Pratite nas

Intervju

ANUŠIĆ: Ne zanima me tko je inicirao projekt nego kako ga realizirati i otvoriti radna mjesta

Objavljeno

na

Ivan Anušić, župan Osječko-baranjske županije, nakon rebalansa Proračuna Osječko-baranjske županije kaže:

Ne zanima me tko je inicirao projekt nego kako ga realizirati i otvoriti radna mjesta

Uvjerljivom većinom glasova vijećnika (35 za, osam suzdržanih i osam protiv)Županijska skupština Osječko-baranjske županije usvojila je rebalans Proračuna za 2017. godinu. Iako je riječ o najvažnijem financijskom dokumentu, usvajanje proračuna u predstavničkim tijelima u pravilu se doživljava kao demonstriranje političkih snaga između vladajuće opcije i opozicije, no u aktualnom sazivu Skupštine Osječko-baranjske županije zapravo je potvrda stabilne vlasti HDZ-ai njegovih partnera. O tom i ostalim aktualnim događanjima u vodećoj slavonskoj županiji za Kamenjar.com razgovarali smo sa županom Ivanom Anušićem.

– Zahvaljujući stabilnoj većini i vlasti u Osječko-baranjskoj županiji možemo se u potpunosti posvetiti razvojnim projektima, baš kako smo i najavili prije lokalnih izbora. Održali smo već pet sjednica Županijske skupštine u samo četiri mjeseca novog saziv, što pokazuje da nastojimo maksimalno ubrzati sva događanja u Županiji, pa je tako došao na red i rebalans kojim se usklađuje prihode i rashode. Ukupni iznos proračuna smanjen je za 17,5 milijuna kuna i sada iznosi 750,35 milijuna kuna, a osnovne su mu značajke da povećavamo izdvajanja za programe socijalne skrbi, zdravstva i školstva. Tako će na primjer 500.000 kuna više dobiti HNK-a Osijek, 200.000 kuna osigurano je za novi Upravni odjel za kontinentalni turizam, a posebno veseli što smo uspjeli preko Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije osigurati 3,5 milijuna kuna za izgradnju Centra za autizam. Na taj način isti iznos sredstva ostaje u našem proračunu i usmjerit ćemo ga u druge projekte, a istovremeno smo osigurali uvjete da Centarumjesto planiranog završetka u rujnu 2019. godine bude gotov već do rujna sljedeće godine.

* Između ostaloga, ovim rebalansom proračuna za 2,2 milijuna kuna povećane su pomoći općinama i gradovima za infrastrukturne projekte.

– Proteklih mjeseci posjetio sam desetak općina i gradova, gdje sam dobio potvrdu mojih razmišljanja da Županija može i mora još više pomagati razvoj jedinica lokalne samouprave. Na sastancima tako utvrđujemo prioritete i dogovaramo način suradnje, financiranja, pa i lobiranja za projekte. Nema tu nikakvih tajni ni zakulisnih igara nego administrativna, stručna, financijska pomoć Županije, što uključuje i otvoreno posredovanje radi zajedničkih interesa. Na primjer, na probleme vodoprivrede upozorili su čelnici Podravske Moslavine, Drenja, Bilja, Bizovca, Petrijevacai logično je da kao župan interveniram te sa svoje pozicije posredujem u dogovaranju sastanaka u resornom ministarstvu i Hrvatskim vodama. Ne pitam koja je politička opcija na vlasti u nekoj općini nego imaju li načelnici i njihovi suradnici volje i znanja da se određeni problem rješavaju. Svi dužnosnici i stručne službe Županije stoje im na raspolaganju, otvoreni smo maksimalno za suradnju. U tom svjetlu treba promatrati i navedeno povećanje sredstava za pomoći općinama i gradovima, moju odluku da Županija sufinancira izradu projektne dokumentacije u iznosu do milijun kuna i druge mjere. Osječko-baranjska županija je gospodarski u lošem stanju, kao i većina županija u Republici Hrvatskoj, no imamo potencijal kojim možemo ispraviti sadašnje stanje. Koliko ćemo biti uspješni i polučiti rezultate u budućnosti ovisi upravo o nama, o čelnim ljudima koji vode županiju, općine i gradove.Priznajem rad, rad i samo rad, i to sustavan, uz praćenje aktualnih trendova, korištenje vlastitih potencijala i resursa te orijentaciju na mogućnosti koje nam pruža članstvo u Europskoj uniji. O tomu nije dovoljno samo pričati nego treba povlačiti konkretne poteze, što činimo.

* O izgradnji sustava navodnjavanja, ULO hladnjače, I. Gimnazije i sličnim projektima govori se godinama, no stječe se dojam da smo još uvijek na početku.

– Ostavit ćemo sada po strani što je bilo prije, činjenica je da su neki projekti najavljivani, a da nisu uopće provedivi ili nisu provedivi na lokacijama o kojima se govorilo. To nas sad vraća nekoliko koraka unazad i zato nećemo gubiti vrijeme na priče o tome što je trebalo napraviti. Danas me zanima je li pojedini projekt dobar i može li donijeti nova radna mjesta, plaće i ostanak naših ljudi u svojim domovima. Zato sam od prvog dana na funkciji župana stavio na stol sve započete ili najavljene projekte kao i projekte koje sam osobno najavio u predizbornoj kampanji. Ono što sam obećao sigurno ćemo realizirati, a utvrđujemo koliko su realni ostali projekti. Recimo, pokušavamo naći novu lokaciju za izgradnju I. Gimnazije u centru Osijeka jer je ne želimo seliti i time dodatno opustjeti središte grada. Izgradnja nove Srednje škole u Donjem Miholjcu koštala bi više od 40 milijuna kuna, što je gotovo nemoguće osigurati u današnja vremena, a pogotovo ako znamo da je broj učenika od vremena pripreme projektne dokumentacije do danas pao sa 511 na 303. Zato je realnije ući u rekonstrukciju postojećih objekata, što će koštati oko 13 milijuna kuna, ali ta rekonstrukcija objekata bit će obavljena po najvišim energetskim standardima te po svim pedagoškim standardima. Slično možemo reći i za više drugih projekata koji su najavljivani godinama, a kada smo ih htjeli pustiti u realizaciju vidjeli smo da su čak i po 10-ak godina najavljivani bez ikakvog temelja. Na primjer ULO hladnjača se uopće ne može uknjižiti na zemljištu u Slobodnoj zoni na kojemu je planirana. Stoga nema razloga da novac stoji u proračunu jer ne bi bio iskorišten. Očito sve projekte trebamo provjeriti, a one koji su kvalitetno pripremljeni ostvarit ćemo već u 2018. godini.

* Ovlasti županije su zaista limitirane i ne mogu bitnije utjecati na gospodarstvo, a potpore koje daje Osječko-baranjska županije su pohvalne, ali samo su „kap u moru“. Kao župan obilazite i tvrtke na području Županije, no možete li im konkretno pomoći?

– Osječko-baranjska županija izdvaja značajna sredstva za potpore i s tom praksom nastavljamo, dapače povećavamo ih. Smatram da je svaka pomoć poduzetnicima dobrodošla, a imamo primjera da je i pomoć ili nagrada od nekoliko tisuća kuna nekada dovoljna za početak poduzetničkog pothvata. Svako novo radno mjesto je uspjeh i zato nastavljamo s potporama. S druge strane, smisao mojih posjeta poduzetnicima poput OPG-aDragana Čolakovića u Šagu, tvrtke Kanaan u Donjem Miholjcu, Đakovo Hrast iz Đakova i drugih nije protokolarni nego zaista radni nakon kojih smo poduzeli aktivnosti i ostvarili rezultat. Recimo, OPG Čolaković sam posjetio za vrijeme žetve pšenice, u vrijeme dok nisu bili definirani svi uvjeti i cijena otkupa te smo iskazali jasan stav kakav mora biti odnos države Slavoniji i Baranji u našoj najvažnijoj krušarici. Nakon razgovora s vlasnikom Kanaana uputili smo službeni dopis i pokrenuli inicijativuprema Vladi RH i Ministarstvu poljoprivrede da prilikom donošenja novog Zakona o poljoprivrednom zemljištu mora naći model po komuza koncesije ili zakuppoljoprivrednog zemljišta mogu konkurirati i prerađivači poput Kanaana koje nemaju svoju zemlju. Ova i slične tvrtke koje bilježe rast prihoda, izvoza i broja zaposlenih trebaju pomoć nas koji obnašamo vlast u općinama, gradovima i županijama. Zato su vrata mog ureda uvijek otvorena svim poduzetnicima, obrtnicima i poljoprivrednicima koji žele unaprijediti svoje poslovanje.

* Posjet Đakovo Hrastu zapravo je nastavak Vaše inicijative da se mijenjaju odnos države prema drvoprerađivačkoj industriji u osiguranju sirovina, odnosi u kojima vladaju interesi lobija.

– Nedavno sam održao sastanak s predstavnicima drvoprerađivačke industrije Slavonije i Baranje te utvrdio koji su glavni problemi ove djelatnosti. Potom sam o svemu informirao Ministarstvo poljoprivrede, a problematiku sam iznio i na sastanku svih slavonskih župana. Situacija je kristalno jasna. Šumska bogatstva na području Slavonije i Baranje su iznimno vrijedna, predstavljaju resurs kakav se skupo plaća na svjetskom tržištu, no zbog nekih pojedinačnih interesa najmanju korist od toga ima ovo područje, tvrtke i ljudi. Hrastovi i drugi kvalitetni trupci samo se pile u Hrvatskoj i izvoze kao sirovina koja se potom obrađuje i dobiva deseterostruko vrjedniji proizvod. Ministarstvo poljoprivrede, Hrvatske šume i Vlada RH stoga moraju naći način kako ispraviti tu nepravdu i štetu koju trpimo. Naime, područje Slavonije i Baranje nema puno potencijala i sirovina s kojima možemo polučiti ozbiljnije gospodarske pomake.

Drvo je jedno od njih i ono mora ostati u Slavoniji, ovdje se prerađivati u finalni proizvod, a ne samo rezati trupce i seliti ih iz Hrvatske. Ovaj problem postavit ćemo i na dnevni red sjednice Vlade RH koja će se 1. prosinca održati u Osijeku te vjerujem da ćemo naći rješenje i tako osigurati sirovinu za proizvođače finalnih proizvoda i otvaranje novih radnih mjesta. Međutim, kao župan očekujem da i vlasnici tih tvornica pokažu veću socijalnu osjetljivost te svojim zaposlenicima osiguraju bolje plaće i uvjete rada.

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentiraj

Intervju

Davor Ivo Stier: Europski izbori su pokazali da je naše biračko tijelo praktički podijeljeno na pola

Objavljeno

na

Objavio

Na unutarstranačkim izborima odlučit ćemo s kojim ljudima i s kakvom političkom platformom ćemo ići na parlamentarne izbore. Do tada, naša odgovornost je, a posebno vodstva, da damo potporu Kolindi Grabar-Kitarović za pobjedu na predsjedničkim izborima i da kvalitetno odradimo predsjedanje Europskom unijom rekao je Davor Ivo Stier u intervjuu za jutarnji list

Saborski zastupnik HDZ-a Davor Ivo Stier rekao je kako je rekonstrukcija Vlade nešto što joj je potrebno kako bi se održala, jer bi bilo vrlo neodgovorno prema državi da HDZ još jednom izglasa nepovjerenje svojoj Vladi i da ide na prijevremene izbore.

Na pitanje o rekonstrukciji Vlade koja slijedi, Stier je rekao kako su problemi s kadrovima odraz jednog dubljeg političkog problema.

“To je problem politike koja nije u prvi plan stavila borbu protiv klijentelizma. To, naravno, ne znači da u nekim segmentima nije bilo dobrih rezultata u borbi protiv korupcije. Vidimo da je policija tu postigla neke značajne rezultate. Ali u političkom smislu, klijentelizam kao društveni fenomen i kao politički problem nije stavljen u prvi plan. Od lipnja 2017. u prvi plan stavljena stabilnost vlasti i u tom kontekstu je napravljena koalicija s HNS-om i SDSS-om, suradnja s Milanom Bandićem i nekolicinom zastupnika koji su izvorno izabrani na listi SDP-a”, rekao je Stier u intervjuu za Jutarnji list.

Ta politika, kaže, prvi put testirana kod građana na europskim izborima u svibnju i doživjela je neuspjeh.

“Građani su nam poslali poruku da žele da borba protiv klijentelizma bude u prvom planu. Rekonstrukcija Vlade, pogotovo ako će ići ka smanjenju resora i povećanju učinkovitosti, može sigurno biti korak u tom smjeru. Kuščevićev odlazak iz Vlade je bio očekivan i potreban. Iz svake situacije se, naravno, može nešto naučiti, a jedna od pouka jest da moramo brže donositi odluke”, rekao je Stier.

On smatra da je zbog ulaska u koaliciju s HNS-om došlo do podjele unutar HDZ-ovog biračkog tijela.

“Ono što moramo promijeniti jest to da se više ne smijemo konfrontirati s dijelom našeg biračkog tijela, a to se dogodilo od lipnja 2017. do danas. Rezultat toga je da se naše biračko tijelo podijelilo. Europski izbori su pokazali da je to naše biračko tijelo praktički podijeljeno na pola.

Kad pogledamo koliko su ukupno imale sve ove druge opcije koje su bile desno od centra, a koje su na izbore išle fragmentirano, to je otprilike nešto manje od HDZ-a. Dakle, mi moramo ići k tome da ponovno ujedinimo naše biračko tijelo.

A za to je, po meni, potrebno dovesti u balans HDZ i to tako da u središtu bude jedna demokršćanska politika koja će s jedne strane inzistirati na borbi protiv klijentelizma, pravnoj državi, na vladavini prava, dakle, ako hoćete, na tekovinama zapadne, neki bi rekli, liberalne demokracije, a s druge strane svjetonazorski biti inspirirana kršćanskim vrijednostima i kršćanskim socijalnim naukom”, poručio je Stier.

“Mi smo sada ostvarili određeni gospodarski rast, poboljšali kreditni rejting, imali odgovornu fiskalnu politiku. No, da to bude održivo i da Hrvatska doista napravi jedan skok i približi se razvijenijim državama, želimo provesti politiku koja bi se ukratko mogla definirati ovako – želimo pojeftiniti državu da bi ojačali i obogatili naciju.

Mi danas imamo, od Baltika do Jadrana, jednu od najskupljih država. Oko 45 posto BDP-a je udjel države u našoj ekonomiji, oko 65 do 70 posto hrvatskih građana, izravno ili neizravno ovisi o državnoj potrošnji. Državni aparat je preskup za naše gospodarstvo. Naš je zadatak to promijeniti”, poručio je Stier.

Na pitanje o tome hoće li on biti kandidat za novog šefa HDZ-a, odgovorio je – Zašto ne?

“Ali o tome ću preciznije kada bude vrijeme unutarstranačkih izbora, a oni još nisu raspisani”, dodao je.

Trenutnu situaciju u HDZ-u Stier je komentirao u pogledu planova za budućnost.

“Otvarao sam konkretna pitanja kada je trebalo, uvijek s namjerom da HDZ bude što jači. I sada to činim, ne gledajući toliko unatrag već s rješenjima za budućnost. Mogu reći da se puno ljudi doista slaže s takvim pogledom, da tu ima niz gradonačelnika, načelnika, nekih župana koji su stekli već važno iskustvo i vrlo su uspješni u svojim sredinama, a za koje smatram da će na unutarstranačkim izborima imati priliku preuzeti odgovornost u prvoj postavi na nacionalnoj razini. Dakle, HDZ ima tu snagu, može ići s jednom suvremenom i uvjerljivom demokršćanskom platformom koja može dobiti većinsku potporu građana”, rekao je Stier.

Na predstojećim predsjedničkim izborima Stier smatra da Kolinda Grabar-Kitarović ima dobre šanse za pobjedu.

“Njen suparnik je u ovom slučaju Zoran Milanović, a izbor koji je pred hrvatskim građanima je – žele li Kolindu Grabar-Kitarović ili ponovno ljevicu na Pantovčaku. Mislim da će se na tome bazirati ova kampanja, a ja vjerujem da će većina građana podržati Kolindu. A mi iz HDZ-a, bez obzira na pluralnost koja postoji unutar stranke, svi trebamo dati potporu aktualnoj predsjednici”, rekao je Stier, te dodao da “treba poštivati svakog kandidata, ali je jasno da će na kraju izbor pred građanima biti – Kolinda ili Milanović i njegova politika društvenih podjela i tenzija”.

Rekao je kako neće biti član Kolindinog izbornog stožera, niti će u kampanji sudjelovati operativno.

“Smatram da joj ljudi koji imaju određene stranačke ulogu trebaju dati potporu. Ako me iz stožera pozovu na njen skup da održim neki govor, to ću svakako učiniti. Dakle, u stožer ne, ali sudjelovanje u kampanji u smislu javne potpore njenoj kandidaturi, apsolutno da”, rekao je Stier.

HDZ je odlaskom Lovre Kuščevića ostao i bez političkog tajnika, no Stier je rekao da se on, u slučaju da ga pozovu na tu poziciju, svakako ne bi vratio.

“Ne vraćam se na stare pozicije. Moja je intencija raditi na tome da se ujedini stranku, a onda i naše biračko tijelo prije parlamentarnih izbora”, rekao je Stier.

“Mislim da će ova Vlada završiti svoj mandat, bilo bi neodgovorno prema državi da HDZ još jednom izglasa nepovjerenje svojoj Vladi i da ide na prijevremene izbore u ovom kontekstu. Ako je u nekom trenutku to bilo na stolu kao legitimna opcija, to je bilo onda kad smo se razišli s Mostom.

Ali s obzirom na to da se tada odlučilo da se ne ide na izbore, onda vjerujem da će ova Vlada završiti mandat u skladu s ustavnim rokovima. Što se tiče same stranke, i unutarstranački izbori bi se trebali održati u statutarnim rokovima, bez izvanrednih situacija”, poručio je Stier.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Generalni direktor Aluminija Dražen Pandža – ‘Aluminij nema više vremena’

Objavljeno

na

Objavio

Vrijeme u Aluminiju ne mjeri se na uobičajen način. U mostarskoj kompaniji već odavno kazaljka stoji na 12:05 i svatko normalan zna što to znači. Pogotovo jer se vrijeme ne može vratiti unazad.

Generalni direktor Dražen Pandža je već nekoliko puta ponovio ‘Aluminij nema više vremena’, uz to što nema ni novca za struju, ni sirovina, ni rezervnih dijelova… Aluminij proživljava kliničku smrt. Dugovi su preopteretili nekadašnji ponos, ne samo Hercegovine, već i BiH, i pitanje je postoji li uopće rješenje. Tračak nade nude potencijalni kupci, Glencore i tvrtka iz Dubaija WAQT Trade LLC, s kojim pregovara Vlada FBiH.

Upravo danas je na rasporedu nova runda razgovora s Glencoreom… Može se reći da je danas ‘Dan D’ za Aluminij, jer u slučaju da se barem ne približe stavovi dvije pregovaračke strane o Aluminiju će se pričati kao o ‘nekadašnjoj tvornici’. Nešto više od 900 radnika će na ‘ulicu’. Ne treba napominjati kakav je to gospodarski ali i demografski udar prije svega na Mostar, a potom i šire, preko kooperanata.

Generalni direktor Dražen Pandža u intervjuu za Dnevni list nije izrazio previše optimizma po pitanju današnjeg sastanka u Vladi FBiH. Pandža ne želi davati lažnu nadu, ali napominje da će se kompanija boriti dok postoji i minimum šanse za preživljavanje…

Za početak, hoće li Aluminij preživjeti idućih 48 sati? Već nekoliko puta u posljednjih godinu dana tvornica je bila pred gašenjem, ali se uvijek nekako izvlačila i preživljavala. Hoće li tako biti i ovaj put?

-Procijeniti hoće li će tvornica i dalje radit nakon utorka teško je. Ona je, po svemu što se do sada događalo, trebala biti zatvorena još u subotu. Radi održavanja još jednog kruga razgovora s investitorima, taj termin je pomaknut za utorak. Što će dalje biti ovisi o razgovoru u ponedjeljak (danas, nap.a). S obzirom na stajališta Vlade i pozicija investitora okupljenih oko Glencorea, nažalost nisam optimist. Stavovi su i više nego udaljeni te je nemoguće očekivati njihovo približavanje za sat do dva razgovora. Ipak, sve dok se priča, postoji i neka nada za dogovor i kompromis, premda u ovom slučaju ne vidim prostora za postizanje toga. Realno, bojim se da su šanse male ili minimalne i ne bih podržavao bilo kakav lažni optimizam.

U eteru se trenutačno vrti puno različitih informacija vezano za situaciju u Aluminiju. Možete li vi malo razjasniti što se točno događa? Je li situacija doista tako dramatična?

-Situacija je više nego dramatična i stanje se komplicira iz sata u sat. Sva zbivanja utječu na naše kupce i dobavljače o kojima nitko i ne piše. Kako očekivati produženje bilo kakvih ugovora s kupcima kada ne znaju hoćemo li uopće nastaviti s radom? Kakav stav očekivati od dobavljača nego da se mora plaćati avansno radi nesigurnosti u kojoj se nalaze. Nikom od njih ne zamjeramo, naprotiv zahvaljujemo im na povjerenju i strpljenju te činjenici da su nas godinama nosili i trpjeli naše dugove prema njima. Naš upit je što ako propadnu pregovori sa investitorima?! Stav i nalaz revizora jasan je – privatizacija ili stečaj! Mi sredstava za daljnji rad više nemamo, javno smo obznanili da nam je ova četiri dana života, do utorka u ponoć, kupio nas partner osiguravši nam i struju i sirovine. Ako u ponedjeljak opet bude fijasko, nama nema dalje! Sada je sve do Vlade Federacije BiH koja treba pokazati odlučnost ako želi sačuvati ovu kompaniju od čijeg opstanka ovisi u dobrome dijelu i sudbina cijele regije.

Kako radnici podnose trenutačnu krizu?

– Našim radnicima mogu samo zahvaliti na predanom radu i trudu koji pokazuju u ovim trenucima. Moram spomenuti da se stalno potenciraju plaće uposlenika. Ima li nekih preplaćenih mjesta i viška rukovodećih mjesta, ima. Stav Uprave je bio da se uštede rade na tim stvarima. Ljudima koji rade u proizvodnji plaće se ne smije dirati. To su djelatnici koji rade i danju i noću, i petkom i svecem, što kažu naši stari. I Božić i Novu godinu. Zimi, kada je hladno, i po ljetnim vrućinama. Svima koji tvrde da je plaća velika, preporučio bih da obuku ćelijaško odijelo i na mostarskih +45 odu u halu gdje su temperature veće još za 30 stupnjeva i rade u vatrostalnim odijelima osam sati. Ili da idu na visoke peći, ili da lijevaju tekući metal. Nakon toga, neka ocjene njihove plaće, jesu li previsoke ili ne. Administracija i smanjivanje plaća, racionalizacija radnih mjesta – da, umanjenje proizvodnim radnicima – ne. Uostalom, proizvodi li netko drugi nešto i donosi li novac u ovu državu? I stavite se njihovo mjesto, raditi tako predano u tolikoj nesigurnosti, a izvršavati sve svoje radne zadaće s manjkom opreme i rezervnih dijelova. To su heroji! Radi naših radnika, inženjera i održavatelja, ovo Društvo i radi dalje. Jamčim Vam da bi se u ovakvim uvjetima, s ovakvom oskudicom rezervnih materijala, svaki drugi aluminijski proizvođač davno ugasio. Jedinu snagu za daljnji rad mi kao Uprava crpimo iz njihova rada i strpljive šutnje. Hvala im jer na kraju, kakav god bio, svojoj djeci mogu pričati da sam radio s herojima i da ne trebaju gledati nigdje drugo. Naši radnici su moji uzori.

Što se događa u pregovorima s potencijalnim kupcima? Objavljuju se različite informacije… Nejasno je šta tko nudi i planira činiti s Aluminijem?

-Kao što sam već spomenuo, kakva je alternativa ako investitori odustanu, stečaj ili zatvaranje. Ovdje moram naglasiti da je svaki investitor koji će zadržati proizvodnju i radna mjesta dobrodošao i da mi ne biramo ni njegovo podrijetlo ni kako se zove. Kapital je kapital i on kao takav ima univerzalnu i prihvatljivu vrijednost. Uostalom, engleski klubovi su to davno prepoznali. Uprava je do sada jedini službeni kontakt imala s predstavnicima Glencoreova konzorcija te o tom dijelu možemo nešto i pričati. Službeno smo, i usmeno i dopisom, tražili da budemo sudionici sastanka Vlade i potencijalnih investitora iz arapskoga svijeta, ili ako se još bilo tko pojavio, jednako kao što smo sudjelovali i na sastancima s Glencoreom.

Danas je novi krug razgovora s Glencoreom. Kakva su vaša očekivanja? U javnost je procurilo da je najveći spor cijena električne energije. Kako to riješiti?

– Stavovi konzorcija poprilično su poznati i javnosti, te nema potrebe dalje ih obrazlagati. Tiču se cijene električne energije, za što Vlada tvrdi da nema mehanizama da regulira bilo kakvom odlukom te da mora biti tržišna. Kratkoročno ni dugoročno, cijene koje su na Hudex-u, Aluminiju ne daju nikakvu šansu za preživljavanje. To znači i kada bi se pronašla bilo kakva kratkoročna premosnica, bez daljnjega angažmana na pitanju cijene struje, rad Aluminija nema nikakvog smisla niti ekonomske opravdanosti, kako za sam Aluminij tako i za rad potencijalnih investitora. Ukoliko i govorimo o razvijanju potencijala za daljnju obradu i preradu metala, i tu pričamo o projektima za čiju realizaciju bi se tražilo možda i par godina. Može li netko nositi Aluminij par godina dok se to ne bi realiziralo, ne znam. To je ipak pitanje za ulagače.

Kako uopće riješiti problem električne energije? Imate li vi neki kratkoročni ili dugoročni plan ili model?

– Društvo je dalo par prijedloga za rješavanje pitanja opskrbe električnom energijom. Prvo je pitanje otvaranja energetske bilance i pozicioniranje Aluminija unutar nje. Drugo je diferencijacija cijena, jer se moramo složiti svi –  ne može biti da i najmanji i najveći potrošači imaju ista pravila nabave. Pogotovu kada imamo takav nerazmjer u potrošnji. Pa mi smo najveći potrošač struje u jugoistočnoj Europi a struju nabavljamo kao i obična piljara, molim da se nitko ne ljuti na usporedbu. Ako Vlada kaže da se mora dobavljač (mi teritorijalno pripadamo EP HZ HB i moramo biti u njihovoj bilanci, premda oni nemaju proizvodni kapacitet da nas opskrbljuju) vezivati na burzu radi pravila EU-a, mi predlažemo definiranje struje po europskoj burzi. Ako idemo u Europu, zašto onda za nas nije referentna europska burza? Zašto mađarska burza koja je najskuplja u Europi? Zašto se prvo ne zadovolji domaća potreba, a onda struja prodaje vani? Znate koja je najporaznija činjenica kojom se mi uvijek hvalimo? Da je Aluminij najveći izvoznik. Umjesto da se mi, kao Federacija i država, izgrađujemo na način da višak struje ostane u FBiH, da mi naš metal ne izvozimo nego prodajemo desetinama prerađivačkih kompanija koje bi radile od Save do Neretve, mi izvozimo struju i izvozimo aluminij?! I pitamo se zašto propadamo! Konkretno što predlažemo je ukidanje naknada koje su najveće u Europi i iznose skoro 8 Eura, diferencijacija potrošača na način da oni koji troše preko 1 TWh imaju mogućnost da se struja nabavlja po europskoj burzi. Na ovaj način bi riješili kratkoročne a nadamo se i dugoročne probleme oko opskrbe.

Navodno, Vlada FBiH želi mijenjati Upravu Aluminija. Kako to komentirate? Bježi li 44-postotni vlasnik od odgovornosti? Vlada je neki dan objavila priopćenje u kojem je navela sve sto je učinila za Aluminij… Komentar?

– Već izvjesno vrijeme iz određenih se lobija plasira priča oko smjene Uprave i nama nije nepoznanica tko to priča i otkud priča ide. Put i procedura za smjenu se zna i nije je problem niti provesti niti ćemo se mi protiviti ako se pokrene. Vlasnik ima isključivo pravo da određuje tko će voditi nešto što je u njegovom vlasništvu i to je sasvim normalno da bude tako. Mi ćemo raditi svoj posao najbolje što znamo i dati sve naše kapacitete za spas Društva. Hoće li to dovoljno, ne znam, ali mi dajemo naš maksimum. Ono što odgovorno mogu reći jest da kriza u kojoj se nalazimo nadmašuje kapacitet bilo kojeg pojedinca pa taman da se zove i Bill Gates ili Waren Buffet ili Jack Welch. U rješavanje problema mora biti uključen puno širi krug s maksimalnom vanjskom pomoći i potporom sviju. Mislim, baš sviju! Vlada je, istina, nabrojala sve što je dosad napravila. Mi imamo dobru komunikaciju s Vladom, resornim ministrom, dopremijerkom i premijerom. Ne sumnjam ni u njihovu dobru volju, znanje i kompetencije da se problem riješi. Uostalom imamo nekih pozitivnih primjera konkretne pomoći ove i prethodnih vlade u rješavanju problema Energoinvesta, Krivaje, rudnika te se iskreno nadamo da će se i za nas naći rješenje.

Čini li vam se da će politička pozadina borbe oko Aluminija u vas uprijeti prstom ukoliko kompanija ne preživi?

– Ja se zaista nadam da se vrijeme koje nam curi neće iskoristiti za upiranje prstom i traženje krivca nego da će se utrošiti u pokušaje pronalaska rješenja. Kriza u Aluminiju ne traje godinu dana već puno duže. Svaka je uprava imala sve teži zadatak i sve manje resursa za rješavanje problema. Ja se nadam da mi nismo zadnja uprava nego da će biti još njih dosta poslije nas. Bez obzira na to tko će biti vlasnik ili direktor Aluminija.

Kako je Aluminij došao u ovakvo teško stanje?  

– Zadnjih deset godina problemi se samo gomilaju. Rješenja su kratkoročne prirode i nije se našlo ono pravo i dugoročno. To je ono o čemu sada pričamo, kapacitet Federacije ili države da nađe rješenje opskrbe električnom energijom. Jučer sam dobio članak u kojem stoji kako jedna Kanada subvencionira proizvođača aluminija s 830 uposlenih. U ovoj državi su stotine milijuna otišle na subvencije poljoprivredi i neka su. Država to treba raditi, to je valjda i neki njen smisao od vremena kada su se prvi neandertalci počeli skupljati u pećinama i okupljati s mišlju da je zajednički rad spas za sve. Dugovi su stalno rasli i došli smo do trenutka kada neke stvari treba presjeći jer je očigledno da ovako više ne može dalje. Zadnjih deset godina, Aluminij niti jednom nije završilo godinu s pozitivnim rezultatima. Promijenilo se osam uprava, a dugovi samo rasli. Očigledno je da srž problema leži negdje dublje i dalje od današnjega vremena.

Kakve posljedice bi proizvelo gašenje kompanije?

– Zadnjih sam dana pogledao komentare i izvještaje pojedinih medija. Ono što me boli kao čovjeka i građanina jest tolika količina mržnje prema Aluminiju i ljudima koji u njemu rade. Nevjerojatna količina medijskih informacija i komentara koji odišu s toliko nesnošljivosti da se ponekad zapitam je li Thomas Hobbs bio u pravu kada je rekao da je čovjek čovjeku vuk, ili hijena u našem slučaju. Tko u ovoj državi može profitirati gašenjem Aluminija, ja ne znam. Ali znam da ono što izgubimo ne možemo nadoknaditi financijski, 56 milijuna davanja za mrežarine, obnovljive izvore energije, NOS, carine, poreze, doprinose… Znam  da će nestankom nas nestati i duša Hercegovine i srce Mostara. Kakav će to biti rezultat za ljude i koliko će životnih drama tu nastati i nestati, strah me je i pomisliti. Užasavam se od pomisli. Ne želim u utorak izići pred radnike i reći – Laka ti noć i zbogom, dragi naš Aluminij!/HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari