Pratite nas

Život

Antun Lisec: Zavoli dijete i daj mu da živi !

Objavljeno

na

Zavoli dijete i daj mu da živi !

Isus nam je rekao, a Sv. Matej zapisao:  “… Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! – to sve traže pogani – jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno. Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati! Dakle: ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se! Svakom je danu dosta njegove muke.” (Mt 6, 31-34).

Majka i otac se postaje začećem, a ne tek rođenjem. Razlika između rođenog i nerođenog djeteta je samo u mjestu boravka. Međutim, čovjek je čovjek po onome što nosi u sebi, a ne po mjestu gdje se nalazi.

Djeca su naša radost i nada. Ona nam obogaćuju i uljepšavaju život. Na njima svijet ostaje. Za njihovo dobro se žrtvujemo.

Djeca traže našu ljubav i zaštitu, pogotovo dok su još tako nježna i malena da se nisu rodila. Kroz ljubav prema njima izgrađujemo svoju vlastitu nježnost, plemenitost i poštenje.

Djeca pomažu u izgradnji mira u našim srcima, u obitelji i u svijetu.

Život djeteta prije poroda

Dok se promatra ili drži na rukama tek rođeno djetešce, svakome je jasno da je ono imalo isto tijelo i prije poroda. Život čovjeka počinje u trenutku začeća. Već tada je to živa djevojčica ili živi dječak, a određeno je kakve će boje biti oči ili kosa, crte temperamenta i rad organa. Kod začeća je dijete veliko otprilike 0,1 do 0,15 mm, a težina mu je oko 0,004 mg.

Prof. dr. Davor Pavuna je izračunao da se tijelo tek začetog djeteta sastoji od otprilike 1014 atoma. Opisno, to je stotinu tisuća puta po milijardu atoma.

Ako je sve u redu, do začeća dolazi oko dva tjedna prije izostanka majčine  menstruacije i to najčešće u jajovodu. Tada dijete putuje prema maternici i u nju se počinje usađivati otprilike petog do sedmog dana nakon začeća.

17. dan nakon začeća, dakle manje od tjedan dana nakon izostanka menstruacije, srce je već tako razvijeno da počinje kucati, a 21. dan od začeća, počinje tjerati i vlastitu krv kroz žile.

U svakoj živoj stanici postoji gibanje, pa su prvi pokreti djeteta prisutni već od začeća. S pet i pol tjedana ono miče glavicom, a sa 6 tjedana i čitavim tijelom poput već rođene bebe. U osmom tjednu stišće šaku, štuca, budi se i spava. U 11. tjednu dijete je veliko kao naš palac, a izgleda isto tako kao mi smanjeni na tu dimenziju. Toliko je pametno da samo stavlja svoj mali palčić u usta i siše ga. Reagira na zvukove, tako da ga vanjska buka može probuditi iz sna.

Grijeh nije rješenje

– Molimo se dragome Bogu za obraćenje griješnika.

– Djecu treba voljeti i dobro ih odgajati

– Katolička Crkva je učiteljica vjere i morala. Ona trajno naučava neraskidivost povezanosti bračnog sjedinjenja sa začećem, pri čemu Bog daje dušu novom čovjeku. Obrazloženja se mogu naći u Katekizmu Katoličke Crkve, u Enciklikama “Casti conubii” i “Humanae Vitae” i dokumentu Zbora za nauk vjere ”Donum Vitae”. Tako su smrtni grijesi ne samo ubijanje nerođenog djeteta, nego i kontracepcija, sterilizacija i umjetna oplodnja kao npr. u epruveti i inseminacija.

– Čujemo da se rodi manje od 5 % djece začete u epruveti, a ostalu pobiju ili ih drže žive, smrznute u frižiderima.

– Svaka vrsta spirale ubija djecu! Uz nju dolazi do začeća, ali djetešce najčešće umire u prvim danima, jer mu spirala ne dopušta usađivanje u maternicu. Ako je menstruacija izostala, to znači da je dijete ipak preživjelo. Mora mu se sačuvati život.

Spirala zdravu ženu pretvara u bolesnicu (gnojenja u maternici, jajovodima i trbušnoj šupljini, krvarenja, bolovi, slabokrvnost…).

– Uz sve vrste tzv. „kontracepcijskih“ (antibaby) pilula i bilo kojih drugih hormona i antihormona protiv rađanja, ipak često dođe do ovulacije i začeća. Međutim, dijete tada najčešće umire od gladi, jer pilule osuše žlijezde i smanje količinu hrane – glikogena u sluznici maternice. Izostanak menstruacije govori da je dijete ipak preživjelo. Abortus se ne smije učiniti niti tada.

Žene koje su uzimale hormone protiv rađanja, češće obole od raka dojke, kože i maternice, sklonije su moždanim i srčanim udarima, upalama vena s ugrušcima koji mogu izazvati emboliju, pojavi im se oštećenje jetre i vidnog živca, oslabljenje imuniteta itd. Antibaby pilule nisu rješenje niti za reguliranje nepravilnih menstruacijskih ciklusa.

– Isus je rekao: “Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće” (Mt 25,40). A naš najmanji brat ili sestra je tek začeto dijete. Ne smije ga se nikada ubijati, sve od začeća pa nadalje, bez obzira gdje se nalazilo, bez obzira na situaciju. Ne smije se ubijati niti onu djecu koju su začeli preko grijeha umjetnih oplodnji.

–  Ne smije se provoditi  ranu amniocentezu niti druge analize i testove koji pomažu u lovu i odstrelu bolesnih. Ne smije se ubijati niti bolesne! Nitko nije postao sretan ubojstvom čovjeka, ali se može postati sretan služeći životu bolesnika.

– U slučaju ugroženosti majke ili djeteta, treba spašavati oba života, bez ubojstva. Već se je uspjelo spasiti živote brojne djece koja su prije poroda živjela izvan maternice. Trudnica kod koje se otkrije rak prsa povećava si mogućnost trajnog izlječenja kada sačuva djetetov život.

– Ako se ne zna da li je dijete još živo ili je već mrtvo, mora se prema njemu odnositi tako kao da je živo, da mu se ne bi ugrozilo život.

– Jasno je da se ne smije odstranjivati maternicu ako dolazi u obzir da je u njoj živo dijete. Postoji čitav niz drugih operacija, pa i dijagnostičkih procedura, prije čijeg izvođenja treba biti siguran da u tijelu žene ne postoji živo dijete, da ga se ne bi ubilo niti povrijedilo. Ne smije rušiti kuću dok dolazi u obzir da je u njoj netko živ.

– Sv. Otac Papa Pio XI je u Enciklici “Casti conubii” u točki 56., protiv kontracepcije i protiv sterilizacije napisao: „ Svaka upotreba ženidbe gdje po čovječjem nastojanju biva bračni čin lišen svoje naravne sposobnosti da proizvede život, krši Božji i naravni zakon i oni koji takvo što čine, kaljaju se ljagom teškoga grijeha”.

– Oni koji proizvode, reklamiraju i raspačavaju prezervativ, krivi su ne samo za sudjelovanje u grijesima bludnosti, preljuba, kontracepcije itd., nego i za mnoge druge štetne posljedice. Dokazano je da se i preko prezervativa može prenijeti humani papiloma virus (HPV) koji izaziva rak maternice, Chlamydia Trachomatis koja izaziva neplodnost i brojne druge probleme, hepatitis, herpes genitalis, sifilis, gonoreja, AIDS i razne druge bolesti. Većina zaraznih, pa i smrtonosnih bolesti, može se prenijeti već i ljubljenjem.

Papinsko Vijeće za obitelj kroz dokument “Ljudska spolnost: istina i značenje” iz 1995. god. poručuje: “U tom kontekstu roditelji trebaju također odbiti promicanje takozvanog “safe sex-a” (“sigurnog seksa”) ili “safer sexa” (“sigurnijeg seksa”), opasne i nećudoredne politike, utemeljene na varljivoj teoriji da prezervativ može pružiti odgovarajuću zaštitu od SIDA-a (AIDS-a)”.

– Nekoja djeca poginu prije ili poslije implantacije još i zbog spolno prenosivih bolesti, koje izazovu upale u maternici i jajovodima. Ne osjećaju se sve zaraze odmah. Oni koji su imali predbračne ili izvanbračne seksualne kontakte, uz traženje Božjeg oproštenja, trebali bi se još istestirati na brojne bolesti. Mnoge su izlječive, pogotovo ako se otkriju na vrijeme. Međutim, testiranja se ne smiju izvoditi grješnim postupkom. Uvijek postoji rješenje bez grijieha.

– Seksualni život se ne smije provoditi prije niti izvan onog braka kojega blagoslovi dragi Bog i koji je nerazrješiv do smrti jednoga od supružnika.

– U slučaju opravdanih razloga izbjegavanja začeća, prihvaća se suzdržanost u plodne dane. Plodno i neplodno vrijeme se danas može jednostavno i pouzdano otkriti čak i u nepravilnim ciklusima uz pomoć prirodne Billingsove ili simpto-termičke metode.

Spašavanje života

Ubojstvo nerođenog djeteta dovodi do negativnih posljedica za sve sudionike na nivou duše, u smislu teškoga grijeha. Katolici zbog toga postaju automatski izopćeni iz Katoličke Crkve (kanon 1389). Međutim, događaju se negativne posljedice i za psihičko i fizičko zdravlje sudionika, a i za društvenu zajednicu. Šteti se i sadašnjosti i budućnosti. Od mnoge djece, Bog ima u planu stvaranje novog potomstva, možda i do kraja svijeta.

Zbog pobačaja nekoje žene ostanu neplodne a neke obole od raka dojke. Naime, žlijezde prsa, koje se umnožavaju od početka trudnoće, tek blizu vremena poroda i tijekom dojenja prelaze u zrelu fazu od kojih ne nastaje rak. Međutim, prekidom trudnoće,  žlijezde, ostanu u nezreloj fazi i sklone su prelasku u stanice raka.

Kroz stav prema svakom, pa i tek začetom djetetu, vidi se koliko držimo do dragoga Boga koji ga je stvorio. On poznaje svakoga koga je stvorio, svakoga voli, za svakoga je zainteresiran i nikada nikoga neće zaboraviti.

Dragi Bog je svakom čovjeku stvorio dušu s ljubavlju, pa tako i nama. Ako nas ne vole oni od kojih to očekujemo, ipak nas voli dragi Bog. A mi smo dužni voljeti i Boga i druge ljude i sebe. Sv. Matej je zapisao Isusov odgovor kada mu je postavljeno pitanje koja je zapovijed najveća u Zakonu: “A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.« Mt 22, 37-40. Ljubav znači poštivanje života čovjeka a ne njegovo ubijanje.

Kako bi netko mogao reći da voli dragoga Boga, ako bi htio ubiti najdragocjenije Božje stvorenje, tek začetog ili starjeg čovjeka!

Sigurno ste i Vi impresionirani velikim prostranstvima, silama, gibanjima i bogatstvom svemira, a također i čudesima mikrokozmosa. Bog je naravno jači od svega što je stvorio. Čovjek se ne bi mogao pojaviti u tom ogromnom hladnom ili vrućem svemiru sam od sebe.

Dragi Bog je samostalno stvorio tek Adama i Evu. Nakon toga, On surađuje s roditeljima u stvaranju novih ljudi i tako im pokazuje veliko povjerenje. Da li su roditelji svjesni velike časti koju im je dragi Bog udijelio?

Ako je do začeća došlo i preko nekog grješnog ponašanja, to znači da je i tom novom čovjeku dragi Bog dao neumrlu dušu, da ga voli i da ima i s njim svoj plan.

Kako bi to izgledalo da se pojavi netko tko kaže da mu pijev slavuja ide na živce, pa počne uništavati malene slavuje koji se u gnijezdima još nisu izlegli? Jako bi ga se kaznilo, jer su kod nas zakonom zaštićeni životi stotina životinja još dok se ne izlegu ili ne okote!

Ne može nitko reći da je nerođeno dijete, bez obzira kakvo bilo, manje vrijedno od životinje koja se još nije izlegla ili okotila!

Nije istina da naš stav prema djetetu koje se još nije rodilo ovisi o tome koliko imamo novaca. Ljubav ne košta ništa. Odlučiš se da voliš svako, pa i novo dijete i ljubav se pojavi u trenu.

Dragi Bog ima veliko povjerenje prema ženi. Kada je trudna, svojim tijelom hrani, čuva i njeguje djetešce. Bez obzira na stav oca djeteta ili bilo koga drugoga, ne smije dopustiti ubojstvo.

Svatko od nas se začeo ne samo zahvaljujući dragome Bogu, nego i zato što su se rodili doslovno svi naši krvni pretci do Adama i Eve, a njih su milijarde i milijarde. U sebi nosimo njihove gene. Da se samo netko od njih nije rodio, ne bi niti nas bilo. A u kakvim materijalnim uvjetima se živjelo, rađalo i u bližoj, a pogotovo u dalekoj prošlosti?

Dakle, kroz stav prema nerođenom djetetu pokazuje se koliko se poštuje sve one koji su se za svakoga od nas žrtvovali i voljeli nas i prije i poslije poroda. Nas nisu ubili.

Griješiti se ne smije nikada. Opredjeljenjem za grijeh, čovjek odbija suradnju s Bogom, pokušava reći da je pametniji od dragoga Boga. To ne može biti, nego zbog grijeha postaje nesretan i strahovito propada.

Događa se da netko nekoga nagovara na grijeh, straši ga, ucjenjuje i sl. Onaj tko nas nagovara na zlo, nije nam prijatelj, ne želi nam dobro. Za čistu savjest i dobre odnose s dragim Bogom, isplati se žrtvovati, pa i trpjeti ako treba. Treba čvrsto odlučiti da se neće sudjelovati u ubojstvu niti u bilo kojem drugom grijehu, te otvoriti dušu dragome Bogu. Bog to prepoznaje i stiže u pomoć da ne bismo sagriješili. Bog je naš Spasitelj! On je svemoguć i jači od svega zla.

Bez obzira na situaciju, uvjete u okolini, na mjesto gdje se dijete nalazi, da li ga želiš ili ne želiš, da li se radi o bolesti majke ili djeteta, nikada ga ne ubij, već ga zavoli i daj mu da živi!

Osluškujmo Božji glas da shvatimo što bismo još trebali učiniti za spašavanje ugroženih života i za poštivanje Božje zamisli o čovjeku.

Autor teksta: Dr. med. Antun Lisec / Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Iz cijele Hrvatske dolaze vijesti o pomoru pčela

Objavljeno

na

Objavio

Kako je priopćio Agronomski fakultet u Zagrebu, posljednjih mjesec dana pčelari iz Istre, Dalmacije i Slavonije prijavljuju da u svojim košnicama zamjećuju pomor pčela.

Kao mogući razlog stručnjaci navode visoke temperature koje su u veljači, ali i poslije, zahvatile Hrvatsku i druge europske zemlje, pa su pčele mislile – da je došlo proljeće.

Uz visoke temperature, uzrok pomoru pčela, ocjenjuju stručnjaci, može biti i prekomjerna uporaba pesticida u poljoprivredi, što je posebice karakteristično za Slavoniju, gdje je ratarska proizvodnja intenzivna.

Iskusni vukovarski pčelar Milorad Gaković, koji košnice drži na tri mjesta uz Dunav i u dvorištu svoje kuće, jesenas je uzimio 171 košnicu i neugodno se iznenadio kada je nakon prvog proljetnog otvaranja zamijetio da je broj društava sa živim pčelama prepolovljen. Razlog pomoru pčela na istoku Slavonije, prema Gakovićevu mišljenju, u najvećoj su mjeri pesticidi. Naime, zamijetio je da su najveće štete nastale u košnicama postavljenima uz polja koja se obrađuju i tretiraju zaštitinim sredstvima.

“Živimo u pograničnome kraju i neki poljoprivrednici odlaze preko granice kupovati pesticide koji kod nas nisu dopušteni upravo radi zaštite pčela ili su znatno skuplji. Također, mnogi se ne pridržavaju uputa o dopuštenoj količini pesticida, pa dolijevaju više i sve zatruju. Ako voćke prskaju danju, dok ih pčele oprašuju, šteta je neprocjenjiva i pčele umiru na voćkama ili na povratku u košnicu. Štete imamo mi pčelari, ali i voćari, jer s nestankom pčela nema tko oprašivati voćke pa se prinosi smanjuju”, kazao je Gaković za Glas Slavonije.

Stanko Čuljak, predsjednik Saveza pčelara Vukovarsko-srijemske županije, kaže da nema službanih podataka o štetama i koliko je pčela i pčelinjih društava uginulo ni o tome koji bi mogli biti uzroci pomoru, kako kažu neki pčelari. Vukovarsko-srijemska županiji broji više od 450 pčelara i 14.500 košnica.

“Izjave pčelara su raznolike i u skladu s dosadašnjim godinama, nema dojava o posebno drastičnim slučajevima. No, nitko nije dao pčele na analizu pa ne znamo točan uzrok”, kaže Čuljak.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Oliver Mlakar: Nikad nisam popustio brojnim ljubavnim ponudama, uvijek je postojala samo Dunja

Objavljeno

na

Objavio

Legendarni i prema mnogima nezamjenjiv televizijski voditelj Oliver Mlakar po prvi je puta u intervjuu progovorio o ljubavnim ponudama koje je za vrijeme karijere dobivao, kako se nosio s njima i zašto je za njega postojala samo voljena Dunja

Nije hrvatski političar, ni glumac, ni muška starleta, ni pjevač, ima 84 godine, u penziji je nešto malo više od 15, gospodin je od glave do pete.

Uvijek je bio vrhunski profesionalac, ali i fantastičan gost kojeg smo u našim domovima godinama viđali svakodnevno. Ako izuzmemo teen generaciju, one od 15 pa naniže, nema onoga tko ovog čovjeka ne zna, piše Slobodna Dalmacija.

Jedan i neponovljivi Oliver Mlakar čovjek je koji je pet desetljeća bio HRT-ov brend, legendarnog spikera, voditelja kultnog kviza Kviskoteka. Onaj kojeg smo s guštom u 19.15, sa chefom Stevom Karapandžom iščekivali uz novu porciju “Malih tajni velikih majstora kuhinje”.

– O, kako se tada dobro jelo, Stevo je spremao divote, satima se to kuhalo pred predvečernju emisiju. Samo zbog onih nekoliko minuta koliko je na TV-u trajala.

A onda, kada bismo sve posnimili, skupili bismo se oko stola i sve to pojeli. Koliko sam samo tih kuhanja odsnimio, a nisam jadan ništa kuhati naučio. Po tom sam pitanju totalni antitalenat – veli Oliver, koji nam opet stiže u voditeljskoj ulozi, ovaj put humanitarnog koncertnog spektakla “To je moja zemlja”, 9. lipnja na splitskom Poljudu.

Nesuđenog jezikoslovca, koji je po tom pitanju mogao imati odličnu karijeru, neki je vrag prije nekoliko desetljeća odveo na audiciju na Hrvatski radio.

Od tog trena počeo se stvarati voditelj, spiker, profesionalac. Nije tada na TV-u bilo kao danas, kada zgodno tijelo pobijedi u showu, u realityju, nekom izboru ljepote, reviji, pa za nagradu dobije voditeljsku ulogu. I onda pokaže fantastičnu lepezu neznanja, loše dikcije, manjka kulture, pristojnosti.

Tko ulazi u domove mora biti pristojan i učtiv

Nekada voditelj nije mogao postati svatko. A da bi postao netko, kao naš sugovornik, i u poznim je godinama rada trebao svaki tjedan s profesionalcima prolaziti govorne vježbe.

S obzirom da tada voditelja nije bilo toliko puno, Oliver je bio zvijezda. I dandanas ima taj status, traže ga autogram, zaustavljaju ga zbog selfieja, snima reklame, zovu ga na događanja…

– Može djelovati neskromno, prepotentno, ali ako me netko ne prepozna, nikada me nije vidio, nikada čuo, onda ja kažem kako je u njemu greška. To je baš čudo veliko.

Pa ako me zbog ničega drugoga ta osoba ne poznaje, onda makar zbog Kviskoteke, koja je doslovce praznila ulice. Čujte, dobar se voditelj stvara, nekada se jako puno ulagalo u svaku emisiju, tek kada bi se svaki detalj doveo do savršenstva, izlazilo se vani.

Jako smo puno radili na sebi. Ulazili smo u kuće ljudi svaki dan, dolazili im u goste. A onaj tko u goste dolazi, sa sobom donosi pristojnost, učtivost, nenametljivost – veli Oliver.

Pa kazuje kako se od voditelja očekivalo da bude pristojno odjeven, obrijan, bez neuredne, kao ležerno puštene bradice, nepočešljane kose, vidljivih tetovaža… Tada su kriteriji bili puno stroži.

Slaže se kako su stigla druga vremena. A s njima i puno golotinje, navodnih pjevačica koje rado vole pokazivati gola bedra i grudi. Šali se kako bi s novim vremenima i on mogao postati vrhunski pjevač. Ili se možda ne šali?

Nije bilo improvizacija

– Nema šanse da bi netko u ono moje vrijeme direktno s ulice mogao skočiti u voditeljsku ili isturenu novinarsku poziciju. U to vrijeme išlo se postupno, polako, brusilo se znanje, pazilo se na svaki korak. Sve je nekako bilo puno, puno ozbiljnije.

U svaku su se emisiju ulagale velike pripreme. Nije bilo improvizacija. Ne gledam televiziju. Ne razmišljam o njoj uopće, ne uspoređujem. Pogledam tek talijanske emisije, dobro govorim njihov jezik, i volim pogledati što rade.

Ali držim se stare škole, za scenu se treba pripremiti, treba baratati znanjem. Ne smije se mucati, gubiti. Ne mogu komentirati neke današnje voditelje ili novinare, ali mogu kazati kako ponekad nisu krivi ni novinari. Urednici su ti koji moraju procijeniti situaciju – veli Oliver.

Oliver je legenda. I zato što je svoj rad utkao u jednu od nekoliko emisija, tipa ‘Gradić Peyton’, ‘Malo misto’, ‘Dinastija’, ‘Santa Barbara’ ili ‘Kviskoteka’, što su praznile ulice hrvatskih gradova i sela. Slavu i poštovanje na svojim je leđima osjetio, ali kaže nam kako nikada nije imao koristi od svoje iznimne popularnosti. Nije je ni tražio.

Ali da su se za njim otimali, jesu. Nevoljko priznaje kako je imao jako puno ljubavnih ponuda. Jedva smo to izvukli od ovakvog džentlmena koji cijeli život, već više od 50 godina, ljubi i voli samo svoju suprugu Dunju.

Popuštao sam samo kod mesara

– Ma bilo je tih ljubavnih ponuda, stizale su preko porukica ostavljenih na radnom stolu. Dolazile su telefonom, preko prijatelja, kolega. Ali nije tu bilo kruha, uvijek je bila i postojala samo moja Dunja. Sve te ponude, sve je to bilo u stilu – uzalud vam trud svirači.

Bio sam čvrstog karaktera, neumoljiv. I tada i sada svoju sam obitelj čuvao kao kap vode na dlanu. Veliku popularnost nikada nisam koristio, ni tada ni sada. Ali, jesam, osjećao sam je.

Jedino sam, ma i danas je tako, popuštao kod mesara, eto možda bih uvijek dobivao bolji komad mesa. Tome se nikada neću protiviti – veli Oli.

Poljud ga uskoro čeka, i tome se neizmjerno veseli jer veli da veliki postotak svoje popularnosti, uz Kviskoteku, duguje upravo Splitskom festivalu. Kako i ne bi, vodio ga je desetak godina u njegovo najbolje vrijeme. Postao mu je zaštitni znak.

Kaže kako je zbog njega imao urnebesnu popularnost, onu u rangu pjevača koje je najavljivao s pozornice Prokurativa. Najčešće je splitsku feštu vodio u društvu svoje drage prijateljice Jasmine Nikić. Bio je nalik televizijskom James Bondu, oko kojeg su kružile eminentna HRT-ova voditeljska imena.

Bile su to istinske profesionalke, uz Jasminu i Helga Vlahović, Ksenija Urličić, Vesna Spinčić.

– Prije nekoliko godina iznenadio me poziv Ede Maajke, tražio me da mu najavim koncert u Domu sportova. I dođem ja, odradim svoje. Ali sve se mislim pa zašto ja, nije to moja publika, ja sam ipak iz potpuno drugog filma. I pitam ga poslije, pa Edo, što ti bi, zašto si baš mene zvao. A kaže on meni kako mu je otac uvijek govorio: “Niko si i ništa dok te ne najavi Oliver Mlakar.”

Bilo mi je drago. Takne te, znači da sam jednom nešto dobro radio, da sam ljudima ostao u dobrom sjećanju. Uvijek se odazovem i pozivu Aleksandre Dojčinović. I najavim glasom njezinu reviju, a stasom događanje pratim iz gledališta. To što ta djevojka radi, to su spektakli, to je talent. Ne propuštam njezine revije – kaže Oliver.

I iako mu ljudi i dandanas prilaze i često mu kažu kako im je žao što ga više ne vide na televiziji, on sam ne žali za tim vremenima. Posla ionako ima previše, sa svojom Dunjom živi u okolici Samobora, uzgajaju papar sol šnaucere, upravo im jedna kujica čeka mlade.

Sami štene, putuju na izložbe, imaju hvaljena legla. Uživaju u ispunjenom umirovljeničkom životu, kaže Oliver. Sjeti li se kada svega onoga otprije?

– Živim vrlo dinamično, nemam vremena za sjećanja na prošlost. U potpuno sam drugom filmu. Zapravo vremena uopće nemam, i naprosto uživam u onome što mi je život sa sobom donio – kaže Oliver Mlakar za Slobodnu Dalmaciju.

Informativni program bez lokalnog dijalekta

Baš sam neki dan pročitao nešto vezano uz jedan naš plesni show, kako je to bio reklamni niz isprekidan s nekoliko plesnih sekvencija. Bilo je reklama i u moje vrijeme, ali ne ovoliko kao danas.

I stvar koju ne toleriram: u informativnom programu ne smije biti lokalnog dijalekta, samo standardni hrvatski jezik. Kod neformalnih emisija lokalizmi su simpatični, ali u informativi im nije mjesto – kaže Mlakar.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari