Pratite nas

Religija i Vjera

Apostolski nuncij u BiH: Hrvati u BiH praktično isključeni iz sudjelovanja u institucijama

Objavljeno

na

Foto: KTA

Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine održala je, 5. i 6. studenog 2018. u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu, svoje 74. redovito zasjedanje.

Predsjedao je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, predsjednik BK BiH, a sudjelovali su svi članovi Biskupske konferencije BiH.

Na zasjedanju su također sudjelovali: delegat Hrvatske biskupske konferencije mons. Mate Uzinić, biskup dubrovački, i mons. Ladislav Nemet, biskup zrenjaninski i predsjednik Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda.

Delegati su prenijeli pozdrave i izraze blizine svih članova svojih Konferencija te izvijestili o najvažnijim crkvenim događanjima u Hrvatskoj odnosno u Srbiji, Crnoj Gori, Kosovu i Makedoniji, javlja KTA.

Tijekom zasjedanja s biskupima se susreo apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini mons. Luigi Pezzuto. Iznio je svoje razmišljanje o tijeku i odjecima nedavno završene Biskupske sinode kao prostoru djelovanja Duha Svetoga koji potiče krajevne i mjesne Crkve na konkretno djelovanje u pastoralnom radu s mladima.

Osvrćući se na trenutno društveno-političko stanje, rekao je da „sa žaljenjem, osim toga, u Bosni i Hercegovini živimo trenutak u kojemu su Hrvati praktično na neki način isključeni iz njihova sudjelovanja u institucijama“.

Biskupi su saslušali izvješća svojih delegata: s Obiteljskog dana BiH održanog na Kupresu 29. srpnja 2018. i Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji upriličenog 15. i 16. rujna 2018. u Splitu i Solinu, s IX. Međunarodnog susreta obitelji održanog od 20. do 27. kolovoza 2018. u Dublinu, s XXI. Redovničkog dana održanog 1. rujna 2018. u Visokom, sa susreta predstavnika biskupskih konferencija Središnje i Istočne Europe održanog 6. i 7. rujna 2018. u Bratislavi, s Plenarnog zasjedanja Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) održanog od 13. do 16. rujna 2018. u poljskom gradu Poznanu te s 22. međunarodnog kongresa Renovabisa održanog 26. rujna 2018. u Berlinu.

Jedan od 266 sinodskih otaca mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki, informirao je biskupe o svom sudjelovanju kao njihov delegat na XV. redovitoj Biskupskoj sinodi o Mladima, vjeri i razlučivanju zvanja koja je započela svečanom Svetom misom na trgu sv. Petra, 3. listopada 2018., a završila 28. listopada 2018. Euharistijskim slavljem koje je predvodio papa Franjo u bazilici sv. Petra u Rimu.

Istaknuo je da je Sinoda uvijek snažni trenutak crkvenog zajedništva u kojem se svaki sudionik osjeća predstavnikom mjesne Crkve ugrađujući svoj kamenčić u mozaik zajedništva pa je u tom duhu govorio i o pastoralnom radu s mladima na razini Crkve u Bosni i Hercegovini.

Kazao je da je ova Sinoda praktični kontinuitet dviju prethodnih sinoda o obitelji tj. o obnovi Crkve i društva pomoću obitelji i mladih koji dolaze u obitelj i djeluju iz obitelji kao temelja za rast mladih.

Spomenuo je da sinodski hod nije završen jer predviđa fazu provedbe koja, osim kreativnog i vjernog preuzimanja završnog dokumenta s ciljem njegove prilagodbe vlastitom okruženju, uključuje i širenje načina postojanja i zajedničkog rada mladih i starih, u međusobnom slušanju i razlučivanju.

Biskupi su pobliže upoznati s pohodom tajnika za sjemeništa pri Kongregaciji za kler nadbiskupa mons. Jorgea Carlosa Patróna Wonga koji se, tijekom svog boravka u Sarajevu od 5. do 8. listopada 2018., susreo s odgojiteljima u bogoslovnim i malim sjemeništima i dijecezanskim referentima za zvanja u Bosni i Hercegovini te s bogoslovima i sjemeništarcima kao i sa svećenicima, redovnicima i redovnicama.

Na spomenutim susretima predstavljene su Temeljne odredbe o svećeničkom odgoju i izobrazbi (Ratio fundamentalis institutionis sacerdotalis), a bilo je govora i o ljudskoj dimenziji u početnoj i trajnoj formaciji sjemeništaraca, bogoslova, redovnika i svećenika kao i načinu današnje formacije odgojitelja.

Osvrćući se na život i djelovanje Crkve u aktualnoj društveno-političkoj situaciji s posebnim naglaskom na nedavno održane izbore s obzirom na katoličku odnosnu hrvatsku populaciju na cijelom području BiH, biskupi su razmišljali o načinu davanja doprinosa boljoj, pravednijoj i sigurnijoj budućnosti članova svojih biskupijskih i župnih zajednica i otklanjanju sadašnjih barijera među političkim predstavnicima tri konstitutivna naroda i svih drugih u Bosni i Hercegovini te stvaranju još boljeg ozračja među vjerskim predstavnicima i pripadnicima njihovih zajednica, osobito mladih ljudi.

Ostajući čvrsto na načelima Evanđelja i učiteljstva Katoličke Crkve, biskupi pozivaju sve članove svojih zajednica, ali i sve ljude dobre volje, da međusobno surađuju na promicanju općeg dobra.

U tom duhu očekuju od izabranih predstavnika vlasti da rade na istinsko dobro onih koji su ih birali, ali i svih ljudi te da donose takve zakone koji će promicati jednakopravnost sva tri konstitutivna naroda i ljudska prava svih građana u svakom dijelu BiH.

Očekuju od predstavnika međunarodne zajednice da, potičući promjenu Izbornog zakona, omoguće legitimno predstavljanje svakog naroda kako na razini cijele BiH tako i na entitetskim i drugim razinama, kako bi se u budućnosti onemogućila legalizacija nepravde i postavili temelji za napredak Bosne i Hercegovine na demokratskim načelima.

Odaju priznanje i zahvalnost svima koji, unatoč svim poteškoćama, ostaju svoji na svome i daju svoj doprinos izgradnji mira i suživota u ovoj zemlji. Potiču ih da se ne daju zavesti raznim politikama kojima nije u središtu čovjek i njegovo dobro nego uskogrudni vlastiti interes.

Sve katolike pozivaju da događaje i ovo vrijeme prosuđuju prema evanđeoskim načelima vođeni najvažnijom zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu kojoj je jedino istinsko mjerilo spremnost na žrtvu. Posebno ohrabruju obitelji da budu mjesta odgoja i rasta u istinskim vrijednostima.

Biskupe raduju svaki, makar i mali pomaci, koje poduzimaju domišljati ljudi provedbom raznih projekata i u sredinama gdje su manje brojni. Te hrabre pothvate vide kao znak da je ipak moguć opstanak i povratak i u mjestima odakle su prognani tijekom nedavnoga rata.

Pošto su se osvrnuli na aktualnu temu s migrantima, biskupi pozivaju sve mjerodavne strukture vlasti da preuzmu vlastitu odgovornost te pronalaze najbolja rješenja koja će biti na dobro i sigurnost stanovnika ove zemlje u svakom njezinom dijelu i koja će biti od pomoći onima kojima je pomoć nužna pri čemu i Crkva nastoji dati svoj doprinos.

Biskupi ponovo ukazuju na potrebu donošenja pravednog zakona o restituciji i denacionalizaciji kako bi imovina, koja je nepravedno oduzeta nakon Drugog svjetskog rata, bila vraćena njezinim vlasnicima. Od mjerodavnih vlasti očekuju da, do donošenja spomenutog zakona, zaštite oduzetu imovinu i stave je na raspolaganje njezinim vlasnicima te tako omoguće njezinu obnovu i korištenje u skladu s potrebama vlasnika.

Biskupi ponavljaju nepromjenjivi biblijski i crkveni nauk, da je Bog stvorio čovjeka kao muško i žensko i pozivaju zakonodavne vlasti da poštivaju tu Božju volju i prirodni zakon.

Biskupi su dogovorili sljedeće termine: 75. redovito zasjedanje BK BiH u Mostaru bit će održano 20. i 21. ožujka 2019., a započet će 19. ožujka zajedničkim Misnim slavljem u katedrali Marije Majke Crkve; 76. redovito zasjedanje BK BiH održat će se u Banjoj Luci, 16. i 17 srpnja 2019., a započet će 15. srpnja svečanim Misnim slavljem na patrona biskupije u katedrali sv. Bonaventure; 77. redovito zasjedanje BK BiH održat će se 4. i 5. studenog 2019. u Sarajevu, a započet će Svetom misom 3. studenog u katedrali Srca Isusova; Međudekanski susret Bosne i Hercegovine bit će održan 9. svibnja 2019. u Travniku.

U nedjelju, 4. studenog 2018. biskupi su slavili Svetu misu u katedrali Srca Isusova. Predsjedao je kardinal Puljić, a propovijedao je nuncij Pezzuto.

U ponedjeljak, 5. studenog biskupi su slavili Euharistiju u kapeli Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i susreli se s bogoslovnom zajednicom. Predsjedao je kardinal Puljić, a propovijedao biskup Uzinić.

 

Biskup Uzinić: HBK podupire Hrvate katolike u ostvarenju jednakopravnosti u BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Što prorok Izaija poručuje mentalnim komunistima i udbašima?

Objavljeno

na

Objavio

Kako do obraćenja, kajanja i praštanja? Što biblijski prorok Izaija poručuje mentalnim komunistima i udbašima?

Je li konačno došlo vrijeme za istinu i kajanje sinova udbaša i komunista?

Govori: fra Mario Knezović / Agape

 

>>> Fra Mario Knezović: Ne treba TV serijal o Titu, znamo da je zločinac

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Opravdana je vjera našega puka u pomoć Majke Božje

Objavljeno

na

Objavio

Na povratku zavjetne procesije grada Zagreba iz Marije Bistrice, ispred crkve sv. Petra u Zagrebu godine 1943./ foto zg-nadbiskupija.hr
Propovijed nadbiskupa Stepinca na hodočašću u Mariju Bistricu, 7. srpnja 1935.

Stari pomorci, da im lađa za vrijeme bure ne bude igračka valova, nastojali su, da što prije nađu čvrsto tlo i bace sidro, koje će lađu držati na mjestu. Svaki pojedini od nas putnik je na moru ovoga života, koji plovi usred raznih bura i oluja.

I cijeli narod hrvatski jedan je takav putnik, koji već 13 stotina godina plovi pučinom života u ovoj svojoj današnjoj lijepoj domovini, koju mu je podarila ruka Božja. I taj si je narod kao mudri pomorac našao također jedno čvrsto tlo, gdje je bacio sidro svog ufanja i nade da ne potone u teškim časovima života, a to je Majka Božja bl. Djevica Marija.

O toj dubokoj vjeri našega puka, da mu je Marija najbolja zaštitnica u životu i u smrti, svjedoče nebrojene crkve Njoj posvećene po našim brežuljcima i planinama, otocima i dolinama. O toj dubokoj vjeri našega puka svjedoče nebrojeni oltari Njoj posvećeni gotovo u svim crkvama, svjedoče nebrojeni kipovi Njoj na čast podignuti na raskršćima naših puteva i cesta. Svjedoče nebrojene slike Njezine, koje rese i najsiromašnije potleušice naše kao i najbogatije palače.

Tu vjeru djedova i otaca naših došli smo i mi da zasvjedočimo i da zapečatimo ovom jubilarnom  procesijom grada Zagreba i hrvatskog naroda.

Krivovjerci raznih boja predbacuju nam, da je uzaludno i besmislena zazivati Mariju, jer je Bog samo jedan, a mi pravimo iz Marije božanstvo.

Pitamo Vas, braćo, zar se je varalo svekolika katoličko kršćanstvo kroz 1900 godina, kad je tako iskreno štovalo Mariju i zazivala je u pomoć? Zar se je varao i narod naš kroz 1300 godina zazivajući Mariju u svim zgodama i nezgodama života? Zar je šačica raznih krivovjeraca koji su nikli pred par decenija ili najviše par stotina godina u pravu, kad se blatom nabacuje na ono što je nama svima milo i drago, a to je  pobožnost k Majci Božjoj? Mislim, da nitko od vas toga ne vjeruje i ne može vjerovati. Jer na što nas sam Spasitelj, Bog, lsus Krist upućuje, ne može biti zlo.

A zar nas ne upućuje sam Spasitelj: »Budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi«[1] A kada je ,braćo, zmija bila mudrija negoli onda, kad je upropastila Adama? Znajući da ga sama ne bi tako lako pridobila, poslužila se ženom nesretnom pramajkom Evom. I kad je upropastila nju, bez muke je srušila i Adama. Pa i onaj mudri Židov Mordokaj zar nam ne kazuje isto? Kad je narod židovski bio osuđen na propast po kralju perzijskom znao je Mardotej, da sam ne može stupiti pred kralja ni moliti milost za narod. Zato se je poslužio ženom kraljicom Esterom.[2] Nju je poslao pred kralja i, kako svjedoči sv. Pismo, ublažila je srce kraljeva i spasila židovski narod od sigurne propasti.

Pa i oni lukavi Filisteji, o kojima tako često govori sv. Pismo upućuju nas na nešto slično. Znali su, da sami nikad neće svladati Samsona, najvećeg junaka izraelskog. I što nisu mogli sami, učinili su pomoću Dalile, koja je prevarila Samsona i predala ga u ruke Filistejima.[3] Pa i onaj glasoviti vojskovođa izraelski Joab upućuje na nešto slično. Ne mogavši na drugi način ublažiti srce kralja Davida, da opet primi buntovnog sina Apsaloma, poslužio se slabom ženom Tekuitom. I što nije mogao učiniti junački i hrabri vojskovođa sam, učinio je preko slabe, obične žene.[4] Opomena dakle Spasiteljeva, mnogi pri­ mjeri sv. Pisma a i zdrav razum upućuju nas da se utječemo Mariji.

Ta kako bismo se mi bijednici, koji smo toliko griješili mišlju, riječju i činom i toliko puta i tako teško, kako bismo se usudili stupiti otvoreno pred vječnog, neizmjerno svetog Boga, ako ne bismo imali nikoga koji nas zagovara? A čiji zagovor može da bude jači, može da bude moćniji nego li Marijin? Zagovor one, koja je Sinu Božjemu dala čovječje tijelo, čije je svete grudi sisao, iz kojih je svetih ruku primao hranu. Braćo, ima li koji čovjek zdrave pameti, koji bi se usudio prigovoriti, ako iskreno štujemo i djetinjskim pouzdanjem zazivamo Mariju?

Ali kažu nam protivnici kakvi su to štovatelji Marijini koji istodobno dok je časte kunu i psuju i podavaju se svakojakim grijesima? Zar nije bolje ako je uopće ne štujemo?

Moram priznati našim protivnicima, da imadu u mnogočem pravo što se ovoga tiče. Ali što ćete! Čim je novac skuplji, tim se radije falsificira. Tako je i vrag, koji je po riječima Spasiteljevim »lažac i ubojica ljudi od početka«[5], falsificirao pobožnost k Majci Božjoj. Tu dakle moramo biti na oprezu, da ne bi i naša pobožnost k Mariji bila krivotvoreni novac, s kojim bi zlo prošli na nebeskoj mjenjačnici. Kao što si crnci prikazuju anđele crnima, tako i mnogi grješnici jer su crni u srcu, slikaju si pobožnost k Majci Božjoj crnu to jest oni hodočaste, oni poste Njoj na čast, oni joj donose darove na oltar, ali istodobno i psuju i pijančuju i griješe proti zapovijedima Božjim.

Što ćemo dakle reći ovima? Hoćemo li im savjetovati da poslušaju protivnike i prestanu s postovima, hodočašćima, molitvama? Odgovaram nipošto! Jer što je pobožnost? Nije ništa drugo negoli čvrsta i spremna volja činiti sve što časti Boga. Tako i pobožnost k Majci Božjoj – činiti spremno ono što ju časti. Zato hodočašća, postovi, darovi nisu sami po sebi pobožnost, nego su ili učinak pobožnosti ili sredstvo da se k pobožnosti dođe.

Koji je dakle u grijehu, a ipak hodočasti, posti i moli samo zato da se riješi grijeha, jer hoće da iskreno časti Mariju, ne samo da ne čini ništa zla, nego ju neka još više časti, da mu što prije isprosi milost obraćenja. A oni opet koji hodočaste, poste, daruju možda zato, da će im Marija pomoći da mogu što dulje živjeti u grijehu, neka također ne prestaju častiti je na ovaj način, nego neka što prije mijenjaju svoju opaku i pokvarenu volju i mole bl. Djevicu, da ih učini dobrima i valjanima, jer se grijeh i Marija nikada ne mogu složiti, kao što se ne slažu vatra i led.

Evo braćo, kako je opravdana vjera našega puka u pomoć Marijinu, kako je opravdano štovanje Majke Božje u našemu puku, makar bio i grješan.

Zato se mi obraćamo k Njoj, svim srcem i svom dušom vapeći: »Pogledaj na nas milena Mati, svrni k sirotam pogled svoj zlatni!« Pogledaj na dječicu hrvatsku da ih nikada ne ofuri mraz grijeha i opačine! Pogledaj na hrvatske mladiće i djevojke, da ostanu vazda čisti i pobožni! Pogledaj na hrvatske muževe i žene, da čuvaju neokaljanu bračnu vjernost i čuvaju se odurnih opačina koje skvrne svetost bračnoga života! Pogledaj na hrvatske starce i starice, da im milostivi Bog po Tvom zagovoru olakša jade starosti, oprosti grijehe i pripremi sretnu vječnost!

Mi pak sa svoje strane obećajemo svi, da ćemo Ti ostati vjerni i iskreni štovatelji! Vjerni dok budu žuborili potočići naši, šumile rijeke naše, dok se bude pjenilo sinje more naše. Vjerni dok se budu zelenile livade naše, dok se budu zlatile njive naše, dok se budu sjenile tamne šume naše, dok bude mirisalo cvijeće domovine naše!

Završujemo s pjesnikom našim moleći Te iz dubine srca:
Dobra nam navek ostani,
isprosi nam pri Sinu,
da od svakog zla obrani
nas i domovinu. Amen!

Katolički list, 11. srpnja 1935., br. 28., str. 342-344.

IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 64-67.
zg-nadbiskupija.hr

[1] Mt  10, 16.
[2] Est 4-8,
[3] Suci 16, 4-22.
[4] 2 Sam  14, 1-24.
[5] Iv 8, 44.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari