Pratite nas

Reagiranja

Apel za obranu dostojanstva akademskog života

Objavljeno

na

Poštovani,

u nastavku dostavljamo Apel za obranu dostojanstva akademskog života koji
je nastao povodom nepravedne i neutemeljene odluke Fakultetskog vijeća
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da se akademiku Mislavu Ježiću,
iz očigledno neakademskih razloga, uskrati produljenje radnog odnosa. Svrha
je Apela ne samo da potakne članove Fakultetskog vijeća da na idućoj
sjednici opozovu tu skandaloznu odluku nego i da se u akademskoj i široj
javnosti načelno utvrdi granica koju neslaganje u akademskim stvarima, po
našem mišljenju, ne bi smjelo prekoračivati.

Pozivamo znanstvenike, sveučilišne djelatnike i akademske institucije da
svojim potpisima i izjavama podupru ovaj Apel.

Individualnu potporu Apelu moguće je iskazati potpisivanjem peticije na
poveznici:

https://www.peticija24.com/apel_za_obranu_dostojanstva_akademskog_zivota

ili slanjem poruke na e-mail adresu Inicijativnog kruga:
[email protected]

Inicijativni krug za obranu dostojanstva akademskog života:

Dr. sc. Mirjana Polić Bobić, red. prof.

Dr. sc. Ekrem Čaušević, red. prof.

Dr. sc. Ivica Peša Matracki, izv. prof.

Dr. sc. Boris Olujić, izv. prof.

Dr. sc. Naida Michal Brandl

Dr. sc. Gordana Varošanec Škarić, red. prof.

Akademik August Kovačec, prof. emer.

Dr. sc. Zrinka Jelaska, red. prof.

Dr. sc. Ana Munk, doc.

Dr. sc. Tomislav Galović, doc.

Dr. sc. Nino Raspudić, doc.

Akademkinja Dubravka Oraić Tolić, prof. emer.

Dr. sc. Lino Veljak, red. prof.

Dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.

Dr. sc. Ida Raffaelli, red. prof.

Dr. sc. Maslina Ljubičić, red. prof.

Dr. sc. Marko Tadić, red. prof.

APEL ZA OBRANU DOSTOJANSTVA AKADEMSKOG ŽIVOTA

Vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici 16. veljače
2017. odlučivalo je, među ostalim, i o prijedlozima za produljenje radnog
odnosa za šest profesora Fakulteta koji u ovoj ak. godini navršavaju 65.
godina života. Prema pravilniku koji regulira postupak i uvjete produljenja
radnog odnosa za profesore u trajnom zvanju, predloženi kandidati, uz
iskazanu potrebu za nastavkom njihova rada na matičnom odsjeku, trebali su
ispuniti najmanje četiri od ukupno sedam minimalnih uvjeta. Fakultetsko
vijeće donijelo je odluku da se akademiku Mislavu Ježiću ne produlji radni
odnos do 70. godine života, jedino njemu, unatoč dokumentiranoj potrebi za
nastavkom njegova rada na Odsjeku za indologiju i dalekoistočne studije i
unatoč činjenici da je od traženih minimalnih uvjeta zadovoljavao svih
sedam, neke i višestruko više nego što je propisano. Ova je odluka ujedno i
presedan u povijesti Filozofskog fakulteta, jer nikada do tada na
Fakultetskom vijeću nije odbijen prijedlog za produljenje radnog odnosa
profesorima koji su prošli pravilnikom propisani postupak i koji su
ispunjavali navedene uvjete.

Mislav Ježić neosporno je naš najveći i u svjetskim razmjerima najpoznatiji
indolog. Pokrenuo je i od 1994. organizira redovito svjetske konferencije o
sanskrtskim epovima na Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku. Uz brojne
nagrade za zasluge u znanosti, nagrađen je na 15. svjetskoj sanskrtskoj
konferenciji u New Delhiju 2012. za doprinos proučavanju sanskrtske
književnosti. Zahvaljujući Mislavu Ježiću u istraživanju o povijesti i
slojevima vedskih, osobito upanišadskih tekstova imamo rezultate među
najboljima na svijetu koji zasigurno doprinose međunarodnom ugledu i
evaluacijskim ocjenama Fakulteta. Velike je doprinose dao i u klasičnoj
filologiji, filozofiji, poredbenoj lingvistici i indoeuropeistici. Ak. god.
1991./92. uvodi studije turkologije i hungarologije i osniva Katedru za
računalnu lingvistiku. Sudjeluje i u brizi za razvoj studija japanologije,
pomaže pri uvođenju judaistike, a zadnjih godina uvodi i razvija romistiku.

Ovakva odluka Fakultetskog vijeća izazvala je najprije šok, koji je zatim
prešao u stanje uznemirenosti i zabrinutosti zbog unošenja izvanakademskih
kriterija u odlučivanje o akademskim stvarima. Očigledno je da su u ovom
slučaju presudili razlozi razlike u mišljenjima i neslaganja s izraženim
stavovima o akademskim pitanjima. Time je u akademski život unesen delikt
drugačijega mišljenja kao dovoljan razlog za egzekuciju u profesionalnoj
karijeri i akademskom djelovanju. Posebno zabrinjava činjenica da je
negativan ishod glasovanja bio prethodno pripremljen kroz paralelni sustav
neformalnog odlučivanja i unaprijed najavljen, čime je dezavuirana uloga
Fakultetskog vijeća kao neovisnog stručnog tijela.

Apeliramo na članove Fakultetskoga vijeća da opozovu ovu nepravednu i
neutemeljenu odluku ispod svake razine akademskog postupanja i tako uklone
dalekosežno štetni presedan kojim se u akademski život unose nesigurnost i
strah, onemogućava otvorena rasprava i slobodno iznošenje stavova te u srži
narušava dostojanstvo akademskog života.

Stoga pozivamo sve znanstvenike, sveučilišne djelatnike i akademske
institucije da svojim potpisima i izjavama podupru ovaj apel i time se
uključe u stvaranje što šireg i što snažnijeg kruga za zaštitu dostojanstva
i temeljnih vrijednosti akademskog života.

Inicijativni krug za obranu dostojanstva akademskog života

Zagreb, 9. ožujka 2017.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Sjećate li se Kate Šoljić, sjećate li se hrvatskih  mučenica iz Domovinskog rata?

Objavljeno

na

Jedna od najponosnijih majki u Hrvata – Kata Šoljić, rodila se 23. veljače 1923. Mnogi su na žalost već zaboravili ovu iznimnu ženu, kojoj su u hrvatskom Domovinskome ratu poginula čak četiri sina: Niko (r.1942.), Mijo (r.1945.), Mato, (r. 1952.) i Ivo (r. 1948.). Svi su ubijeni od ruke srpskog agresora, a dosad nitko nije odgovarao za njihovu smrt. Da nesreća i tuga ove ponosne majke bude još i veća, valja istaknuti da je u vrijeme II. svjetskog rata izgubila još braće, te da nikada nije saznala za njihovo posljednje počivalište. Samo u Domovinskome ratu od obitelji Šoljić sudjelovalo je oko dvadesetak njenih najbližih. Iza nje ostale su i dvije kćeri, od kojih je jedna bila i aktivna sudionica Domovinskog rata, a prošla je i srpske logore. Drugoj je ubijen suprug u srpskoj agresiji, i još danas ne zna gdje mu je grob. Djeca njezinih kćeri također su bili na prvim crtama obrane.

O tome smo pisali i pisat ćemo.

Da se ne zaboravi!

Sjećam se, kad smo u Zagrebu predstavljali jednu moju knjigu u kojoj sam objavio oko osam tisuća imena poginulih u vrijeme Domovinskog rata, i kada je ministrica branitelja bila gđa. Jadranka Kosor, gotovo nam nisu dali ni jednu dvoranu u Zagrebu da je promoviramo! Ipak, dozvolili su nam da to uradimo tek u prostorijama zagrebačke HVIDR-e. Na promociju je došla i gospođa Šoljić (ali ne i mediji!) i tada ledenim glasom upitala nazočne: “Tko to ima protiv da se jedna ovakva knjiga “ne smije” promovirati u Zagrebu?” Nastala je, naravno, šutnja. A onda je Kata rekla i ovo: “Do 1990. nisam smjela govoriti da sam izgubila  braću, pa zar sada ne smijem reći ni da sam ostala bez četiri svoja zlata, četiri svoja sina?”

Kata Šoljić, kad sam je upoznao, živjela je u zagrebačkoj Dubravi, u jednom stančiću od nekih 15 četvornih metara, koji nije imao ni prozore, već samo vrata za balkon. Pokrenuo sam (2004.) akciju da joj Udruge proizašle iz Domovinskog rata dodjele priznanje-Junakinja hrvatskog Domovinskog rata! Odaziv je bio izvanredan. Sve do te svečanosti uručenja ovog priznanja dva puta tjedno odlazila je na dijalizu, a ovo joj je priznanje toliko pogodilo u srce da je poslije morala ići čak – tri puta tjedno. Obećavali su joj med i mlijeko, za nju i njezinu obitelj. Na kraju je okončala u jednom privatnom umirovljeničkom domu, gdje su je posjećivali članovi obitelji i štovatelji. O Kati Šoljić objavio sam knjigu i snimio nekoliko dokumentarnih filmova. Na žalost, nisu naišli na neki osobiti odaziv, prije bi se reklo da su prešućeni. Milan Bandić, koji je bio nazočan jednoj od promocija knjige o gospođi Šoljić javno je obećao da će, kao gradonačelnik, odmah kupiti najmanje tisuću primjeraka, da svaka škola dobije barem jednu, kako bi znali tko je Kata Šoljić, odnosno tko su majke čiji je doprinos u Domovinskom ratu iznimno veliki. (Prihod bi išao u korist stradalih branitelja). Znate koliko je knjiga kupio Bandić-ni jednu!

Već duže razmišljam da bi trebalo ponovno tiskati prvu i jednu knjigu o Kati Šoljić, ali vjerujte nema zainteresiranih sponzora!?

Obitelj Šoljić prošla je  pakao i u vrijeme komunizma. Brozovi Udbaši (gdje ste sada perkovići?) neprestano su im zagorčavali život, a posebno su mučili njezina supruga koji danas s njom počiva na vukovarskom groblju.

Kata Šoljić recimo u Vukovaru, nema svoju ulicu, ni trg, po njezinom imenu se ne zove ni jedna kulturna ustanova, iako je zaslužila i spomenik. (U Zagrebu „na kraju grada“ po njoj se zove jedan park!). A cijeli se život, unatoč bolesti, borila za hrvatske branitelje, nije dozvolila da se zaborave oni koji su poput njezinih sinova dali život za slobodu. Poglavito je bila ponosna na Hrvatsko žrtvoslovno društvo, koje vodi dr. Zvonimir Šeparović,  čija je bila počasna predsjednica, kao i na svoju Bosnu i Hercegovinu, gdje je rođena. Umrla je 8. srpnja 2008. Koliko još vode treba proći, pa da se netko sjeti i majki, poput Kate Šoljić, ili Eve Šegarić iz Škabrnja, čija su tri sina poginula u vrijeme srpske agresije, dok je još  najmanje desetak članova njezine obitelji položilo život za Domovinu?

Hrvatske majke, poput Šoljić, Jović i Šegarić, dale su ogroman, nemjerljiv doprinos u svetom Domovinskome ratu.

Kad smo hrvatskom Saboru (lani) predlagali da te žene-mučenice dobiju barem Spomen dan – odbili su!

Sve smo o tome pisali, pa se samo ponavljamo.

Ali, kao da i nismo.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

U Puli održana promocija knjige ‘Mit o Jasenovcu’, unatoč sabotažama

Objavljeno

na

Objavio

U petak 22.02. je u Puli održana promocija filma i knjige Mit o Jasenovcu Romana Leljaka, usprkos žestokom protivljenju IDS-ovog gradonačelnika Pule Borisa Miletića, prijetnjama i grafitima po zidu Crkve Sv. Ivana Krstitelja u Puli.

Neviđena, neprimjerena i degutantna medijska hajka protiv autora, istraživača Romana Leljaka , protiv Katoličke crkve i vjernika, od strane Glasa Istre, nije urodila otkazivanjem promocije, kao što je Boris Miletić sugerirao.

Ne samo da je neprimjerena hajka Glasa Istre na Romana Leljaka, nego je i krajnje neljudska, jer ne razmišljaju urednici o ljudskosti, ne vode računa da g. Leljak ima malodobnu djecu i kako se takvi novinski članci odražavaju na dječju psihu. U agitpropovskom zadatku koji su dobili za odraditi, vjerojatno po političkom naređenju IDS-a izgubili su svaki smisao za etičnost i ljudskost. Gospodina Leljaka nazivaju prevarantom!?

Dvorana ispod Crkve bila je prepuna. Provokatori koji su došli sa novinarima, bili su udaljeni. Osim jednog povika” smeće jedno” nisu imali progodu dalje vrijeđati.

Postavlja se pitanje, kako je moguće u jednoj, po IDS-ovom gradonačelniku Pule, Borisu Miletiću demokratskoj, tolerantnoj, multikulturalnoj sredini, gdje “cvate “suživot, ispoljavati toliku mržnju prema neistomišljenicima i prema drugoj političkoj opciji?

Nameće se samo jedan mogući zaključak, da IDS i njegov pulski gradonačelnik Boris Miletić ne znaju što ti pojmovi znače, ili ako i znaju primjenjuju demokraciju, toleranciju i suživot samo na njima podobne, a za nepodobne koriste metode poznate iz totalitarnog režima; medijske napade, diskvalifikaciju, progone i prisilu.

I onda kao ” osvetu mićeg malog” moram se nasmijati koliko je djetinjasto i mizerno, odmah organiziraju protupredavanje, poznatog jugofila Ive Goldsteina, koji je kao veleposlanik države Hrvatske u Francuskoj, u svojoj radnoj sobi držao sliku J.B.Tita, pokojnog predsjednika pokojne države! Vjerodostojno zar ne?

Ali za razliku od IDS-ovaca, Borisa Miletića i Radničke fronte mi koji smo nazočili promociji Romana Leljaka, nećemo vas ometati, niti pisati gnjusne izjave i članke po novinama, niti privatno diskreditirati g. Goldsteina, već ćemo poštujući demokratska načela, po Rezoluciji UN i Ustavu RH o slobodi i pravu na javno izražavanje svog mišljenja, pustiti čovjeka da ostvari svoja demokratska prava.

Lili Benčik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari