Pratite nas

Vijesti

Apel za pomoć Nikoli Raiću

Objavljeno

na

Nikola Raić je bio sudionik Domovinskog rata od 18.09.1991. – 22.12.1995. Ranjen je od granate 28.09.1992. u mjestu Vrbica – Jajce. Odlikovan je i spomenicom Domovinskog rata, no uz rane to je jedino što je dobio iz tog rata.

“Primam 52 marke invalidnine i to je baš sve” – s gorčinom na licu priča ovaj pripadnik HVO-a iz vremena proteklog rata.

„Hrvatsku Domovnicu nisam dobio u roku od 30 dana nakon predanog zahtjeva, kasnije doznajem da se namjerno s tim opstruiralo, pa se evo dugi niz godina borim za hrvatsku mirovinu, međutim kako vrijeme odmiče postajem svjestan da i to mogu zaboraviti” – kaže Nikola.

Navode ovog hrabrog branitelja i velikog patnika potvrđuje brojna dokumentacija (zahtjevi, požurnice/niz požurnica, liječnička dokumentacija, potvrde itd.). Naime, Nikola je na vrijeme, točnije dana 06. srpnja 2006. godine uputio nadležnom tijelu zahtjev za prijam u hrvatsko državljanstvo, kako bi, a jer je to bio jedan od uvjeta za priznavanje prava na invalidsku mirovinu, u roku iz Ugovora između Hrvatske i Bosne i Herecegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u BiH koji su bili pripadnici HVO-a i članova njihovih obitelji, ostvario pravo na invalidsku mirovinu temeljem priznatog mu stupnja invalidnosti. Ima Nikola svu dokumentaciju, čak i previše dokumentacije….

nikola raicMeđutim, vrijeme je protjecalo a rješenju o prijamu u Hrvatsko državljanstvo ni traga, iako je Nikola sve objasnio, svaki svoj navod dokumentirao i posebno ukazao na to da će izgubiti sva prava ako nadležno tijelo ne riješi na vrijeme o njegovom zahtjevu. Uzalud….Birokracija je bila neumoljiva, gluha, slijepa, bešćutna, nesavjesna i do kraja nedogovorna. Tada Nikola piše požurnice, moli i ne prestaje moliti….tako piše: Generalnom Konzulatu Republike Hrvatske u Banja Luci, Predsjedniku Republike Hrvatske, Potpredsjednici Vlade, Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Predstojniku Ureda predsjednice Vlade, Načelnici Sektora za skrb o hrvatskim braniteljima, Upravnom sudu Republike Hrvatske, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Sektoru za provedbu Međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju, piše i ne prestaje se nadati……a vrijeme je prolazilo. Njegovo zdravlje se pogoršavalo. Godine bez ikakvih primanja uzele su danak. Najprije mu se, zbog neimaštine, raspala obitelj. Ostao je sam sa slikama ratnih strahota, poginulim suborcima, ranjenicima, zvjerstvima kojih je bio svjedok, sam, napušten i zaboravljen od svih. No, nije posustajao, još uvijek se nadao….

Mora se priznati Nikola ne samo da je bio častan i hrabar vojnik već se pokazao vrsnim ratnikom u borbi sa birokracijom. I jednog dana… konačno, dopisom Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za upravne i inspekcijske poslove, nakon desetina odbijenica, dobija odgovor, KONAČNO ODGOVOR u kojem mu ta ista država za koju je stavio život na kocku „mrtvo hladna“ odgovara da mu o zahtjevu za stjecanje Hrvatskog državljanstva nije moglo biti riješeno ranije zbog velikog broja zaprimljenih predmeta, a rješenje o tome da je državljanin Republike Hrvatske uručeno mu je dana 21. siječnja 2008. godine, ni manje ni više nego DVIJE godine od podnošenja zahtjeva i ni manje ni više nego nekoliko dana manje od DVIJE godine nakon što je krivnjom te iste birokracije izgubio svaku mogućnost ostvariti ikakvo materijalno pravo kao invalid Domovinskog rata.

Dok, ovo pišem, pitam se kako je izdržao?, kako nije poludio? Ili ne dao Bog dignuo ruku na sebe?

2nikola raic_F

No, očito je u Nikole jaka vjera, vidjevši da je od sustava odbačen poput istrošene krpe pokušava ostvariti pravo na mirovinu u svojoj Bosni ponosnoj temeljem opće ili bar djelomične nesposobnosti za rad uslijed tjelesnog oštećenja, eto….bar nešto da ostvari…kakvu crkavicu da mu baci bar jedna od dvije države za koje je krvario. Pozovu oni našeg Nikolu na liječničku komisiju i utvrde da naš Nikola, onaj isti Nikola invalid, više nije invalid i konstatiraju da je sposoban za rad u punom radnom vremenu sa jednom rukom, citiram: „zbog promijenjene radne sposobnosti osiguranik ne može obavljati poslove radnog mjesta pomoćni radnik na stroju ALI MOŽE sa PUNIM RADNIM VREMENOM obavljati poslove koji NE IZISKUJU BIMANUALNI RAD S LIJEVOM RUKOM“- Amen. Ni spomena o dijabetesu, hiperglikemiji, gihtu,zaostalim gelerima u kičmi i jetri, ni riječi o PTSP-u.

I na sve to danas kaže Nikola:

“Ako skupim nešto aluminija i željeza po kontejnerima prodam pa kupim salame, jeftinije kojoj je istekao rok. Još se više razbolim, ali šta mogu, šta da radim”

Nikola ima dvije kćerke koje su već odrasle, dvoje unučadi, majka mu je bolesna, žena ga je napustila…

Bivšoj ženi ne zamjera što je otišla sa drugim, više nije mogla podnijeti bijedu i kaže:

„ I ja sada živim sa drugom ženom, koja ima epilepsiju. Nemamo zašto kupiti ni lijekova ni potrebnu infuziju nabaviti, teško je u Jajcu. Rat je nekome bio brat, ali ja tek sada vodim rat. Vodim rat sa samim sobom da preživim” – završava Nikola Raić svoju priču.

Nikola je simbol višegodišnjeg brutalno bezobraznog, nezakonitog, nesavjesnog, nemoralnog, neljudskog, neprofesionalnog, nepoštenog odnosa državnog aparata prema braniteljima i invalidima Domovinskog rata. Da je jedan jedini službenik korektno odradio svoj posao Nikola bi sve ove godine primao mirovinu, mogao bi kupiti potrebne mu lijekove, zadržao bi suprugu, imao bi svoju obitelj. Ima li sve ovo cijenu savjesti cijelog sustava a posebno onog dijela koji je zakazao? Ili je možda Nikola podnio svu odgovornost nekakvog marginalnog voditelja odjela koji nije bio sposoban organizirati posao tako da se predmet riješi na vrijeme.

Koliko je takvih Nikola?

Koliku štetu Nikola trpi za sve ove godine? Tko će njemu nadoknaditi tu štetu, tko će njemu vratiti njegovu obitelj i njegovo dostojanstvo? Jeli Nikolina potpuna obespravljenost, odbačenost, prezrenost, jeli njegova patnja i nemoć, njegova žrtva jeli to zalog za budućnost?

Za nas nema budućnosti dok se ove nepravde ne poprave, jer ispraviti se ne mogu!!! Nemoguće je!

Oprosti Nikola, oprosti ako možeš!

Ovom prilikom svima koji eventualno mogu i žele pomoći branitelju iz Jajca Nikoli Rajiću dostavljam broj računa na koji se može uplatiti pomoć za Nikolu

HYPO ALPE ADRIA BANK D.D.

SWIFT code bank. HAABB22.

PARTIJA 26615852.

IBAN. 3930602526611585237.

NIKOLA RAIC,

NOVA CESTA 30. JAJCE

70101 FEDERACIJA BIH,

MOB +387 63 706 547

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Uhićenje Hamdije Abdića ‘Tigra’ samo alibi za pogrom hrvatskih branitelja

Objavljeno

na

Objavio

Pravi cilj pogroma hrvatskih branitelja u BiH, posebno sad nakon izricanja presude šestorci i potvrđivanja postojanja udruženog zločinačkog pothvata, je dovesti bh. Hrvate u situaciju da se nema tko pobuniti kad im konačno bude oduzimana konstitutivnost.

Nakon izricanja presude hercegbosanskoj šestorci te u iščekivanju posljedičnog pogroma hrvatskih branitelja u BiH, svjedočili smo trima slučajevima koji bi trebali pokazati navodnu nepristranost bh. pravosuđa, piše Jurica Gudelj Dnevnik.ba

Tako je na području Konjica uhićeno 13 Bošnjaka koji se sumnjiče za ratne zločine počinjene nad Srbima u toj općini, a potom i četvorica Srba za ratne zločine počinjene nad Bošnjacima Donjeg Vakufa. Jučer je, pak, u Bihaću uhićen Hamdija Abdić zvani Tigar koji se sumnjiči za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića. Da je riječ o farsi govori činjenica da nije uhićen glavni čovjek tzv. ARBiH u Bihaću, zapovjednik 5. korpusa Atif Dudaković s kojim je general Šantić sjedio prije nego što je „odveden“.

Kako se bliže božićni blagdani, a time se rapidno povećava i mogućnost uhićenja hrvatskih branitelja, čini se kako bh. pravosuđe posljednje poteze vuče kako bi kasnije moglo kazati: „vidite da nismo selektivni, ne hapsimo samo Hrvate, pa priveli smo i 13 Bošnjaka iz Konjica, četvoricu Srba iz Mrkonjić Grada, pa čak i Hamdiju Tigra“.

Perfidna je to igra bh. pravosuđa koje kontroliraju bošnjačke političko-obavještajne strukture.

Pravi cilj pogroma hrvatskih branitelja u BiH, posebno sad nakon izricanja presude šestorci i potvrđivanja postojanja udruženog zločinačkog pothvata, je dovesti bh. Hrvate u situaciju da se nema tko pobuniti kad im konačno bude oduzimana konstitutivnost.

Hrvatima se danas konstitutivnost ne može tek tako oduzeti jer još uvijek postoji veliki broj pojedinaca i organizacija koji bi se tomu žestoko usprotivili. Zbog toga se taj proces i pretvorio u mrcvarenje. No, aktiviranjem stotina optužnica protiv vojnog i političkog rukovodstva bosanskohercegovačkih Hrvata iz posljednjeg rata, doći će do novog (i posljednjeg?) vala odlaska Hrvata iz BiH.

Hrvati s razlogom ne vjeruju bh. pravosuđu koje Hrvate sudi po jednom, strožem, a Bošnjake po drugom, blažem, kaznenom zakonu. To je upravo ono što bošnjačka struktura i želi postići: njima je upravo cilj da Hrvati napuštaju BiH, a ne da im se sudi u BiH. Oni, naime, ne žele da Hrvati odsluže svoje kazne i ostanu u BiH, jer bi tako dobili stotine osoba koje bi se sutra mogle pobuniti protiv velikobošnjačke hegemonije.

Puno je pametnije, rezoniraju bošnjačke strukture, Hrvatima zaprijetiti optužnicama, neke nepravedno osuditi i time poslati poruku svima ostalima: bježite odavde dok još možete!

U cijeloj toj igri Hrvati su potpuno nespremni, ljudi su prepušteni sami sebi, te zbog nepostojanja bilo kakve strukturalne pomoći, radije biraju napuštanje BiH, nego ulazak u kafkijanske procese koji mogu skončati samo onako kako je skončao i proces Slobodana Praljka u Haagu.

Hrvati danas moraju biti organizirani i suglasni oko osnovnih problema s kojima se kao narod suočavaju u BiH: ne smije biti pregovora o konstitutivnosti vlastitoga naroda i ne smije biti kompromisa o procesuiranju branitelja.

Bosna i Hercegovina kakvu danas imamo nije onakva država kakvu želimo. Ako se Hrvati u današnjoj BiH ne osjećaju sigurno i slobodno, čemu onda služi takva BiH? Hoće li Hrvati i dalje nastaviti graditi monstruma koji jede njihove ljude, ili će se možda posvetiti zaštiti vlastitoga naroda, a o BiH neka skrbe oni koji su ju pretvorili u ono što je danas: dvije države pod jednim krovom, jedna za Srbe a druga za Bošnjake u kojoj su Hrvati očigledni višak!

Jurica Gudelj Dnevnik.ba

Hamdija Abdić Tigar uhićen zbog ubojstva generala Vlade Šantića

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

UNATOČ KIŠI: Više od tisuću studenata predalo zahtjeve i tisuće potpisa za Hrvate u BiH!

Objavljeno

na

Objavio

Unatoč jakoj kiši danas je u Zagrebu na prosvjednom skupu u organizaciji hrvatskih studenata iz Hrvatske i BiH bilo prisutno više od 1 000 studenata.

Studenti s drugim građanima okupili su se u utorak 12. prosinca na Trgu bana Josipa Jelačića u 13 sati odakle su krenuli prema Trgu sv. Marka s glavnim transparentnom „S prijezirom odbacujemo vaše podaništvo“.

Nakon okupljanja na Markovom trgu, ispred Hrvatskog sabora, otpjevana je hrvatska himna te je održana minuta šutnje u čast svim poginulim i preminulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu te svim žrtvama rata.

Studenti su naglasili kako su se okupili i prije četiri godine na istom mjestu, samo nekoliko dana nakon prvostupanjske presude hercegbosanskoj šestorki, pod geslom „Još nije kasno!“. Ipak, kako su istaknuli, vlasti su zanemarivale vrlo važne činjenice, što je dovelo do smrti „čovjeka koji je s prijezirom odbacio laži, gledao na nepravdu i koji je prezirao nelogičnost i nerad dobrog dijela predstavnika njegovog naroda, za koji je na kraju i život dao!“

Studenti su uspjeli prikupiti preko 6000 potpisa za svoje zahtjeve koje su pročitali na skupu. Naglasili su kako ne žele dozvoliti da se „Hrvatska ponižava zbog sitnih interesa“ te da iznose konkretne zahtjeve kako bi se zaštitili sunarodnjaci u Bosni i Hercegovini, jer je vrijeme da dođe „do oštrog suprotstavljanja onima koji gaze ljudska, politička, ekonomska i sva ustavna prava Hrvata u Bosni i Hercegovini“.

Među potpisnicima našli su se i saborski zastupnici iz kluba zastupnika HDZ-a, Mosta, Hrasta, nezavisni zastupnici, HSS-a,  zastupnici Europskog parlamenta, generali HV-a i HVO-a, mnogi sveučilišni profesori, akademici i javni intelektualci.

Studente je u Hrvatski sabor, gdje je i službeno predana predstavka s potpisima, primilo izaslanstvo HDZ-a na čelu s Božom Ljubićem, Mosta na čelu s Božom Petrovom i drugima,  Hrasta na čelu s Hrvojem Zekanovićem, Neovisnih za Hrvatsku na čelu sa zastupnikom Željkom Glasnovićem te Ivicom Mišićem kao zastupnikom stranke Promijenimo Hrvatsku.

Na sastanku je, kako doznajemo, više puta naglašeno kako je za Hrvate u BiH važan konsenzus političkog Zagreba. Mladi su zastupnicima istaknuli kako žele da se zajedništvom nadiđe dnevna politika po pitanju Hrvata u BiH, a sudeći po podršci iz gotovo svih parlamentarnih stranaka, to su i uspjeli.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari