Pratite nas

Intervju

ANUŠIĆ: Ne zanima me tko je inicirao projekt nego kako ga realizirati i otvoriti radna mjesta

Objavljeno

na

Ivan Anušić, župan Osječko-baranjske županije, nakon rebalansa Proračuna Osječko-baranjske županije kaže:

Ne zanima me tko je inicirao projekt nego kako ga realizirati i otvoriti radna mjesta

Uvjerljivom većinom glasova vijećnika (35 za, osam suzdržanih i osam protiv)Županijska skupština Osječko-baranjske županije usvojila je rebalans Proračuna za 2017. godinu. Iako je riječ o najvažnijem financijskom dokumentu, usvajanje proračuna u predstavničkim tijelima u pravilu se doživljava kao demonstriranje političkih snaga između vladajuće opcije i opozicije, no u aktualnom sazivu Skupštine Osječko-baranjske županije zapravo je potvrda stabilne vlasti HDZ-ai njegovih partnera. O tom i ostalim aktualnim događanjima u vodećoj slavonskoj županiji za Kamenjar.com razgovarali smo sa županom Ivanom Anušićem.

– Zahvaljujući stabilnoj većini i vlasti u Osječko-baranjskoj županiji možemo se u potpunosti posvetiti razvojnim projektima, baš kako smo i najavili prije lokalnih izbora. Održali smo već pet sjednica Županijske skupštine u samo četiri mjeseca novog saziv, što pokazuje da nastojimo maksimalno ubrzati sva događanja u Županiji, pa je tako došao na red i rebalans kojim se usklađuje prihode i rashode. Ukupni iznos proračuna smanjen je za 17,5 milijuna kuna i sada iznosi 750,35 milijuna kuna, a osnovne su mu značajke da povećavamo izdvajanja za programe socijalne skrbi, zdravstva i školstva. Tako će na primjer 500.000 kuna više dobiti HNK-a Osijek, 200.000 kuna osigurano je za novi Upravni odjel za kontinentalni turizam, a posebno veseli što smo uspjeli preko Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije osigurati 3,5 milijuna kuna za izgradnju Centra za autizam. Na taj način isti iznos sredstva ostaje u našem proračunu i usmjerit ćemo ga u druge projekte, a istovremeno smo osigurali uvjete da Centarumjesto planiranog završetka u rujnu 2019. godine bude gotov već do rujna sljedeće godine.

* Između ostaloga, ovim rebalansom proračuna za 2,2 milijuna kuna povećane su pomoći općinama i gradovima za infrastrukturne projekte.

– Proteklih mjeseci posjetio sam desetak općina i gradova, gdje sam dobio potvrdu mojih razmišljanja da Županija može i mora još više pomagati razvoj jedinica lokalne samouprave. Na sastancima tako utvrđujemo prioritete i dogovaramo način suradnje, financiranja, pa i lobiranja za projekte. Nema tu nikakvih tajni ni zakulisnih igara nego administrativna, stručna, financijska pomoć Županije, što uključuje i otvoreno posredovanje radi zajedničkih interesa. Na primjer, na probleme vodoprivrede upozorili su čelnici Podravske Moslavine, Drenja, Bilja, Bizovca, Petrijevacai logično je da kao župan interveniram te sa svoje pozicije posredujem u dogovaranju sastanaka u resornom ministarstvu i Hrvatskim vodama. Ne pitam koja je politička opcija na vlasti u nekoj općini nego imaju li načelnici i njihovi suradnici volje i znanja da se određeni problem rješavaju. Svi dužnosnici i stručne službe Županije stoje im na raspolaganju, otvoreni smo maksimalno za suradnju. U tom svjetlu treba promatrati i navedeno povećanje sredstava za pomoći općinama i gradovima, moju odluku da Županija sufinancira izradu projektne dokumentacije u iznosu do milijun kuna i druge mjere. Osječko-baranjska županija je gospodarski u lošem stanju, kao i većina županija u Republici Hrvatskoj, no imamo potencijal kojim možemo ispraviti sadašnje stanje. Koliko ćemo biti uspješni i polučiti rezultate u budućnosti ovisi upravo o nama, o čelnim ljudima koji vode županiju, općine i gradove.Priznajem rad, rad i samo rad, i to sustavan, uz praćenje aktualnih trendova, korištenje vlastitih potencijala i resursa te orijentaciju na mogućnosti koje nam pruža članstvo u Europskoj uniji. O tomu nije dovoljno samo pričati nego treba povlačiti konkretne poteze, što činimo.

* O izgradnji sustava navodnjavanja, ULO hladnjače, I. Gimnazije i sličnim projektima govori se godinama, no stječe se dojam da smo još uvijek na početku.

– Ostavit ćemo sada po strani što je bilo prije, činjenica je da su neki projekti najavljivani, a da nisu uopće provedivi ili nisu provedivi na lokacijama o kojima se govorilo. To nas sad vraća nekoliko koraka unazad i zato nećemo gubiti vrijeme na priče o tome što je trebalo napraviti. Danas me zanima je li pojedini projekt dobar i može li donijeti nova radna mjesta, plaće i ostanak naših ljudi u svojim domovima. Zato sam od prvog dana na funkciji župana stavio na stol sve započete ili najavljene projekte kao i projekte koje sam osobno najavio u predizbornoj kampanji. Ono što sam obećao sigurno ćemo realizirati, a utvrđujemo koliko su realni ostali projekti. Recimo, pokušavamo naći novu lokaciju za izgradnju I. Gimnazije u centru Osijeka jer je ne želimo seliti i time dodatno opustjeti središte grada. Izgradnja nove Srednje škole u Donjem Miholjcu koštala bi više od 40 milijuna kuna, što je gotovo nemoguće osigurati u današnja vremena, a pogotovo ako znamo da je broj učenika od vremena pripreme projektne dokumentacije do danas pao sa 511 na 303. Zato je realnije ući u rekonstrukciju postojećih objekata, što će koštati oko 13 milijuna kuna, ali ta rekonstrukcija objekata bit će obavljena po najvišim energetskim standardima te po svim pedagoškim standardima. Slično možemo reći i za više drugih projekata koji su najavljivani godinama, a kada smo ih htjeli pustiti u realizaciju vidjeli smo da su čak i po 10-ak godina najavljivani bez ikakvog temelja. Na primjer ULO hladnjača se uopće ne može uknjižiti na zemljištu u Slobodnoj zoni na kojemu je planirana. Stoga nema razloga da novac stoji u proračunu jer ne bi bio iskorišten. Očito sve projekte trebamo provjeriti, a one koji su kvalitetno pripremljeni ostvarit ćemo već u 2018. godini.

* Ovlasti županije su zaista limitirane i ne mogu bitnije utjecati na gospodarstvo, a potpore koje daje Osječko-baranjska županije su pohvalne, ali samo su „kap u moru“. Kao župan obilazite i tvrtke na području Županije, no možete li im konkretno pomoći?

– Osječko-baranjska županija izdvaja značajna sredstva za potpore i s tom praksom nastavljamo, dapače povećavamo ih. Smatram da je svaka pomoć poduzetnicima dobrodošla, a imamo primjera da je i pomoć ili nagrada od nekoliko tisuća kuna nekada dovoljna za početak poduzetničkog pothvata. Svako novo radno mjesto je uspjeh i zato nastavljamo s potporama. S druge strane, smisao mojih posjeta poduzetnicima poput OPG-aDragana Čolakovića u Šagu, tvrtke Kanaan u Donjem Miholjcu, Đakovo Hrast iz Đakova i drugih nije protokolarni nego zaista radni nakon kojih smo poduzeli aktivnosti i ostvarili rezultat. Recimo, OPG Čolaković sam posjetio za vrijeme žetve pšenice, u vrijeme dok nisu bili definirani svi uvjeti i cijena otkupa te smo iskazali jasan stav kakav mora biti odnos države Slavoniji i Baranji u našoj najvažnijoj krušarici. Nakon razgovora s vlasnikom Kanaana uputili smo službeni dopis i pokrenuli inicijativuprema Vladi RH i Ministarstvu poljoprivrede da prilikom donošenja novog Zakona o poljoprivrednom zemljištu mora naći model po komuza koncesije ili zakuppoljoprivrednog zemljišta mogu konkurirati i prerađivači poput Kanaana koje nemaju svoju zemlju. Ova i slične tvrtke koje bilježe rast prihoda, izvoza i broja zaposlenih trebaju pomoć nas koji obnašamo vlast u općinama, gradovima i županijama. Zato su vrata mog ureda uvijek otvorena svim poduzetnicima, obrtnicima i poljoprivrednicima koji žele unaprijediti svoje poslovanje.

* Posjet Đakovo Hrastu zapravo je nastavak Vaše inicijative da se mijenjaju odnos države prema drvoprerađivačkoj industriji u osiguranju sirovina, odnosi u kojima vladaju interesi lobija.

– Nedavno sam održao sastanak s predstavnicima drvoprerađivačke industrije Slavonije i Baranje te utvrdio koji su glavni problemi ove djelatnosti. Potom sam o svemu informirao Ministarstvo poljoprivrede, a problematiku sam iznio i na sastanku svih slavonskih župana. Situacija je kristalno jasna. Šumska bogatstva na području Slavonije i Baranje su iznimno vrijedna, predstavljaju resurs kakav se skupo plaća na svjetskom tržištu, no zbog nekih pojedinačnih interesa najmanju korist od toga ima ovo područje, tvrtke i ljudi. Hrastovi i drugi kvalitetni trupci samo se pile u Hrvatskoj i izvoze kao sirovina koja se potom obrađuje i dobiva deseterostruko vrjedniji proizvod. Ministarstvo poljoprivrede, Hrvatske šume i Vlada RH stoga moraju naći način kako ispraviti tu nepravdu i štetu koju trpimo. Naime, područje Slavonije i Baranje nema puno potencijala i sirovina s kojima možemo polučiti ozbiljnije gospodarske pomake.

Drvo je jedno od njih i ono mora ostati u Slavoniji, ovdje se prerađivati u finalni proizvod, a ne samo rezati trupce i seliti ih iz Hrvatske. Ovaj problem postavit ćemo i na dnevni red sjednice Vlade RH koja će se 1. prosinca održati u Osijeku te vjerujem da ćemo naći rješenje i tako osigurati sirovinu za proizvođače finalnih proizvoda i otvaranje novih radnih mjesta. Međutim, kao župan očekujem da i vlasnici tih tvornica pokažu veću socijalnu osjetljivost te svojim zaposlenicima osiguraju bolje plaće i uvjete rada.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Škoro misli ozbiljno!? – ‘Neću bježati od odgovornosti ako to moj narod traži od mene’

Objavljeno

na

Objavio

Miroslav Škoro misli ozbiljno. To je dojam koji se stekne kada dva sata s ovim estradnim umjetnikom razgovarate o njegovoj mogućoj predsjedničkoj kandidaturi. Na nedavnoj HRT-ovoj izbornoj anketi osvojio je 9 posto glasova, a da nitko nije ni znao da bi on mogao ući u bitku za Pantovčak, piše JutarnjiList.

Škoro još uvijek ne otkriva hoće li se uistinu upustiti u utrku protiv aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i najvjerojatnije bivšeg premijera Zorana Milanovića, no sudeći prema njegovim odgovorima, to je zapravo vrlo izgledno. I vrlo je jasno tko ga gura i čijoj se potpori nada ovaj pjevač, doktor znanosti, narodni zabavljač s fakultetskim diplomama iz građevine i ekonomije, televizijski voditelj, nekadašnji član HDZ-a na čijoj je listi 2008. izabran u Sabor i koji je još 90-ih obavljao dužnost generalnog konzula u Mađarskoj.

Koliko je ovo ozbiljno?

– U životu je sve ozbiljno. U sve što radim ulazim ozbiljno i volio bih da ljudi onda to shvate tako. Baš kao što to shvaća moja publika. Ne volim površnost ni kad su u pitanju moje pjesme, moji koncerti ili moji studenti.

No mnogi vas smatraju neozbiljnim.

– Znate, uvijek je sve pitanje forme i sadržaja. Vodim se temeljnim vrijednostima koje sam popio s majčinim mlijekom. Ne rasuđujem ljude po članskim iskaznicama, izgledu, obrazovanju, vjeri, naciji, po onome što čujem o njima, nego na temelju vlastitog dojma i sposobnosti. Stvar je tog sadržaja i forme. Ja taj sadržaj, neke ozbiljne stvari ponekad zapakiram u neku zafrkanciju, neku ironiju, no to je već stvar forme i mog karaktera. Takav sam. Kao što je takav bio moj otac, posebno moj stric Pero, pa moj djed i brat od mog djeda, čuveni stric Andrija. Za njega kažu da je bio zafrkant, ali mudar zafrkant. On kada bi nešto okrenuo na šalu, trebalo bi dva, tri puta okrenuti i vidjeti što se nalazi ispod kamena. Ovo je ozbiljno, no trebalo bi dva, tri puta okrenuti kamen da se vidi što se nalazi ispod kamena. Bez ikakve primisli, bez fige u džepu.

Golica li vas ta mogućnost da početkom sljedeće godine stanete na Trg svetog Marka i krenete čitati ‘prisežem svojom čašću da ću dužnost predsjednika Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda…’.

– Sviđa mi se riječ golica. No nisam razmišljao ni približno tako daleko. Dapače, do prije neki dan nisam uopće ozbiljno razmišljao o mogućnosti kandidature. Puno toga bih se trebao odreći i žrtvovati da bih radio posao u kojem znam da će mi raditi sve ono što će mi raditi. A opet, nisam od onih koji će bježati od odgovornosti ako to moj narod traži od mene, kazao je Škoro, piše JutarnjiList.

Thompson o Škori kao predsjedničkom kandidatu i bi li se možda i on kandidirao

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Tomašić: Budite sudionik vremena u kojemu živimo

Objavljeno

na

Objavio

“Može se živjeti od poštenog rada. Za normalnog čovjeka ne treba puno. Mi smo živjeli vani i imali smo puno, ali nismo uživali. Puno više mi znači ovdje, nego ono trčanje tamo-ovamo kako bi drugima mogao pokazati što sve imaš. Treba mi rad da živim, a ne da živim kako bi radila. Tako da sve to treba kombinirati i naći vremena za obitelj.”

Gospođo Tomašić, kako zastupnici zemalja u Europskom parlamentu vide Republiku Hrvatsku?

– Slika Hrvatske u Europi je ovakva: pola ih misli da smo fašistička zemlja, a pola demokratska koja žudi Zapadu. Za njih smo mi ljudi koji nemaju svoje “ja” i koje se može lako kupiti te koje se lako može nagovoriti da slušaju druge. Nažalost, slika je takva. Zapravo, mi sami stvaramo takvu sliku, jer dopuštamo ljudima da nas proglašavaju fašistima umjesto da budu kažnjeni. Zaslužuju da ih pitamo gdje oni vide ustaše? No, takva slika ide van, jer da ne ide van ne bi se dogodilo ovo što se dogodilo na Bleiburgu. Isto tako, znate da su neke države zabranile nastupe marku Perkoviću Thompsonu. Tada je Republika Hrvatska trebala reagirati. Ja nisam njegov odvjetnik i ne branim ga. Nemam zašto, ali Hrvatska država treba ga braniti jer u njegovim riječima, riječima njegovih pjesama nema ni grama mržnje ni napadanja, nego je on domoljubni pjevač. To nekima smeta i upravo oni šalju sliku vani, a Vlada se ne očitava o tomu. Mislim da je Vlada trebala tražiti objašnjenje zašto mu se brane nastupi u pojedinim zemljama i reći kako Marko Perković nije fašist te da su to obične laži.. No, kad službene institucije šute, onda se s druge strane laže sve više i više.

Postoji hrvatska povijest i to se treba prihvatiti sa svim i dobrim i lošim stranama, isto kao što i socijalizam treba prihvatiti sa svim i dobrim i lošim stranama. Treba reći da je ono što je loše loše, a što je dobro da je dobro.  Kad to prihvatimo krenut ćemo naprijed.  A kad je samo moje dobro i što god ja napravim dobro, a sve što drugi napravi loše je, nećemo krenuti pravim putem.

Radi li Vlada Republike Hrvatske dobro svoj posao?

– Naša se diplomacija boji reagirati vani, u bilo kojoj državi. Ako ja odem u neku državu i ne slažem se s onim što oni kažu, oni me proglase fašistom. To bi naši “antife” počeli širiti i još više optuživati. Mislim da u takvim slučajevima država treba reagirati i tražiti dokaze za takve poteze. Trebaju jednostavno reći kako je dotična osoba došla i iznijela svoje mišljenje te da je kvalificiranjem osoba prekoračena ovlast. No, naši se u takvim slučajevima nikad ne oglašavaju, kao da to nije njihova stvar, kao da naši ljudi nisu državljani RH. I onda kad Vlada ne reagira, onda stvarno stranci misle da ono što šire antifašisti zapravo jeste istina. Niti naši diplomati niti Vlada što se tiče toga ne rade dobro svoj posao. Ovdje nema ustaša. Postoje pojedinci koji žele nešto, ali to nije zakonski regulirano i onda se to jednostavno ignorira. Oni koji govore o ustaštvu su mala šačica ljudi koja za sebe traži pozornost.

U svom “govoru” na Bleiburgu biskup mons. dr. Ivica Petanjak je kazao kako se hrvatski narod međusobno parniči. Nije li upravo to razlog loše slike u svijetu?

– To je ono što ja govorim. Mi smo podijeljeni, kako oni kažu, na  antifašiste, što znači da sve ono što mi kažemo to je samo dobro i to se broji. Mi, drugi, koji imamo drugačije mišljenje, ali želimo razgovarati s antifašistima, nikad nismo u pravu. I oni su uvijek u pravu. I to vam je tako. Mi kao glasna većina se međusobno tužimo, u kafićima po nekim kutovima, a nikad nećemo stati jedni iza drugih, nego pričamo iza leđa. To treba prestati. Ako je netko lopov lopov je, ako je poštena osoba onda je poštena osoba i tu je kraj rasprave. Kod nas je problem što znamo osjetiti inferiornost i blateći drugoga zapravo prikrivamo svoje slabosti i nikad nećemo priznati kako neke stvari koje smo i mi radili nisu bile dovoljno dobre.

U jednom ste trenutku bili rekli kako se više nećete baviti politikom? Zašto baš “Hrvatski suverenisti”?

–  Mislila sam da ću predhodnom mandatu završiti sve što sam zamislila. Da se tako završilo danas bi bila u mirovini i to s krunom karijere. Željela sam završiti stvari oko male plave ribe. Kad vi spomenete komisiju i kad imate zakon drugačiji od onoga kakav je komisija donijela i vi ga promijenite, onda ste učinili nešto veliko. Mislila sam da ću to završiti, ali još nisam. Treba ići u trijalog. Ako prođem ja ću dobiti trijalog, a ako ne, onda će ga u našoj grupi dobiti Talijani i to me je najviše potaknulo na ponovnu kandidaturu. Kad već imamo suvereniste odlučila sam ići preko njih. Ovako, ako prođem stignem završiti planirano, a ako ne prođem savjest mi je čista. Svijet se dijeli na suvereniste i globaliste. Mi smo mala država, i ako se svrstamo uz globaliste onda ćemo uvijek biti jedna mala regijica, a ja Hrvatskoj želimo puno više od toga.

Europska unija je sadržana od malih djelića, malih država.

– Ja sam Hrvatica i toga se ne sramim. Naša je zemlja krvlju branjena uvijek. Mi smo jedna mala država. I kad idemo u naše muzeje znamo da su svi eksponati naši, iz naše zemlje, a kad idete u muzeje u velikim zemljama poput Francuske i Engleske, veliki je broj stvari opljačkano i doneseno iz nekih drugih krajeva. Mi, iako smo mala država, mnogo puta do sada poharana, ipak možemo biti ponosni na svoje.  Mi se svoje povijesti ne sramimo. Imaju drugi mnogo goru povijest iz Drugog svjetskog rata od nas, pa se ne srame. Nas se lupa po glavi s našom poviješću samo zato što to mi dopuštamo. I stara narodna kaže: “ Ne mogu gaziti po vama ako se ne prostrete.” A mi se prostiremo kako znamo za sebe. Imamo pravo braniti interese svojega naroda.  Meni su u EU znali reći: – Vi ste ovdje da branite interese EU.” Ja sam im odgovarala: – Ja sam ovdje, jer su me izabrali hrvatski građani i ja ovdje branim interese svojega naroda i ja sam tu zbog njega.”

Često se čuje kako su naši građani koji žive u inozemstvu na margini događanja.

– Mi bismo trebali imati Ministarstvo useljeništva. S tim ljudima se treba razgovarati. Ima ih mnogo koji se žele vratiti u Domovinu, ali tu je takva papirologija i odbojnost. Ovdje to ide otprilike ovako: “Daj mi 500 eura za to, daj mi opet 500 eura za to”, itd…

Zaboravlja se nešto drugo a to je da su gotovo svi naši ljudi davali novce za vrijeme rata. Ja i moj muž dali smo samo 64.000 dolara za koje imamo pismene dokaze, a što je s drugima koji su davali mnogo više. Kad ti ljudi dođu ovdje, oni žele ulagati velike novce, milijune, ali oni su toliko revoltirani da jednostavno kažu: “ Klima za iseljenike ovdje se može ovako opisati: “Dođi na godišnji s novcem. Pošalji što više novca. Donesi što više novca i otvori tvrtku ali ne miješaj se u vlast.” Problem je u tome, što ti ljudi pored kapitala imaju i znanje. Zamislite samo koliko snage oni mogu donijeti. No, ovdje se cijene samo uhljebi, klimavci, i zato nam je kako nam je.

U posljednje vrijeme dolaze i neke dobre inicijative.

– Kad budemo imali Ministarstvo za useljeništvo, kad budemo znali što bi hrvatska Vlada željela da hrvatski iseljenici kupe i kad bi im se sve na vrijeme omogućilo bez traženja nekih dodatnih bespotrebnih papira i novaca ljudi bi dolazili. Kad su im papiri čisti 1/1 i kad znaju da će ih se lijepo dočekati onda će se ljudi vraćati i novac će ostavljati ovdje, a ne nositi negdje vani. Oni stranci koji u Hrvatskoj dobiju određene iznose nose vani. Nemam pojma zašto naša Vlada konačno to sve ne izregulira, jer je jednostavno.

Gospođo Tomašić, može li se u Hrvatskoj živjeti od poštenog rada?

– Može se živjeti od poštenog rada. Za normalnog čovjeka ne treba puno. Mi smo živjeli vani i imali smo puno, ali nismo uživali. Puno više mi znači ovdje, nego ono trčanje tamo-ovamo kako bi drugima mogao pokazati što sve imaš. Treba mi rad da živim, a ne da živim kako bi radila. Tako da sve to treba kombinirati i naći vremena za obitelj.

Podrijetlom ste iz BiH kako, po Vama, žive naši ljudi u BiH?

–  Pa, imate predsjednika HDZ BIH, Čovića koji nikada ništa nije napravio za Hrvate. On je napravio jako puno za sebe. Kad pitate tamošnje Hrvate, on se trebao mnogo više brinuti za Hrvate u BiH, a naša Vlada ga je trebala tjerati na to, poticati, a ne davati mu počasne doktorate koje nije zaslužio, tako da Hrvati u BiH trebaju jakog vođu koji doista voli BiH, svoj hrvatski narod i želi da taj narod ostane na svojim ognjištima. Nažalost, danas nije tako.

Za dva dana su izbori za Europski parlament.

– Ovo je vrijeme kada će HDZ gledati učvrstiti svoju vlast, a tako je i vrijeme kad građani mogu HDZ-u svojim glasovima pokazati da ih HDZ ne vodi u pravom smjeru. Dakle, ako im daju puno glasova onda će oni reći: – Narod odobrava naš rad.. Ako ne dobiju puno glasova to će biti svojevrsna poruka HDZ da ne rade dobro. Jako je važno da narod izađe na izbore. Ne možete samo osuđivati zavaljeni u obiteljske fotelje. Budite dio događaja i vremena u kojemu živimo. Nije teško izaći i glasovati. A ako vam odgovora ono što ja govorim i zašto se zalažem ja sam na listi broj 6.

Razgovarao: Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari