Pratite nas

Vijesti

Apel: Zaustavimo govor mržnje u elektronskim medijima!

Objavljeno

na

Molim cijenjenu publiku da pozorno pročita tekst koji slijedi. Ako ih tematika ne zanima, toplo preporučujem druge sadržaje kojih je prepun Internet (od srpskih Novosti preko Autografa do Glorije nadalje) tako da ne budu na gubitku, ne troše dragocjeno vrijeme, živce, i da im se ne diže krvni tlak.

“Vijeće za elektroničke medije utvrdilo je da u 2017. u 37 prijavljenih slučajeva zbog mogućeg govora mržnje u elektroničkim publikacijama, televizijskim i radijskim programima u Republici Hrvatskoj temeljem pravnog okvira Zakona o elektroničkim medijima nije bilo govora mržnje. No, može se zaključiti da je bilo mnogo uvredljivog i ostrašćenog govora.

Pravni okvir kojim se Vijeće vodi u slučajevima potencijalnog poticanja i širenja mržnje uz Zakon o elektroničkim medijima, je i definicija govora mržnje Vijeća Europe, ali i prevladavajuća praksa Europskog suda za ljudska prava.

Članak 12. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima jasno definira što je govor mržnje: ‘U audio i/ili audiovizualnim medijskim uslugama nije dopušteno poticati, pogodovati poticanju i širiti mržnju ili diskriminaciju na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, te antisemitizam i ksenofobiju, ideje fašističkih, nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima.’

Govor mržnje po definiciji Vijeća Europe ‘podrazumijeva sve oblike izražavanja kojima se šire, raspiruju, potiču ili opravdavaju rasna mržnja, ksenofobija, antisemitizam ili drugi oblici mržnje temeljeni na netoleranciji, uključujući tu i netoleranciju izraženu u obliku agresivnog nacionalizma i etnocentrizma, te diskriminacija i neprijateljstvo prema manjinama, migrantima i osobama imigrantskog podrijetla’. Ovakav govor, sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, ne uživa zaštitu kao dio slobode govora.” (https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/vijece-za-elektronicke-medije-poziva-na-smanjenje-netolerantnog-i-uvredljivog-govora-u-medijskom-prostoru-1124192/; istaknuo: Z.P.)

Eto.

Tko je pozorno pročitao, vjerojatno mu ne treba ponavljati – ali za one druge koji su možda skloniji površnom “prelijetanju” preko članaka, ponovit ću prve dvije rečenice:

Vijeće za elektroničke medije utvrdilo je da u 2017. u 37 prijavljenih slučajeva zbog mogućeg govora mržnje u elektroničkim publikacijama, televizijskim i radijskim programima u Republici Hrvatskoj temeljem pravnog okvira Zakona o elektroničkim medijima nije bilo govora mržnje. No, može se zaključiti da je bilo mnogo uvredljivog i ostrašćenog govora.” (istaknuo: Z.P.)

Dakle, u prošloj godini bilo je 37 prijavljenih slučajeva (mogućeg) govora mržnje, ali ni jedan nije udovoljio zakonskim kriterijima da ga Vijeće za elektronske medije Republike Hrvatske tako okvalificira, te da se na temelju toga poduzmu predviđene sankcije.

Ne znam tko koliko vjeruje spomenutom Vijeću. Mislim da bi se (tu i tamo) ipak moglo pronaći nešto što bi trebalo sankcionirati, no, pitanje je koliko se takvih slučajeva uopće prijavljuje i što je sve sadržano u tih 37 razmatranih slučajeva.

I sam se vrlo često susrećem s komentarima ispod kolumni i tekstova koje pišem, a čiji je sadržaj ne samo uvredljiv, primitivan, prostački i vulgaran, nego ponekad doista (po mojoj vlastitoj prosudbi) sadrži i govor mržnje – ne u odnosu na mene osobno, nego vezano za pripadnike drugih nacionalnih, vjerskih ili ideoloških zajednica ili skupina.

Iskreno, kao čovjek i kršćanin, grozim se svake isključivosti i mržnje, ali sam za otvoreni dijalog i slobodnu razmjenu mišljenja o svakoj temi, jer slobodu shvaćam kao pravo svakog čovjeka na to da kaže ili napiše ono što želi, ma koliko se ja (možda) i ne slagao s time.

Tu se držim one poznate krilatice koju je još davno izgovorio francuski književnik, povjesničar i filozof Voltaire:

Ja se ne slažem niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš.”

Dakle, osobno držim da živimo u slobodnom i demokratskom društvu u kojemu svatko (ali baš svatko!) ima pravo na izražavanje svoga mišljenja, bio ili ne bio u pravu. Ako tko to ocijeni govorom mržnje, postoje mehanizmi uz pomoć kojih se stvar može istjerati na čistac – ali ne tako da vrijeđa, psuje i koristi govor mržnje kako bi to što smatra govorom mržnje osudio.

Takve tekstopisce i komentatore ne smatram ozbiljnim i kompetentnim osobama nego šarlatanima ili frustriranim individuama, ekshibicionistima koji se imaju potrebe “isprazniti” pa se stoga i oglašavaju na portalima jer im je to najbliže i najzgodnije.

Da spomenem samo neke paušalne ocjene vezano za tekstove koje radim (više od dvije godine za nekoliko portala), onako u globalu, budući da nemam vremena ni volje to posebno analizirati, još manje dgovarati svakomu pojedinačno, niti ih sve čitam.

Ima onih koji tvrde kako sam “idiot”, “kreten”, “šovinist”, “huškač”, “budala”, “ustaša”, “falsifikator”, “lažov”, “neznalica”, “kvazi-novinar”, “nepismen”, “šarlatan”, “plaćeno piskaralo”, “apologeta NDH”, “uhljeb”, “klepetalo”, “kriptošovinist” itd, itd. (možda sam ponešto i zaboravio, ali to je uglavnom to).

Jednako se tako isti čitatelji (anonimno, pod lažnim ili vlastitim imenom – sasvim svejedno) obrušavaju i na portale koji redovito objavljuju moje članke (Kamenjar com, Maxportal, Croative net, Domoljubni portal CM, Portal dnevnih novosti), pa ih kvalificiraju “ustaškim”, “huškačkim”, “šovinističkim”.

Imam razumijevanja za frustracije ljudi. Znam da smo podijeljeno društvo. Jasno mi je da podjele koje forsiraju mediji mnoge dovode u stanje napetosti, nervoze, pa čak i mržnje i isključivosti. Ne očekujem da se oni koji su svjetonazorski ili ideološki na drugoj strani slože u bilo čemu sa mnom (niti to želim), ali i dalje mislim da iza svakoga izricanja konačnog suda o bilo čijem tekstu ili javnom stavu mora stajati ARGUMENT, ČINJENICA, CITAT “spornog navoda” o kojemu se potom može polemizirati. Kritika bez argumenta je prazna priča, kritizerstvo.

U nešto više od dvije godine, od kako objavljujem članke na portalima, vjerovali ili ne, ni jedan jedini put (barem u komentarima koje sam pročitao) nema nigdje nikakvoga citata i (po meni) ni jednog suvislog argumenta u prilog tvrdnji kojima se moja malenkost vrijeđa ili diskvalificira.

A ispisao sam oko 700 tekstova (ne znam točan broj) s cca 3.000 do 3.500 stranica (najmanje), s tim što sam za one dulje forme i analitičke tekstove od 20, 30 i više stranica imao materijale od ranije.

Kao nesavršeno ljudsko biće, čovjek s emocijama i osjećajima, dopuštam da ponekad i “zastranim” – u nekim svojim ocjenama, prosudbama, analizama. Naravno da je moguće da sam kad-kad i posve u krivu, možda nisam ovladao materijom, možda se pravim pametniji nego jesam, ali zato postoji pouzdan i djelotvoran način za otklanjanje nejasnoća i nesporazuma. Kad god nekoga kritiziram, referiram se na materiju koju iznosi i prezentiram svoj stav, bez uvijanja i oklijevanja.

Citat, ispravak netočnog navoda – i tek potom kritika, to je jedini put!

Svoje tekstove pišem pod vlastitim imenom i prezimenom i za njihov sadržaj odgovaram. Za naslove ne, jer njih ponekad modeliraju uredništva portala. Sa zadovoljstvom moram reći, da do sada ni jedan od spomenutih portala (izuzimajući naslove) nikada nije intervenirao u sadržaj, što znači da sam osobno odgovoran za svaku napisanu riječ i od toga ne bježim.

Ne pristajem, međutim, na paušalne procjene, objede, insinuacije, klevete i laži, ne diraju me uvrede koje se šalju “iz busije” i mirno spavam, jer znam da se ne služim govorom mržnje niti pišem ostrašćene i uvredljive tekstove. A to što je možda netko mislio da sam ja mislio ono što bi njemu odgovaralo, a ne ono što sam napisao, problem je s kojim se treba nositi dotični čitatelj. Ja ne odgovaram za tuđe mišljenje, niti za način na koji tko čita ili shvaća ono što je pročitao, nego samo za ono što kažem – napišem.

Ministar vanjskih poslova Luja XIII kardinal Richelieu, rekao je jednom prigodom:

“Dajte mi šest redaka teksta bilo kojeg autora i ja ću u njemu naći razloga da ga objesim”.

Dakle, gospodo draga, svi vi koji mislite da su moji članci podložni sankcijama pravne države, samo naprijed! Prijavite svaki govor mržnje i slobodno počnite od mene!

Ničega se ne bojim.

Znam što mislim, pišem i radim. A i vremena kad se ljude vješalo ili stavljalo pred streljački vod zbog slobode mišljenja i izražavanja su iza nas.

Barem se nadam.

P.S. Na sljedećoj poveznici možete na internetskim stranicama Državnog odvjetništva Republike Hrvatske saznati više o načinu na koji se kaznena prijava može podnijeti te preuzeti primjer kaznene prijave: 

http://www.dorh.hr/fgs.axd?id=1045

 Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Europski ministri i zastupnici o izborima u BiH i položaju Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

Danas i u četvrtak rasprave u Vijeću EU i EU Parlamentu koje je inicirala Hrvatska, s temom izbori u BiH i marginalizacija Hrvata

BiH će se danas naći na dnevnom redu sjednice ministara vanjskih poslova članica Europske unije okupljenih u Vijeće za vanjske poslove EU-a, najavljeno je, piše Večernji list BiH. Hrvatski premijer Andrej Plenković najavio je prije nekoliko dana da će se na sjednici Vijeća Europske unije za vanjske poslove detaljno analizirati opći izbori održani u BiH u listopadu kako bi se pokušao riješiti problem “marginalizacije” Hrvata u BiH i stavljanja u “podređeni položaj”.

Zabrinutost zbog Hrvata

Plenković je izrazio zadovoljstvo načinom na koji su primljena njegova stajališta o BiH i položaju hrvatskog naroda, koja je iznio na summitu EU-a u Bruxellesu u listopadu nakon održanih općih izbora u BiH. Podnoseći izvješće u Saboru RH, Plenković je kazao kako su Bošnjaci preglasali malobrojnije Hrvate i izabrali hrvatskog člana u tročlano Predsjedništvo čime se, kako je istaknuo, hrvatski narod u BiH marginalizira i stavlja u podređeni položaj. “Ono što smo uspjeli i što je ključni nastavak te rasprave je da će se na razini Vijeća za vanjske poslove, na kojem će uime RH govoriti potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić, veoma detaljno pristupiti analizi općih izbora u BiH, razmotriti što i kako članice Europske unije i Europska unija kao takva mogu učiniti u dijalogu s institucijama BiH i političkim strankama da se taj problem, koji je objektivno vrlo neugodnog karaktera za jednakopravnost Hrvata u BiH, nastoji riješiti”, kazao je Plenković. Kako stoji u službenoj najavi Parlamenta Velike Britanije, “ministri će diskutirati o situaciji u BiH nakon izbora održanih 7. listopada. Velika Britanija će s partnerima raditi na balansiranom i konstruktivnom pristupu prema BiH fokusirajući se na žurnu potrebu formiranje vlasti i rad na socijalno-ekonomskim reformama, ali i drugim reformama koji će biti u korist građana BiH”. Razgovarat će se i o misiji EUFOR-a “Althea”, odnosno o zaključcima koji su usvojeni na sastanku 15. listopada 2018. Podsjeća se da je BiH podnijela zahtjev za članstvo u EU u veljači 2016., a da je mišljenje Europske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU trenutačno u fazi pripreme. Zanimljivo je da će se situacijom nakon izbora u BiH baviti i Odbor za vanjske poslove Europskoga parlamenta i to na sjednici 22. studenoga, najavaljeno je u medijima.

Velika uloga Hrvatske

Inače, hrvatski dužnosnici kako iz BiH tako i iz Hrvatske na sve načine pokušavaju skrenuti europsku, ali i svjetsku pozornost na situaciju u BiH, s posebnim naglaskom na sve ono što se događa Hrvatima. Nametnut izbor, preglasavanja, neizmjena Izbornog zakona, majorizacija… neki su od problema s kojima se suočava hrvatski narod u BiH. Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković nakon sastanka s državnim tajnikom Svete Stolice za odnose s državama Paulom Gallagherom u Vatikanu izjavio je kako su razgovarali i o BiH. “Iskazao sam zabrinutost za položaj Hrvata u BiH te naglasio kako je Hrvatska zainteresirana za proširenje EU-a i spremna pomoći svim našim susjedima koji imaju ambiciju postati članicom EU-a”, kazao je Jandroković.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Kandidat za predsjednika CDU-a traži odgađanje potpisivanja Marakeškog sporazuma

Objavljeno

na

Objavio

Foto: EPA

Jedan od kandidata za funkciju predsjednika Kršćansko-demokratske unije (CDU) Jens Spahn, traži odgodu potpisivanja Migrantskog sporazuma Ujedinjenih naroda, tzv. Marakeškog sporazuma, kako bi stranka na svom kongresu početkom prosinca imala vremena prvo raspraviti i glasati o ovom spornom dokumentu.

„Sva pitanja u vezi ovog sporazuma koja muče građane moraju biti otvoreno diskutirana“, rekao je Spahn u razgovoru za dnevnik Bild am Sonntag te zaključio da, ako sva pitanja ne budu razjašnjena, potpisivanje treba odgoditi do daljnjega.

On je kritizirao dosadašnji odnos savezne vlade, u kojoj on obnaša funkciju ministra zdravstva, prema temi Globalnog sporazuma o regulaciji migracija.

„Zbog toga jer se nismo otvorili za raspravu o ovoj temi stječe se dojam kod građana da nešto želimo sakriti i to šteti samom sporazumu“, rekao je Spahn. On je zatražio da se na stranačkom kongresu glasuje o tomu treba li prihvatiti sporazum o migracijama ili ne.

Spahn je dodao kako je to bilo vidljivo i tijekom rasprave o Transatlantskom trgovinskom sporazumu TTIP koji je zbog pregovora koji su se odvijali u tajnosti naišao na nepovjerenje kod građana.

Jens Spahn predvodi konzervativno krilo CDU-a i jadan je od otvorenih kritičara izbjegličke politike Angele Merkel.
CDU u saveznoj pokrajini Saska-Anhalt je na svojoj sjednici u subotu založio za to da njemačka vlada odbije potpisati sporazum o migracijama.

(Hina)

 

Ivan Hrstić: Kako je Marakeški kompakt neobvezujući kad u njemu 46 puta piše ‘obvezujemo se’?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari