Pratite nas

Život

Antun Lisec: Zavoli dijete i daj mu da živi !

Objavljeno

na

Zavoli dijete i daj mu da živi !

Isus nam je rekao, a Sv. Matej zapisao:  “… Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! – to sve traže pogani – jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno. Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati! Dakle: ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se! Svakom je danu dosta njegove muke.” (Mt 6, 31-34).

Majka i otac se postaje začećem, a ne tek rođenjem. Razlika između rođenog i nerođenog djeteta je samo u mjestu boravka. Međutim, čovjek je čovjek po onome što nosi u sebi, a ne po mjestu gdje se nalazi.

Djeca su naša radost i nada. Ona nam obogaćuju i uljepšavaju život. Na njima svijet ostaje. Za njihovo dobro se žrtvujemo.

Djeca traže našu ljubav i zaštitu, pogotovo dok su još tako nježna i malena da se nisu rodila. Kroz ljubav prema njima izgrađujemo svoju vlastitu nježnost, plemenitost i poštenje.

Djeca pomažu u izgradnji mira u našim srcima, u obitelji i u svijetu.

Život djeteta prije poroda

Dok se promatra ili drži na rukama tek rođeno djetešce, svakome je jasno da je ono imalo isto tijelo i prije poroda. Život čovjeka počinje u trenutku začeća. Već tada je to živa djevojčica ili živi dječak, a određeno je kakve će boje biti oči ili kosa, crte temperamenta i rad organa. Kod začeća je dijete veliko otprilike 0,1 do 0,15 mm, a težina mu je oko 0,004 mg.

Prof. dr. Davor Pavuna je izračunao da se tijelo tek začetog djeteta sastoji od otprilike 1014 atoma. Opisno, to je stotinu tisuća puta po milijardu atoma.

Ako je sve u redu, do začeća dolazi oko dva tjedna prije izostanka majčine  menstruacije i to najčešće u jajovodu. Tada dijete putuje prema maternici i u nju se počinje usađivati otprilike petog do sedmog dana nakon začeća.

17. dan nakon začeća, dakle manje od tjedan dana nakon izostanka menstruacije, srce je već tako razvijeno da počinje kucati, a 21. dan od začeća, počinje tjerati i vlastitu krv kroz žile.

U svakoj živoj stanici postoji gibanje, pa su prvi pokreti djeteta prisutni već od začeća. S pet i pol tjedana ono miče glavicom, a sa 6 tjedana i čitavim tijelom poput već rođene bebe. U osmom tjednu stišće šaku, štuca, budi se i spava. U 11. tjednu dijete je veliko kao naš palac, a izgleda isto tako kao mi smanjeni na tu dimenziju. Toliko je pametno da samo stavlja svoj mali palčić u usta i siše ga. Reagira na zvukove, tako da ga vanjska buka može probuditi iz sna.

Grijeh nije rješenje

– Molimo se dragome Bogu za obraćenje griješnika.

– Djecu treba voljeti i dobro ih odgajati

– Katolička Crkva je učiteljica vjere i morala. Ona trajno naučava neraskidivost povezanosti bračnog sjedinjenja sa začećem, pri čemu Bog daje dušu novom čovjeku. Obrazloženja se mogu naći u Katekizmu Katoličke Crkve, u Enciklikama “Casti conubii” i “Humanae Vitae” i dokumentu Zbora za nauk vjere ”Donum Vitae”. Tako su smrtni grijesi ne samo ubijanje nerođenog djeteta, nego i kontracepcija, sterilizacija i umjetna oplodnja kao npr. u epruveti i inseminacija.

– Čujemo da se rodi manje od 5 % djece začete u epruveti, a ostalu pobiju ili ih drže žive, smrznute u frižiderima.

– Svaka vrsta spirale ubija djecu! Uz nju dolazi do začeća, ali djetešce najčešće umire u prvim danima, jer mu spirala ne dopušta usađivanje u maternicu. Ako je menstruacija izostala, to znači da je dijete ipak preživjelo. Mora mu se sačuvati život.

Spirala zdravu ženu pretvara u bolesnicu (gnojenja u maternici, jajovodima i trbušnoj šupljini, krvarenja, bolovi, slabokrvnost…).

– Uz sve vrste tzv. „kontracepcijskih“ (antibaby) pilula i bilo kojih drugih hormona i antihormona protiv rađanja, ipak često dođe do ovulacije i začeća. Međutim, dijete tada najčešće umire od gladi, jer pilule osuše žlijezde i smanje količinu hrane – glikogena u sluznici maternice. Izostanak menstruacije govori da je dijete ipak preživjelo. Abortus se ne smije učiniti niti tada.

Žene koje su uzimale hormone protiv rađanja, češće obole od raka dojke, kože i maternice, sklonije su moždanim i srčanim udarima, upalama vena s ugrušcima koji mogu izazvati emboliju, pojavi im se oštećenje jetre i vidnog živca, oslabljenje imuniteta itd. Antibaby pilule nisu rješenje niti za reguliranje nepravilnih menstruacijskih ciklusa.

– Isus je rekao: “Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće” (Mt 25,40). A naš najmanji brat ili sestra je tek začeto dijete. Ne smije ga se nikada ubijati, sve od začeća pa nadalje, bez obzira gdje se nalazilo, bez obzira na situaciju. Ne smije se ubijati niti onu djecu koju su začeli preko grijeha umjetnih oplodnji.

–  Ne smije se provoditi  ranu amniocentezu niti druge analize i testove koji pomažu u lovu i odstrelu bolesnih. Ne smije se ubijati niti bolesne! Nitko nije postao sretan ubojstvom čovjeka, ali se može postati sretan služeći životu bolesnika.

– U slučaju ugroženosti majke ili djeteta, treba spašavati oba života, bez ubojstva. Već se je uspjelo spasiti živote brojne djece koja su prije poroda živjela izvan maternice. Trudnica kod koje se otkrije rak prsa povećava si mogućnost trajnog izlječenja kada sačuva djetetov život.

– Ako se ne zna da li je dijete još živo ili je već mrtvo, mora se prema njemu odnositi tako kao da je živo, da mu se ne bi ugrozilo život.

– Jasno je da se ne smije odstranjivati maternicu ako dolazi u obzir da je u njoj živo dijete. Postoji čitav niz drugih operacija, pa i dijagnostičkih procedura, prije čijeg izvođenja treba biti siguran da u tijelu žene ne postoji živo dijete, da ga se ne bi ubilo niti povrijedilo. Ne smije rušiti kuću dok dolazi u obzir da je u njoj netko živ.

– Sv. Otac Papa Pio XI je u Enciklici “Casti conubii” u točki 56., protiv kontracepcije i protiv sterilizacije napisao: „ Svaka upotreba ženidbe gdje po čovječjem nastojanju biva bračni čin lišen svoje naravne sposobnosti da proizvede život, krši Božji i naravni zakon i oni koji takvo što čine, kaljaju se ljagom teškoga grijeha”.

– Oni koji proizvode, reklamiraju i raspačavaju prezervativ, krivi su ne samo za sudjelovanje u grijesima bludnosti, preljuba, kontracepcije itd., nego i za mnoge druge štetne posljedice. Dokazano je da se i preko prezervativa može prenijeti humani papiloma virus (HPV) koji izaziva rak maternice, Chlamydia Trachomatis koja izaziva neplodnost i brojne druge probleme, hepatitis, herpes genitalis, sifilis, gonoreja, AIDS i razne druge bolesti. Većina zaraznih, pa i smrtonosnih bolesti, može se prenijeti već i ljubljenjem.

Papinsko Vijeće za obitelj kroz dokument “Ljudska spolnost: istina i značenje” iz 1995. god. poručuje: “U tom kontekstu roditelji trebaju također odbiti promicanje takozvanog “safe sex-a” (“sigurnog seksa”) ili “safer sexa” (“sigurnijeg seksa”), opasne i nećudoredne politike, utemeljene na varljivoj teoriji da prezervativ može pružiti odgovarajuću zaštitu od SIDA-a (AIDS-a)”.

– Nekoja djeca poginu prije ili poslije implantacije još i zbog spolno prenosivih bolesti, koje izazovu upale u maternici i jajovodima. Ne osjećaju se sve zaraze odmah. Oni koji su imali predbračne ili izvanbračne seksualne kontakte, uz traženje Božjeg oproštenja, trebali bi se još istestirati na brojne bolesti. Mnoge su izlječive, pogotovo ako se otkriju na vrijeme. Međutim, testiranja se ne smiju izvoditi grješnim postupkom. Uvijek postoji rješenje bez grijieha.

– Seksualni život se ne smije provoditi prije niti izvan onog braka kojega blagoslovi dragi Bog i koji je nerazrješiv do smrti jednoga od supružnika.

– U slučaju opravdanih razloga izbjegavanja začeća, prihvaća se suzdržanost u plodne dane. Plodno i neplodno vrijeme se danas može jednostavno i pouzdano otkriti čak i u nepravilnim ciklusima uz pomoć prirodne Billingsove ili simpto-termičke metode.

Spašavanje života

Ubojstvo nerođenog djeteta dovodi do negativnih posljedica za sve sudionike na nivou duše, u smislu teškoga grijeha. Katolici zbog toga postaju automatski izopćeni iz Katoličke Crkve (kanon 1389). Međutim, događaju se negativne posljedice i za psihičko i fizičko zdravlje sudionika, a i za društvenu zajednicu. Šteti se i sadašnjosti i budućnosti. Od mnoge djece, Bog ima u planu stvaranje novog potomstva, možda i do kraja svijeta.

Zbog pobačaja nekoje žene ostanu neplodne a neke obole od raka dojke. Naime, žlijezde prsa, koje se umnožavaju od početka trudnoće, tek blizu vremena poroda i tijekom dojenja prelaze u zrelu fazu od kojih ne nastaje rak. Međutim, prekidom trudnoće,  žlijezde, ostanu u nezreloj fazi i sklone su prelasku u stanice raka.

Kroz stav prema svakom, pa i tek začetom djetetu, vidi se koliko držimo do dragoga Boga koji ga je stvorio. On poznaje svakoga koga je stvorio, svakoga voli, za svakoga je zainteresiran i nikada nikoga neće zaboraviti.

Dragi Bog je svakom čovjeku stvorio dušu s ljubavlju, pa tako i nama. Ako nas ne vole oni od kojih to očekujemo, ipak nas voli dragi Bog. A mi smo dužni voljeti i Boga i druge ljude i sebe. Sv. Matej je zapisao Isusov odgovor kada mu je postavljeno pitanje koja je zapovijed najveća u Zakonu: “A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.« Mt 22, 37-40. Ljubav znači poštivanje života čovjeka a ne njegovo ubijanje.

Kako bi netko mogao reći da voli dragoga Boga, ako bi htio ubiti najdragocjenije Božje stvorenje, tek začetog ili starjeg čovjeka!

Sigurno ste i Vi impresionirani velikim prostranstvima, silama, gibanjima i bogatstvom svemira, a također i čudesima mikrokozmosa. Bog je naravno jači od svega što je stvorio. Čovjek se ne bi mogao pojaviti u tom ogromnom hladnom ili vrućem svemiru sam od sebe.

Dragi Bog je samostalno stvorio tek Adama i Evu. Nakon toga, On surađuje s roditeljima u stvaranju novih ljudi i tako im pokazuje veliko povjerenje. Da li su roditelji svjesni velike časti koju im je dragi Bog udijelio?

Ako je do začeća došlo i preko nekog grješnog ponašanja, to znači da je i tom novom čovjeku dragi Bog dao neumrlu dušu, da ga voli i da ima i s njim svoj plan.

Kako bi to izgledalo da se pojavi netko tko kaže da mu pijev slavuja ide na živce, pa počne uništavati malene slavuje koji se u gnijezdima još nisu izlegli? Jako bi ga se kaznilo, jer su kod nas zakonom zaštićeni životi stotina životinja još dok se ne izlegu ili ne okote!

Ne može nitko reći da je nerođeno dijete, bez obzira kakvo bilo, manje vrijedno od životinje koja se još nije izlegla ili okotila!

Nije istina da naš stav prema djetetu koje se još nije rodilo ovisi o tome koliko imamo novaca. Ljubav ne košta ništa. Odlučiš se da voliš svako, pa i novo dijete i ljubav se pojavi u trenu.

Dragi Bog ima veliko povjerenje prema ženi. Kada je trudna, svojim tijelom hrani, čuva i njeguje djetešce. Bez obzira na stav oca djeteta ili bilo koga drugoga, ne smije dopustiti ubojstvo.

Svatko od nas se začeo ne samo zahvaljujući dragome Bogu, nego i zato što su se rodili doslovno svi naši krvni pretci do Adama i Eve, a njih su milijarde i milijarde. U sebi nosimo njihove gene. Da se samo netko od njih nije rodio, ne bi niti nas bilo. A u kakvim materijalnim uvjetima se živjelo, rađalo i u bližoj, a pogotovo u dalekoj prošlosti?

Dakle, kroz stav prema nerođenom djetetu pokazuje se koliko se poštuje sve one koji su se za svakoga od nas žrtvovali i voljeli nas i prije i poslije poroda. Nas nisu ubili.

Griješiti se ne smije nikada. Opredjeljenjem za grijeh, čovjek odbija suradnju s Bogom, pokušava reći da je pametniji od dragoga Boga. To ne može biti, nego zbog grijeha postaje nesretan i strahovito propada.

Događa se da netko nekoga nagovara na grijeh, straši ga, ucjenjuje i sl. Onaj tko nas nagovara na zlo, nije nam prijatelj, ne želi nam dobro. Za čistu savjest i dobre odnose s dragim Bogom, isplati se žrtvovati, pa i trpjeti ako treba. Treba čvrsto odlučiti da se neće sudjelovati u ubojstvu niti u bilo kojem drugom grijehu, te otvoriti dušu dragome Bogu. Bog to prepoznaje i stiže u pomoć da ne bismo sagriješili. Bog je naš Spasitelj! On je svemoguć i jači od svega zla.

Bez obzira na situaciju, uvjete u okolini, na mjesto gdje se dijete nalazi, da li ga želiš ili ne želiš, da li se radi o bolesti majke ili djeteta, nikada ga ne ubij, već ga zavoli i daj mu da živi!

Osluškujmo Božji glas da shvatimo što bismo još trebali učiniti za spašavanje ugroženih života i za poštivanje Božje zamisli o čovjeku.

Autor teksta: Dr. med. Antun Lisec / Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Prof.dr.sc. Tonči Matulić: ‘Legalno inducirani pobačaj je namjerno ubojstvo nevinoga ljudskog bića!’

Objavljeno

na

Objavio

U Argumentima HKR-a 4. veljače bilo je riječi o abortusu i sukobu dvaju prava – djeteta na život i majke na slobodu izbora. Gosti Tanje Popec bili su prof. dr. Tonči Matulić, autor knjige “Pobačaj – drama savjesti” i profesor bioetike na KBF-u u Zagrebu te ginekolog dr. Oliver Vasilj, stručnjak za područje fetalnog ponašanja djeteta iz KB Sveti Duh, Zagreb, javlja Ika.

Ginekolog dr. Oliver Vasilj, stručnjak za područje fetalnog ponašanja djeteta iz bolnice Sveti Duh, naglasio je da najnoviji, četverodimenzionalni ultrazvuk jasno pokazuje kako je cijeli ljudski život jedan kontinuitet – od začeća do prirodne smrti:

“Neupitna je znanstvena činjenica da život počinje začećem. Od trenutka kad se spoje dvije spolne stanice nastaje potpuna informacija za budući razvoj ljudske osobe. I to nije samo jedan trenutak nego početak jednog kontinuiteta, koji se trajno nastavlja. Od jednostaničnog zigotnog stadija, preko morule, blastociste, embrija do fetusa, nastavlja se i dalje, nakon rođenja.”

Ljudski život je kontinuum od začeća do prirodne smrti

Dr. Vasilj je dodao da se rođenjem djeteta ništa ne mijenja, dijete samo mijenja mjesto boravka. Ono i dalje uči, vježba, razvija se: “Cijeli naš život je kontinuitet razvoja od začeća do prirodne smrti. Ne može se u jednom trenutku povući jedna crta i reći da embrij ili fetus do toga dana nije bio ništa, a sada je nešto. U embrionalnom i fetalnom razvoju tu crtu nije moguće povući.”

Prof. dr. Tonči Matulić sa zagrebačkog KBF-a dodao je da je abortus namjerno i svjesno prekidanje već započetog života ljudskog bića:

“Legalno inducirani pobačaj je namjerno ubojstvo nevinoga ljudskog bića koje ima urođeno, inherentno pravo na život. To mu pravo nitko ne može dati, vlast ga može samo priznati i konstatirati, ali ga ne može dati.”

Na pitanje o tome koje je pravo važnije ili snažnije, pravo djeteta na život ili pravo majke na slobdan izbor, Matulić ističe: “Osobno imam poteškoća, a i iz kršćanske perspektive je gotovo neshvatljivo pojmiti jedno takvo pravo, kao što je to tzv. pravo na pobačaj. Pravo na ubojstvo nevinog ljudskog bića je neshvatljivo, to je čista kontradikcija. Pravo podrazumijeva nešto što promiče život, štiti život, omogućuje procvat i zaštitu života, a nikako se pravom ne može nazivati nešto što gazi, uništava život, što vrijeđa dostojanstvo života, posebno nevinoga.”

Priča o radosti života

Matulić je dodao: “Priča koju pričamo je priča o životu, radosti života i zaštiti nevinoga ljudskog bića. Moramo zato raditi na zdravstvenoj i spolnoj edukaciji, moramo osvješćivati što taj namjerno inducirani pobačaj doista znači, u svoj njegovoj dramatičnosti. Tako da ljudi znaju i da se tako usmjeravaju svojim ponašanjem da se maksimalno može izbjegavati ono što se može nazvati ‘neželjena trudnoća’ ili ponašanja koja će dovesti do toga da žena bude prisiljena postaviti tzv. pravo na vlastito tijelo ili na vlastitu privatnost iznad prava na život vlastitog nerođenog djeteta.”

 

Govoreći o odluci Ustavnog suda o ustavnosti zakona iz 1978. koji regulira abortus, dr. Matulić je naglasio: “Mislim da je ovo rješenje Ustavnog suda najgore moguće, jer je zakon iz totalitarnog komunističkog vremena proglasio sukladnim s demokratskim vrednotama suverene Republike Hrvatske. Mi smo sada, po nalogu Ustavnog suda, u postupku donošenja novoga zakona i vidjet ćemo kako će se hrvatski zakonodavac postaviti u tom pravnom propisu koji se tiče namjernog pobačaja.”

Na pitanje o predloženim mjerama zabrane pričešćivanja onima koji zagovaraju i promiču pobačaj, Matulić je zaključio: “Takve bi stvari crkvena hijerarhija trebala, na jednoj načelnoj razini, dovoljno jasno i dovoljno na vrijeme objasniti, da ne bi bilo soliranja i uzimanja prava u vlastite ruke.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Pobačaj kao društveni podbačaj

Objavljeno

na

Objavio

U jeku političke rasprave o Zakonu o pobačaju, koji svjetlo dana treba ugledati u ožujku ove godine, potrebno je istaknuti par činjenica. Ne pozivajući se na zakonske modele Tanzanije ili Himalaje i Nepala, već koristeći zdrav razum i metodu šire društvene analize.

Svatko tko pomisli da će problem hrvatske demografije definirati kroz ikakvu zabranu u velikoj je zabludi čak i samim logičkim slijedom, jer se nešto afirmativno pokušava ostvariti kroz neki oblik negacije (u ovom slučaju slobodne volje pojedinca). Koliko je vidljivo iz izjava ekspertnog tima, nije planirano povećanje nekih restriktivnih odredaba, no nije planirano niti išta drugo. Tako ovaj „odred za pobačaj“ definira isključivo pitanja vezana uz specifičan Zakon. No on kao usko definirano područje i opet neće riješiti problem (pre)velikog broja pobačaja koje Hrvatska na godišnjoj razini zabilježi.

Zabrana legalnih pobačaja, koji su jedan izuzetno tragičan i osjetljiv čin, dovela bi do velikog broja ilegalnih klinika za pobačaje te bi žene bile još više ugrožene u tim uvjetima, a oni ih na žalost često ne bi spriječili da poduzmu ovako radikalne poteze. Dakle, možda je sazrelo vrijeme za društveni konsenzus oko neke teme i bilo bi lijepo kada bi to bilo baš na pokušaju rješavanja pitanja naše djece.

Ako definiramo da su postojeći zakoni relativno prihvatljivi u svojoj osnovi, koji su pomaci koje u njima možemo učiniti? Možemo kroz sustav obveznog savjetovanja ženama u potrebi ponuditi pomoć. Usmjeriti ih na institucije koje mogu pomoći organizacijski, psihološki i materijalno. Ali možemo i moramo pomoći nizom drugih mjera koje spadaju u sferu senzibilizacije društva po ovoj temi.

No, licemjerno je na ovaj problem gledati kao riješen po rođenome djetetu. Tek tu je potreban angažman države, tek tu su potrebni pozitivni zakoni i tek tada je potrebno opće prihvaćanje majke i njezina djeteta. Zašto se umjesto razmišljanja o izmjeni Zakona o pobačaju ne uvede Zakon o obveznoj pomoći dojiljama i novorođenčetu? Pa da se tim zakonom definira dolazak licenciranih profesionalnih dadilja u kućanstva u kojima je novorođenče 4 sata na tjedan, na račun države? Imate poticano zapošljavanje i majku koja npr. Može oprati kosu u miru. Zašto ne govorimo o zakonu o zdravstvenoj skrbi male djece koji bi uključio institut mobilnog liječnika/pedijatra koji dolazi u domove kada je dijete bolesno i koji radi u 3 smjene 0-24? Zašto ne govorimo o obvezi jedinica lokalne uprave i samouprave da upišu svako dijete u vrtić, osim u slučajevima kada obitelji to explicite ne žele. Kroz takve pozitivne zakone riješiti ćemo postepeno i problem pobačaja u zemlji, kroz prihvaćanje djece kao naše budućnosti, a ne smetnje pri izgradnji karijere ili „gnjavitelja“, potaknuti ćemo i žene i obitelji da se odluče zadržati neočekivane trudnoće. Kada stvorimo atmosferu sigurnosti, ljubavi i prihvaćanja svakog novog života, a ne osude ili mržnje jer je nešto van općeprihvaćenog ili nametnutog koncepta, neće nam trebati zakoni koji išta zabranjuju.

Budimo najprije mi ljudi, ako želimo utjecati na tuđe živote ili njihovo očuvanje i pomislite i sjetite se toga svaki puta kada ste majku s djetetom hladno ostavili da čeka u redu u pošti iza vas.

Zakone možemo mijenjati, ali možemo mijenjati i ljudske sudbine neovisno o postojećim zakonima. To je zadaća svakog pojedinca, na kraju krajeva, nitko nam nije zabranio pomoć drugima!?

S dužnim poštovanjem,
predsjednica Udruge Hrvatska Slobodna Desnica,

doc. dr. sc. Vlatka Vukelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari