Pratite nas

Život

Antun Lisec: Zavoli dijete i daj mu da živi !

Objavljeno

na

Zavoli dijete i daj mu da živi !

Isus nam je rekao, a Sv. Matej zapisao:  “… Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! – to sve traže pogani – jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno. Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati! Dakle: ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se! Svakom je danu dosta njegove muke.” (Mt 6, 31-34).

Majka i otac se postaje začećem, a ne tek rođenjem. Razlika između rođenog i nerođenog djeteta je samo u mjestu boravka. Međutim, čovjek je čovjek po onome što nosi u sebi, a ne po mjestu gdje se nalazi.

Djeca su naša radost i nada. Ona nam obogaćuju i uljepšavaju život. Na njima svijet ostaje. Za njihovo dobro se žrtvujemo.

Djeca traže našu ljubav i zaštitu, pogotovo dok su još tako nježna i malena da se nisu rodila. Kroz ljubav prema njima izgrađujemo svoju vlastitu nježnost, plemenitost i poštenje.

Djeca pomažu u izgradnji mira u našim srcima, u obitelji i u svijetu.

Život djeteta prije poroda

Dok se promatra ili drži na rukama tek rođeno djetešce, svakome je jasno da je ono imalo isto tijelo i prije poroda. Život čovjeka počinje u trenutku začeća. Već tada je to živa djevojčica ili živi dječak, a određeno je kakve će boje biti oči ili kosa, crte temperamenta i rad organa. Kod začeća je dijete veliko otprilike 0,1 do 0,15 mm, a težina mu je oko 0,004 mg.

Prof. dr. Davor Pavuna je izračunao da se tijelo tek začetog djeteta sastoji od otprilike 1014 atoma. Opisno, to je stotinu tisuća puta po milijardu atoma.

Ako je sve u redu, do začeća dolazi oko dva tjedna prije izostanka majčine  menstruacije i to najčešće u jajovodu. Tada dijete putuje prema maternici i u nju se počinje usađivati otprilike petog do sedmog dana nakon začeća.

17. dan nakon začeća, dakle manje od tjedan dana nakon izostanka menstruacije, srce je već tako razvijeno da počinje kucati, a 21. dan od začeća, počinje tjerati i vlastitu krv kroz žile.

U svakoj živoj stanici postoji gibanje, pa su prvi pokreti djeteta prisutni već od začeća. S pet i pol tjedana ono miče glavicom, a sa 6 tjedana i čitavim tijelom poput već rođene bebe. U osmom tjednu stišće šaku, štuca, budi se i spava. U 11. tjednu dijete je veliko kao naš palac, a izgleda isto tako kao mi smanjeni na tu dimenziju. Toliko je pametno da samo stavlja svoj mali palčić u usta i siše ga. Reagira na zvukove, tako da ga vanjska buka može probuditi iz sna.

Grijeh nije rješenje

– Molimo se dragome Bogu za obraćenje griješnika.

– Djecu treba voljeti i dobro ih odgajati

– Katolička Crkva je učiteljica vjere i morala. Ona trajno naučava neraskidivost povezanosti bračnog sjedinjenja sa začećem, pri čemu Bog daje dušu novom čovjeku. Obrazloženja se mogu naći u Katekizmu Katoličke Crkve, u Enciklikama “Casti conubii” i “Humanae Vitae” i dokumentu Zbora za nauk vjere ”Donum Vitae”. Tako su smrtni grijesi ne samo ubijanje nerođenog djeteta, nego i kontracepcija, sterilizacija i umjetna oplodnja kao npr. u epruveti i inseminacija.

– Čujemo da se rodi manje od 5 % djece začete u epruveti, a ostalu pobiju ili ih drže žive, smrznute u frižiderima.

– Svaka vrsta spirale ubija djecu! Uz nju dolazi do začeća, ali djetešce najčešće umire u prvim danima, jer mu spirala ne dopušta usađivanje u maternicu. Ako je menstruacija izostala, to znači da je dijete ipak preživjelo. Mora mu se sačuvati život.

Spirala zdravu ženu pretvara u bolesnicu (gnojenja u maternici, jajovodima i trbušnoj šupljini, krvarenja, bolovi, slabokrvnost…).

– Uz sve vrste tzv. „kontracepcijskih“ (antibaby) pilula i bilo kojih drugih hormona i antihormona protiv rađanja, ipak često dođe do ovulacije i začeća. Međutim, dijete tada najčešće umire od gladi, jer pilule osuše žlijezde i smanje količinu hrane – glikogena u sluznici maternice. Izostanak menstruacije govori da je dijete ipak preživjelo. Abortus se ne smije učiniti niti tada.

Žene koje su uzimale hormone protiv rađanja, češće obole od raka dojke, kože i maternice, sklonije su moždanim i srčanim udarima, upalama vena s ugrušcima koji mogu izazvati emboliju, pojavi im se oštećenje jetre i vidnog živca, oslabljenje imuniteta itd. Antibaby pilule nisu rješenje niti za reguliranje nepravilnih menstruacijskih ciklusa.

– Isus je rekao: “Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće” (Mt 25,40). A naš najmanji brat ili sestra je tek začeto dijete. Ne smije ga se nikada ubijati, sve od začeća pa nadalje, bez obzira gdje se nalazilo, bez obzira na situaciju. Ne smije se ubijati niti onu djecu koju su začeli preko grijeha umjetnih oplodnji.

–  Ne smije se provoditi  ranu amniocentezu niti druge analize i testove koji pomažu u lovu i odstrelu bolesnih. Ne smije se ubijati niti bolesne! Nitko nije postao sretan ubojstvom čovjeka, ali se može postati sretan služeći životu bolesnika.

– U slučaju ugroženosti majke ili djeteta, treba spašavati oba života, bez ubojstva. Već se je uspjelo spasiti živote brojne djece koja su prije poroda živjela izvan maternice. Trudnica kod koje se otkrije rak prsa povećava si mogućnost trajnog izlječenja kada sačuva djetetov život.

– Ako se ne zna da li je dijete još živo ili je već mrtvo, mora se prema njemu odnositi tako kao da je živo, da mu se ne bi ugrozilo život.

– Jasno je da se ne smije odstranjivati maternicu ako dolazi u obzir da je u njoj živo dijete. Postoji čitav niz drugih operacija, pa i dijagnostičkih procedura, prije čijeg izvođenja treba biti siguran da u tijelu žene ne postoji živo dijete, da ga se ne bi ubilo niti povrijedilo. Ne smije rušiti kuću dok dolazi u obzir da je u njoj netko živ.

– Sv. Otac Papa Pio XI je u Enciklici “Casti conubii” u točki 56., protiv kontracepcije i protiv sterilizacije napisao: „ Svaka upotreba ženidbe gdje po čovječjem nastojanju biva bračni čin lišen svoje naravne sposobnosti da proizvede život, krši Božji i naravni zakon i oni koji takvo što čine, kaljaju se ljagom teškoga grijeha”.

– Oni koji proizvode, reklamiraju i raspačavaju prezervativ, krivi su ne samo za sudjelovanje u grijesima bludnosti, preljuba, kontracepcije itd., nego i za mnoge druge štetne posljedice. Dokazano je da se i preko prezervativa može prenijeti humani papiloma virus (HPV) koji izaziva rak maternice, Chlamydia Trachomatis koja izaziva neplodnost i brojne druge probleme, hepatitis, herpes genitalis, sifilis, gonoreja, AIDS i razne druge bolesti. Većina zaraznih, pa i smrtonosnih bolesti, može se prenijeti već i ljubljenjem.

Papinsko Vijeće za obitelj kroz dokument “Ljudska spolnost: istina i značenje” iz 1995. god. poručuje: “U tom kontekstu roditelji trebaju također odbiti promicanje takozvanog “safe sex-a” (“sigurnog seksa”) ili “safer sexa” (“sigurnijeg seksa”), opasne i nećudoredne politike, utemeljene na varljivoj teoriji da prezervativ može pružiti odgovarajuću zaštitu od SIDA-a (AIDS-a)”.

– Nekoja djeca poginu prije ili poslije implantacije još i zbog spolno prenosivih bolesti, koje izazovu upale u maternici i jajovodima. Ne osjećaju se sve zaraze odmah. Oni koji su imali predbračne ili izvanbračne seksualne kontakte, uz traženje Božjeg oproštenja, trebali bi se još istestirati na brojne bolesti. Mnoge su izlječive, pogotovo ako se otkriju na vrijeme. Međutim, testiranja se ne smiju izvoditi grješnim postupkom. Uvijek postoji rješenje bez grijieha.

– Seksualni život se ne smije provoditi prije niti izvan onog braka kojega blagoslovi dragi Bog i koji je nerazrješiv do smrti jednoga od supružnika.

– U slučaju opravdanih razloga izbjegavanja začeća, prihvaća se suzdržanost u plodne dane. Plodno i neplodno vrijeme se danas može jednostavno i pouzdano otkriti čak i u nepravilnim ciklusima uz pomoć prirodne Billingsove ili simpto-termičke metode.

Spašavanje života

Ubojstvo nerođenog djeteta dovodi do negativnih posljedica za sve sudionike na nivou duše, u smislu teškoga grijeha. Katolici zbog toga postaju automatski izopćeni iz Katoličke Crkve (kanon 1389). Međutim, događaju se negativne posljedice i za psihičko i fizičko zdravlje sudionika, a i za društvenu zajednicu. Šteti se i sadašnjosti i budućnosti. Od mnoge djece, Bog ima u planu stvaranje novog potomstva, možda i do kraja svijeta.

Zbog pobačaja nekoje žene ostanu neplodne a neke obole od raka dojke. Naime, žlijezde prsa, koje se umnožavaju od početka trudnoće, tek blizu vremena poroda i tijekom dojenja prelaze u zrelu fazu od kojih ne nastaje rak. Međutim, prekidom trudnoće,  žlijezde, ostanu u nezreloj fazi i sklone su prelasku u stanice raka.

Kroz stav prema svakom, pa i tek začetom djetetu, vidi se koliko držimo do dragoga Boga koji ga je stvorio. On poznaje svakoga koga je stvorio, svakoga voli, za svakoga je zainteresiran i nikada nikoga neće zaboraviti.

Dragi Bog je svakom čovjeku stvorio dušu s ljubavlju, pa tako i nama. Ako nas ne vole oni od kojih to očekujemo, ipak nas voli dragi Bog. A mi smo dužni voljeti i Boga i druge ljude i sebe. Sv. Matej je zapisao Isusov odgovor kada mu je postavljeno pitanje koja je zapovijed najveća u Zakonu: “A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.« Mt 22, 37-40. Ljubav znači poštivanje života čovjeka a ne njegovo ubijanje.

Kako bi netko mogao reći da voli dragoga Boga, ako bi htio ubiti najdragocjenije Božje stvorenje, tek začetog ili starjeg čovjeka!

Sigurno ste i Vi impresionirani velikim prostranstvima, silama, gibanjima i bogatstvom svemira, a također i čudesima mikrokozmosa. Bog je naravno jači od svega što je stvorio. Čovjek se ne bi mogao pojaviti u tom ogromnom hladnom ili vrućem svemiru sam od sebe.

Dragi Bog je samostalno stvorio tek Adama i Evu. Nakon toga, On surađuje s roditeljima u stvaranju novih ljudi i tako im pokazuje veliko povjerenje. Da li su roditelji svjesni velike časti koju im je dragi Bog udijelio?

Ako je do začeća došlo i preko nekog grješnog ponašanja, to znači da je i tom novom čovjeku dragi Bog dao neumrlu dušu, da ga voli i da ima i s njim svoj plan.

Kako bi to izgledalo da se pojavi netko tko kaže da mu pijev slavuja ide na živce, pa počne uništavati malene slavuje koji se u gnijezdima još nisu izlegli? Jako bi ga se kaznilo, jer su kod nas zakonom zaštićeni životi stotina životinja još dok se ne izlegu ili ne okote!

Ne može nitko reći da je nerođeno dijete, bez obzira kakvo bilo, manje vrijedno od životinje koja se još nije izlegla ili okotila!

Nije istina da naš stav prema djetetu koje se još nije rodilo ovisi o tome koliko imamo novaca. Ljubav ne košta ništa. Odlučiš se da voliš svako, pa i novo dijete i ljubav se pojavi u trenu.

Dragi Bog ima veliko povjerenje prema ženi. Kada je trudna, svojim tijelom hrani, čuva i njeguje djetešce. Bez obzira na stav oca djeteta ili bilo koga drugoga, ne smije dopustiti ubojstvo.

Svatko od nas se začeo ne samo zahvaljujući dragome Bogu, nego i zato što su se rodili doslovno svi naši krvni pretci do Adama i Eve, a njih su milijarde i milijarde. U sebi nosimo njihove gene. Da se samo netko od njih nije rodio, ne bi niti nas bilo. A u kakvim materijalnim uvjetima se živjelo, rađalo i u bližoj, a pogotovo u dalekoj prošlosti?

Dakle, kroz stav prema nerođenom djetetu pokazuje se koliko se poštuje sve one koji su se za svakoga od nas žrtvovali i voljeli nas i prije i poslije poroda. Nas nisu ubili.

Griješiti se ne smije nikada. Opredjeljenjem za grijeh, čovjek odbija suradnju s Bogom, pokušava reći da je pametniji od dragoga Boga. To ne može biti, nego zbog grijeha postaje nesretan i strahovito propada.

Događa se da netko nekoga nagovara na grijeh, straši ga, ucjenjuje i sl. Onaj tko nas nagovara na zlo, nije nam prijatelj, ne želi nam dobro. Za čistu savjest i dobre odnose s dragim Bogom, isplati se žrtvovati, pa i trpjeti ako treba. Treba čvrsto odlučiti da se neće sudjelovati u ubojstvu niti u bilo kojem drugom grijehu, te otvoriti dušu dragome Bogu. Bog to prepoznaje i stiže u pomoć da ne bismo sagriješili. Bog je naš Spasitelj! On je svemoguć i jači od svega zla.

Bez obzira na situaciju, uvjete u okolini, na mjesto gdje se dijete nalazi, da li ga želiš ili ne želiš, da li se radi o bolesti majke ili djeteta, nikada ga ne ubij, već ga zavoli i daj mu da živi!

Osluškujmo Božji glas da shvatimo što bismo još trebali učiniti za spašavanje ugroženih života i za poštivanje Božje zamisli o čovjeku.

Autor teksta: Dr. med. Antun Lisec / Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Donald Trump: Svaki ljudski život, rođen i nerođen, stvoren je na sliku Božju

Objavljeno

na

Objavio

Foto: AFP

“Svako dijete je dragocjeni dar od Boga. Zajedno moramo čuvati i štiti dostojanstvo svakog ljudskog života. Svako dijete donosi radost u obitelji, svaka je osoba vrijedna zaštite. Svaki ljudski život, rođen i nerođen, stvoren je na sliku Božju. Zajedno ćemo braniti ovu istinu diljem naše zemlje“, rekao je u svome obraćanju sudionicima Hoda za životu u Washingtonu američki predsjednik Donald Trump.

Stotine tisuća sudionika hodali su washingtonskim ulicama gdje se održao 47. američki Hod za život. Hod je to koji će ući u svjetsku povijest kao prvi hod na kojem je sudjelovao predsjednik države i dao svoju javnu podršku. Naime, predsjednik SAD-a Donald Trump obratio se sudionicima Hoda te poslao poruku o dragocjenosti svakog ljudskog života i poručio: “Borim se za vas, a mi se zajedno borimo za one koji nemaju pravo glasa”.

“Velika mi je čast što sam prvi predsjednik koji sudjeluje na Hodu za život. Tu smo zbog jednostavnoga razloga – da obranimo život svakog nerođenog djeteta kojem je Bog podario život”, rekao je u prijenosu EWTN-a te dodao: “Ovo je veliki uspjeh. Mladi ljudi su srce Hoda za život i vaša će generacija učiniti Ameriku narodom za život i obitelj”.

“Svako dijete je dragocjeni dar od Boga. Moramo zajedno čuvati i štiti dostojanstvo svakog ljudskog života. Svako dijete donosi radost u obitelji, svaka je osoba vrijedna zaštite. Svaka ljudski život, rođen i nerođen, stvoren je na sliku Božju. Veselim se svim blagoslovima koji će doći po svakom američkom djetetu”, istaknuo je.

Osvrnuo se i na zakonske regulative u SAD-u te rekao kako će uložiti veto na bilo koji pokušaj umanjivanja pro-life prava i religijskih sloboda.

“Majke su heroji! Vaša snaga i predanost vodi naš narod. Naš je narod blagoslovljen. Naši će građani ostvariti mnoga čudesna djela. Veselimo se svim blagoslovima koji će doći po svakom američkom djetetu”, naglasio je Trump.

Prisutnim sudionicima Hoda za život video porukom iz Vatikana javio se i američki potpredsjednik Mike Pence zajedno sa suprugom Karen.

“Voljeli bismo biti danas s vama. No, u Vatikanu smo i predstavljamo Sjedinjene Američke Države kod Svetog Oca. Danas sam razgovarao s njim i zahvalio mu na svemu što američki katolici čine za zaštitu života. Hvala vam što smo zajedno na ovome putu i što podržavate život“, poručio je Mike Pence u prijenosu EWTN-a.

Senatori američkih država također su izrazili svoju potporu Hodu za život rekavši kako biti za život znači biti za žene.

“Tijekom 47 godina, koliko je pobačaj legaliziran, 61 milijun beba izgubilo je život! Zato hodamo”, poručili su iz inicijative “40 dana za život”.

“126 milijuna djevojčica diljem svijeta nedostaje zbog spolno selektivnog pobačaja (UN National Population Fund). Moramo zaustaviti ovaj femicid ukidanjem pobačaja“, poručuju iz najveće pro-life skupine u Sjevernoj Irskoj.

“Mi smo generacija koja će ukinuti legalni pobačaj u Sjedinjenim Američkim Državama”, poručili su Studenti za život iz SAD-a.

Brojni korisnici društvenih mreža pod oznakom #WhyWeMarch podijelili su svoje životne priče i poručili zašto hodaju za život.

“1958. mojoj samohranoj majci bio je ponuđen pobačaj kako bi mogla upisati fakultet. Izabrala je život, izabrala je mene, udala se za moga oca i odgojila još troje djece. Pitala sam ju, prije nego što je umrla prošle godine, je li požalila zbog te odluke, a on mi je odgovorila – niti jednog dana. Hvala, mama, za život”.
“Prošle smo godine posvojili djevojčicu koja nam je radost i blagoslov. Zahvalni smo njezinoj mami koja ju je rodila i izabrala život koji nam je podario našu predivnu kćer”.

U noći uoči Hoda za život oko 10 tisuća hodočasnika doputovalo je iz različitih krajeva SAD-a kako bi prisustvovalo misi i bdjenju za život koje se održalo u Nacionalnom svetištu Bezgrešnog Začeća u Washingtonu. Uz hodočasnike, bdjenju je prisustvovalo 46 đakona, 303 svećenika, 39 biskupa i tri kardinala, a na euharistijskom slavlju propovijedao je nadbiskup Kansas Cityja Joseph Nauman, predsjedavajući Odbora za život Američke biskupske konferencije, prenosi Catholic News Agency.

Podsjetimo da je Nacionalni dan svetosti ljudskoga života proglašen na obljetnicu tragične presude Vrhovnog suda Roe vs. Wade kojom je 22. siječnja 1973. pobačaj legaliziran u svim saveznim državama.

U ovogodišnjem proglasu predsjednik Trump je napisao da “SAD mora ostati postojano posvećen dubokoj istini da je svaki život dar od Boga, koji svaku osobu obdaruje nemjerljivom vrijednošću i potencijalom”.

“Na Nacionalni dan svetosti ljudskog života naša nacija ponosno i snažno potvrđuje svoju predanost zaštiti dragocjenog dara života u svim njegovim fazama, od začeća do prirodne smrti”, poručio je Trump u proglasu potpisanom u ponedjeljak.

misija / hana kilijan / hkm

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Kome smeta intelektualno bogatstvo Bosanske Posavine?

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je objavljena vijest da se pokrenula Društveno- kulturna platforma Bosanske Posavine, neformalna skupina koja se bavi medijskom promocijom identiteta tradcionalnih vrijednosti i  ljudi iz Bosanske Posavine jedna činjenica je posebno  zasmetala nekim političarima iz nekih dijelova Bosne i Hercegovine. Naime, nepobitna je činjenica da u svijetu djeluje, koliko nam je poznato, 300 doktora znanosti koji su podrijetlom ili rođenjem s područja Bosanske Posavine, nekim političarima je, u najmanju ruku, dvojbena. Očito je dvojbena onima, koji nemaju takve titule, a zauzimaju vrlo odgovorne pozicije  u društvu.

Poznavateljima povijesti je zasigurno poznato kako je prvu Osnovnu hrvatsku narodnu školu u Bosni i Hercegovini osnovao fra Ilija Strarčević. Zbilo se to 1823. godine u Tolisi u srcu Bosanske Posavine. Od tada do danas u cijeloj Bosanskoj Posavini odgajane su i obrazovane stotine tisuća kasnije samozatajnih znanstvenika, profesora, nastavnika i učitelja. Među njima su i oni koji su slavu hrvatskoga naroda pa i onoga iz cijele BiH pronosili diljem svijeta. Fra Augustin Augustinović je, na primjer, iz svojega  maloga Prijedora kod Brčkog stigao do Jeruzalema gdje je na tamošnjem Franjevačkom institutu predavao Novi zavjet. Svojom je knjigom  “Povijest Isusova” postao cijenjen u mnogobrojnim biskupijama širom svijeta što je rezultiralo da mu se ta knjiga prevede na 28 svjetskih jezika. Fra Serafin Zečević je predavao u Rimu, pa onda pomagao brojnim hrvatskim iseljenicima u Kanadi. Dr. sc. vlč. Krunoslav Draganović je posebno vazna osoba u hrvatskoj povijesti. Oni nisu jedini među brojnim znanstvenicima svjetskoga glasa, ljudima koji su postajali poznati širom svijeta, ali u svojim BiH i Hrvatskoj su malo poznati široj javnosti.

Nakon što je objavljena vijest da se pokrenula Društveno- kulturna platforma Bosanske Posavine jedna činjenica posebno je zasmetala nekim političarima iz nekih dijelova Bosne i Hercegovine. Naime, nepobitna je činjenica da u svijetu djeluje, koliko nam je poznato, 300 doktora znanosti koji su podrijetlom ili rođenjem s područja Bosanske Posavine, nekim političarima je, u najmanju ruku, dvojbena. Očito je dvojbena onima, koji nemaju takve titule, a zauzimaju vrlo odgovorne pozicije  u društvu.

300 doktora znanosti u 25 zemalja svijeta

Ako uzmemo u obzir istinu onda informacija o 300 doktora znanosti čiji su roditelji ili bližnji preci Posavljaci a koji danas žive i djeluju u gotovo svakom kutku kugle zemaljske je točna i potkrijepljena argumentima. Naime, Društveno-kulturnu platformu Bosanske Posavine podržava njih oko 300, a zasigurno ih ima i više. No, spomenutih 300 su ljudi, koji djeluju u 25 zemalja svijeta i to na svim kontinentima  a najmanje ih danas ima u Bosni i Hercegovini.

Prema poznavateljima demografskih kretnji posavskih ljudi danas u svijetu živi oko 250 000 ljudi rođenjem i podrijetlom iz Bosanske Posavine. Među njima su 132 sveučilišna profesora, koji žive  i rade u 13 zemalja zapadne Europe ( Njemačka, Austrija,  Francuska, Norveška, Italija, Luksemburg, Belgija, Nizozemska, Velika Britanija, Finska, Švedska i Španjolska i Portugal), 98 ih živi i radi u Hrvatskoj i BiH. 40 doktora znanosti podrijetlom iz Bosanske Posavine živi i radi u Australiji i na Novom Zelandu. 18 ih čini dio akademske zajednice Sjedinjenih američkih država, četvorica žive u Kanadi. U Rusiji i Bugarskoj ih živi po trojica,  u Sloveniji 2, a po jedan u Sjevernoj Makedoniji, Turskoj, Gčrkoj,  Albaniji i Japanu. Što ukupno čini brojku od 305 doktora znanosti, a svakim danom ih je sve više, jer dolaze nove generacije.

Imajući u vidu da pučanstvo Bosanske Posavine kroz povijest “nije imalo sreću” mnogobrojni su ljudi morali napuštati plodnu posavsku ravnicu i “kruh zarađivati” negdje preko granice. Još i prije Drugog svjetskog rata Posavljaci su prelazili preko “bare”. Samo se mali broj njih vratio, a do početka Domovinskoga rata većina nije imala niti kontakt s rodbinom i prijateljima koji su ostali u Posavini. Iseljavanje se nastavilo neposredno nakon Drugog svjetskog rata, a pogotovo na početku Domovinskoga rata.

Zaradom s “bauštele” do doktorata potomaka

Brojni su Posavljaci znali da im je u tuđem svijetu mučiti se i raditi po bauštelama, ali su također znali da, ako se oni moraju mučiti, da takva sudbina ne mora zadesiti i njihovu djecu. Mnogi su u svoju djecu usađivali smisao o školovanju i misao da jednom mogu biti cijenjeni ljudi. I tako se iz generacije u generaciju rađala posavska akademska gospoda. Postajali su vrlo važni čimbenici u sredinama gdje žive i danas svoju djecu potiču na još veći rad i kvalitetnije obrazovanje.

Mnogobrojni Posavljaci, koji su bili nadareni, a živjeli su u svojoj Posavini nisu mogli doći do izražaja. Najprije, jer im katolička vjera i ljubav prema Bogu nije dozvoljavala komunističko bezboštvo,a druga je stvar što su ipak ispred njih i njihova znanja priliku dobijali mladi ljudi s drugih područja. Mnogi od njih napuštali su Posavinu i nastanjivali se u drugim sredinama. Najviše u Hrvatskoj te danas samo tamo živi oko stotinjak, doktora znanosti podrijetlom iz Bosanske Posavine. Odlikuje ih  volja za radom, predanost poslu i znanosti, ali i svijest da sve moraju sami zaslužiti, jer nema starijeg strica ili kuma, koji će uskočiti i otvoriti neka zatvorena vrata. A sve odluke o njima donosili su neki drugi. I danas iz Bosanske Posavine u hrvatskoj Vladi nema niti jednog ministra. Jedan je nedavno bio, ali su ga lažima izbacili i udaljili iz političke arene. Nije se uklapao u sustav.

U tom smislu, zanimljiva je i činjenica da u Hrvatskom Saboru sjede trojica zastupnika iz dijaspore,  od kojih ni jedan nema nikakve veze s Bosanskom Posavinom, a o titulama da i ne govorimo. Koliko nam je poznato samo je jedan s titulom doktora znanosti ( prof. dr. sc. Božo Ljubić), a sva trojica žive u Hrvatskoj i BiH.

Osim znanstvenika, postoje i vrlo uspješni Posavljaci u raznim područjima ljudskog života. I danas mnogobrojni ljudi iz Bosanske Posavine svojim poduzetničkim žarom pune proračune Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine i cijenjeni su donatori i humanitarci kad god to zatreba.

Veliki su broj uspješnih sportaša koji su nosili hrvatski dres u brojnim sportovima ponikli ili rođeni u Posavini. Neki su vrlo cijenjeni i u svijetu. (Cro Cop, Vedran Ćorluka, Ana Šimić,  Anton Maglica, Mladen Petrić, Aco Živković, itd…).

O Ivi Greguroviću ne treba trošiti riječi. Divi mu se cijeli hrvatski svijet. Tu su pronositelji posavske izvorne glazbe braća Begići te etno pop glazbenici Ivan Martić Ivica i Ivan Mandić ili pak i ljudi koji pjevali i ratovali: Tigrlovi tame, Drale i Raščica, itd…

Posavljaci su inače mirni ljudi. Nisu bučni. Svoju energiju troše u posao i stvaranje općeg i osobnog dobra.

Čuđenju nema utemeljenja u činjenicama

Zato ne stoji čuđenje odkuda iz Bosanske Posavine toliko obrazovanih ljudi. Takve izjave stvaraju međusobno nepovjerenje i ruše hrvatsko, toliko potrebno, zajedništvo. Pogotovo u BiH, gdje su Hercegovci  i Posavljaci, ali  i oni koji žive u mučeničkoj Središnjoj Bosni, u malo daljoj prošlosti ipak nastali iz jednog korijena (Dalmacija i Hercegovina).  Stječe se dojam da iz Bosanske Posavine ne smije izniknuti neki znanstvenik, umjetnik, sportaš… Ne, gospodo, u životu uvijek ne prolazi ono što nam kažu vlastodršci i moćnici. Ponekad pobijede i mali, samozatajni vrijedni ljudi, koji sa simpatijom i željom za nasljedovanjem gledaju na onu već sada opjevanu izjavu hrvatskog nogometnog izbornika Zlatka Dalića: “U dobru se ne uzivsi, u zlu se ne ponizi!”. I što u tomu ima loše.

Vjerujem da dok ovo pišem u ove večernje sate kako se negdje u svijetu rađa neki novi doktor znanosti podrijetlom iz   Hercegovine, Središnje Bosne, Dalmacije, Slavonije, Zagorja, Prigorja, Like i Bosanske Posavine.  Svi jednako vrijedni. Ta se činjenica ne može zanemariti.

 Anto PRANJKIĆ

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari