Pratite nas

Vijesti

Apel: Zaustavimo govor mržnje u elektronskim medijima!

Objavljeno

na

Molim cijenjenu publiku da pozorno pročita tekst koji slijedi. Ako ih tematika ne zanima, toplo preporučujem druge sadržaje kojih je prepun Internet (od srpskih Novosti preko Autografa do Glorije nadalje) tako da ne budu na gubitku, ne troše dragocjeno vrijeme, živce, i da im se ne diže krvni tlak.

“Vijeće za elektroničke medije utvrdilo je da u 2017. u 37 prijavljenih slučajeva zbog mogućeg govora mržnje u elektroničkim publikacijama, televizijskim i radijskim programima u Republici Hrvatskoj temeljem pravnog okvira Zakona o elektroničkim medijima nije bilo govora mržnje. No, može se zaključiti da je bilo mnogo uvredljivog i ostrašćenog govora.

Pravni okvir kojim se Vijeće vodi u slučajevima potencijalnog poticanja i širenja mržnje uz Zakon o elektroničkim medijima, je i definicija govora mržnje Vijeća Europe, ali i prevladavajuća praksa Europskog suda za ljudska prava.

Članak 12. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima jasno definira što je govor mržnje: ‘U audio i/ili audiovizualnim medijskim uslugama nije dopušteno poticati, pogodovati poticanju i širiti mržnju ili diskriminaciju na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, te antisemitizam i ksenofobiju, ideje fašističkih, nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima.’

Govor mržnje po definiciji Vijeća Europe ‘podrazumijeva sve oblike izražavanja kojima se šire, raspiruju, potiču ili opravdavaju rasna mržnja, ksenofobija, antisemitizam ili drugi oblici mržnje temeljeni na netoleranciji, uključujući tu i netoleranciju izraženu u obliku agresivnog nacionalizma i etnocentrizma, te diskriminacija i neprijateljstvo prema manjinama, migrantima i osobama imigrantskog podrijetla’. Ovakav govor, sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, ne uživa zaštitu kao dio slobode govora.” (https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/vijece-za-elektronicke-medije-poziva-na-smanjenje-netolerantnog-i-uvredljivog-govora-u-medijskom-prostoru-1124192/; istaknuo: Z.P.)

Eto.

Tko je pozorno pročitao, vjerojatno mu ne treba ponavljati – ali za one druge koji su možda skloniji površnom “prelijetanju” preko članaka, ponovit ću prve dvije rečenice:

Vijeće za elektroničke medije utvrdilo je da u 2017. u 37 prijavljenih slučajeva zbog mogućeg govora mržnje u elektroničkim publikacijama, televizijskim i radijskim programima u Republici Hrvatskoj temeljem pravnog okvira Zakona o elektroničkim medijima nije bilo govora mržnje. No, može se zaključiti da je bilo mnogo uvredljivog i ostrašćenog govora.” (istaknuo: Z.P.)

Dakle, u prošloj godini bilo je 37 prijavljenih slučajeva (mogućeg) govora mržnje, ali ni jedan nije udovoljio zakonskim kriterijima da ga Vijeće za elektronske medije Republike Hrvatske tako okvalificira, te da se na temelju toga poduzmu predviđene sankcije.

Ne znam tko koliko vjeruje spomenutom Vijeću. Mislim da bi se (tu i tamo) ipak moglo pronaći nešto što bi trebalo sankcionirati, no, pitanje je koliko se takvih slučajeva uopće prijavljuje i što je sve sadržano u tih 37 razmatranih slučajeva.

I sam se vrlo često susrećem s komentarima ispod kolumni i tekstova koje pišem, a čiji je sadržaj ne samo uvredljiv, primitivan, prostački i vulgaran, nego ponekad doista (po mojoj vlastitoj prosudbi) sadrži i govor mržnje – ne u odnosu na mene osobno, nego vezano za pripadnike drugih nacionalnih, vjerskih ili ideoloških zajednica ili skupina.

Iskreno, kao čovjek i kršćanin, grozim se svake isključivosti i mržnje, ali sam za otvoreni dijalog i slobodnu razmjenu mišljenja o svakoj temi, jer slobodu shvaćam kao pravo svakog čovjeka na to da kaže ili napiše ono što želi, ma koliko se ja (možda) i ne slagao s time.

Tu se držim one poznate krilatice koju je još davno izgovorio francuski književnik, povjesničar i filozof Voltaire:

Ja se ne slažem niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš.”

Dakle, osobno držim da živimo u slobodnom i demokratskom društvu u kojemu svatko (ali baš svatko!) ima pravo na izražavanje svoga mišljenja, bio ili ne bio u pravu. Ako tko to ocijeni govorom mržnje, postoje mehanizmi uz pomoć kojih se stvar može istjerati na čistac – ali ne tako da vrijeđa, psuje i koristi govor mržnje kako bi to što smatra govorom mržnje osudio.

Takve tekstopisce i komentatore ne smatram ozbiljnim i kompetentnim osobama nego šarlatanima ili frustriranim individuama, ekshibicionistima koji se imaju potrebe “isprazniti” pa se stoga i oglašavaju na portalima jer im je to najbliže i najzgodnije.

Da spomenem samo neke paušalne ocjene vezano za tekstove koje radim (više od dvije godine za nekoliko portala), onako u globalu, budući da nemam vremena ni volje to posebno analizirati, još manje dgovarati svakomu pojedinačno, niti ih sve čitam.

Ima onih koji tvrde kako sam “idiot”, “kreten”, “šovinist”, “huškač”, “budala”, “ustaša”, “falsifikator”, “lažov”, “neznalica”, “kvazi-novinar”, “nepismen”, “šarlatan”, “plaćeno piskaralo”, “apologeta NDH”, “uhljeb”, “klepetalo”, “kriptošovinist” itd, itd. (možda sam ponešto i zaboravio, ali to je uglavnom to).

Jednako se tako isti čitatelji (anonimno, pod lažnim ili vlastitim imenom – sasvim svejedno) obrušavaju i na portale koji redovito objavljuju moje članke (Kamenjar com, Maxportal, Croative net, Domoljubni portal CM, Portal dnevnih novosti), pa ih kvalificiraju “ustaškim”, “huškačkim”, “šovinističkim”.

Imam razumijevanja za frustracije ljudi. Znam da smo podijeljeno društvo. Jasno mi je da podjele koje forsiraju mediji mnoge dovode u stanje napetosti, nervoze, pa čak i mržnje i isključivosti. Ne očekujem da se oni koji su svjetonazorski ili ideološki na drugoj strani slože u bilo čemu sa mnom (niti to želim), ali i dalje mislim da iza svakoga izricanja konačnog suda o bilo čijem tekstu ili javnom stavu mora stajati ARGUMENT, ČINJENICA, CITAT “spornog navoda” o kojemu se potom može polemizirati. Kritika bez argumenta je prazna priča, kritizerstvo.

U nešto više od dvije godine, od kako objavljujem članke na portalima, vjerovali ili ne, ni jedan jedini put (barem u komentarima koje sam pročitao) nema nigdje nikakvoga citata i (po meni) ni jednog suvislog argumenta u prilog tvrdnji kojima se moja malenkost vrijeđa ili diskvalificira.

A ispisao sam oko 700 tekstova (ne znam točan broj) s cca 3.000 do 3.500 stranica (najmanje), s tim što sam za one dulje forme i analitičke tekstove od 20, 30 i više stranica imao materijale od ranije.

Kao nesavršeno ljudsko biće, čovjek s emocijama i osjećajima, dopuštam da ponekad i “zastranim” – u nekim svojim ocjenama, prosudbama, analizama. Naravno da je moguće da sam kad-kad i posve u krivu, možda nisam ovladao materijom, možda se pravim pametniji nego jesam, ali zato postoji pouzdan i djelotvoran način za otklanjanje nejasnoća i nesporazuma. Kad god nekoga kritiziram, referiram se na materiju koju iznosi i prezentiram svoj stav, bez uvijanja i oklijevanja.

Citat, ispravak netočnog navoda – i tek potom kritika, to je jedini put!

Svoje tekstove pišem pod vlastitim imenom i prezimenom i za njihov sadržaj odgovaram. Za naslove ne, jer njih ponekad modeliraju uredništva portala. Sa zadovoljstvom moram reći, da do sada ni jedan od spomenutih portala (izuzimajući naslove) nikada nije intervenirao u sadržaj, što znači da sam osobno odgovoran za svaku napisanu riječ i od toga ne bježim.

Ne pristajem, međutim, na paušalne procjene, objede, insinuacije, klevete i laži, ne diraju me uvrede koje se šalju “iz busije” i mirno spavam, jer znam da se ne služim govorom mržnje niti pišem ostrašćene i uvredljive tekstove. A to što je možda netko mislio da sam ja mislio ono što bi njemu odgovaralo, a ne ono što sam napisao, problem je s kojim se treba nositi dotični čitatelj. Ja ne odgovaram za tuđe mišljenje, niti za način na koji tko čita ili shvaća ono što je pročitao, nego samo za ono što kažem – napišem.

Ministar vanjskih poslova Luja XIII kardinal Richelieu, rekao je jednom prigodom:

“Dajte mi šest redaka teksta bilo kojeg autora i ja ću u njemu naći razloga da ga objesim”.

Dakle, gospodo draga, svi vi koji mislite da su moji članci podložni sankcijama pravne države, samo naprijed! Prijavite svaki govor mržnje i slobodno počnite od mene!

Ničega se ne bojim.

Znam što mislim, pišem i radim. A i vremena kad se ljude vješalo ili stavljalo pred streljački vod zbog slobode mišljenja i izražavanja su iza nas.

Barem se nadam.

P.S. Na sljedećoj poveznici možete na internetskim stranicama Državnog odvjetništva Republike Hrvatske saznati više o načinu na koji se kaznena prijava može podnijeti te preuzeti primjer kaznene prijave: 

http://www.dorh.hr/fgs.axd?id=1045

 Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Pavle Kalinić: Iza prosvjeda u Srbiji stoji strana obavještajna organizacija

Objavljeno

na

Objavio

Gost Novog dana urednika Tihomira Ladišića bio je pročelnik Gradskog ureda za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba Pavle Kalinić. Komentirao je prosvjede u Srbiji, aferu oko selefija u BiH te sigurnosnu vježbu američkog veleposlanstva u Zagrebu.

Pavle Kalinić smatra da iza prosvjeda u Srbiji stoji neka obavještajna organizacija izvana, te da je to uvijek slučaj kod ovakvih prosvjeda.

“Uvijek imate sto ljudi za, sto protiv i četiri milijuna nezainteresiranih. Sve je krenulo kao građanski prosvjed, a sada se desnica s Obradovićem želi izdignuti kroz prosvjede”, smatra Kalinić. Kaže da je Srbija u neizvjesnoj situaciji, ako Vučić prizna Kosovo on pada, a postoji mogućnost da onda i Vojvodina traži autonomiju, kaže naš gost.

“Na ovom prostoru se prelamaju različiti interesi. Organizacija ovog prosvjeda mora biti ozbiljna, vjerojatno postoji pomoć sa strane jer se želi dovesti u red Vučića da radi što treba raditi ili žele dovesti novu ekipu koja će bolje slušati”, zaključio je.

Komentirajući optužbe iz BiH da je SOA pokušala regrutirati pripadnike selefijskog pokreta kaže kako je teško odrediti što je točno s obzirom na informacije.

“Bit obavještajne zajednice je da prevenira neke stvari, prava obavještajna zajednica sama proizvodi probleme pa ih rješava, što nije neuobičajeno. S obzirom na količinu informacija s kojima raspolažem ne mogu točno tvrditi o čemu se točno radi. Mislim da će morati proći određeno vrijeme prije nego saznamo istinu, a pitanje je i hoćemo li i tada saznati”, smatra Kalinić.

Za vježbu evakuacije Veleposlanstva SAD-a u Zagrebu kaže kako je riječ o ozbiljnoj vježbi ozbiljne države. “Oni ne žele ništa prepustiti slučaju. Izašli su s  veleposlanstvom iz centra grada, vrlo blizu su zračnoj luci, imaju svoju strategiju i znaju što se može prevenirati, a što ne. To je razlika između SAD-a i Hrvatske, oni razmišljaju pedeset godina unaprijed, a mi nismo u stanju razmišljati ni 15 minuta unaprijed”, komentirao je Kalinić u Novom danu N1 televizije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Milan Ivkošić: To mi samo mislimo da biramo vlast u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Ja li nastao ‘kaos u koloniji Hrvatskoj’?
Zašto ljevičari profitiraju ovakvom situacijom?
Zašto su mediji u Jugoslaviji bili zanatski kvalitetniji?
Zašto je medijska scena u Hrvatskoj premrežena nasljednicima komunističke partije?

Radi li se u Hrvatskoj namjerno kaos i tko ga radi?
Zašto je desnica medijski nepismena?

Kako je nestala hrvatska financijska i gospodarska suverenost?
Zašto je detuđmanizacija preduvjet pljačkanja Hrvatske?
Tko zapravo bira vlast u Hrvatskoj?
Kako je izgledalo poltronstvo svih predsjednika vlade nakon Tuđmana?

Kako se mađarski predsjednik Orban uspio oduprijeti Bruxellsu?
Kako je Plenković u vrijeme raspada Jugoslavije bio nadahnut marksističkim idejama?
Kako se Hrvatska razbija preko najjače stranke?

Ima li Plenković kompleks ‘Beograda’?

Kako to da Novosti koje potpisuje koalicijski partner Pupovac nazivaju Plenkovića šljamom?
Što je to privlačno u ideji hrvatstva?

Zašto mnogi stranci kroz cijelu povijest prihvaćaju ideju političkog hrvatstva kao svoju?
Što znači tvrdnja da Hrvati imaju nevjerojatnu asimilacijsku moć?
Kolika je odgovornost Crkve u Hrvatskoj za taj tzv. kmetovski mentalitet Hrvata?
Zašto se razdoblje NDH-a poistovjećuje isključivo sa zločinom?
Je li ‘Za dom spremni’ ustaški pozdrav i jesu li većina ustaša bila časni i hrabri domoljubi?
Kako izgleda politički zaplet na relaciji Srbija – Kosovo?
Zašto se u Hrvatskoj svaka tri mjeseca otkriva neka nova uljanik-muljanik afera?

Zašto je desnica izgubljena u marginalnim temama?
Koliko je kod hrvatskih političara dubok reflex sluganstva prema Bruxellesu?
Vlada li Hrvatskom sustav tzv. duboke države?
Jesu li Mislav Kolakušić i Dalija Orešković političke alternative u Hrvatskoj?
Jesu li zapadna civilizacija pa i Hrvatska s njom ušli u fazu propadanja identičnoj onom razdoblju s kraja Rimskoga carstva?
Koja je formula uspjeha hrvatskih sportaša?

Odgovore poslušajte u Podcastu Velebit.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari