Pratite nas

Argentina je u São Paulu izborila finale Svjetskog prvenstva.

Objavljeno

na

Prije 36 godina Argentina je dobila Nizozemsku u finalu Svjetskog prvenstva odigranom u Buenos Airesu nakon produžetaka. Na brazilskom Mundijalu povijest se ponovila korak prije borbe za zlato, a korak poslije produžetaka. Sergio Romero postao je junak “gauča” u raspucavanju s bijele točke, ono što je Tim Krul bio za “oranje” u utakmici protiv Kostarike.

polufinale

Nizozemska – Argentina 0-0 (2-4)

No ovaj put Van Gaal nije htio čuvati golmana za penale, a niti ostatak momčadi nije mu se posebno iskazao. Argentinci su nastavili stopostotan niz u polufinalima svjetskih prvenstava i četvrtu utakmicu u nizu, a Nizozemci su drugi put ostali pred vratima završne utakmice. I ovaj put ih je, kao i 1998. u Francuskoj, na putu do finala zaustavila južnoamerička momčad. Tada je bolji bio Brazil, a Hrvatska ih je pobijedila u borbi za broncu.

Golmansko umijeće Romera zapravo je jedino vrijedno spomena u ovoj utakmici. Već je od samog početka bilo jasno kako se momčadi više orijentiraju na obranu nego na napad, a tek su malobrojne prilike zabavile lagano promrzlo gledateljstvo na kišom okupanoj Areni Corinthians.

Lionel Messi ponovno je bio nevidljiv veći dio utakmice, no s nekoliko je poteza mogao riješiti ovaj okršaj. U prvom dijelu nizozemski golman Cillessen zaustavio je njegov slobodnjak s 20-ak metara koji nije bio odviše precizan, a u drugom je Argentina priprijetila tek 15 minuta prije kraja iz Higuaínova udarca koji je završio u vanjskoj strani mreže i nakratko prevario brojne gledatelje pred malim ekranima i tribinama.

Od goropadne Nizozemske iz prvog kruga natjecanja u São Paulu nije se vidjelo gotovo ništa. Jedinu pravu šansu u regularnom tijeku imao je Robben koji je napravio slalom kroz argentinsku obranu, ali zaustavio ga je Mascherano i odgodio odluku o pobjedniku za novih 30 minuta – sedmi put na brazilskom Mundijalu.

Iako je Argentina pokazala nešto više aktivnosti u produžecima, pa je tako Palacio imao šansu “jedan na jedan” s Cillessenom koju je zapucao mlakim udarcem glavom, da bi Rodríguez to isto učinio nogom, odluke još nije bilo. Podatkom da je u 120 minuta uputila tek tri udarca u okvir “oranje” se nije moglo podičiti, a sve im je došlo na naplatu u raspucavanju za finale gdje je Cillessen zakazao, a Romero se proslavio obranama Vlaaru u prvoj i Sneijderu u trećoj seriji. Danijel Subašić dobio je dostojnog konkurenta u Monacu.

Argentina je tako izborila finale Svjetskog prvenstva u nedjelju na Maracani protiv Njemačke. U Rio de Janeiro ide sa spoznajom da je ostala jedina od 32 reprezentacije sudionice koja ni u jedno trenutku još nije gubila.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Šport

Torcida uz Marijana Živkovića

Objavljeno

na

Objavio

Vrijedi li više ploča ili nečija djeca? Što se krvlju brani ne pušta se lako, poruka je Torcide kojom su izrazili podršku Marijanu Živkoviću i zapjevali ‘Moja domovina’.

Podsjetimo, Živković je razbio dvojezičnu ploču na zgradi Policijske postaje Vukovar 2013. godine, a prije nekoliko dana mu se ponovo sudilo za taj slučaj.

Marijan Živković je otac poginulog ratnog heroja, vukovarskog branitelja, pilota Hrvatske vojske Marka Živkovića i otac poginulog ratnog heroja, vukovarskog branitelja Nikole Živkovića ubijenog u Vukovaru.

Nakon što su hrvatske vlasti 2013. godine protivno članku 8 Ustavnog zakona o pravima etničkih manjina nasilno, pod okriljem noći postavile ćirilične ploče u Vukovaru, g. Marijan Živković je jedan od onih koji su reagirali na to kršenje Ustavnog zakona. Nedugo nakon toga optužen je zbog razbijanja protuustavno postavljene ćirilične ploče. 2016. godine prvostupanjskom presudom oslobođen je krivnje. Međutim, DORH se tada žalio, predmet je prebačen na sud u Puli koji je prihvatio žalbu DORHa i cijeli postupak vratio na početak. G. Živkoviću se ponovno sudi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Drugovi i drugarice, u laži su kratke noge. Istina će i vas jednog dana osloboditi…

Objavljeno

na

Objavio

Na blagdan rana svetog Frane, na otoku Badiji pokraj Korčule hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović otkrila je 17. rujna 2019. spomen-bistu mučeniku dr. fra Bernardinu Sokolu, članu Franjevačke provincije svetog Jeronima sa sjedištem u Zadru.

Sokol, podrijetlom iz Kaštel Sućurca, gdje je rođen 20. svibnja 1888., jedna je od prvih žrtava, od ukupno 667 biskupa, svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova i sjemeništaraca iz cijele Crkve u Hrvata, okrutno umorenih tijekom krvave odmazde u svibnju 1945.

Jugopartizani su se osobito iživljavali na nevinim žrtvama, uglavnom pripadnicima hrvatskog naroda, tijekom križnog puta u kojem su u četveroredovima sprovodili naše ljude od Bleiburga do Gevgelije.

Masakrirali su ih ponajviše u Sloveniji: Tezno, Teharje, Kočevski rog, Zidani Most, Trbovlje, Slovenj Gradec, zloglasna Huda jama s nedavno otkrivenom masovnom grobnicom Barbarin rov, samo su neka od poznatijih stratišta Hrvata u susjednoj Deželi.

Toliki martirologij klerika nije iskusila ni jedna crkva u većinski katoličkim zemljama u Europi. Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja Marijina, za vrijeme, pred kraj i nakon samog završetka Drugog svjetskog rata gotovo je prepolovljena. Ubijen im je provincijal fra Leon Petrović i 65 subraće fratara. Najteže je prošao samostan na Širokom Brijegu. Samo u jednom danu, 7. veljače 1945., ubili su partizani 12 fratara, poput 12 apostola, koje su se zatekli u samostanu, među njima i 80-godišnjeg starca na umoru, fra Marka Barbarića. Njihova mrtva tjelesa nađena su spaljena u protuzrakoplovnom skloništu, a najviše su umrli od metaka kojima su prostrijeljeni u zatiljak, piše Ivan Ugrin / Slobodna Dalmacija

Zadarski franjevci: Uz stare lažne optužbe ponovno se želi ubiti nevinog subrata fra Bernardina Sokola

O tome sam i nedavno pisao za “Slobodnu”, a jedna anonimna gospođa iz Sinja na to mi je u pismu prigovorila: “Kako to partizanske jedinice, komunisti, kako Vi pišete kao o zlotvorima, nisu srušili u svom oslobađanju od fašista i nacista, niti jednu katedralu, crkvu, kapelicu, križ…” Moj je odgovor: Dopuštam mogućnost da jugopartizani nisu razbijali spomenike, ali su zato nemilice posmicali i ubijali, pa i svoje ljude, poput hrvatskog člana Politbiroa CK KPJ Andrije Hebranga!

Fra Bernardin Sokol odveden je iz samostana na otoku Badiji kod Korčule 28. rujna 1944., pa se taj dan uzima kao dan njegove smrti. Zahvaljujući fra Jozi Zovku i hercegovačkim fratrima, kojima su “zadarski” fratri ustupili badijski kompleks na 99 godina, otvorena je umjetnička Galerija sa Sokolovim imenom i njegova bista.

Indexovci, kako bi Sokola prikazali kao kvislinga, navode knjigu Nikole Anića “Dubrovnik u Drugom svjetskom ratu – Od okupacije do oslobođenja”, u kojoj piše kako je fra Bernardin špijao položaj skupine od sedam partizana Nijemcima, koje su oni poslije pobili. I pišu: “Nije se, Sokol, po običaju, poslije mise na Vrniku vratio na Badiju nego je otišao u Korčulu u njemačku komandu grada i oficire Abvera obavijestio o boravku partizana na Vrniku. Tumač u tom razgovoru bio je Vilim, Nijemac, koji je kao brijač još od prije rata živio na Korčuli…”

Komentira ovo na Twitteru kolega novinar Anto Mikić, da mu je “zanimljiv navod kako je u navodnom razgovoru fra Bernardina s njemačkim zapovjednikom bio potreban tumač (prevoditelj) Vilim. Fra Bernardin je glazbu studirao u Austriji, na odjelu Bečke akademije za crkvenu glazbu”(!).

Drugovi i drugarice, u laži su kratke noge. Istina će, nadam se, i vas jednog dana osloboditi. Samo budite spremni za nju.

Ivan Ugrin / Slobodna Dalmacija

 

Što to Markovina zna o fra Bernardinu Sokolu?

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati