Pratite nas

Naši u svijetu

Preminuo Kazimir Kovačić – Ratovao je u Hrvatskoj dobrovoljačkoj legiji, preživio Bleiburg…

Objavljeno

na

Argentinski Hrvat Kazimir Kovačić, aktivan član hrvatske zajednice i dobitnik visokog priznanja Argentinske Republike, preminuo je u 103. godini života, javlja Croacias Totales.

Kazimir Kovačić rođen je u Puli 24. ožujka 1914. Otac Alexandar i majka Elvira s malenim Mirom preselili su ubrzo u Zagreb, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Kada je Jugoslavija 1. rujna 1939. godine objavila vojnu mobilizaciju i Kazimir je mobiliziran. Do kapitulacije Jugoslavije u travnju 1941. bio je pričuvni potporučnik.

Nakon kapitulacije, uključio se u razoružavanje jugoslavenske vojske. U Karlovcu, gdje je djelovalo zapovjedništvo novoformirane hrvatske vojske, stavio na raspolaganje kao pričuvni časnik.

Uključio se u dobrovoljačku postrojbu i rat protiv Sovjeta

Nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske 10. travnja 1941., pozvan je da se kao časnik uključi u dobrovoljačku postrojbu koja je na strani Njemačke ratovala protiv Rusije. Zanimljivo, u to je doba u Zagrebu bilo mnogo ukrajinskih studenata i gotovo svi su se dobrovoljno uključili.

Nakon što je u Njemačkoj dobila službeni status, Kazimirova postrojba dobila je naziv Hrvatska dobrovoljačka legija. Poslana je u Ukrajinu. Prije nego što su stigli na odredište, bili su priključeni Stotoj diviziji, na čelu s generalom Wernerom Ottom Sanneom (koji je 1952. umro u sovjetskom logoru Krasnopol).

Tijekom 1943. i početkom 1944. Kazimir je premješten u Karlovac. Bio je zapovjednik blindiranog vlaka koji je nadgledao i osiguravao redovni protok vlakova u toj zoni. Kasnije je premješten u Markuševac, gdje je bilo sjedište Hrvatskog oklopnog zapovjedništva. Tamo je ostao sve do kraja rata.

Marš smrti

6. svibnja, nakon kapitulacije Njemačke, cijela se jedinica povukla iz Markuševca i uputila prema Sloveniji, s ciljem da se predaju Saveznicima, u skladu s predviđenim planom Ministarstva hrvatske vojske. Od tog dana, nakon raznih vojnih epizoda i sukoba s partizanima, koji su nastojali spriječiti predaju, stigli su u Bleiburg 15. svibnja 1945.

S obzirom da nije uspio pokušaj prelaska granice i predaje Saveznicima, slijedila je bezuvjetna predaja. 16. svibnja započeo je ‘marš smrti’. Kazimir je prošao cijeli put, dug 600 kilometara, od Bleiburga do Kovina u Srbiji. Pješačilo se gotovo četiri mjeseca.

Vijesti o okrutnim postupcima nad zarobljenicima stigle su i do ušiju Saveznika pa je ubrzo stigao nalog za oslobađanje zarobljenika koncentracijskog logora Kovin. Svaki je zarobljenik dobio dokument o oslobađanju, s nalogom da se uputi u rodno mjesto i preda tamošnjim vlastima te na taj način bude ponovo uhićen.

Kazimir se iz Kovina uputio u Zagreb, gdje ga je čekala supruga. Trebalo mu je mjesec dana da se fizički oporavi. Nije izlazio iz kuće i planirao je svoj odlazak iz Jugoslavije.

Najrizičnija operacija u životu

U listopadu 1945. izvršio je najrizičniju operaciju u svom životu. Morao je izaći iz kuće, voziti se tramvajem usred bijela dana, kupiti voznu kartu i putovati vlakom, a da ga nitko ne prepozna. Prošavši Ljubljanu (Sežana), prisilno je sišao s vlaka i bio saslušan od OZNA-e. Umjesto da siđe u rodnoj Puli, nastavio je put za Trst, unatoč strogim kontrolama.

Poslije nekog vremena mu se pridružila i supruga Nada. U Trstu su živjeli dvije godine. Dana 31. prosinca 1947. ukrcali su se na brod Santa Cruz, u organizaciji Međunarodne organizacije za izbjeglice (IRO), i uputili za Buenos Aires. gdje su stigli 21. siječnja 1948.

Kazimir i Nada u Argentini su dobili dvoje djece, Danimira i Vesnu, a kasnije i petero unučadi. On je najprije radio kao metalurški radnik, da bi kasnije osnovao vlastitu građevinsku tvrtku.

Dobitnik visokog priznanja Argentine

Bio je  aktivan član hrvatske zajednice, podupirao i pomagao brojne dobrotvorne i kulturne aktivnosti. Suosnivač je Hrvatsko-argentinskog kulturnog kluba i suradnik revije Studia Croatica od samih početaka. Godinama je, također, surađivao u financiranju časopisa Kroatische Berichte, koji su u Njemačkoj izdavali novinari Ivona Dončević i Stjepan Šulek te Hrvatske revije, koju je izdavao prof. Vinko Nikolić u Barceloni. Neumorni je suradnik hrvatskog Caritasa i drugih hrvatskih iseljeničkih udruga.

Dana 18. kolovoza 2006. Zastupnički dom Kongresa Argentinske Republike dodijelio je g. Kovačiću visoko priznanje ‘Mayor Notable Argentino’, kao zaslužnom i istaknutom Argentincu starije dobi.

MARKOV TRG: Kazimir Kovačić – NDH u prvom licu

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Predstavljena knjiga ‘Dnevnik iz tuđine’ Vande Boras Podravac iz Canberre

Objavljeno

na

Objavio

Predstavljači knjige Zvonko Milas, ravnatelj HMI Mijo Marić, autorica Vanda Boras Podavac, predsjednik DHK Đuro Vidmarović i urednica Vesna Kukavica

Australska Hrvatica Vanda Boras Podravac ovom je knjigom znatno i trajno obogatila autobiografski iseljenički narativ našijenaca 21. stoljeća.

Predstavljanje knjige Vande Boras Podravac Dnevnik iz tuđine/A Diary from the Croatian Diaspora održano je 13. rujna u Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu. Uz autoricu, o knjizi su govoriti ravnatelj Hrvatske matice iseljenika prof. Mijo Marić, predsjednik Društva hrvatskih književnika mr. Đuro Vidmarović, urednica Vesna Kukavica te autorica. Voditeljica promocije bila je Ljerka Galic, rukovoditeljica Matičina odsjeka iseljeničke baštine.

Promociji su, uz brojnu publiku, nazočili izaslanik premijera Plenkovića, državni tajnik Zvonko Milas, predsjednik UO HMI-ja Milan Kovač, izaslanica gradonačelnika Bandića Maja Novoselec, voditeljica odsjeka za izvedbene umjetnosti i kulturne manifestacije Gradskog ureda za kulturu, Domagoj Novosel, načelnik sektora za demografski razvoj Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Koraljka Sopta, viša stručna savjetnica u Službi za knjigu i nakladništvo Ministarstva kulture, predstavnici Instituta za migracije i narodnosti, istaknuti emigranti i Vandini suborci za hrvatsku samostalnost Drago Ljubić, Vinko Grubišić, Ivan Butković i Drago Šaravanja.

Skupu se najprije obratio ravnatelj Mijo Marić, uz srdačnu zahvalu autorici, istaknutoj aktivisticu udruga za afirmaciju etničkih prava doseljenika u Australiju. Čestitao joj je na izvrsnoj knjizi, čiji potresni sadržaj otvara nadu u bolje sutra, unatoč životnim izazovima koji nisu bili nimalo laki. Izaslanik premijera Plenkovića, državni tajnik Zvonko Milas pridružio se čestitkama i laskavim ocjenama sadržaja knjige koja nesumnjivo predstavlja dobrodošli doprinos iseljeničkoj publicistici. Moderatorica Galic je pročitala pozdravno pismo autorici Boras Podravac i skupu koje je uputila predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, kao i ulomak iz hrvatske verzije njene knjige tiskane 2010. u Zagrebu.

Iz daljnjih izlaganja predstavljača vidljivo je kako je knjiga Boras Podravac autentično svjedočanstvo hrvatske emigrantice, gledano kroz prizmu jedne hrvatske obitelji, zapravo priča o stradanjima i prilagodbi životu u novim sredinama, novim zemljama i kontinentima, kao i priča o iniciranim i provedenim društvenim, kulturnim, prosvjetnim i humanitarnim akcijama koje su rezultirale današnjim statusom hrvatske iseljeničke zajednice Australije. Urednica Vesna Kukavica svoje iskustvo u uređivanju engleske i hrvatske verzije knjige, koja je u razmaku od 8 godine izdana u nakladi Hrvatske matice iseljenika, emotivno i znalački podijelila je s okupljenima u Matici. Dnevnik iz tuđine Vande Boras Podravac se, kako kaže, pridružio antologijskome nizu iseljeničkih autobiografija, koji čine knjige Dušana Bezić (Šoltanin na tankon ledu), Mate Meštrovića (Uspomene), Jakše Kušana (Moja bitka za Novu Hrvatsku), Nedjeljke Luetić Tijan (Život Pavla Tijana), Drage Šaravanje (Idemo kući), Fabijana Lovokovića (U pomoć Hrvatskoj – nakon 46 godina put u domovinu početkom rata 1991.) ili pak australskog Korčulanina Šimuna Sardećića (One eye crying / Jednim okom plačući). Usto, žena iz hrvatske emigracije koje su svojim životom, djelovanjem i pisanjem svjedočile o tom vremenu njene generacije je malo. Uz Boras Podravac, možda tek Ivona Dončević i poetesa Malkica Dugeč.

Knjiga Vande Boras Podravac pisana je lijepim i jednostavnim jezikom. Misli joj teku glatko i gipko, a stil pisanja je mješavina epistolarne proze i memoarskog kazivanja. Odlika knjige je u njezinoj povijesnoj dimenziji jer je riječ o autentičnom svjedočenju koje nadilazi sudbinu pojedinih osoba ili obitelji, postajući paradigma hrvatskog naroda u jednome (ne)sretnom vremenu, istakao je predsjednik Društva hrvatskih književnika

Vanda Boras Podravac, Senjanka rođena u Otočcu, napustila je Hrvatsku 1954. godine. U Argentini je živjela do 1961. godine, kad se njena četveročlana obitelj seli u Australiju. Najprije žive u Sydneyju, gdje Vanda radi za poznatu nakladničku kuću Reader’s Digest. Godine 1969. sele u Canberru, gdje žive i danas. Ondje je Vanda radila u državnoj službi sve do umirovljenja 1989. godine. Na University of Canberra diplomirala je sociologiju i administraciju, a tijekom radnoga vijeka bila je uključena u rad hrvatske zajednice koja je sedamdesetih godina XX. stoljeća postizala vrhunske uspjehe u afirmaciji etničkih prava zahvaljujući liberalnoj vladi Malcolma Frasera. Početkom 1980-ih se status Hrvata u Australiji nastavio poboljšavati, u čemu se osobno angažirala, među inim i kao potpredsjednica Vijeća etničkih zajednica. Za svoj rad primila je i najveće australsko odličje – The Medal Of The Order Of Australia, koju su, uz nju, tada primili i dr. Konstantin Bosnić, dr. Tomislav Gavranić, Frank Hesman, Nedjeljko Marunčić, Vinko Romanik, Ljerka Drapač, Michael Furjanić i Milan Karamarko.

Dnevnik, što mu i sama forma određuje, kronološki prati sudbinu obitelji Boras i Podravac, pa i same spisateljice. Knjiga je podijeljena u jedanaest poglavlja, zapravo jedanaest životnih etapa. To su: I. Život u domovini, II. Gruba realnost progonstva, III. Konačno odredište Argentina, IV. Emigracija drugi put, V. Početak u novoj domovini Australiji, VI. Dužnosti i rad organizacija u hrvatskoj zajednici, VII. Rad hrvatske zajednice u australskoj sredini, VIII. Najveći prosvjed ikad održan u Australiji, IX. Dr. Franjo Tuđman otvara hrvatsko veleposlanstvo u Australiji, X. Australska odlikovanja zaslužnim Hrvatima i XI. Kraj jednoga trnovitog puta. Australska Hrvatica Vanda Boras Podravac ovom je knjigom, slažu se predstavljači, i čitatelji u domovini i izvan nje, znatno obogatila autobiografski iseljenički narativ našijenaca nakon Drugoga svjetskog rata.

Vanda Boras Podravac zahvalila je, vidno dirnuta, svim govornicima, svojim kolegama, suradnicima na knjizi – posebno urednici te ispričala kako je odlučila svoju knjigu napisati i na engleskome jeziku. Htjela je, kako kaže, svima pokazati tko su i kakvi su Hrvati, što žele i kako postižu svoje ciljeve. Uskoro, kad se Vanda vrati kući svojim unucima, krenut će njene knjige u svijet – put Amerike i Azije, Indonezije, Indije, Pakistana … Vanda želi da i ondje doznaju kakvi smo to ljudi, odakle smo i što možemo ponuditi drugima. Vanda je u svome dugom i plodonosnom životu dala mnogo, i djelom i riječju, i ostvarila san koji mnogi nisu dočekali – slobodnu domovinu.

Tekst: Diana Šimurina-Šoufek
Fotografije: Snježana Radoš

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

24 milijuna kuna za 105 projekata – Potpisani ugovori o financiranju projekata bh. Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

Potpisani ugovori o financiranju projekata bh. Hrvata: Zajedništvo će spasiti Hrvate, neće nas podijeliti na Posavce, Bosance i Hercegovce

U Franšiznom centru BiH u Vitezu je danas održan svečani program povodom potpisivanja ugovora projekata i programa od interesa za Hrvate u BiH, a koje financira Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

U 2018. godini iz državnog proračuna Vlade RH u BiH je uloženo 24 milijuna kuna za 105 programa i projekata od interesa za hrvatski narod na prostoru cijele BiH.

Vlada Republike Hrvatske nastavlja kontinuirano pomagati Hrvatima u BiH, a ove godine najviše do sad – 24 milijuna kuna za bolji položaj i život Hrvata i svih stanovnika u BiH. Vlada RH pomaže i financira projekte u zdravstvu, obrazovanju, kulturi, sportu i ostalim područjima.

Jedinstvo očuvalo hrvatski narod

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH je u svom prigodnom obraćanju istaknuo kako je današnji skup u Vitezu poruka Vlade RH i njene oprijedljenosti da nikada ne ostavi Hrvate u BiH.

“Rođen sam u Vukovaru, živim u Zagrebu, a danas sam u Vitezu i Središnjoj Bosni domaćin. To je ono čemu težimo. Naše današnje okupljanje u srcu BiH dokaz je i poruka Vlade RH, neraskidivosti hrvatskog naroda u BiH i Hrvatske, naše zajedničke vrijednosti, jezik, kultura, vrijednosti Domovinskog rata, nema tu granica”, kazao je Milas.

Istaknuo je, također, kako je jedinstvo i zajedništvo hrvatskog naroda ono čemu se teži.

“Jedinstvo hrvatskog naroda ma gdje živjeli, očuvalo nas je i to nam uvijek pomaže. Projekti koje Vlada RH financira su samo neki od modela kako bismo bili posvećeniji jedni drugima, još se bolje povezali kako bismo osigurali dostojanstveni život generacijama koje tek dolaze”, istaknuo je Milas.

Vlada Republike Hrvatske u 2018. godini financira projekte i programe iz kulture, zdrvastva, obrazovanja i znanosti te ostlaih područja.

Najveće pojedinačno ulaganje Vlade RH u BiH je pomoć Hrvatskoj bolnici “Dr. fra Mato Nikolić” u Novoj Biloj u Travniku odnosno 120 milijuna kuna kroz niz godina, a u tijeku je i dovršetak izgradnje šeste lamele. Vlada RH također financira i obnovu i ulaganja u 9 domova zdravlja i nabavke sanitetskih vozila. U obrazovanju su uložena financijska sredstava za obnovu 12 škola, sportskih dvorana, 3 studentska i 1 učenički dom te dvije glazbene škole.

Gdje opstane crkva, opstat će i Hrvati

Vinko Puljić, kardinal vrhbosanski istaknuo je kako će hrvatski narod u BiH i dalje prenositi ono što stoljećima baštine i grade u BiH.

“Siguran sam, gdje opstanke Katolička ctkva, tamo će opstati  i identitet hrvatskog naroda. Ono što smo baštini i gradili, želimo i dalje prenositi. Ovakve projekte, uporno nastaviti, bez obzira u kojim se državama nalazimo, mi smo jedan narod i kao takav trebamo sačuvati svoje korijenje i svoj hrvatski identitet”, kazao je kardinal Puljić.

Istaknuo je i kako je njegova malenkost, pastir hrvatskog naroda i da budućnost naroda o kojem brine predstavlja obitelj.

“Obitelj koja rađa i odgaja, oni su prvi odgojitelji hrvatskog i katoličkog idnetiteta. Jako su važne škole u kojima se to dalje prenosi, promocinjem hrvatskog jezika, klulture i baštine”, rekao je kardinal Puljić.

Napomenuo je i kako se hrvatski politički predstavnici ne smiju umoriti u tim procesima.

“Ne treba se prepustiti negativnom ozračju, nego  raditi, uporno i neumorno raditi  i ohrabriti svoj hrvatski narod u ostanku na stoljenim ognjištima i biti uvijek ponosni na sve što smo učinili u BiH”, kazao je Puljić.

Recept za budućnost

Hrvatski član Predsjedništva BiH, Dragan Čović, u svome, kako je kazao govoru zahvale Vladi Republike Hrvatske istaknuo je kako su Hrvati u BiH i oni u RH neodvojivo hrvatsko biće.

“Mreža koju smo izgradili, ona diplomatska kroz konzulate u Livnu, Banja Luci, Mostaru, Sarajevu, Tuzli i Vitezu, spoj politike, Katoličke crkve, gospodarstvenika, kulture, obrazovanja recept je za našu budućnost”, kazao je Čović.

Napomenuo je i kako se iz Viteza, odnosno, Središnje Bosne u zadnjih nekoliko godina šalju važne poruke i nastaju novi projekti od važnosti za Hrvate u BiH.

“U zadnjih nekoliko godina zadovoljstvo mi je što mogu napomenuti na sve ono što smo u ovoj dvorani osnovali – konzulat RH u ovom centru, udruga bh. Prsten. Iduće srijede otvaramo konzulat RH u Livnu”, istaknuo je Čović.

Dodao je i kako su Hrvati u BiH jedinstveni i da nema prostora podjelama.

“Oni koji nas pokušavaju dijeliti na Bosance, Posavce, Hercegovce, ne uspijevaju u tim svojim pokušajima podjela, a što više to rade, nisu ni svjesni da smo mi sve povezaniji. I danas to ovdje svjedočimo”, kazao je Čović.

Napomenuo je i kako je uspostavljena još jača mreža s Hrvatskom.

“Osjećaj vezanosti, oslanjanja jednih na druge, vaša podrška i potpra koju uvijek imamo je važna za sveukupni život hrvatskog naroda u BiH, od Brčkog, Posavine, Usore,  Žepča, Središnje Bosne, Hercegovine, cijele BiH”, kazao je Čović.

U prigodnom programu nastupili su brojni hrvatski glazbenici iz BiH, od Livna, Orašja, Žepča i Viteza.

Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari