istinitu sliku o onome što ste događalo na ovim prostorima? Prema šutnji europskih medija vrlo lako se da zaključiti da se u ime nečijih interesa ova tema zaobilazi, marginalizira i prešućuje! Zašto?

S druge pak strane svjedoci smo da se svijetom širi lažna istina o Domovinskome ratu, pa čak i da se agresora pretvara u žrtvu. Nitko to ni demantira. To traje iz godine u godinu, pa će na kraju laž  ipak  postati – istina.

Dakle, pitanje glasi: što ste gospodo hrvatski veleposlanici učinili ili što činite da se 26 godina nakon okupacije Vukovara i Škabrnje zna o tim događajima u državama u kojima predstavljate Hrvate, odnosno zašto šutite, umjesto da „urličite“ o onome što ste nadamo se gledali i ovih dana u ovome gradu i ovome selu?

U vrijeme Domovinskoga rata hrvatska je diplomacija odnijela pobjedu, baš kao što su to učinili i mediji, ali u miru opet gubimo.

Ne, ništa se u Europi ne zna o Vukovaru, o bijelim križevima na Memorijalnom groblju ili pak o Ovčari.

Sramotno, ali je tako!

Inače, svjetski mediji su relativno dobro informirani o „ustaškoj Hrvatskoj“, pa i o „genocidu Hrvata nad Srbima“, o čemu im ne svjedoče samo Srbi, već i pojedini hrvatski (?) političari, domaće izdajice i dezerteri.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari