Pratite nas

Kolumne

Antun Lisec: Starci i teški bolesnici

Objavljeno

na

Možda već sada, u vlastitoj obitelji imamo starije roditelje, djeda ili baku, a staraca bi se sasvim sigurno našlo još i među rođacima ili susjedima.

Ima starih ljudi koji su puni blagosti, ljubeznosti, dobrote i zahvalnosti prema mlađima oko sebe s kojima žive i koji se za njih brinu. Ali, ima i takvih s kojima nije baš lako, bilo zbog njihovog ponašanja ili zbog teže bolesti pa i nepokretnosti.

Mnogi starac se teško prilagodi situaciji koju mu donesu godine. Možda bi želio da mu uloga u obitelji bude ista kao i nekada kada je bio u punoj snazi, kada su djeca bila malena. Međutim, djeca su sada najčešće već odrasli ljudi koji traže više samostalnosti.

U starosti se kod nekoga pojačavaju slabe strane u ponašanju koje su već postojale i ranije, a kod nekoga se pojave i nove.

S druge pak strane jedan broj mladih i zdravih ljudi ponaša se prilično oholo, sebično i drsko, ne želeći se žrtvovati za onoga tko je nemoćan i potreban pomoći. A, što god se starac osjeća slabije, bespomoćnije i bolesnije, to ga više boli ružna riječ ili prezir od onih za koje se je nekada ranije žrtvovao i podizao ih na noge.

Ovo su samo neki od brojnih razloga zbog čega dolazi do nesuglasica i raznih napetosti u obitelji. Kako ih rješavati? Na starca je obično teže utjecati da popravi ponašanje, a zbog arterioskleroze i drugih posljedica godina možda nije niti svjestan nekih svojih grešaka koje bi trebalo ispraviti. Općenito govoreći, mislim da više griješe mlađi u odnosu prema starcima i teškim bolesnicima nego što ti nemoćni ljudi eventualno griješe prema onima koji se za njih trebaju brinuti. A za starca se zaista treba nekada brinuti kao za malo dijete.

Podsjetimo se da četvrta Božja zapovijed glasi: “Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.” Međutim, uz roditelje treba svakako poštivati i djedove, bake pa i sve stare i nemoćne. Prema svima njima treba imati mnogo kršćanske ljubavi, dobrote, strpljenja, poštovanja, širokogrudnosti, pa i spremnost za opraštanje.

Biblija na više mjesta govori o poštivanju roditelja i staraca, pa tako i u Knjizi Sirahovoj: “Tko štuje oca, okajava grijehe svoje, i tko časti majku svoju, sabire blago. Tko štuje oca, radovat će se sa svoje djece, i bit će uslišen u dan molitve svoje. Tko časti oca svojeg, dugo živi; tko čini radost majci svojoj, sluša Gospoda. On služi roditeljima svojim kao svojim gospodarima. Sine moj, riječju i djelom štuj oca svoga, da te od njega stigne blagoslov”. (Sirah 3, 3–8)

“Sine moj, pomozi oca svoga u starosti, i ne žalosti ga za života njegova. Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti, koji su u punoj snazi. Jer, ne zaboravlja se milost prema ocu, već se uračunava u oprost grijeha. U danima tvoje nevolje Gospod će te se sjetiti: kao što se led topi na suncu, tako će iskopnjeti tvoji grijesi. Od hulitelja nije bolji tko prezire oca, i Gospod proklinje onoga tko vrijeđa majku.” (Sirah 3, 12–16).

 “Svim srcem poštuj oca svoga, i ne zaboravi majčinih bolova. Sjeti se da im svoj život duguješ: kako da im uzvratiš sve što učiniše za te?” (Sirah, 7, 27–28)

 “Ne prezri starca čovjeka, jer će i od nas neki ostarjeti.” (Sirah 8,6)

Starima i bolesnima treba na vrijeme osiguravati svećenika koji će im biti spreman podijeliti Svete Sakramente i lijepe riječi utjehe, ali i redovite kontrole poštenih, savjesnih liječnika odgovarajućih specijalnosti, koji se pridržavaju Božjih zapovijedi, koji ne sudjeluju u grijesima.

  Liječnik se ponekad sretne sa žalosnim slučajem da se djeca niti rodbina ne brinu o svojim ostarjelim bližnjima. Kada se na selu razboli krava ili svinja, brzo se zove veterinara da dođe i spasi životinju, ali kada se razbole djed ili baka, možda liječnika niti ne zovu, jer žele da što prije nastupi smrt. Ili, možda ipak zbog okoline odvezu starca u bolnicu, ali to nekada bude već jako kasno. Ako se tada upita sina, kćer ili snahu gdje su bili prije, zašto su čekali, upala pluća traje već danima, stanje srca je vrlo kritično, rak je već jako uznapredovao, ili došlo je do ekstremne dehidracije organizma (nedostatka tekućine), možda se čuju strašne riječi: “Ma, doktore, ništa se vi ne brinite, pa mi znamo da je došlo vrijeme umrijeti!”

Dakle, sin ili kćerka svoga oca ili majku osuđuju na smrt. Međutim, mi nismo gospodari niti nad početkom niti nad koncem ljudskog života. Gospodar je dragi Bog, a mi trebamo služiti životu i zdravlju drugih, pogotovo onih koji su nam povjereni. Na nama nije da određujemo tko će do kada živjeti. Mnogo puta se starca i teškog bolesnika izliječi čak i onda kada je rodbina već sve pripremila za pogreb pa čak i pokupovala crninu za žaljenje! O tome bi se moglo navesti mnoštvo primjera.

Loših primjera ima i u pojedinim zdravstvenim ustanovama, kada se nekim bolesnicima, pogotovo starcima, uskraćuje dužna njega, dijagnostičke pretrage, liječenje, pa čak i odgovarajuća prehrana. Nažalost, ponegdje se događaju slučajevi da takvom bolesniku, kada zove sestru i nešto hoće, netko još uputi ružnu riječ ili počne davati sredstva za spavanje kako ne bi više ništa tražio. Ovakva sredstva kod staraca mogu biti vrlo opasna, jer se zbog njih često toliko poremete da više ne znaju gdje se nalaze, prestanu jesti i piti, ne dišu kako treba, slabo se pokreću, i za par dana možda umru od upale pluća, žeđi, gladi ili zbog rana od ležanja (dekubitusa).

Na pojavu dekubitsa se danas gleda kao na neodgovarajuću njegu koja predstavlja eutanaziju! Dekubitus se ne smije pojaviti! Ako se i pojavi, ora ga se izliječiti!Nemojte postavljati urinarni kateter kada to nije potrebno! Ako je kater već potreban, vodite računa o sprečavanju i liječenju urinarnih infekcija, kaoi o pravilnom održavanju katetera!

Nemojte dopustiti da netko umre zbog naše greške i našega propusta! Nemojte dopustiti da netko umre od gladi, žeđi ili bolesti za koje postoji liječenje.

Ako netko ne može jesti normalno, postoji nazogastrična sonda, gastrostoma, parenteralna prehrana i sl., što se mora osigurati za prehranu!

Trebamo im pružiti pristojne uvjete za život. Ne smije se dopustiti da se smrzavaju, moraju imati odgovarajuću hranu i odjeću. Često je potrebno da netko stalno bude uz njih vodeći računa kako uzimaju lijekove. Starci trebaju osjećati da je drugima do njih stalo.

  Treba reći da nam starac zbog svoje bolesti ili nesposobnosti pruža priliku da mu činimo dobra djela pa si tako stvaramo zasluge za svoju dušu. Odnos prema starom čovjeku je toliko bitan da nam o njemu ovisi ne samo mir savjesti u ovom vremenu, nego čak i naš vječni život.

Sjetimo se da se i u ovom slučaju mogu primijeniti riječi koje nam je uputio Isus Krist, a zabilježio apostol sveti Matej: “Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednome od ove moje najmanje braće.” (Mt, 25,40)

Dr. Med. Antun Lisec / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Nino Raspudić: Plenkovićevo ‘orošavanje’ Vlade

Objavljeno

na

Objavio

Ako ne bude iznenađenja, danas će dovoljno složnih ruku u Saboru potvrditi čak šest novih ministara. Što je razlog takvoj sječi? Prema premijeru, nagla potreba za “osvježenjem”.

Andrej Plenković je kao mandatar ocijenio da su “u političkim okolnostima koje su postale opterećujuća slika za Vladu, osvježenja bila nužna”.

Vladu bi najviše osvježio da je sam otišao, ovako je samo kozmetički “orošava”, umjesto političke i stručne druge lige, kojom ju je uglavnom inicijalno bio popunio, sada, pri kraju balade, mobilizira juniore i trećeligaše kao formalno osvježenje za naivne.

Ukratko, ne radi se ni o kakvoj bitnoj promjeni, već o šminkanju političkog leša da se potpuno ne rastoči do izbora.

Zašto nije išao do kraja pa, primjerice, osvježio Vladu Budimirom Lončarom, idealnim ministrom vanjskih poslova ovakve Hrvatske ili umjesto Nade Murganić za ministricu ustoličio Jelenu Veljaču?

Ionako su i Plenković i bivša ministrica Veljači podnosili raporte i dolazili joj podizati telefonske slušalice na ambiciozno zamišljenu humanitarnu večer na kojoj je, na koncu, unatoč visokim uzvanicima i kremi estrade prikupila manje nego što pjevačke zvijezde koje su joj nastupale uzmu za nastup u svatovima.

Zašto premijer nije u sklopu rekonstrukcije vlade s voljenim koalicijskim partnerom HNS-om dogovorio da i oni jednog “orose”? Primjerice, jesu li manji problemi u resoru ministrice Divjak nego Murganić?

Znači li ovolika smjena isključivo HDZ-ovih kadrova priznanje da su najbolji ministri u Vladi oni iz HNS-a? Je li im onda u zadnjoj godini trebao dati još koje ministarstvo? Teško je iz svega razabrati jasan i dosljedno proveden kriterija za “osvježavanje”, piše Nino Raspudić / Večernji list

Zbog čega je Zdravko Marić, Agrokorovo čudo od djeteta, manji uteg u javnosti od nekih smijenjenih ministara? Koliko se Plenković u samo tri godine politički ofucao dovoljno pokazuje njegov odnos prema medijima i aferama koje su pratili ili potencirali.

Na početku mandata je beskompromisno odbijao smijeniti Barišića i Zdravka Marića unatoč silnom pritisku javnosti, a sada osluškuje svaki šum, mediji i oporba mu kroje vladu pa mu ministri, što bi rekao jedan veliki pjesnik, bivaju kao u jesen na stablima lišće.

Nakon drugopozivaca koje je milom ili silom posmjenjivao, sada se odnekud vade i šalju u sigurnu političku smrt stranački trećopozivci. Ljudi kojima je, čast izuzecima, san snova biti ministar barem godinu dana, što će im, ako ništa drugo, ostati zapisano u CV-u i možda valjati za buduće karijere, jer dosadašnje im nisu impresivne.

Odigrana je figura izmjene u plesu političkih mrtvaca. Smijenjeni ministri su politički mrtvi jer su predugo bili uz Plenkovićev skut i podržavali velike ideološke zaokrete da bi se nakon njegovog pada mogli reciklirati, a s druge strane, njihovi nasljednici su unaprijed žrtvovani i dogodine se, uz dodatni uteg, vraćaju u anonimnost, jer posljednje Plenkovićeve ministrante sigurno sutra Stier, ili bilo tko drugi, neće držati u igri.

Znakovito je kako Plenković, s jedne strane, pokušava zamazati javnosti oči isturanjem anonimusa, a s druge mu, u užoj sviti, ostaju nedodirljivi isti ljudi još od Sanaderovog vremena.

Bit će zanimljivo vidjeti tko će biti novi politički tajnik HDZ-a. Hoće li Plenković i tu funkciju osvježiti nekim novim imenima, nepotrošenim ljudima s velikim ugledom u javnosti, poput, primjerice, Branka Bačića?

Gdje je onaj Mladen Barišić čiju je torbu s četiri milijuna kuna Bačić čuvao nekoliko mjeseci prije nego što ju je predao DORH-u, možda bi se i njega moglo iskoristiti za osvježivanje, barem za državnog tajnika u nekom ministarstvu?

Donedavno je glavna referenca za političko napredovanje bilo posjedovanje neke greške, oraha u džepu ili putra na glavi, svejedno. Greška, kao uporište ucjenjivosti, bila je najbolja preporuka. Toliko se tražila da je malo nedostajalo da je počnu navodili u CV-u – lijepo uza sve podatke o obrazovanju, radnom iskustvu, vještinama, navedeš i koju grešku imaš, točnije, čime si ucjenjiv.

To je, u ovakvoj političkoj kadrovskoj politici, veća preporuka za funkciju od završenog Harvarda. Kad te ima za što uhvatiti, onda si siguran kadar, možeš napredovati dokle hoćeš. Sve dok ne postaneš opterećenje, a onda ćeš pasti kada krene trend “osvježavanja”.

Sada se, s približavanjem izbora, počeo traži drugačiji kadar: nisu više u trendu oni s greškom, već penjači bez pokrića – ponudi mu funkciju o kojoj nikada nije mogao ni sanjati pa će ti biti do groba zahvalan jer zna da bez tebe ne bi došao do takvoga mjesta.

Ali to je varljiva nada, jer nakon nekog vremena ljudi povjeruju da zaista zaslužuju biti tu gdje jesu pa čak i žudjeti više. Koliko je legitimitet tih ljudi? Koliko se njih izvagalo na izborima?

Jedna od novih ministrica osvojila je 0,83 posto preferencijalnih glasova u svojoj izbornoj jedinici. No ako i nemaju politički legitimitet, jesu li to onda vrhunski eksperti u svojim područjima pa mi u stvari imamo vladu stručnjaka, a ne političku? Mediji javljaju da je novi ministar vanjskih poslova rođak Mate Granića.

To je napredak, da ne kažem osvježenje, jer nije mu brat ili sin. No glavno, zdravorazumsko pitanje u “operaciji osvježenje” je sljedeće: kako su ti ministri bili dobri prije pola godine, godinu ili dvije, a sada odjednom ne valjaju? Je li ih tada izabrao premijer, štoviše, i jamčio za njih?

Ostaje i pitanje koliki su to tereti koji stvaraju “opterećujuću sliku” o kojoj je govorio Plenković i koje su vrste. Ima li tu posla za DORH ili se postupalo po zakonu ali nemoralno (zakon je minimum moralnosti) pa je šteta politička? Ima li onda tu i premijerove političke odgovornosti?

Ne računajući četvero mostovaca, koji su odletjeli nakon promjene koalicijskog partnera, Plenkoviću je u manje od tri godine otpalo devet njegovih ministara, koje je kadrovirao HDZ, pod njegovom palicom. Devet ministara! Je li moguće da je u svima bio problem, osim u Plenkoviću?

Vjerovati u to jednako je naivno kao i misliti da ću mu ovo ishitreno orošavanje pomoći na izborima, počevši od unutarstranačkih na proljeće sljedeće godine.

Nino Raspudić / Večernji list

 

Nino Raspudić: Tko o čemu, HNS o poštenju!

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Hrstić: Tragikomedija u svemu je što se u medijima bivši Milanovićevi ministri postavljaju kao moralne vertikale

Objavljeno

na

Objavio

EU je dobila novu šeficu Europske komisije Ursulu von der Leyen, njemačku ministricu obrane, za čijim odlaskom Nijemci neće plakati.

Ne baš tako davno, doživljavali su je kao rukopoloženu nasljednicu željezne kancelarke, no, zbog katastrofalnog stanja Bundeswehra, optužbi za plagiranje doktorske disertacije, učestalih napada oporbe i medija te poziva na ostavku, von der Leyen više nije bila dovoljno dobra za Njemačku. Ali očito jest za EK.

Prva žena na čelu EK, to je sasvim OK, no, u dubokoj sjeni njezinog obećanja o striktnom poštovanju rodne zastupljenosti ostaje zgaženo načelo geografske zastupljenosti – osovina Berlin-Pariz ostavlja istok Europe praznih ruku, a nakon Brexita njemačka dominacija u EU postaje druga ljudska konstrukcija vidljiva iz svemira.

Očito nije nužno biti uspješan u državi iz koje dolaziš da bi došao na vodeću poziciju u EU, dovoljna je karijera u pravim krugovima te savršeno vladanje europskom retorikom.

Iako još nije sve gotovo, Andrej Plenković, hvala Bogu, konačno je stigao primijetiti da požar koji bukti u Hrvatskoj nije samo na Zrću, već da se uvelike dimi i iz njegovih Banskih dvora, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Plenković je i dalje premijer najsiromašnije članice, egzodus se nastavlja, ovakav rast BDP-a garantira ništa više od ostanka na repu EU, a pod repom eurozone. Jedini domaći uspjeh mu je Agrokor, a i taj je okaljan aferom Borg.

Zaklinjao se da neće dopustiti gašenje sisačke rafinerije, no na koncu je šaptom ugasio. Utopljeniku Uljaniku dobacio je betonski pojas za spašavanje. Tri godine su prošle bez ikakvog pomaka oko obećanog preuzimanja Ine! Što se čeka? Možda odluka arbitraže u Washingtonu kao izlika da se situacija promijenila te da se mora sve prepustiti Mađarima.

Ovršni zakon ponovno je najavljen u verziji koja neće zadovoljiti nikoga osim neke borgove koje od ovrha žive. Očekuje se novi paket poreznih rasterećenja, ali opet ništa od poreza na nekretnine, a najavljeni rez PDV-a za samo 1 posto ponovno bi bio “izija vuk magare”. Čitav njegov mandat zapravo je kronologija raznih odgoda.

Čak i naizgled odlučan raskid s Mostom zapravo je posljedica čekanja da HNS bude spreman na preslagivanje. Čekao je do zadnjeg trena i s Istanbulskom konvencijom, pa proveo ratifikaciju ne shvaćajući kakve će to tektonske poremećaje izazvati. Neshvaćanje prirode vlastite stranke sad mu se vraća u lice. Serija afera s njegovim ministrima ne bi bila niti upola toliko razarajuća da prije toga nije podijelio HDZ, a time i iskrenu podršku svojoj vladi!

“Reći ću vam tko su novi ministri kad ja kažem da je vrijeme”, još je jedna Plenkovićeva izjava à la Kralj Sunce koja savršeno ilustrira krah komunikacijske strategije čovjeka koji sebe smatra Velikim Komunikologom. U načelu, sasvim je ispravno ne pristati da ti drugi udaraju ritam, no, kasno je “dedramatizirati” i glumiti da uzde čvrsto držiš u rukama nakon što tri tjedna nisi primijetio da se kriza otela kontroli.

I onda ministar Goran Marić, vidjevši da ga nitko neće ni pokušati zaštititi, sam odluči da je vrijeme za ostavku, a Plenković se nakon toga niti ne obrati javnosti!? I to je problem: Kako naći ministra koji zna da će isti dan kad se objavi njegovo ime kao u zlatnoj groznici krenuti na juriš tko će prvi zabiti lopatu u njegovu imovinsku karticu. Svaki mora znati da je topovsko meso. Za nijednog od njih nema 100 dana poštede.

Dakle, idealan kandidat nikada nije bio načelnik općine, ne posjeduje tvrtku, nema auto ni vozačku dozvolu, po mogućnosti nije pisao doktorat, ne daj bože knjigu. Tragikomedija u svemu je što se u medijima bivši Milanovićevi ministri postavljaju kao moralne vertikale, a najjadnije za HDZ da mu čak i HNS dijeli lekcije.

Stranka koja je simbol trgovačkog klijentelizma u Hrvata! U HDZ-u traže od Plenkovića da se riješi i HNS-ovih ministara koji su mu zabili nož u leđa dok je bio zauzet Bruxellesom. No, najveća kazna za HNS bila bi – ostaviti ih u ovakvoj vladi. To bi bila garancija njihovog nestanka na sljedećim izborima.

HDZ neće nestati, ali i relativna pobjeda može značiti poraz. Kad sam lani govorio da će se zbog Plenkovićeve pogrešne politike prednost HDZ-a pred SDP-om istopiti na razinu statističke pogreške, mnogi su se smijali. No, to se već umalo dogodilo na europskim izborima, a posljednje ankete potvrđuju.

Ovo sve znači da HDZ s Plenkovićem na čelu više nema koalicijskog potencijala osim u velikoj koaliciji sa SDP-om, koji je on sam, slučajno ili ne, vratio u život. Dakle, što nam se smiješi: Davor Bernardić premijer, Andrej Plenković ministar vanjskih poslova. Gore od toga bilo bi samo obratno, piše Ivan Hrstić / Večernji list

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari