Pratite nas

Vijesti

Antunu Vrdoljaku svečano uručeno braniteljsko priznanje

Objavljeno

na

Antun Vrdoljak, jedan od najpoznatijih hrvatskih redatelja i dugogodišnji političar, primio je u četvrtak, 11. srpnja, pred prepunom dvoranom Udruge hrvatskih Poljičana „Sveti Jure“ u Zagrebu – Veliku zlatnu plaketu, koju mu je u ime Udruge  hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.i brojnih drugih Udruga i pojedinaca, svečano uručio Mladen Pavković.

U prigodom programu još su sudjelovali: admiral Davor Domazet Lošo, povjesničar Daniel Rafaelić, general, književnik i diplomat Miro Međimorec, glumac Joško Ševo, novinar i publicist Nenad Ivanković, glazbenik Željko Krušlin Kruška,  te  Zdravko Vladanović, koji je vodio program.

Svi su istaknuli da je Vrdoljak, s čijim se dugo očekivanim  igranim filmom „General“ i otvara Pulski filmski festival, itekako zaslužio  priznanje, koje branitelji već tradicionalno dodjeljuju pretežno onima koji su bili među prvima kad je trebalo, ili su na bilo koji način zaslužni za hrvatsku državu.

Veliku zlatnu plaketu, Vrdoljak je primio i za igrani film „General“, u kojem se obrađuje slučaj hrvatskog generala Ante  Gotovine, a za koji neki predviđaju da će pokupiti“sve“ nagrade na festivalu, tim prije jer nema mnogo filmova koji obrađuju stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, a poglavito ne na tako visokoj profesionalnoj i kvalitetnoj razini.

Dobitnik priznanja, Antun Vrdoljak, bio je istinski potresen što su njegov rad prepoznali i ljudi koji su bili među prvima kad je trebalo.

Antunu Vrdoljaku veliko  priznanje hrvatskih branitelja

Nije 1991. trebalo hrabrosti sudjelovati u ratu protiv velikosrpske agresije, jer većina onih koji su išli, bili su spremni i život dati za Hrvatsku, a prije svega svoju obitelj. Da nismo pobijedili, Hrvati bi ponovno bili proganjani i ubijani i moralo bi proći još dugo, dugo vremena kad bi ponovno bili svoji na svome. „General“ je vjerojatno moj zadnji film, namučio sam se dok sam ga napravio, ali vrijedilo je. Nadam se da će se dopasti i Anti Gotovini. Nakon Pule prva svečana premijera bit će u Zagrebu, početkom jeseni –kazao je Vrdoljak te dodao:

– Primio sam brojna priznanja i odličja, ali ovo je nešto uistinu posebno.

Mladen Pavković, inicijator ovog priznanja, kojeg su dosad dobili od gospođe Ankice Tuđman do ratne bolnice Grada Vukovara, dr. Vesne Bosanac, dr. Juraja Njavre, Romana Leljaka, Zvonka Bušića (posthumno)  pa sve do pjevača domoljubnih pjesama Marka Perkovića Thompsona izjavio je da se ovo priznanje dodjeljuje  pojedincima i udrugama  koji svojim radom i djelovanjem šire vrijednosti i istinu o Domovinskome ratu, odnosno stvaranju hrvatske države, a da je Vrdoljak itekako prepoznat među njima.

Ivica Herceg

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

HSLS ne izlazi iz vladajuće koalicije

Objavljeno

na

Objavio

Središnje vijeće HSLS-a u nedjelju nije prihvatilo prijedlog predsjednika stranke Darinka Kosora da izađu iz vladajuće koalicije na državnoj razini.

Predsjednik HSLS-a Darinko Kosor je, nakon sjednice Središnjeg vijeća te političke stranke u Novom Vinodolskom, izvijestio da je on predložio da se izađe iz vladajuće koalicije na državnoj razini, ali da to Središnje vijeće nije prihvatilo, s tim da je jedini razlog bila ocjena da ne bi bilo dobro da liberalna i građanska stranka izađe iz koalicije na temi nacionalnih manjina.

Kosor je istaknuo da razlog njegova prijedloga za izlazak iz koalicije nisu bile samo dvije posljednje konferencija za novinstvo predsjednika SDSS-a Millorada Pupovca, nego i opće stanje u koaliciji.

To su, rekao je, “pitanja Milana Bandića i GUP-a, do svih ucjena koje imamo iz HNS zadnjih godinu dana, završno s ucjenama za nastavnike i plaće, te Uljanika i restrukturiranja u iznosu od 10 milijardi kuna”. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Lijevi fašist Jergović i desni fašist D’Annunzio

Objavljeno

na

Objavio

Kao pravi Yugoslaven Miljenko Jergović, militantni glasnogovrnik nepostojeće države zvane Regijon, te “Andrić iz našeg sokaka”, otišao je u Trst na izložbu o Gabriele D’Annuziju i o tome je ostavio izrazito nesuvisao tekst u “Yutarnjem listu” od 10. rujna.

“Ali zašto sam ja, zapravo, išao u Trst, na izložbu? Zato što bih u Trst išao i inače, da prošetam gradom, da se nadišem Svijeta, kao što to i inače činim.”

Kao seljačić iz provincije, dolazi u jedan ozbiljan grad i lupeta o “hrvatskom fašizmu”, vezano uz izložbu o Gabriele D’Annunziju, kojem je glavna akcija u životu bila uspostava fašističke “Talijanske uprave Kvarnera” u Rijeci?!

Kad se već sjeća yugoslavenskog Trsta, gdje su nesretni stanovnici Titinog polu-otvorenog konc-logora išli kupovati sve čega nije bilo u Titinoj Yugoslaviji – a popis je bio vrlo dugačak! – mogao se prisjetiti i dobrog prijatelja pjesnika D’Annuzija iz “našeg Trsta” (kako je lupetao voljeni crveni fašist Tito!). Naime, vođa fašista u Trstu, bio je odvjetnik Francesco Giunta, veliki prijatelj Gabriele D’Annunzia, tajnik Fašističke stranke Italije, te kratkotrajni Guverner Dalmacije tijekom II. svjetskog rata. Isti taj gospodin, dok se kalio kao fašist, izveo je prvi fašistički napad u Trstu i 13. srpnja 1920. zapalio slovenski (i hrvatski!) Narodni dom i Jergoviću tako dragi “Hotel Balkan”! To se smatra prvom militantnom akcijom talijanskih Crnih košulja. Isti gospodin bio je stalno na raspolaganju D’Annunziju!

Izložba u Trstu, koju Jergović nije shvatio – iako ju je vidio! – uvod je u postavljanje spomenika Gabriele D’Annunziju u Trstu, koji je inauguriran 12. rujna 2019. na prekrasnom Trgu burze. Ono što je vrlo neobično je da je spomenik postavljen u Trstu povodom 100 godišnjice ulaska D’Annunzija u Rijeku!?! U najmanju ruku bizarno!

No, Jergović je nezaustavljiv u svom lupetanju: “Gabriele D’Annunzio zamislio je svoju fijumansku talijansku državicu kao svojevrsni političko-umjetnički eksperiment. Rijeka je u tih njegovih šesnaest mjeseci doista bila ono što danas nije u stanju biti: europska prijestolnica kulture.”!?!

Gabriele D’Annunzio zamislio je svoju “Talijansku upravu Kvarnera” (ono “Kvarnera” stoji zbog toga što je Dante, u “Božanstvenoj komediji” napisao da “Kvarner oplakuje među Italije”!) kao prvi korak u zauzeću cijele Dalmacije, te Marša na Rim! D’Annunzio se nije u Rijeci bavio umjetnošću, nego politikom. Prije prvog kongresa fašista u Firenci, kod D’Annunzija, u njegovu “Europsku prijestolnicu fašističke kulture1920.”, došao je Benito Mussolini, kako bi poslušao njegove savjete, ali i kako bi ga odgovorio da slučajno ne poduzme Marš na Rim – a ne da bi se divio pseudo-umjetnicima oko “božanskog pjesnika”! Rijeka nije bila EPK 1920. nego desno krilo, desnog krila talijanskog fašizma!

No, Miljenko Jergović nastavlja s bedastoćama, pa se pita: “…po čemu je to današnja Rijeka kulturnija, svjetskija i lokalnija od Rijeke kakva bi danas bila da je ostala u Italiji? Ima li hrvatska Rijeka više knjižara, kina i kazališta nego što bi ih imala talijanska Rijeka? Ili je hrvatstvo samome sebi smisao, ukras i sadržaj?”

Gabriele D’Annunzio organizirao je, u sklopu “EPK 1920.”, spaljivanje hrvatskih knjiga na riječkim trgovima, razbijanje izloge hrvatskih prodavaonica, spaljivanje hrvatskih drvenih brodova u luci, te etničko čišćenje Hrvata iz grada – a nije se bavio organizacijom kulture.

Na izložbi u Trstu izložen je Toscaninijev dirigentski štapić, ne zato što je D’Annunzio bio (samo) ljubitelj klasične glazbe, nego zato što je Toscanini, sa simfonijskim orkestrom milanske Scale, došao u Rijeku dati podršku D’Annunziju kao fašistu! D’Annunzio mu se odužio “koncertom” svojih ardita, koji su pred zapanjenim glazbenicima iz Milana, izveli vojnu vježbu s bojevim streljivom i pravim ručnim bombama! Pa je bilo i nekoliko ranjenih od pucnjave i eksplozija! To nije bila nikakva kulturna akcija, nego riječki crni fašizam koji je krenuo svojim krvavim putem – u suret crvenom fašizmu.

Prva država u svijetu koja je priznala Lenjinovu krvavu boljševičku Rusiju, bila je D’Annunzijeva Talijanska uprava Kvarnera! Pakt Ribbentrop-Molotov i podjela Poljske 1939. tek je odbljesak D’Annunzijevog prvog riječkog fašizma!

Kao što je D’Annunzio pretekao Mussolinija u uspostavi fašističke države, tako ga je pretekao i u smrti! Naime, Gabriele D’Annunzio bio je predsjednik Talijanske kraljevske akademije, general zrakoplovstva (!), te Princ od Snježnika (!) kad je umro 1938. godine. Kako je umro “na vrijeme”, nitko ga nije mogao optužiti da je kriv za fašističko – nacističko – komunistička klanja i zloćine tijekom II. svjetskog rata. U njegovu obranu treba reći, da je pred samu smrt, prilikom susreta s Duceom u Veroni (koji se vraćao sa susreta s Hitlerom!) dao Vođi savjet kako bi se trebao ostaviti Njemaca i držati se Francuza i Engleza. To mu je rekao ne zato što je bio prikriveni anti-fašist, već zato što je živio u Francuskoj pred I. svjetski rat i što je pamtio da se u tom ratu borio protiv Germana!

No, da se još malo vratimo Trstu… U kavani hotela “Balkan” prije prvog svjetskog rata redovito su se susretali hrvatski književnici Vladimir Nazor i Milutin Cihlar Nehajev i raspravljali o kulturi i politici. Već spomenuti fašist Francesco Giunta, koji je vodio spaljivanje tog slovensko-hrvatskog legla, poslije drugog svjetskog rata oženio je svog sina Alessandra za Mussolinijevu unuku Raimondu Ciano, koja je bila kćer Mussolinijeg ministra vanjskih poslova Galeazza Ciana i Edde Mussolini.

Proklete ustaše!

F. Perić/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati